Iz izvještaja UN-ove misije o sukobu u Gazi koju je predvodio južnoafrički sudac Richard Goldstone (Report of the United Nations Fact Finding Mission on the Gaza Conflict) koji se u cijelosti može pročitati na engleskom na linku.
Na blogu će ovdje biti prevedeni samo neki isječci iz izvještaja. Za početak objašnjenje o kakvoj se misiji radi i na kakvu je suradnju naišla kod izraelskih i kod palestinskih vlasti.
(str 39 – 43)
PRVI DIO
UVOD
131. Predsjednik Vijeća za ljudska prava 3. je travnja 2009. osnovao UN-ovu misiju za sukob u Gazi čiji je mandat „istražiti sva kršenja međunarodnog prava ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava koja su mogla biti počinjena u bilo koje doba u kontekstu vojnih operacija koje su u Gazi vođene tijekom razdoblja između 27. prosinca 2008. i 18. siječnja 2009, bilo da su ona počinjena prije, tijekom ili nakon tog perioda“. Osnivanje Misije uslijedilo je nakon što je UN-ovo Vijeće za ljudska prava na kraju svoje 9. posebne sjednice usvojilo rezoluciju S-9/1 o teškim kršenjima ljudskih prava na Okupiranom palestinskom području, naročito zahvaljujući nedavnim izraelskim vojnim napadima na okupirani Pojas Gaze.
132. Predsjednik je na čelo Misije postavio suca Richarda Goldstonea, bivšeg suca Ustavnog suda Južne Afrike i bivšeg tužitelja na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju i Ruandu. Osim njega u Misiju su imenovani: profesorica Christine Chinkin, profesorica međunarodnog prava na Londonskoj školi ekonomije i političkih znanosti, koja je bila član istraživačke Misije koja je istraživala kršenja ljudskih prava u Beit Hanounu (2008); gđa Hina Jilani, odvjetnica na Vrhovnom sudu Pakistana i bivša Posebna predstavnica Glavnog tajnika za položaj boraca za ljudska prava, te članica Međunarodnog istražnog povjerenstva za Darfur (2004); i pukovnik Desmond Travers, bivši časnik Irskih obrambenih snaga i član upravnog odbora Instituta za međunarodne kaznene istrage.
[...]
137. Misija je smatrala da je od ključne važnosti za provedbu njenog mandata da se sastane sa što je moguće više zainteresiranih osoba relevantnih za činjenice koje se istražuju. Tijekom tri mjeseca rada u Ženevi, Gazi, Ammanu i drugdje, Misija se sastala s predstavnicima civilnog društva, uključujući domaće i međunarodne nevladine udruge; organizacijama za prava žena; odvjetničkim komorama; vojnim analitičarima; liječnicima; stručnjacima za mentalno zdravlje; predstavnicima poslovnog/privatnog sektora, uključujući poljoprivredu i ribarstvo; predstavnicima udruga osoba s posebnim potrebama; novinarima i drugim predstavnicima domaćih i međunarodnih medija; predstavnicima organa i tijela Ujedinjenih naroda te drugih međunarodnih organizacija: glavnim tajnikom Ujedinjenih naroda, Visokim povjerenikom za ljudska prava Ujedinjenih naroda; Glavnim povjerenikom UN-ove Agencije za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA), Posebnim koordinatorom za srednjeistočni mirovni proces, predsjednikom UN-ovog odbora koji istražuje incidente u Gazi; diplomatskim predstavnicima zemalja članica Ujedinjenih naroda u Ženevi i na Okupiranom palestinskom području; članovima Palestinskog zakonodavnog vijeća iz Gaze i sa Zapadne obale; ministrima i dužnosnicima Palestinske samouprave; višim predstavnicima vlasti u Gazi; bivšim vladinim i vojnim dužnosnicima izraelske vlade (vidi Annex I).
138. Misija se prvi puta sastala u Ženevi u razdoblju od 4. do 8. svibnja 2009. ...
139. Misija se dodatno sastala u Ženevi 20. svibnja, te 4. i 5. srpnja i između 1. i 4. kolovoza 2009. Misija je obavila tri terenska obilaska: 2 u Pojasu Gaze od 30. svibnja do 6. lipnja i od 25. lipnja do 1. srpnja 2009; i 1 u Ammanu 2. i 3. srpnja 2009. Nekoliko članova tajništva Misije bilo je prisutno u Gazi od 22. svibnja do 4. srpnja 2009.
[...]
141. Javna su saslušanja održana u Gazi 28. i 29. lipnja i u Ženevi 6. i 7. srpnja 2009.
[...]
Suradnja sa stranama
143. Misija je od samog početka zahtijevala suradnju svih relevantnih vlasti kako bi joj se omogućilo da posjeti i sastane se sa žrtvama u Gazi, na Zapadnoj obali i u Izraelu.
144. Odmah po imenovanju Voditelj Misije se nastojao konzultirati sa stalnim predstavnikom Izraela pri Uredu Ujedinjenih naroda u Ženevi, koji se nažalost odbio s njime sastati. Nakon prepiske u razdoblju između 3. i 7. travnja, Stalni predstavnik Izraela obavijestio je Voditelja Misije da njegova vlada neće moći surađivati s Misijom. Dodatni poziv Stalnom predstavniku Izraela od 29. travnja da se sastane s Misijom također nije urodio plodom. Misija je 4. svibnja pisala premijeru Izraela i ponovila svoj zahtjev za suradnjom, naročito u pogledu omogućavanja pristupa u Gazu, na Zapadnu obalu, uključujući Istočni Jeruzalem, te u Izrael. Tijekom svog sastanka s izraelskim predsjednikom 6. svibnja 2009, Glavni tajnik UN-a osvrnuo se na i podržao zahtjev Misije za suradnjom od strane izraelske vlade. Misija je u pismu od 20. svibnja 2009. ponovo pokušala pridobiti izraelsku vladu na suradnju, naročito u pogledu svog planiranog posjeta Pojasu Gaze. Obzirom na odbijanje suradnje od strane izraelske vlade, a kako bi unutar prethodno spomenutog vremenskog okvira mogla ispuniti mandat koji joj je povjerilo Vijeće za ljudska prava, Misija je tražila i dobila pomoć egipatske vlade, koja joj je omogućila da u Gazu uđe kroz granični prijelaz Rafah. Misija je obavila dodatnu prepisku sa Stalnim predstavnikom Izraela u Ženevi u periodu između 2. i 17. srpnja 2009. (Vidi annex II)
145. Voditelj Misije se nakon imenovanja konzultirao sa Stalnim promatračem Palestine pri Uredu Ujedinjenih naroda u Ženevi koji je bez odlaganja ponudio suradnju Palestinske samouprave s Misijom. Misija je ostala u kontaktu sa Stalnom promatračkom misijom Palestine i uživala je potporu i suradnju od strane Palestinske samouprave. Zbog nedostatka suradnje od strane izraelske vlade, Misija se nije mogla sastati s predstavnicima Palestinske samouprave na Zapadnoj obali. Misija se ipak sastala s dužnosnicima Palestinske samouprave, uključujući s jednim ministrom, u Ammanu. Jednom je palestinskom ministru onemogućeno da se sastane s Misijom u Ammanu (vidi Poglavlje I). Za vrijeme svog posjeta Pojasu Gaze Misija se sastala s višim predstavnicima vlasti u Gazi koji su Misiji pružili svoju punu suradnju i potporu.
[...]
(str. 11-38)
Dijelovi iz IZVRŠNOG SAŽETKA
[...]
