Iz 20. poglavlja UN-ovog izvještaja o sukobu u Gazi:
XX. POSTUPANJE S PALESTINCIMA NA ZAPADNOJ OBALI OD STRANE IZRAELSKIH SIGURNOSNIH SNAGA, UKLJUČUJUĆI UPORABU PRETJERANE ILI SMRTONOSNE SILE TIJEKOM PROSVJEDA
(str. 383-399)
1375. Informacije koje je prikupila Misija ukazuju na kontinuirani obrazac zlostavljanja i uporabe sile od strane izraelskih sigurnosnih snaga protiv Palestinaca na Zapadnoj obali, uključujući Istočni Jeruzalem. Zlostavljanje i niže razine uporabe sile navode se kao uobičajeni prilikom susreta do kojih dolazi između Palestinaca i izraelskih sigurnosnih snaga (vojske, policije i pogranične policije) na kontrolnim točkama, dok se veća, ponekad smrtonosna, razina sile koristi tijekom prosvjeda, napada i operacija pretraživanja i uhićivanja. Budući da su teško naoružane izraelske vojne snage prisutne diljem Zapadne obale, mogućnost nasilja uvijek postoji. Kako je jedan svjedok rekao Misiji, „uporaba sile je dio okupacijskog sustava kontrole, u kojem je ključni element strah, koji se može održati jedino putem stalne prijetnje i povremenog čina nasilja“.
1376. Nasilje nad Palestincima na Zapadnoj obali ne dolazi samo od strane sigurnosnih snaga. Izraelske su vojne operacije u Gazi pokrenute za vrijeme dok je Zapadna obala proživljavala neke od najgorih nasilnih napada kolonista u nekoliko proteklih godina.
1377. Svjedoci i stručnjaci su Misiju obavijestili o naglom porastu uporabe sile od strane izraelskih sigurnosnih snaga protiv Palestinaca na Zapadnoj obali od početka izraelskih operacija u Gazi. Nekoliko je prosvjednika ubijeno, a brojni su ranjeni od strane izraelskih snaga tijekom palestinskih prosvjeda koji su uslijedili nakon početka operacije, a razina nasilja koja je na Zapadnoj obali korištena tijekom operacije u Gazi zadržana je i nakon 18. siječnja. Izvještaji nevladinih organizacija potvrđuju ovu informaciju.
Nasilje kolonista na Zapadnoj obali tijekom razdoblja koje je prethodilo izraelskoj vojnoj operaciji u Gazi
1378. Početkom prosinca 2008. izraelski su kolonisti divljali i počinili nasilna djela nad lokalnim palestinskim stanovništvom u gradu Hebronu. Iako Izrael kao okupacijska sila ima obvezu održavati javni red i sigurnost na okupiranom području, izraelska policija nije intervenirala kako bi zaštitila Palestince. Kolonističko je nasilje redovita pojava, a cilja prvenstveno palestinske civile i njihovu imovinu, ali također povremeno i izraelske vojnike. Prema Uredu za koordinaciju humanitarnih poslova „korijenski uzrok ove pojave je izraelska desetljetna politika pospješivanja i ohrabrivanja naseljavanja izraelskih građana na okupirani palestinski teritorij, što je definirano kao transfer stanovništva i zabranjeno prema međunarodnom humanitarnom pravu“. Izraelski mediji porast kolonističkog nasilja pripisuju kolonističkom pokretu koji je postao znatno radikalniji nakon evakuacije izraelskih kolonista i vojske iz Gaze u kolovozu 2005.
1379. Prema informacijama iz raznih izvora, u Hebronu su 4. prosinca 2008, nakon što su izraelske sigurnosne snage iz doma obitelji Rajabi u starom dijelu grada Hebrona evakuirale izraelske koloniste, izbili neredi. Izvori Ujedinjenih naroda navode da su najprije izbili sukobi između kolonista i izraelskih sigurnosnih snaga, pri čemu su ozlijeđene osobe na obje strane; zatim se „nasilje nastavilo u gradu Hebronu. Skupine kolonista kamenjem su gađale palestinske kuće i palile vozila, poljoprivredna zemljišta, kuće i predmete u jednoj džamiji. Kolonisti su također pokušavali nasilno ulaziti u palestinske domove.“ Jedan je incident, u kojem je izraelski kolonist Ze'ev Braude pucao na i ranio 3 člana obitelji al-Matariyeh, snimljen i prikazan u stranim medijima.
1380. Nasilje je trajalo danima. Palestinske su bolnice izvijestile da su u tom razdoblju primile 17 osoba s ozljedama, uključujući 5 rana od metaka.
Uporaba sile protiv prosvjednika koji su na Zapadnoj obali prosvjedovali u znak solidarnosti s Gazom tijekom izraelske operacije u Gazi
1381. Izraelske su sigurnosne snage tijekom prosvjeda na Zapadnoj obali nakon početka izraelske operacije u Gazi počele koristiti znatno višu razinu sile. Razina sile koja je protiv prosvjednika korištena proteklih godina već je bila visoka, uključujući tijekom prosvjeda protiv Zida u mjestima poput Jayyousa, al-Ma'sare, Bi'lina i Ni'lina. Sela u kojima se redovito održavaju prosvjedi su izgubila ili im prijeti gubitak velikog djela zemlje zbog izgradnje izraelskih kolonističkih naselja i Zida. Stoga se razvio energičan nenasilni pokret otpora koji privlači podršku izraelskih i međunarodnih aktivista. Nove taktike i oružje koje koriste izraelske sigurnosne snage, a koji imaju za cilj gušenje ovog narodnog pokreta, rezultirali su smrću i ozljedama. Na primjer, u srpnju 2008. izraelska je pogranična policija ubila 2 djece, Ahmada Musu (10) i Yusefa Amera (17); obojica su ustrijeljena u glavu.
1382. Misiju su također zabrinuli daljnji navodi o uporabi nepotrebne, smrtonosne sile od strane izraelskih sigurnosnih snaga. Na javnom saslušanju u Ženevi, 6. lipnja 2009, dva su svjedoka, Mohamed Srour i Jonathan Pollak, opisali kako su 28. prosinca 2008. ubijena 2 mladića iz sela Ni'lin tijekom prosvjeda protiv izraelske operacije u Gazi. G. Srour je i sam bio nastrijeljen u nogu za vrijeme istog prosvjeda.
1383. G. Srour je na saslušanju 9. lipnja izjavio da je zbog rata mnogo ljudi diljem Zapadne obale, pa i u njegovom selu Ni'linu, odlučilo prosvjedovati i izraziti svoju solidarnost sa stanovnicima Gaze. U prosvjedu su sudjelovale osobe iz različitih pokreta solidarnosti, iz Izraela i međunarodne zajednice. Dvojica su svjedoka govorila o ozračju koje su doživjeli u sukobu s vojnicima i pograničnom policijom, koje je bilo znatno drugačije od situacije kakva je postojala prije operacije u Gazi. G. Pollack je rekao:
„Ozračje je tijekom incidenta, a i tijekom i nakon početka rata u Gazi općenito djelovalo kao da su uklonjena sva ograničenja. Vojnici su vezano uz rat u Gazi podrugljivo govorili stvari poput „Šteta što nismo u Gazi da ubijamo Arape“. Činilo se da se žele sukobiti, a to pokazuje i količina bojevog streljiva koje su upotrijebili. Ponašanje vojnika je uvelike eskaliralo – no to ne znači da je vojska prije sukoba u Gazi bila nježna.“
1384. Prema izjavama svjedoka, glavni je prosvjed završio kad su vojska i pogranična policija upotrijebile suzavac i šok granate kako bi rastjerale prosvjednike. Događaji koji su uslijedili odigrali su se na rubu sela, na znatnoj udaljenosti od mjesta gdje se gradi Zid. Dvojica ubijenih mladića činili su dio male skupine prosvjednika, od kojih su neki bacali kamenje na vojnike. Na video snimci se vidi kako 4 ili 5 vojnika ležerno hodaju uokolo i ne djeluju ugroženo. U to vrijeme još nije upotrijebljen suzavac. Deseci bojevih metaka ispaljeni su u smjeru skupine mladića, pri čemu su, s razmacima od po nekoliko minuta, pogođena njih 3. Mohamed Khawaja ustrijeljen je u čelo; Arafat Khawaja, koji se okrenuo kako bi pobjegao, pogođen je u leđa, a Mohammed Srour je ranjen u nogu. Nakon toga je kolima hitne pomoći bilo onemogućeno da dođu do žrtava, pa su ih mještani morali jednim dijelom nositi i zatim staviti u pick-up na koji je zatim vojska ispaljivala suzavac. Arafat Khawaja je proglašen mrtvim po dolasku u bolnicu, a Mohamed Khawaja je preminuo nekoliko dana kasnije.
1385. Još su 2 Palestinca ubijena tijekom drugih prosvjeda protiv izraelskih vojnih operacija u Gazi. 4. siječnja ubijen je Mufid Walwel, za vrijeme prosvjeda u okolici Qalqilyje, gdje izraelske vlasti namjeravaju graditi Zid. U Hebronu je 16. siječnja preminuo Mus'ab Da'na, nakon što je ustrijeljen u glavu. Prema izvještaju jedne nevladine organizacije, vjeruje se da je za oba incidenta odgovorna izraelska pogranična policija.
1386. Misija je od izraelske vlade zatražila da objasni pojačanu uporabu bojevog streljiva za vrijeme prosvjeda na Zapadnoj obali, ali nije dobila nikakav odgovor.