3. Napadi izraelskih snaga na vladine zgrade i pripadnike vlasti u Gazi, uključujući policiju
32. Izraelske su oružane snage pokrenule brojne napade na zgrade i osobe koje pripadaju vlastima u Gazi. Među napadima na zgrade, Misija je istražila izraelske napade na Palestinsko zakonodavno vijeće i na glavni zatvor u Gazi (Poglavlje VII). Obje su zgrade uništene do te mjere da je onemogućena njihova uporaba. Izraelska vlada i predstavnici izraelskih oružanih snaga su u svojim izjavama opravdavali te napade tvrdeći da su političke i administrativne ustanove u Gazi dio „Hamasove terorističke infrastrukture“. Misija odbacuje takav stav. Misija smatra da ne postoje dokazi da su zgrada Zakonodavnog vijeća i glavni zatvor u Gazi učinkovito doprinosili vojnom djelovanju. Prema informacijama kojima raspolaže, Misija smatra da su napadi na te zgrade predstavljali namjerne napade na civilne objekte čime je prekršeno pravilo običajnog međunarodnog humanitarnog prava prema kojem napadi moraju biti strogo ograničeni na vojne ciljeve. Ove činjenice također ukazuju na počinjenje teške povrede pretjeranog uništavanja imovine, koje nije opravdano vojnom nužnošću i koje je provedeno protuzakonito i bezobzirno.
33. Misija je istražila napade na 6 policijskih zgrada, od kojih su 4 napadnute u prvih nekoliko minuta vojnih operacija 27. prosinca 2008, u kojima je poginulo 99 policajaca i 9 drugih osoba. Broj od ukupno oko 240 policajaca ubijenih od strane izraelskih snaga predstavlja više od jedne šestine palestinskih žrtava. Okolnosti napada i izvještaj izraelske vlade o vojnim operacijama iz srpnja 2009. pojašnjavaju da su policajci bili namjerno ciljani i da su ubijeni zbog toga što policija kao institucija, ili velik dio policajaca pojedinačno, po mišljenju izraelske vlade čine dio palestinskih vojnih snaga u Gazi.
34. Kako bi istražila da li su napadi na policiju bili u skladu s načelom razlikovanja između civilnih i vojnih objekata i osoba, Misija je analizirala institucionalni razvoj policije u Gazi od kad je Hamas preuzeo kompletnu kontrolu nad Gazom u srpnju 2007. i spojio policiju u Gazi s „Izvršnim snagama“ koje je stvorio nakon svoje izborne pobjede. Misija smatra da je, iako je velik broj policajaca u Gazi regrutiran iz redova Hamasovih pristaša ili pripadnika palestinskih naoružanih skupina, policija u Gazi bila civilna agencija za provedbu zakona. Misija također zaključuje da se za policajce koji su ubijeni 27. prosinca 2008. ne može reći da su izravno sudjelovali u neprijateljstvima, te da stoga oni iz tog razloga nisu izgubili svoj civilni imunitet od izravnih napada koji kao civili imaju. Misija se slaže da je moguće da su pojedini pripadnici policije u Gazi također istodobno i pripadnici palestinskih naoružanih skupina i stoga borci. Međutim, Misija zaključuje da u napadima na policijske zgrade prvog dana vojnih operacija nije uspostavljena prihvatljiva ravnoteža između očekivane izravne vojne prednosti (tj. ubijanja onih policajaca koji su mogli bili pripadnici naoružanih skupina) i gubitka života civila (tj. ostalih policajaca koji su ubijeni i građana koji bi se neizbježno nalazili u blizini), te da je stoga prekršeno međunarodno humanitarno pravo.
[...]
5. Obveza poduzimanja svih mogućih mjera predostrožnosti s ciljem zaštite civilnog stanovništva i objekata od strane Izraela u Gazi
[...]
38. ... 15. siječnja 2009. kompleks terenskog ureda UNRWA-e u gradu Gazi granatiran je visokoeksplozivnim streljivom i streljivom koje sadrži bijeli fosfor. Misija napominje da je napad bio krajnje opasan, jer se u kompleksu sklonilo između 600 i 700 civila i jer se u njemu nalazilo veliko skladište goriva. Izraelske su snage nastavile napadati kompleks tijekom nekoliko sati unatoč tome što su bile upozorene na opasnosti koje su prouzročile. Misija zaključuje da su izraelske oružane snage prekršile odredbu običajnog međunarodnog prava da poduzmu sve moguće mjere predostrožnosti prilikom odabira sredstava i metode napada s ciljem izbjegavanja i u svakom slučaju svođenja na minimum popratnog gubitka života civila, ozljeda civila ili štete na civilnim objektima.
39. Misija također smatra da su izraelske snage istog dana izravno i namjerno napale bolnicu Al Quds u gradu Gazi i susjedno spremište za kola hitne pomoći granatama koje su sadržavale bijeli fosfor. Napad je izazvao požare koji su zatim gašeni cijeli dan i koji su prouzročili paniku među bolesnicima i ranjenicima koji su morali biti evakuirani. Misija smatra da niti u jednom trenutku nije bilo izdano upozorenje o predstojećem napadu. Na temelju svoje istrage, Misija odbacuje tvrdnju da je iz bolnice prema izraelskim snagama bila otvarana vatra.
40. Misija je također istražila intenzivne topničke napade, koji su također uključivali streljivo s bijelim fosforom, na bolnicu Al Wafa u istočnom dijelu grada Gaze, ustanovu za dugotrajnu njegu i pacijente koji pate od naročito ozbiljnih ozljeda. Na temelju prikupljenih informacija, Misija je utvrdila kršenje zabrane napada na civilne bolnice u slučaju obiju bolnica. Misija također ističe da upozorenja putem letaka i prethodno snimljenih telefonskih poziva u slučaju bolnice Al Wafa demonstriraju potpunu neučinkovitost nekih oblika rutinskih i općih upozorenja.
6. Neselektivni napadi izraelskih snaga koji su rezultirali gubitkom života i ranjavanjem civila
41. Misija je istražila granatiranje križanja al-Fakhura u Jabalyji pored UNRWA-ine škole koje je u to vrijeme služilo kao sklonište za više od 1300 ljudi (Poglavlje X). Izraelske su snage ispalile najmanje četiri minobacačke granate. Jedna je pala u dvorište obiteljskog doma i ubila 11 ljudi koji su se tamo nalazili. Tri su granate pale na ulicu al-Fakhura i ubile još najmanje 24 ljudi, a ranjeno ih je 40-tak. Misija detaljno razmatra izjave predstavnika izraelske vlade u kojima se tvrdi da je napad bio pokrenut kao odgovor na minobacački napad od strane palestinske naoružane skupine. Misija ne isključuje ovu mogućnost, no smatra da je vjerodostojnosti izraelske pozicije naškodio niz nekonzistentnosti, proturječja i činjeničnih netočnosti u izjavama u kojima se opravdavao napad.
42. U donošenju svojih pravnih zaključaka o napadu na križanje al-Fakhura, Misija priznaje da u nekim slučajevima odluke o proporcionalnosti napada, u kojima se odvaguje vojna prednost koja se akcijom želi postići i opasnost akcije po živote civila, predstavljaju istinske dileme za svaku vojsku. Misija ne vjeruje da se ovdje radi o takvom slučaju. Ispaljivanje najmanje 4 minobacačke granate u pokušaju da se ubije mali broj određenih pojedinaca na području gdje se velik broj civila bavi svakodnevnim poslovima i 1368 ljudi nalazi u obližnjem skloništu ne ispunjavaju kriterije za ono što bi razumni zapovjednik mogao odrediti kao prihvatljiv gubitak života civila za vojnu prednost koju želi postići. Misija stoga napad smatra neselektivnim u suprotnosti s međunarodnim pravom i kršenjem prava na život palestinskih civila koji su u ovim napadima ubijeni.
7. Namjerni napadi na civilno stanovništvo
43. Misija je istraživala jedanaest incidenata u kojima su izraelske snage pokrenule izravne napade na civile sa smrtnim ishodom (Poglavlje XI). Slučajevi istraživani u ovom djelu izvještaja su, uz jednu iznimku, sve slučajevi u kojima činjenice ukazuju na to da se napadom nije pokušavao ostvariti nikakav vojni cilj koji bi se mogao opravdati. U prva se dva incidenta radi o napadima na kuće u četvrti Samouni južno od grada Gaze, uključujući granatiranje jedne kuće u kojoj su izraelske snage prisilile palestinske civile da se okupe. Slijedećih 7 incidenata tiču se otvaranja vatre na civile za vrijeme dok su pokušavali napustiti svoje domove i otići na sigurnije mjesto, mašući bijelim zastavama i, u nekim slučajevima, slijedeći nalog izraelskih snaga da tako postupe. Činjenice koje je prikupila Misija ukazuju na to da su se svi napadi dogodili u okolnostima u kojima su izraelske snage imale kontrolu nad tim područjem i prethodno su kontaktirale sa ili barem motrile osobe koje su potom napale, pa su stoga morale biti svjesne da te osobe imaju status civila. U većini ovih incidenata, posljedice izraelskih napada na civile pogoršane su kasnijim nedopuštanjem evakuacije ranjenih i onemogućavanjem pristupa kolima hitne pomoći.
44. Ovi incidenti ukazuju da su upute koje su pripadnici izraelskih snaga koji su ušli u Gazu dobili postavile nizak prag za uporabu smrtonosne vatre protiv civilnog stanovništva. Misija je pronašla jaku potvrdu ovog trenda u svom istraživanju svjedočanstava izraelskih vojnika prikupljenih u 2 publikacije koje je pregledala.
45. Misija je zatim istraživala incident u kojem je meta projektila bila jedna džamija tijekom ranih večernjih molitvi, pri čemu je ubijeno 15 osoba, te napad streljivom s metalnim strelicama (flechette) na okupljene članove obitelji i susjede u jednom šatoru, pri čemu je ubijeno 5 osoba. Misija smatra da oba napada predstavljaju namjerne napade na civilno stanovništvo i civilne objekte.
46. Na temelju činjenica utvrđenih u svim gore navedenim slučajevima, Misija smatra da postupanje izraelskih oružanih snaga predstavlja teške povrede Četvrte ženevske konvencije u pogledu namjernog ubijanja i namjernog nanošenja velike patnje zaštićenim osobama i da kao takvo sa sobom povlači individualnu kaznenu odgovornost. Misija također smatra da je izravno ciljanje i samovoljno ubijanje palestinskih civila kršenje prava na život.
47. Posljednji se incident odnosi na bacanje bombe na jednu kuću što je rezultiralo smrću 22 člana jedne obitelji. Izraelsko je stajalište po pitanju ovog slučaja da se radilo o „operativnoj pogrešci“, te da je meta koju je vojska namjeravala pogoditi bila susjedna kuća u kojoj je bilo uskladišteno oružje. Na temelju svoje istrage, Misija izražava znatnu sumnju u verziju koju su o ovom incidentu predstavile izraelske vlasti. Misija zaključuje da se, ukoliko je doista počinjena pogreška, ne može govoriti o namjernom ubijanju. Međutim, i u tom slučaju ostaje državna odgovornost Izraela za međunarodno protupravni čin.
[...]
9. Napadi na temelje civilnog života u Gazi: uništavanje industrijske infrastrukture, prehrambene proizvodnje, vodovodnih instalacija, kanalizacije i stambenih prostora
50. Misija je istražila nekoliko incidenata u kojima su uništeni industrijska infrastruktura, prehrambena proizvodnja, vodovodne instalacije, kanalizacija i stambeni prostori (Poglavlje XIII). Već na početku vojnih operacija, tvornica brašna Al Bader bila je jedina tvornica brašna u Pojasu Gaze koja je još uvijek bila u pogonu. Pogođena je u nizu zračnih napada 9. siječnja 2009. nakon nekoliko netočnih upozorenja koja su izdana prethodnih dana. Misija smatra da njeno uništenje nije imalo nikakvog vojnog opravdanja. Priroda udara, naročito precizno ciljanje ključnih strojeva, upućuje na to da je namjera bila onesposobiti proizvodni kapacitet tvornice. Na temelju utvrđenih činjenica Misija smatra da se radi o teškim povredama odredbi Četvrte ženevske konvencije. Protupravno i bezobzirno uništavanje koje nije opravdano vojnom nužnošću predstavlja ratni zločin. Misija također smatra da je uništenje tvornice izvedeno s ciljem uskraćivanja sredstava za preživljavanje civilnom stanovništvu, što je kršenje običajnog međunarodnog prava i može predstavljati ratni zločin. Napad na tvornicu brašna također predstavlja i kršenje odredbi o ljudskim pravima u pogledu prava na odgovarajuću prehranu i sredstva za preživljavanje.
51. Farme pilića u vlasništvu g. Sameha Sawafearyja u četvrti Zeitoun južno od grada Gaze navodno su snabdijevale više od 10 posto tržišta jaja u Gazi. Oklopni buldožeri izraelskih snaga sustavno su sravnili kokošinjce i ubili svih 31 000 pilića koji su se u njima nalazili, te uništili tvornicu i materijal koji se koristi u poslovanju. Misija zaključuje da se radilo o namjernom činu bezobzirnog uništavanja koje nije bilo opravdano nikakvom vojnom nužnošću i donosi iste pravne zaključke kao i u slučaju uništenja tvornice brašna.
52. Izraelske su snage također napale zid jedne od laguna s nepročišćenim kanalizacijskim vodama u Postrojenju za pročišćavanje vode u Gazi, što je izazvalo istjecanje više od 200 000 kubnih metara nepročišćenih kanalizacijskih voda na obližnje poljoprivredno zemljište. Okolnosti napada na lagunu upućuju da se radilo o namjernom i unaprijed smišljenom napadu. Kompleks bunara Namar u Jabalyji sastojao se od 2 vodena bunara, strojeva za pumpanje, generatora, spremnika za gorivo, spremnika za kloriranje, zgrada i vezane opreme. Sve je to uništeno u višestrukim zračnim udarima prvog dana izraelskog zračnog napada. Misija smatra da nije vjerojatno da bi meta veličine bunara Namar mogla u više navrata biti greškom pogođena. Misija ne nalazi ništa što bi upućivalo da bi se gađanjem bunara stekla ikakva vojna prednost i primjećuje da nitko ne tvrdi da su palestinske oružane skupine bunare koristile u ikakve svrhe. Obzirom da je pravo na pitku vodu dio prava na odgovarajuću prehranu, Misija donosi iste pravne zaključke kao i u slučaju tvornice brašna Al Bader.
53. Tijekom svojih posjeta Pojasu Gaze Misija je iz prve ruke vidjela razmjer uništenja stambenih prostora u zračnim napadima, minobacačkom i topničkom granatiranju, udarima projektila, te djelovanjem buldožera i eksploziva za rušenje. U nekim su slučajevima stambene četvrti bile izložene zračnom bombardiranju i intenzivnom granatiranju u kontekstu napredovanja izraelskih kopnenih snaga. U drugim slučajevima činjenice koje je Misija prikupila snažno upućuju na to da je uništavanje stambenih prostora izvedeno bez ikakve veze s borbama vođenim s palestinskim naoružanim skupinama ili bez ikakvog učinkovitog doprinosa vojnom djelovanju. Kombinirajući vlastito istraživanje na terenu sa UNOSAT-ovim slikama i objavljenim svjedočanstvima izraelskih vojnika, Misija zaključuje da su, uz opsežno uništavanje stambenih prostora zbog tzv. „operativne nužnosti“ tijekom njihovog napredovanja, izraelske snage također izvele još jedan val sustavnog uništavanja civilnih zgrada tijekom posljednja 3 dana svog boravka u Gazi, svjesne da je skoro povlačenje neminovno. Postupanjem izraelskih snaga je u tom pogledu prekršeno načelo razlikovanja između civilnih i vojnih objekata i ono predstavlja tešku povredu „opsežnog uništavanja ... imovine, koje nije opravdano vojnom nužnošću i koje je provedeno protupravno i bezobzirno“. Izraelske su snage također prekršile pravo na primjereni stambeni smještaj obitelji čiji su domovi uništeni.