Povišena razina uporabe sile po završetku operacije u Gazi
1387. Po završetku vojnih operacija u Gazi u prosincu i siječnju, pojačana razina sile navodno se nastavila koristiti protiv prosvjednika i u drugim situacijama. Misija je saslušala jednog očevica koji je ispričao kako je 13. ožujka 2009. patronom suzavca u čelo ranjen američki državljanin Tristan Anderson dok je sudjelovao u prosvjedu protiv Zida u Ni'linu. Svjedok tvrdi da je g. Anderson fotografirao izraelske vojnike i pogranične policajce koji su napadali prosvjednike. Vojnici su na njega iz dalekometnog oružja ispalili patronu suzavca velike brzine pri čemu mu je smrskano čelo. Dok je ležao na zemlji, pogranična policija, koja je mogla vidjeti kako je pao i da leži na zemlji, nastavila je ispaljivati suzavac u njegovom smjeru. Video snimka koja je dostavljena Misiji prikazuje palestinske bolničare u svjetlo narančastim uniformama, tijelo g. Andersona na nosilima, patronu suzavca koja pada direktno iza njih i razvijanje velikog oblaka suzavca. Prema tvrdnjama svjedoka, izraelske su snage usporile prebacivanje g. Andersona iz palestinskih kola hitne pomoći u izraelska kola hitne pomoći na kontrolnoj točki prije ulaska u Izrael. 1. kolovoza 2009. g. Anderson je još uvijek bio u kritičnom stanju u jednoj izraelskoj bolnici.
1388. U Bi'linu je 17. travnja 2009. patronom suzavca velike brzine ubijen Bassem Abu Rahma koji je pogođen u grudni koš s udaljenosti od 30 do 40 metara. Ubojstvo, koje se dogodilo tijekom mirnog prosvjeda protiv Zida, snimljeno je kamerom. Snimka prikazuje g. Abu Rahmu kako stoji na malom brežuljku, jasno je vidljiv i nenaoružan, i na nikakav drugi način ne predstavlja prijetnju.
1389. Očevici su Misiju izvijestili da su osjećali da je za snajperiste, koji sada rutinski ulaze u sela i zauzimaju krovove zgrada, ciljanje prosvjednika na način neprimjeren u kontekstu kontroliranja gomile, s očiglednim nemarom za živote ili dijelove tijela pogođenih osoba, postalo gotovo zabava.
1390. Na prosvjedu u Ni'linu 5. lipnja 2009. snajperisti su ustrijelili 5 ljudi, od kojih je 1, Aqel Srour, ubijen, a drugi, jedan 15-godišnji dječak, pogođen u trbuh, što je kod njega prouzrokovalo trajni invaliditet. Al-Haq otvaranje vatre na Sroura, koji je prema tvrdnjama te iste organizacije pritrčao u pomoć dječaku ranjenom u trbuh, opisuje kao slučaj „namjernog ubijanja“.
1391. Oružje koje koriste sigurnosne snage također su uzrok zabrinutosti. Mnoga ranjavanja prosvjednika tijekom prosvjeda protiv Zida proteklih mjeseci (u Ni'linu, Bi'linu, Jayyousu, Bitunyji i Budrusu), te smrt Aqela Sroura i 14-godišnjeg dječaka koji je ubijen u Hebronu u veljači, navodno su prouzročeni puškom Ruger kalibra .22. B'Tselem je prosvjedovao protiv upotrebe ovog oružja kao sredstva za kontroliranje gomile na temelju toga što to oružje može biti smrtonosno. U svom odgovoru B'Tselemu od 26. veljače izraelski sudac-državni odvjetnik je napisao da su „pravila za otvaranje vatre koja se primjenjuju na streljivo kalibra .22 općenito usporediva s pravilima za otvaranje vatre koja se primjenjuju na „uobičajeno“ streljivo“, te da „smo nakon primitka vašeg pisma, izdali naputak da se snage ponovo poduči u pogledu obvezujućih pravila za otvaranje vatre koja se primjenjuju na uporabu puške Ruger.“ Međutim, iz prirode ubojstva Aqela Sroura i ozljeda koje su zadobili prosvjednici u mjesecima koji su uslijedili nakon odgovora suca-državnog odvjetnika, jasno je da uporaba puške Ruger nije obuzdana.
1392. Pravila za otvaranje vatre izraelskih oružanih snaga za Zapadnu obalu navode da se drugačija pravila primjenjuju u situacijama u kojima su prisutni izraelskih državljani, u usporedbi sa situacijama kada su prisutni samo Palestinci. Na primjer, ta pravila dopuštaju uporabu bojevog streljiva pod određenim uvjetima, u slučaju nasilnih „nereda“ u blizini Zida ili na obližnjem području. Međutim kada sudjeluju i Izraelci, uporaba bojevog streljiva je zabranjena. Slično tome postoje različite odredbe koje se odnose na uporabu pucnjeva upozorenja i gumenih metaka. Međutim, svjedoci su Misiji ukazali da vojska više ne razlikuje između Palestinaca i njihovih izraelskih i međunarodnih pristaša, već koristi višu razinu nasilja protiv svih.
1393. Misija je izraelskoj vladi postavila pitanje o različitim pravilima za otvaranje vatre koja se primjenjuju na okupiranom palestinskom području u situacijama kada su prisutni izraelskih državljani za razliku od situacija kada oni nisu prisutni, no nije dobila nikakav odgovor.
1394. Na nedavnom sudskom saslušanju, pukovnik Virob, zapovjednik jedne izraelske brigade na Zapadnoj obali, branio je rutinsku uporabu sile u postizanju okupacijskih ciljeva. Prema Udruženju za građanska prava u Izraelu, kad je pukovnik Virob upitan o uporabi fizičke sile tijekom istraga osoba koje nisu osumnjičenici, on je izjavio da „uporaba nasilja i agresije kako bi se spriječilo da situacija eskalira i potreba da se upotrijebi još više nasilja nije samo dopuštena, već ponekad i neizbježna (...) udaranje, naguravanje, u situaciji čak i s ljudima koji nisu upleteni u operativnu situaciju, ako to može pomoći u izvršenju misije, sigurno je moguće.“ Dodao je da „način na koji koristite nasilje također treba biti primjeren (...), šamar, ponekad udarac u potiljak, u slučajevima kada dođe do sukoba, reakcije s palestinske strane, ponekad je razuman udarac koljenom ili davljenje kako bi se određenu osobu primirilo“.
1395. Misija je zabrinuta izvještajima o bezrazložnom zlostavljanju od strane izraelskih vojnika. Misija je saslušala svjedočanstva s video snimke koja je prikazana na izraelskoj televiziji, u kojoj se opisuje operacija pretraživanja i uhićivanja koju je izvela brigada Kfir u selu Haris na Zapadnoj obali. Stotine vojnika sudjelovale su u noćnom napadu u tom selu s ciljem da pronađu dječake za koje su mislili da su bacali kamenje na kolonističke automobile nekoliko dana ranije. The Independent je 9. lipnja 2009. izvještavao o toj operaciji, citirajući vojnike iz Kfir brigade koji su sudjelovali u operaciji. Jedan od vojnika je izjavio da je vidio mnoge vojnike kako „koljenima udaraju [Palestince] jer su se dosađivali, jer stojite tamo deset sati, ništa ne radeći, pa su premlaćivali ljude“. Drugi je vojnik opisao „fanatično ozračje“ tijekom operacija pretraživanja. „Ušli bismo u kuću i sve izvrnuli naopačke“, prisjetio se, ali vojnici nisu pronašli nikakvo oružje. „Zaplijenili su kuhinjske noževe.“ Prvi je vojnik izjavio da je sudjelovalo mnogo vojnika. „Mnogo je rezervista sudjelovalo, oni su se totalno zabavljali zlostavljajući Palestince: psovali ih, ponižavali, čupali ih za kosu i uši, udarali nogama, šamarali. Te su stvari bile pravilo.“ Opisao je premlaćivanje jednog djeteta:
„Vojnici koji su [zatočenike] odveli na WC jednostavno su u trenu na njih sručili gomilu batina, psujući ih bez ikakvog razloga. Kad su jednog Arapina odveli na WC kako bi se pomokrio, jedan od vojnika dlanom ga je udario tako jako da ga je srušio na pod. Imao je straga ruke vezane najlonskim lisicama i povez preko očiju. Nije bio bezobrazan, nije učinio ništa što bi bilo koga iživciralo... [to su učinili] samo zato što je bio Arapin. Mogao je imati oko 15 godina.“
1396. Izjavio je da su incidenti koji su se odigrali u WC-u bili „ekstrem“ i dodao da batinama nije prolivena krv. Radilo se o „suhim premlaćivanjima, ali to je svejedno premlaćivanje“.
1397. Video snimka koju je na internetu objavila izraelska pogranična policija pod kategorijom „komedija“ pruža uvid u to kako sami pripadnici sigurnosnih snaga doživljavaju namjerno zlostavljanje. Misija je primila izvještaje o drugim, sličnim događajima, čime je pobuđena zabrinutost da su povećana uporaba sile i dehumanizacija postale uobičajene u postupanju sigurnosnih snaga.
Uloga nekažnjavanja
1398. Nekoliko je svjedoka Misiji reklo da je za vrijeme operacije u Gazi na Zapadnoj obali vladao osjećaj da je „svima sve dopušteno“, da je izraelskim snagama dopušteno svako ponašanje. Pojačana uporaba sile u odnosu na onu koja se prije koristila na Zapadnoj obali mogla bi se pripisati promjeni ozračja ili stavova prema „drugome“ tijekom rata. Postoje naznake da se takva promjena u stajalištu također vidjela za vrijeme rata u Libanonu 2006. Postoji opasnost da se pojam o tome što se smatra „normalnim“ i „prihvatljivim“ postupanjem pomakne na još više razine, ako oni koji su bili na odgovornim položajima ne odgovore na primjeren način. U pogledu nedavnog porasta nasilja od strane izraelskih sigurnosnih snaga na Zapadnoj obali, B'Tselem je izjavio da osude od strane ministara i drugih dužnosnika ostaju isključivo deklarativne. Za to vrijeme, sigurnosne snage koje zloupotrebljavaju svoje ovlasti, nastavljaju zlostavljati i premlaćivati Palestince, uključujući maloljetnike (...). Ako se sigurnosnim snagama šalje ikakva poruka, onda je to poruka da čak i ako establišment ne prihvaća nasilna djela, ipak neće poduzeti nikakve mjere protiv onih koji ih počinjaju. Posljedica takve poruke je da životi i dostojanstvo Palestinaca postaju beznačajni i da sigurnosne snage mogu nastaviti, u skladu sa funkcijom koju obavljaju, zlostavljati, ponižavati i premlaćivati Palestince s kojima dolaze u kontakt.