54. Napadi na industrijska postrojenja, prehrambenu proizvodnju, vodovodnu infrastrukturu koje je istraživala Misija dio su šireg obrasca uništavanja, koje uključuje uništavanje jedine tvornice za pakiranje cementa u Gazi (tvornica Atta Abu Jubbah), tvornica betona Abu Eida, dodatnih farmi pilića i tvornica prehrambenih proizvoda i napitaka grupe Al Wadia. Činjenice koje je Misija utvrdila ukazuju da se ovdje radilo o namjernoj i sustavnoj politici ciljanja industrijskih objekata i vodovodnih instalacija od strane izraelskih oružanih snaga.
10. Uporaba palestinskih civila kao ljudskih štitova
55. Misija je istraživala 4 incidenta u kojima su izraelske snage palestinske muške civile pod prijetnjom vatrenim oružjem prisilile da sudjeluju u pretraživanju kuća tijekom vojnih operacija (Poglavlje XIV). Palestinski su muškarci s povezima preko očiju i rukama vezanim lisicama bili prisiljavani ulaziti u kuće ispred izraelskih vojnika. U jednom od incidenata, izraelske su snage uzastopno silile jednog muškarca da ulazi u kuću u kojoj su se skrivali palestinski borci. Objavljena svjedočanstva izraelskih vojnika koji su sudjelovali u ovim vojnim operacijama potvrđuju da se uporaba ove prakse nastavlja, unatoč jasnoj presudi izraelskog Visokog suda koji je oružanim snagama naredio da prekinu s tom praksom i stalnim javnim uvjeravanjima od strane oružanih snaga da su prekinuli s takvim postupanjima. Misija zaključuje da ova praksa predstavlja uporabu palestinskih civila kao ljudskih štitova i da je stoga zabranjena prema međunarodnom humanitarnom pravu. Njome se arbitrarno i protupravno ugrožava pravo na život civila i takvi postupci predstavljaju okrutno i nečovječno postupanje. Uporaba ljudskih štitova je također i ratni zločin. Palestinski muškarci koji su bili korišteni kao ljudski štitovi ispitivani su pod prijetnjom smrću ili ozljeđivanja s ciljem dobivanja informacija o Hamasu, palestinskim borcima i tunelima. Ovo predstavlja dodatno kršenje međunarodnog humanitarnog prava.
11. Lišavanje slobode: Palestinci iz Gaze zarobljeni tijekom izraelske operacije od 27. prosinca 2008. do 18. siječnja 2009.
56. Za vrijeme vojnih operacija izraelske su oružane snage okupile velik broj civila i pritvorile ih unutar kuća ili na otvorenom u Gazi, a u slučaju brojnih palestinskih muškaraca, također ih odvele u pritvorne ustanove u Izraelu. U slučajevima koje je Misija istražila prikupljene činjenice ukazuju da niti jedan od civila nije bio naoružan niti je predstavljao očitu prijetnju izraelskim vojnicima. Poglavlje XV ovog izvještaja temelji se na intervjuima koje je Misija obavila s palestinskim muškarcima koji su bili zarobljeni, te na reviziji drugog relevantnog materijala, uključujući razgovore s rodbinom i izjave drugih žrtava koje su dostavljene Misiji.
57. Misija na temelju prikupljenih činjenica smatra da su u kontekstu ovih zarobljavanja počinjena brojna kršenja međunarodnog humanitarnog prava i prava ljudskih prava. Civili, uključujući žene i djecu, su bili držani u ponižavajućim uvjetima, uskraćeni su im hrana, voda i pristup sanitarnim prostorijama, te su bili izloženi vremenskim prilikama u siječnju bez ikakvog skloništa. Muškarcima su ruke bile vezane lisicama, preko očiju im je stavljen povez i stalno su ih tjerali da se skidaju, ponekad do gola, tijekom različitih faza zatočeništva.
58. Na području Al Atatra na sjeverozapadu Gaze izraelski su vojnici iskopali rovove u pijesku i u njima držali palestinske muškarce, žene i djecu. Izraelski tenkovi i topništvo bili su smješteni u rovovima i oko njih i otvarali vatru u neposrednoj blizini zatočenih.
59. Palestinski muškarci koji su odvedeni u pritvorne ustanove u Izraelu bili su podvrgnuti ponižavajućim uvjetima u pritvoru, strogom ispitivanju, premlaćivanju i drugom tjelesnom i psihičkom zlostavljanju. Neki od njih su optuženi kao nezakoniti borci. Oni s kojima su razgovarali članovi Misije oslobođeni su nakon što je, čini se, postupak protiv njih prekinut.
60. Osim arbitrarnog lišavanja slobode i kršenja prava na zakonom propisani pravni postupak, slučajevi zatočenih palestinskih civila također ističu zajedničku karakteristiku prisutnu u interakciji između izraelskih vojnika i palestinskih civila koja se također jasno pojavljuje u mnogim drugim slučajevima kojima se bave drugi dijelovi ovog izvještaja: kontinuirano i sustavno zlostavljanje, povrede osobnog dostojanstva, ponižavajuće postupanje suprotno temeljnim načelima međunarodnog humanitarnog prava i prava ljudskih prava. Misija zaključuje da postupanje prema ovim civilima predstavlja nametanje kolektivne kazne tim osobama i mjere zastrašivanja i terora. Takvi postupci su teške povrede Ženevskih konvencija i ratni zločin.
12. Ciljevi i strategija izraelskih vojnih operacija u Gazi
61. Misija je proučila dostupne informacije o planiranju izraelskih vojnih operacija u Gazi, o naprednoj vojnoj tehnologiji kojom raspolažu izraelske snage te o njihovoj obuci za poštivanje međunarodnog humanitarnog prava (Poglavlje XVI). Prema službenim vladinim podacima, izraelske oružane snage koriste razrađene pravne savjete i sustav obuke, kojima se nastoje osigurati poznavanje relevantnih pravnih obveza i podrška zapovjednicima da udovolje tim zahtjevima na terenu. Izraelske oružane snage posjeduju naprednu opremu i imaju vodeću tržišnu ulogu u proizvodnji nekih od najnaprednijih raspoloživih proizvoda vojne tehnologije, uključujući bespilotne letjelice. Imaju visoku sposobnost preciznih udara putem različitih metoda, uključujući zračne i kopnene napade. Uzimajući u obzir mogućnost planiranja, sredstva da se planovi izvrše pomoću najnaprednije raspoložive tehnologije, i izjave izraelske vojske o tome da se gotovo uopće nisu događale pogreške, Misija zaključuje da su incidenti i obrasci događaja koji se razmatraju u izvještaju rezultat namjernog planiranja i političkih odluka.
62. Taktike koje su izraelske oružane snage koristile u ofenzivi u Gazi ne odudaraju od prijašnjih postupaka, posljednji put korištenih za vrijeme rata u Libanonu 2006. Tada se pojavio koncept poznat pod nazivom doktrina Dahiya, koji uključuje primjenu nerazmjerne sile i nanošenje velike štete i razaranja na civilnoj imovini i infrastrukturi, te patnje civilnom stanovništvu. Misija zaključuje iz razmatranja činjenica na terenu u koje se sama osvjedočila da je ono što je bilo propisano kao najbolja strategija izgleda upravo ono što je provedeno u praksi.