1399. Nekada je svaki slučaj u kojem je ubijen neki Palestinac koji nije sudjelovao u neprijateljstvima bio podvrgnut kaznenoj istrazi. Ta se politika promijenila 2000. godine. Kaznene su istrage sada iznimka, o tim se slučajevima sada samo razgovara tijekom „operativnog ispitivanja“ u samoj vojsci. Udruženje za građanska prava u Izraelu i B'Tselem su 2003. godine podnijeli zahtjev da se ova promjena ukine i vrati prijašnje stanje, tražeći da svaka smrt civila bude neovisno istražena. U zahtjevu su se tražile istrage pojedinačnih smrti i postavljalo načelno pitanje koje se odnosilo na cjelokupnu politiku. Zahtjev da se istraže pojedinačne smrti je odbijen, a odluka o načelnom pitanju još se čeka.
1400. Yesh Din je objavio da se više od 90% istraga kolonističkog nasilja prekida bez „podizanja optužnice“. B'Tselem je u lipnju 2009. objavio da će optužbe protiv g. Braude, hebronskog kolonista koji je snimljen kako otvara vatru i ranjava 3 Palestinca u prosincu 2008, biti odbačene, jer je sud naredio da se obznane „tajni dokazi“ protiv njega, a potencijalna opasnost za javnost od njihovog objavljivanja bila bi veća od štete koju je počinila osoba, čije počinjenje nasilnog zločina je dokumentirano i koja će biti puštena na slobodu i vratiti se u društvo.
1401. U lipnju 2009, izraelskom je aktivistu, kojeg je izraelska pogranična policija 2006. godine ranila u glavu, dodijeljena odšteta za ozljedu u izvansudskoj nagodbi. Do današnjeg dana zapovjednik koji je naredio otvaranje vatre nije podvrgnut kaznenoj istrazi.
1402. Ashraf Abu-Rahma je 7. srpnja 2008. iz blizine pogođen u glavu dok je imao povez preko očiju i lisice na rukama. Ovaj je incident snimljen i prikazan široj javnosti. Kad je izraelski vojni glavni odvjetnik časnika koji je naredio pucanje u Abu-Rahmu optužio za „nedolično postupanje“, izraelska profesorica međunarodnog prava, Orna Ben-Naftali je ustvrdila da „ova odluka pokazuje politiku tolerancije nasilja protiv nenasilnih civilnih prosvjednika koji se protive izgradnji izraelskog Zida“. Dodala je da je „implikacija ove politike dvostruka: prvo, može „nedolično ponašanje“ – koje je prema zakonu ratni zločin – pretvoriti u zločin protiv čovječnosti; drugo, može se protumačiti kao poziv međunarodnoj zajednici da intervenira primjenom univerzalne jurisdikcije“.
Pravna analiza i zaključci
1403. Izrael prema Palestincima na Zapadnoj obali ima obveze kako prema međunarodnom humanitarnom pravu tako i prema međunarodnom pravu ljudskih prava. U pogledu prvoga, obveze proističu iz statusa koji Izrael ima kao okupacijska sila i obveza koje iz tog statusa proizlaze u pogledu zaštićenih osoba. U pogledu drugog, specifične obveze zaštite ljudskih prava svih pojedinaca na Zapadnoj obali proizlaze iz običajnog prava i obveza koje je Izrael prihvatio prema različitim konvencijama o ljudskim pravima koje je ratificirao. Obveze iz oba ova korpusa zakona nadopunjuju se i međusobno podupiru, te pružaju jasni okvir u kojem treba gore predstavljene činjenice analizirati (vidi poglavlje IV). U pogledu pitanja kojima se bavi ovo poglavlje, najvažnije obveze su slijedeće.
1. Kolonističko nasilje nad Palestincima na Zapadnoj obali
1404. Izrael je obvezan prema običajnom pravu, kako ga odražava članak 43 Haških pravila, osigurati javni red i sigurnost na Zapadnoj obali:
Članak 43. Obzirom da su ovlasti legitimne sile de facto prešle u ruke okupatora, on mora poduzeti sve mjere u svojoj moći da ponovo uspostavi, i osigura, u mjeri u kojoj je to moguće, javni red i sigurnost, poštujući, osim u slučaju apsolutne spriječenosti, zakone koji su na snazi u toj zemlji.