63. U postavljanju izraelskih vojnih ciljeva u pogledu operacija u Gazi, naročito zabrinjava koncept Hamasove „potporne infrastrukture“ jer se čini da se njime civili i civilni objekti pretvaraju u legitimne mete. Izjave izraelskih političkih i vojnih čelnika prije i za vrijeme vojnih operacija u Gazi ukazuju na to da je u sklopu predodžbe izraelske vojske o tome što je nužno učiniti u ratu protiv Hamasa nerazmjerno uništavanje i maksimalno ometanje života mnogo ljudi smatrano legitimnim sredstvom postizanja ne samo vojnih već i političkih ciljeva.
64. Izjave izraelskih čelnika u kojima se tvrdi da je uništavanje civilnih objekata opravdano kao odgovor na raketne napade („uništiti 100 domova za svaku ispaljenu raketu“), ukazuju na mogućnost pribjegavanja odmazdi. Misija smatra da je odmazda nad civilima u oružanim sukobima u suprotnosti s međunarodnim humanitarnim pravom.
13. Učinak vojnih operacija i blokade na stanovništvo Pojasa Gaze i njegova ljudska prava
65. Misija je ispitala zajednički učinak koji na stanovništvo Pojasa Gaze i njegova ljudska prava imaju vojne operacije i blokada. Ekonomija, prilike za zapošljavanje, sredstva za preživljavanje obitelji već su bili teško pogođeni blokadom kad je izraelska ofenziva pokrenuta. Nedovoljne količine goriva za proizvodnju električne energije imale su negativan učinak na rad industrije, bolnica i vodoopskrbu domaćinstava, te pročišćavanje otpadnih voda. Ograničenja uvoza i zabrana svog izvoza iz Gaze pogodili su industrijski sektor i poljoprivrednu proizvodnju. Nezaposlenost i postotak stanovništva koji živi u siromaštvu i dubokom siromaštvu bili su u porastu.
66. U toj kritičnoj situaciji, u vojnim je operacijama uništen znatan dio ekonomske infrastrukture. Obzirom da je velik dio tvornica ciljan i uništen ili oštećen, siromaštvo, nezaposlenost i nesigurnost prehrane dodatno su dramatično porasli. Poljoprivredni je sektor slično stradao zbog razaranja poljoprivrednog zemljišta, bunara vode i ribarskih brodica tijekom vojnih operacija. Nastavak blokade onemogućava obnovu uništene ekonomske infrastrukture.
67. Zbog uništavanja poljoprivrednog zemljišta i staklenika očekuje se pogoršanje prehrambene nesigurnosti unatoč većim količinama prehrambenih artikala koje Izrael pušta u Gazu od početka vojnih operacija. Raste ovisnost o pomoći u hrani. Razine smanjenog rasta i mršavosti kod djece, te raširena anemija kod djece i trudnica bili su zabrinjavajući već i prije vojnih operacija. Problemi koje je prouzrokovalo opsežno uništavanje kuća (prema podacima UNDP-a u potpunosti je uništeno 3354 kuća, a 11 112 ih je djelomično oštećeno) i njime izazvano raseljavanje naročito pogađaju djecu i žene. Uništavanje infrastrukture (poput uništavanja bunara Namar i napada na postrojenje za pročišćavanje vode opisanih u Poglavlju XIII), pogoršalo je prijašnje stanje. Već i prije vojnih operacija 80% vode kojom se opskrbljuju stanovnici Gaze nije zadovoljavalo standarde za pitku vodu Svjetske zdravstvene organizacije. Ispuštanje neprerađenih ili djelomično prerađenih otpadnih voda u more još je jedna zdravstvena opasnost koju su pogoršale vojne operacije.
[...]
72. Misija priznaje da je snabdijevanje humanitarnom pomoći, naročito hranom, koju Izrael pušta u Pojas Gaze privremeno pojačano za vrijeme vojnih operacija. Međutim, količine robe koje je Izrael puštao u Gazu prije vojnih operacija nisu bile dovoljne za zadovoljavanje potreba stanovništva čak i prije nego su neprijateljstva počela, i ponovo su smanjene po završetku vojnih operacija. U skladu s činjenicama koje je utvrdila, Misija vjeruje da je Izrael prekršio svoju obvezu da dopusti slobodan prolaz svih pošiljki medicinskih i bolničkih potrepština i opreme, hrane i odjeće (članak 23. Četvrte ženevske konvencije). Misija također smatra da je Izrael prekršio specifične obveze koje okupacijska sila ima prema Četvrtoj ženevskoj konvenciji, kao što su dužnost da održava zdravstvene i bolničke ustanove i usluge i da pristane na organiziranje pomoći ukoliko okupirani teritorij nije dovoljno dobro opskrbljen.
73. Misija također zaključuje da je specifična svrha uništavanja privatnih stambenih kuća, vodenih bunara, spremnika za vodu, poljoprivrednog zemljišta i staklenika od strane izraelskih oružanih snaga bila uskraćivanje sredstava za preživljavanje stanovništvu Pojasa Gaze. Misija smatra da je Izrael prekršio svoju dužnost da poštuje pravo stanovništva Gaze na primjeren životni standard, uključujući pristup adekvatnoj hrani, vodi i stambenom smještaju. Misija također smatra da su prekršene posebne odredbe o ljudskim pravima koje štite prava djece, naročito one koja su žrtve oružanog sukoba, žena i osoba s posebnim potrebama.
74. Uvjeti života u Gazi, koji su rezultat namjernog djelovanja izraelskih snaga i deklarirane politike izraelske vlade – kako je ona predstavljena od strane njenih ovlaštenih i legitimnih predstavnika – u pogledu Pojasa Gaze prije, za vrijeme i nakon vojne operacije, zajedno ukazuju na namjeru da se Palestincima u Pojasu Gaze nametne kolektivno kažnjavanje u suprotnosti s međunarodnim humanitarnim pravom.
75. Konačno, Misija je razmatrala da li niz postupaka kojima se Palestincima u Pojasu Gaze uskraćuju njihova sredstva za preživljavanje, zapošljavanje, stambeni smještaj i voda, sloboda kretanja i njihovo pravo da napuste i uđu u vlastitu zemlju, kojima se ograničava njihov pristup sudu i pravo na učinkoviti pravni lijek, mogu predstavljati progon, zločin protiv čovječnosti. Na temelju raspoloživih činjenica Misija smatra da neki postupci izraelske vlade mogu opravdati presudu kompetentnog suda u kojoj bi stajalo da su počinjeni zločini protiv čovječnosti.
14. Kontinuirano zatočeništvo izraelskog vojnika Gilada Shalita
76. Misija je upoznata s kontinuiranim zatočeništvom Gilada Shalita, pripadnika izraelskih oružanih snaga, kojeg je 2006. zarobila palestinska oružana skupina. Kao odgovor na njegovo zarobljavanje, izraelska je vlada naredila niz napada na infrastrukturu u Pojasu Gaze i urede Palestinske samouprave te uhićenje 8 ministara palestinske vlade i 26 zastupnika Palestinskog zakonodavnog vijeća. Misija je saslušala svjedočanstva koja ukazuju na to da su tijekom vojnih operacija koje su trajale od prosinca 2008 do siječnja 2009. izraelski vojnici ispitivali zarobljene Palestince o tome gdje se nalazi Gilad Shalit. Otac Gilada Shalita, Noam Shalit, govorio je pred Misijom na javnom saslušanju koje je održano 6. srpnja 2009. u Ženevi.