1405. Ovu obvezu podupire obveza koju Izrael ima prema članku 27 Četvrte ženevske konvencije da Palestinci, kao zaštićene osobe, budu zaštićeni od svih nasilnih djela ili prijetnji:
Čl. 27. Zaštićene osobe ... treba naročito zaštiti od svih nasilnih djela ili prijetnji, te od uvreda i javne radoznalosti.
1406. Međunarodno pravo ljudskih prava također obvezuje Izrael da zaštiti Palestince od nasilja od strane privatnih pojedinaca i da istraži i kazni sva nasilna djela primjenjujući kazneno pravo, bez diskriminacije.
1407. Palestinci tako imaju „pravo na osobnu sigurnost“ prema članku 9(1) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, čije značenje Odbor za ljudska prava tumači kao obvezu države da poduzme razumne i primjerene mjere kako bi zaštitila pojedince od prijetnji smrću od strane osoba pod svojom jurisdikcijom, uključujući prijetnje koje dolaze od strane privatnih osoba. Prema članku 2 tog Pakta Izrael ima obvezu „donijeti takve zakone ili druge mjere koji bi mogli biti potrebni za ostvarenje prava priznatih u ovom Paktu“ i „osigurati da svaka osoba čija su prava ili slobode kako su priznate u ovom Paktu prekršeni raspolaže djelotvornim pravnim lijekom“. Kod primjene zakona, Izrael je obvezan prema članku 26 tog Pakta osigurati da „sve osobe budu jednake pred zakonom i bez ikakve diskriminacije uživaju pravo na jednaku zakonsku zaštitu“. Konačno, ukoliko su nasilna djela koja predstavljaju okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje počinjena od strane privatnih pojedinaca uz prešutno odobrenje javnih dužnosnika (uključujući sigurnosne snage), Izrael ima obvezu prema članku 16 Konvencije protiv mučenja spriječiti takva djela:
Čl. 16(1). Svaka država stranka se obvezuje da spriječi druga djela nehumanog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja na svakom teritoriju pod svojom jurisdikcijom..., kad su takva djela počinjena od strane ili na poticaj ili uz pristanak ili prešutno odobravanje nekog javnog dužnosnika ili druge osobe koja djeluje u službenom svojstvu.
Zaključci
1408. U pogledu nasilnih djela počinjenih nad Palestincima od strane kolonista, poput onih gore navedenih koja se odnose na slučajeve u prosincu 2008. u Hebronu, Misija zaključuje, na temelju izvještaja koje je primila i pregledane video snimke, da Izrael nije ispunio svoje obveze prema međunarodnom pravu ljudskih prava niti prema međunarodnom humanitarnom pravu da zaštiti Palestince od nasilja privatnih pojedinaca. U nekim slučajevima, dokazi o prešutnom odobravanju tog nasilja od strane sigurnosnih snaga mogli bi dokazati kršenje relevantnih obveza koje se odnose na okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje.
1409. Utoliko u koliko postoji prešutno odobravanje samo u pogledu nasilja nad Palestincima od strane kolonista, ali ne i nasilja nad kolonistima od strane Palestinaca, postoji jak argument za tvrdnju da postupanje sigurnosnih snaga predstavlja povredu obveza Izraela da ne diskriminira na temelju nacionalnog podrijetla u skladu s Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima.
1410. Činjenice također upućuju na kršenje članka 26 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima koji jamči jednaku zakonsku zaštitu, naročito u onoj mjeri u kojoj se navodi Palestinaca o kolonističkim napadima ne istražuju.
1411. Konačno, budući da nije primjereno istražio navode o tome kako država nije zaštitila Palestince i o prešutnom odobravanju državnih aktera nasilja od strane privatnih osoba i tako omogućio djelotvorni pravni lijek osobama koje su bile žrtve kršenja ljudskih prava, Izrael je također prekršio i članak 2 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima:
2. Postupanje Izraela u pogledu prosvjeda solidarnosti s Gazom
1412. Sve osobe na Zapadnoj obali uživaju pravo na slobodu izražavanja koje je opisano u članku 19 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima:
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu mišljenja bez tuđeg uplitanja i traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg sredstva i bez obzira na granice.
1413. Izrael prema članku 21 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima ima obvezu priznati pravo na mirno okupljanje. Iako je moguće postaviti ograničenja na ostvarivanje tog prava, ta ograničenja moraju biti „u skladu sa zakonom i biti prijeko potrebna u demokratskom društvu u interesu državne ili javne sigurnosti, javnog reda (ordre public), zaštite javnog zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih osoba“. U skladu s člankom 2 tog Pakta, ograničenja prava na mirno okupljanje mogu se nametnuti samo „bez obzira na razlike, kao što su rasa, boja kože, spol, jezik, religija, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno porijeklo, imovina, rođenje ili neka druga okolnost“.
1414. U svom postupanju s palestinskim civilima, uključujući u kontekstu javnih prosvjeda, Izrael je obvezan prema člancima 2 i 6 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima osigurati, bez obzira na razlike, da nitko ne bude samovoljno lišen života:
Čl. 2(a). Svaka država stranka ovoga Pakta se obvezuje da će poštivati i jamčiti prava priznata u ovome Paktu svim osobama na svom području i područjima koja se nalaze pod njenom jurisdikcijom bez obzira na razlike, kao što su rasa, boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovina, rođenje ili neka druga okolnost.
Čl. 6(1). Svako ljudsko biće ima prirodno pravo na život. To pravo treba zaštititi zakonom. Nitko ne smije biti samovoljno lišen života.
1415. Izrael nadalje ima obvezu osigurati da nitko neće biti podvrgnut mučenju ni okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju (članak 7 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i članci 2 i 16 Konvencije protiv mučenja), bez diskriminacije.
1416. Četvrta ženevska konvencija također Izraelu nameće nekoliko obveza vezano uz postupanje prema Palestincima koji sudjeluju u prosvjedima. Prema članku 27 Izrael mora osigurati da se s Palestincima kao zaštićenim osobama „u svakom trenutku ... postupa humano, i da su... zaštićeni, naročito od svakog nasilja ili prijetnji nasiljem, od uvreda i javne radoznalosti“. Postupanje Izraela kao okupatora mora biti „bez ikakvog nepovoljnog razlikovanja temeljenog, naročito, na rasi, vjeri ili političkom uvjerenju“. Iz članka 32 proizlazi zabrana „poduzimanja bilo kakvih mjera čiji bi karakter mogao prouzročiti tjelesnu patnju ili istrjebljenje zaštićenih osoba“.
1417. Konačno, Izrael ima obveze prema člancima 146 i 147 da:
„pred svoje sudove izvede osobe za koje postoje navodi da su počinile ili naredile da se počine ... teške povrede Četvrte ženevske konvencije, uključujući namjerno ubijanje, mučenje ili nečovječno postupanje, namjerno nanošenje velike patnje ili teških ozljeda tijela ili zdravlja, opsežno uništavanje i oduzimanje imovine, koje nije opravdano vojnom nužnošću i koje je provedeno protuzakonito i samovoljno.“
1418. Sadržaj međunarodnih obveza zaštite ljudskih prava koje su gore iznesene pojašnjen je putem brojnih drugih izvora, uključujući jurisprudenciju tijela stvorenih poveljama o ljudskim pravima (naročito Odbor za ljudska prava) i različite standarde koji su prihvaćeni pod okriljem Ujedinjenih naroda. Najvažniji u pogledu gore navedenih činjenica spominju se niže u tekstu.
1419. Dopuštena uporaba sile od strane osoba s policijskim ovlastima usko se tumači prema međunarodnom pravu ljudskih prava. Kodeks ponašanja policijskih djelatnika, navodi da policijski djelatnici (među koje se ubrajaju i vojne vlasti kad provode policijske ovlasti) „silu smiju koristiti samo kad je to stvarno nužno i u onoj mjeri u kojoj to zahtjeva obavljanje njihove dužnosti“ (čl. 3). Prema Temeljnim načelima o uporabi sile i vatrenog oružja od strane policijskih djelatnika:
„policijski djelatnici neće koristiti vatreno oružje protiv osoba osim u samoobrani ili obrani drugih od neminovne prijetnje smrću ili ozbiljnom ozljedom, kako bi spriječili počinjenje naročito ozbiljnog zločina koji uključuje ozbiljnu prijetnju životu, uhitili osobu koja predstavlja takvu opasnost i opire se njihovom autoritetu, ili spriječili bijeg takve osobe i to samo onda kada manje ekstremna sredstva nisu dovoljna za postizanje ovih ciljeva.“
1420. U slučajevima kada je zakonita uporaba sile i vatrenog oružja neizbježna, policijski djelatnici obvezni su, inter alia, „osigurati da se ranjenima ili pogođenim osobama pomogne i pruži liječnička pomoć što je prije moguće“.
1421. Ukoliko događaji uključuju osobe koje su borci za ljudska prava, važna je i Deklaracija o pravu i odgovornosti pojedinaca, skupina i društvenih organa u promicanju i zaštiti općepriznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda (Deklaracija o borcima za ljudska prava), naročito članak 5 koji potvrđuje pravo svakoga da „se sastane i mirno okupi“ u cilju promicanja i zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda.
[...]