77. Misija smatra da kao vojnik koji pripada izraelskim oružanim snagama i koji je zarobljen tijekom neprijateljskog upada u Izrael, Gilad Shalit zadovoljava uvjete za status ratnog zarobljenika prema Trećoj ženevskoj konvenciji. U tom ga svojstvu treba zaštiti, humano s njime postupati i dopustiti mu primjerenu vanjsku komunikaciju u skladu s tom konvencijom. Međunarodnom crvenom križu treba bez odgađanja dopustiti da ga posjeti. Informacije o njegovom stanju treba promptno pružiti njegovoj obitelji.
78. Misija je zabrinuta izjavama raznih izraelskih dužnosnika koji su pokazali namjeru da se blokada Pojasa Gaze zadrži na snazi do oslobađanja Gilada Shalita. Misija smatra da bi to predstavljalo kolektivno kažnjavanje civilnog stanovništva Pojasa Gaze.
[...]
16. Postupanje s Palestincima od strane izraelskih sigurnosnih snaga na Zapadnoj obali, uključujući upotrebu pretjerane i smrtonosne sile tijekom prosvjeda
83. Razni svjedoci i stručnjaci informirali su Misiju o naglom porastu uporabe sile od strane izraelskih sigurnosnih snaga protiv Palestinaca na Zapadnoj obali od početka izraelskih operacija u Gazi (Poglavlje XIX). Izraelske su snage tijekom palestinskih prosvjeda ubile nekoliko prosvjednika, uključujući tijekom prosvjeda potpore napadnutom stanovništvu Gaze koji su uslijedili nakon početka operacija, i ranile brojne druge. Razina nasilja korištena na Zapadnoj obali tijekom operacija u Gazi zadržana je i nakon završetka operacija.
84. Misiju naročito zabrinjavaju navodi o uporabi nepotrebne, smrtonosne sile od strane izraelskih sigurnosnih snaga, uporaba bojevog streljiva i odredba u „pravilima o otvaranju vatre“ izraelskih oružanih snaga u kojima navodno postoje različita pravila za kontroliranje nemira u kojima sudjeluju samo Palestinci, u usporedbi s neredima u kojima sudjeluju i Izraelci. Ovo pobuđuje ozbiljnu zabrinutost u pogledu diskriminacijske politike prema Palestincima. Očevici su također Misiju izvijestili o uporabi snajpera u kontekstu kontroliranja prosvjeda. Svjedoci su govorili o očigledno drugačijem ozračju tijekom sukoba s vojnicima i pograničnom policijom na prosvjedima u kojima nije bilo nikakvih ograničenja u postupanju izraelskih snaga. Nekoliko je svjedoka Misiji reklo da je za vrijeme operacija u Gazi na Zapadnoj obali vladao dojam da je sve dopušteno.
85. Izraelske vlasti vrlo slabo, ako uopće, istražuju, procesuiraju i kažnjavaju nasilje nad Palestincima od strane kolonista i pripadnika sigurnosnih snaga, uključujući ubijanje, što za posljedicu ima da odgovorni ostaju nekažnjeni za zločine koje su počinili. Misija zaključuje da Izrael nije ispunio svoje obveze da zaštiti Palestince od nasilja od strane privatnih osoba u skladu s međunarodnim pravom ljudskih prava i međunarodnim humanitarnim pravom.
17. Pritvaranje Palestinaca u izraelskim zatvorima
86. Procjenjuje se da je od početka okupacije oko 700 000 palestinskih muškaraca, žena i djece bilo u izraelskom pritvoru. Prema procjenama, 1. lipnja 2009. u pritvoru u Izraelu nalazilo se oko 8100 palestinskih „političkih zarobljenika“, uključujući 60 žena i 390 djece. Većina tih zarobljenika optužena je i osuđena unutar izraelskog vojnog pravosudnog sustava koji procesuira Palestince na Zapadnoj obali i u kojem su prava Palestinaca na zakonom propisani pravni postupak oštro ograničena. Mnogi su Palestinci zatvoreni u administrativnom pritvoru, a neki prema izraelskom „Zakonu o nezakonitim borcima“.
87. Misija se usredotočila na nekoliko pitanja vezanih uz palestinske zarobljenike koja su po njenom mišljenju povezana s izraelskim vojnim operacijama u prosincu i siječnju ili s njihovim kontekstom.
88. Zahvaljujući pravnim mjerama uvedenim nakon izraelskog povlačenja iz Gaze 2005. zarobljenici iz Gaze podvrgnuti su drugačijem tretmanu. Zakon iz 2006. izmijenio je zaštite o zakonom propisanom pravnom postupku i primjenjuje se samo na palestinske osumnjičenike, od kojih je, prema podacima izraelske vlade, velika većina iz Gaze. 2007. obustavljen je Program obiteljskih posjeta Međunarodnog crvenog križa u Pojasu Gaze, zbog čega su zarobljenici iz Gaze izgubili svaki kontakt s vanjskim svijetom.
89. Za vrijeme izraelskih vojnih operacija u Gazi povećao se broj djece koju su izraelske vlasti zarobile, u odnosu na isto razdoblje 2008. godine. Mnoga su djeca navodno uhićena na ulici i/ili tijekom prosvjeda na Zapadnoj obali za vrijeme operacija u Gazi. Broj djece zarobljenika ostao je velik i po završetku operacija. Postoje izvještaji o zlostavljanju zarobljene djece od strane izraelskih sigurnosnih snaga.
90. Izraelsko pritvaranje Palestinaca od 2005. obilježila su uhićenja osoba povezanih s Hamasom. Nekoliko mjeseci prije izbora za Palestinsko zakonodavno vijeće 2005. Izrael je uhitio brojne osobe koje su sudjelovale u lokalnim ili parlamentarnim izborima. Nakon zarobljavanja izraelskog vojnika Gilada Shalita od strane palestinskih oružanih skupina u lipnju 2006. izraelska je vojska uhitila oko 65 zastupnika u Palestinskom zakonodavnom vijeću, gradonačelnika i ministara, koji su uglavnom bili pripadnici Hamasa. Svi su držani u zatvoru najmanje 2 godine, uglavnom u neprimjerenim uvjetima. Za vrijeme vojnih operacija u Gazi provedena su dodatna uhićenja Hamasovih čelnika. Zbog pritvaranja zastupnika Zakonodavnog vijeća Palestinsko zakonodavno vijeće nije moglo funkcionirati ni izvršavati svoju zakonodavnu ni nadzornu funkciju nad palestinskom izvršnom vlasti.
91. Misija smatra da su ovi postupci doveli do kršenja međunarodnog prava ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, uključujući zabranu samovoljnog uhićenja, pravo na ravnopravnu zaštitu pred zakonom i na nediskriminaciju na temelju političkih uvjerenja, te posebnu zaštitu na koju imaju pravo djeca. Misija također smatra da pritvaranje zastupnika Palestinskog zakonodavnog vijeća može predstavljati kolektivno kažnjavanje u suprotnosti s međunarodnim humanitarnim pravom.
18. Ograničenja slobode kretanja na Zapadnoj obali
92. Izrael je na Zapadnoj obali odavno nametnuo sustav ograničenja kretanja. Kretanje je ograničeno kombinacijom fizičkih prepreka poput blokiranja cesta, kontrolnih točaka i Zida, ali i putem administrativnih mjera poput osobnih iskaznica, dozvola, određenog prebivališta, zakona o ponovnom spajanju obitelji, te politike u vezi prava na ulaz iz inozemstva i prava na povratak izbjeglica. Palestincima je onemogućen pristup na područja koja su izvlaštena radi izgradnje Zida i njegove infrastrukture, za uporabu kolonističkih naselja, u tampon zone, vojne baze i zone za vojnu obuku, te na ceste koje su sagrađene kako bi povezivale gore navedena mjesta. Na mnogim od tih cesta kretanje je dopušteno „samo Izraelcima“, a Palestincima je zabranjeno da ih koriste. Deseci tisuća Palestinaca su danas podvrgnuti „zabrani putovanja“ koju im nameće Izrael, a zahvaljujući kojoj ne mogu putovati u inozemstvo. Nekoliko svjedoka i stručnjaka koji su se na poziv Misije s njom trebali sastati u Ammanu i sudjelovati na saslušanjima u Ženevi nisu se mogli sastati s Misijom zbog te zabrane putovanja.