Linkovi Palestina/Izrael:
Ewa Jasiewicz: A force more powerful
Every Palestinian family we met in Gaza, particularly after Israel's invasion last winter kept saying to us: "We don't want aid, we need a political solution; we need our rights. Our issue cannot be reduced or swapped into bags of flour or food parcels. Palestine is not a humanitarian issue -- it is a political one." This reality, of the need for justice, tests the aid industry in Palestine, and the false "objectivity" and lack of political will in the face of human suffering with the claim: "We don't take sides. We want to continue to keep giving our humanitarian aid." Well, we do take sides -- that of direct democracy over occupation and apartheid. This flotilla is an interruption to a discourse of power that says -- governments know best, leave it to us to negotiate new "freedoms" and realities; a continuation of not even top-down but top-to-top processes of keeping power out of the hands of ordinary people. Leaders fly from continent to continent, round table discussions go round and round, elephants in the room stamp their feet and roar ignored. This flotilla puts that power back into our hands -- to interrupt this ongoing Nakba. We will not stop. From 1948 until now, history keeps repeating itself, colonies keep expanding, corporations keep reaping the rewards of reproducing repression; daily dispossession and casual killing is normalized, and alienation from the consequences of our work and actions keeps us compartmentalized. The occupation is reproduced on a daily basis in factories, classrooms, courtrooms, cinemas, art galleries, supermarkets and holiday resorts. Radical refusal, radical transgressions can make change happen. Refusing to be alienated from our brothers and sisters and recognizing our community is the essence of solidarity.
Israel tells diplomats it will stop Gaza aid boats
Izrael stranim diplomatima najavljuje da će prekršiti međunarodno pravo i silom zaustaviti humanitarne brodove i nenaoružane mirovne aktiviste da iz međunarodnih voda uđu u teritorijalne vode Pojasa Gaze. U lipnju prošle godine izraelska je mornarica otela civilni brod s humanitarnom pomoći i njegove nenaoružane putnike, uključujući irsku nobelovku Mairead Maguire.
"Treat Our Passengers and Cargo with Respect" says Senator Mark Dearey
Irski veleposlanik u Izraelu zatražio je od izraelskog ministarstva vanjskih poslova da osigura da flotila humanitarnih brodova sigurno isporuči svoju humanitarnu pomoć u Pojas Gaze. 9 brodova u Pojas Gaze prevozi više od 10 000 tona lijekova, građevinskog i obrazovnog materijala koje su donirali građani više od 60 zemalja. Senator irske Stranke zelenih također je pozvao Izrael da dopusti brodovima da ispune svoju misiju i dostave humanitarnu pomoć u Pojas Gaze.
Greta Berlin: Gaza Fever
Bivši malezijski premijer Tun Dr. Mahathir bin Mohamad i njegova supruga Tun Dr. Siti Hasmah bin Mohamad pomogli su kroz globalnu mirovnu organizaciju Perdana među malezijskim građanima prikupiti više od 300 000 eura kako bi Free Gaza Movement mogao kupiti 1 teretni i 2 putnička broda. Na tim brodovima Free Gaza Movement plovi u Gazu ovaj mjesec. Njima će se pridružiti brodovi koje su pripremili i opremili Europska kampanja za okončanje opsade Gaze (ECESG), turska humanitarna organizacija Insani Yardim Vakfi (IHH), Brod za Gazu Grčka, Brod za Gazu Švedska i Međunarodni odbor za ukidanje opsade Gaze. 9 brodova s humanitarnom pomoći i mirovnim aktivistima u svibnju u Pojas Gaze prevozi građevinske materijale, papir, medicinsku opremu, igračke za djecu.
Second Ship Joins the Freedom Flotilla on Way to Gaza
Drugi brod Freedom Flotille isplovio za Gazu (22. svibanj)
Iz Istambula je 22. svibnja isplovio drugi brod koji će se pridružiti ostalim brodovima u flotili i otploviti u Gazu. Pokrovitelj broda je turska humanitarna organizacija Insani Yardim Vakfi (IHH), a u Gazu će prevesti 600 putnika. Flotilu čini ukupno 9 bodova iz 4 zemlje, a prevoze 10 000 tona humanitarne i druge pomoći koje Izrael svojom blokadom i opsadom odbija pustiti u Pojas Gaze. Brod Rachel Corrie koji je prvi isplovio iz Irske, sada se pun cementa, papira, školskog materijala i pribora i medicinske opreme nalazi u blizini portugalske obale.
Ostali linkovi:
Michael D. Yates: Mi protiv njih - Radnička klasa u akademskoj tvornici
Naš ekonomski sustav pogoni akumulacija kapitala, odnosno pokušaj male manjine ljudi koja posjeduje produktivno bogatstvo društva da što je moguće više uveća profit i rast svojih poduzeća. Ovaj je nagon neprestano na djelu i postupno preplavljuje ne samo čitavi planet nego gotovo svaki aspekt života u svakoj državi na Zemlji. ... Snažna radnička klasa mijenja sve političke parametre i omogućuje ono što su inače samo snovi. Želimo li zaustaviti ono što nam se događa, moramo sudjelovati ne samo u vlastitim borbama nego i u široj borbi za izgradnju egalitarnog i demokratskog društva - u kojem se kritičko obrazovanje shvaća kao društveno dobro, i u kojem je pripremanje studenata za puke timske igrače, prilagodljive svakom vjetru promjene koji zapuše u njihovom smjeru, shvaćeno kao oblik društvenog ludila.
Intervju: Gáspár Miklós Tamás
Intervju s mađarskim teoretičarom Gáspárom Miklósem Tamásem o ekonomskoj krizi, tranziciji, političkoj situaciji u Mađarskoj i Europi, EU, realsocijalizmu itd.