93. Misija je zaprimila izvještaje o tome da su tijekom izraelske ofenzive u Gazi ograničenja kretanja na Zapadnoj obali bila postrožena. Izrael je na nekoliko dana „zatvorio“ Zapadnu obalu. Dodatno je za vrijeme operacije postavljen veći broj kontrolnih točaka na Zapadnoj obali uključujući Istočni Jeruzalem. Uglavnom se radilo o takozvanim „pokretnim“ kontrolnim točkama. U siječnju 2009. nekoliko je područja na Zapadnoj obali između Zida i Zelene linije proglašeno „zatvorenim vojnim zonama“.
94. Za vrijeme i nakon operacija u Gazi, Izrael je ojačao svoju kontrolu nad Zapadnom obalom kroz pojačano izvlašćivanje, povećan broj rušenja kuća, naloga za rušenje i dozvola izdanih za građenje domova u kolonističkim naseljima, te pojačano iskorištavanje prirodnih bogatstava Zapadne obale. Nakon operacija u Gazi, Izrael je izmijenio pravila koja određuju koje se osobe s „osobnom iskaznicom iz Pojasa Gaze“ mogu preseliti na Zapadnu obalu i obratno, dodatno produbljujući odvojenost između stanovnika Zapadne obale i Pojasa Gaze.
95. Izraelsko ministarstvo stanogradnje i planiranja planira izgradnju dodatnih 73 000 domova u kolonističkim naseljima na Zapadnoj obali. Izgradnja 15 000 domova već je odobrena, a, pod uvjetom da se svi planovi ostvare, broj kolonista na okupiranom palestinskom području će se udvostručiti.
96. Misija vjeruje da su ograničenja kretanja i pristupa kojima su podvrgnuti Palestinci na Zapadnoj obali općenito nerazmjerna u odnosu na bilokakav vojni cilj, a naročito se to odnosi na postrožena ograničenja tijekom, a u nekim slučajevima, i nakon vojne operacije u Gazi. ...
19. Nasilje među Palestincima i napadanje Hamasovih pristaša od strane Palestinske samouprave, ograničenja slobode izražavanja i okupljanja
97. Misija je došla u posjed navoda o zakonskim povredama od strane Palestinske samouprave tijekom perioda koji istražuje, a vezano uz mandat Misije. One uključuju povrede vezano uz postupanje sigurnosnih službi prema osobama koje se sumnjiči da su povezane s Hamasom, uključujući protuzakonito uhićenje i pritvor. Nekoliko je palestinskih organizacija za ljudska prava prijavilo da postupci kojima se koriste sigurnosne snage Palestinske samouprave na Zapadnoj obali predstavljaju mučenje i okrutno, nečovječno i ponižavajuće postupanje i kažnjavanje. Bilo je nekoliko slučajeva smrti u pritvoru gdje se sumnja da je mučenje ili drugo zlostavljanje doprinijelo ili uzrokovalo smrt pritvorenika. Prijave ovakvih postupaka nisu istražene.
98. Misija je primila i navode o uporabi pretjerane sile i suzbijanja prosvjeda od strane palestinskih sigurnosnih službi – naročito onih koji su organizirani kao podrška stanovništvu Gaze tijekom izraelskih vojnih operacija. U tim su prilikama sigurnosne službe Palestinske samouprave navodno uhitile brojne osobe i onemogućile medijima da prate te događaje. Misija je također primila navode o uznemiravanju kritičnih novinara od strane palestinskih sigurnosnih službi.
99. Onesposobljavanje Palestinskog zakonodavnog vijeća nakon uhićenja i pritvaranja nekoliko njegovih zastupnika od strane Izraela učinkovito je smanjilo parlamentarni nadzor nad izvršnom vlasti Palestinske samouprave. Izvršna je vlast proglasila nekoliko dekreta i pravilnika kako bi mogla iz dana u dan funkcionirati.
100. Postoje i navodi o samovoljnom zatvaranju dobrotvornih i drugih društava povezanih s Hamasom i drugim islamskim skupinama i neobnavljanju njihovih dozvola, prisilnom smjenjivanju članova odbora islamskih škola i drugih institucija, te otpuštanju nastavnika koji su povezani s Hamasom.
101. Palestinska samouprava nastavlja otpuštati velik broj zaposlenika u javnim i vojnim službama ili im obustavlja isplatu plaća, pod izlikom „nelojalnosti legitimnoj vlasti“ ili „nedobivanja sigurnosnog odobrenja“ za njihove funkcije, a što je postalo preduvjet za zapošljavanje u javnoj službi“. U praksi su ovom mjerom isključeni pristaše Hamasa i osobe povezane s Hamasom prilikom imenovanja na položaje u javnom sektoru.
102. Misija smatra da su navedene mjere u neskladu s obvezama Palestinske samouprave koje proizlaze iz Opće deklaracije o ljudskim pravima i palestinskog Temeljnog zakona.
Izrael
20. Učinak koji na civile imaju raketni i minobacački napadi palestinskih naoružanih skupina na jug Izraela
103. Palestinske naoružane skupine su ispalile oko 8000 raketa i minobacačkih granata na jug Izraela od 2001. godine (Poglavlje XIII). Dok su mjesta kao Sderot i kibuc Nir-Am unutar dometa raketa i granata od samog početka, domet raketne paljbe za vrijeme izraelskih vojnih operacija u Gazi povećao se na gotovo 40 kilometara od granice s Gazom i dosezao prema sjeveru do gradova kao što je Ašdod.
104. Od 18. lipnja 2008. rakete koje su iz Gaze ispalile palestinske naoružane skupine ubile su 3 civila u Izraelu i 2 civila u Gazi, kad 26. prosinca 2008. jedna od raketa nije ispaljena preko granice, već je pala na područje Pojasa Gaze. Navodno je u raketnim i minobacačkim napadima u Izraelu više od 1000 civila zadobilo tjelesne ozljede, od čega ih je 918 ozlijeđeno za vrijeme trajanja izraelskih vojnih operacija u Gazi.
105. Misija je naročito obratila pažnju na visoku razinu psihološke traume koju je propatilo civilno stanovništvo u Izraelu. Prema podacima koje je prikupila jedna izraelska organizacija u listopadu 2007. 28,4% odraslih i 72-94% djece je u Sderotu patilo od posttraumatskog stresnog poremećaja. Navodno je 1596 osoba liječeno od poteškoća povezanih sa stresom tijekom vojnih operacija u Gazi, a još je 500 ljudi liječeno nakon završetka operacija.
106. Rakete i granate oštetile su kuće, škole i automobile u južnom Izraelu. 5. ožujka 2009. raketa je pogodila sinagogu u Netivotu. Raketiranje i granatiranje negativno je utjecalo na pravo na obrazovanje djece i odraslih koji žive u južnom Izraelu. To je rezultat zatvaranja škola i prekidanja nastave uzbunama i bježanjem u skloništa, ali i smanjene sposobnosti učenja koja je primijećena kod osoba koje proživljavaju simptome psihološke traume.
107. Raketiranje i granatiranje je negativno utjecalo na gospodarski i društveni život pogođenih zajednica. ... U gradovima koji su bliže granici s Gazom i koji su izloženi raketnim i minobacačkim napadima od 2001, nedavna eskalacija doprinijela je egzodusu stanovništva s tih područja.
108. Misija je utvrdila da rakete, te, u manjoj mjeri, minobacačke granate, koje ispaljuju palestinske naoružane skupine, ne mogu biti usmjerene na određene vojne ciljeve i da su bile ispaljivane na područja na kojima je smješteno civilno stanovništvo. Misija je utvrdila da ti napadi predstavljaju neselektivne napade na civilno stanovništvo u južnom Izraelu, a da u slučajevima gdje nije postojala ciljana vojna meta, a rakete i granate su ispaljene na civilno stanovništvo, ti napadi predstavljaju namjerne napade na civilno stanovništvo. Takvi postupci predstavljaju ratne zločine, a možda i zločin protiv čovječnosti. Obzirom da se čini da palestinske naoružane skupine ne mogu usmjeriti rakete i granate na specifične mete i obzirom na činjenicu da su ti napadi nanijeli vrlo malo štete izraelskim vojnim objektima, Misija smatra da postoje značajni dokazi koji upućuju na to da je jedna od primarnih svrha raketnih i minobacačkih napada širenje terora među izraelskim civilnim stanovništvom, što predstavlja kršenje međunarodnog prava.
109. Uzimajući u obzir da su neke palestinske naoružane skupine, uključujući Hamas, javno izrazile namjeru da gađaju civile u znak odmazde za ubijene civile u Gazi u izraelskim vojnim operacijama, Misija smatra da je odmazda nad civilima u oružanim neprijateljstvima u suprotnosti s međunarodnim humanitarnim pravom.
110. Misija je svjesna da se relativno malen broj žrtava među civilima u Izraelu može u velikoj mjeri zahvaliti mjerama predostrožnosti koje poduzima Izrael. One uključuju sustav za rano upozoravanje, javna skloništa i utvrđivanje škola i drugih javnih zgrada uz visoku financijsku cijenu – predviđenih 460 milijuna američkih dolara u periodu od 2005. do 2011. – za izraelsku vladu. Misija je međutim vrlo zabrinuta zbog nedostatka sustava za rano upozoravanje i javnih skloništa, te utvrđivanja u palestinskim zajednicama u Izraelu koje žive u nepriznatim i u nekim priznatim selima smještenim unutar dometa raketa i granata koje palestinske naoružane skupine ispaljuju iz Gaze.
21. Represija nad protivnicima napada na Gazu u Izraelu, pravo na pristup informacijama i postupanje prema aktivistima za ljudska prava
111. Misiji su dostavljeni izvještaji o tome da su pojedinci i skupine, koji su smatrani izvorima kritike izraelskih vojnih operacija, bili izloženi represiji ili pokušajima represije od strane izraelske vlade. Usred visoke razine podrške židovskog stanovništva Izraela izraelskim vojnim operacijama u Gazi, u Izraelu su bili rašireni i prosvjedi protiv vojnih operacija. Stotine tisuća - uglavnom, ali ne i isključivo, palestinskih građana Izraela – su prosvjedovale. Iako su prosvjedi uglavnom bili dopušteni, postojali su i slučajevi u kojima su, navodno, prosvjednici imali poteškoća pri pribavljanju dozvola – naročito na područjima gdje većinu stanovništva čine izraelski Palestinci. Tijekom prosvjeda uhićeno je 715 ljudi u Izraelu i u okupiranom Istočnom Jeruzalemu. Čini se da nije bilo uhićenja protuprosvjednika, a 34% uhićenih bili su mlađi od 18 godina. Misija je svjesna da je relativno malen dio onih koji su prosvjedovali uhićen. Misija poziva izraelsku vladu da osigura poštivanje prava svih građana Izraela, bez diskriminacije, uključujući pravo na slobodu izražavanja i pravo na mirno okupljanje kako im to jamči Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR), od strane policijskih vlasti.
112. Misija je zabrinuta zbog navodnih slučajeva fizičkog nasilja koje su pripadnici policije primijenili protiv prosvjednika, uključujući premlaćivanje prosvjednika i drugih neprimjerenih postupaka policije, uključujući podvrgavanje uhićenih palestinskih građana Izraela rasističkom zlostavljanju i seksističkim uvredama o ženskim članovima njihovih obitelji. Članak 10 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima zahtijeva da se s onima koji su lišeni slobode postupa humano i poštujući urođeno dostojanstvo ljudske osobe.
113. Među prosvjednicima koji su izvedeni pred izraelske sudove, izraelski su Palestinci nerazmjerno držani u pritvoru u očekivanju suđenja. Element diskriminacije i različitog postupanja prema palestinskim i židovskim građanima Izraela od strane pravosudnih vlasti, na što ukazuju primljeni izvještaji, znatan je razlog za zabrinutost.
114. Razgovori koje su s političkim aktivistima obavile izraelske opće sigurnosne službe navedeni su kao postupci koji su najznačajnije doprinijeli ozračju represije u Izraelu. Misija je zabrinuta zbog aktivista koji su bili prisiljeni otići na razgovor sa Shabakom, bez da ih je zakon na to obvezivao, i općenito zbog navodnog ispitivanja političkih aktivista o njihovim političkim aktivnostima.
115. Misiji su dostavljeni izvještaji vezano uz istragu koju je izraelska vlada pokrenula protiv udruge New Profile zbog navoda da ta organizacija potiče na izbjegavanje služenja vojnog roka, što je kazneno djelo, te izvještaji o tome da vlada želi prekinuti financiranje udruge Breaking the Silence od strane stranih vlada, nakon što je ta organizacija objavila svjedočanstva izraelskih vojnika vezano uz postupanje izraelskih vojnih snaga u Gazi u prosincu 2008. i siječnju 2009. Misija je zabrinuta da bi postupanje izraelske vlade u pogledu ovih organizacija moglo imati zastrašujući učinak na druge izraelske organizacije za ljudska prava. UN-ova Deklaracija o borcima za ljudska prava jamči pravo na „traženje, primanje i korištenje sredstava u svrhu promicanja i zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda mirnim sredstvima“. Lobiranje kod stranih vlada da prekinu njeno financiranje, ukoliko je motivirano reakcijom na korištenje slobode izražavanja te organizacije, bilo bi u suprotnosti s duhom Deklaracije o borcima za ljudska prava.
116. Izraelska je vlada nakon 5. studenog medijima nametnula zabranu pristupa Gazi. Pristup u Pojas Gaze je također bio zabranjen organizacijama za ljudska prava, a za neke međunarodne i izraelske organizacije ta zabrana i dalje traje. Misija ne pronalazi nikakav razlog koji bi mogao opravdati ovo uskraćivanje pristupa. Nazočnost novinara i međunarodnih promatrača ljudskih prava pomaže u istrazi i izvještavanju javnosti o postupanju sukobljenih strana i može spriječiti protuzakonito postupanje. Misija primjećuje da Izrael putem svojih akcija protiv političkih aktivista, nevladinih udruga i medija pokušava umanjiti mogućnost javnosti da preispita izraelske postupke za vrijeme vojnih operacija u Gazi i posljedice koje su te operacije imale na stanovnike Gaze, možda nastojeći na taj način izbjeći istragu i javno izvještavanje o njoj.
a. Odgovornost
22. Završeni postupci i postupci u tijeku i odgovori Izraela na navode o kršenjima prava Palestinaca od strane sigurnosnih snaga (Poglavlje XXV)
117. Istrage i, ako je primjereno, procesuiranje osumnjičenih za ozbiljne zakonske povrede nužni su za poštivanje prava ljudskih prava i međunarodnog prava, te za sprječavanje širenja ozračja nekažnjivosti. Države prema međunarodnom pravu imaju dužnost istražiti navode o zakonskim povredama.
[...]
121. Međunarodno pravo ljudskih prava i međunarodno humanitarno pravo od država zahtijevaju da istraže i, ako je primjereno, procesuiraju navode o ozbiljnim povredama od strane vojnog osoblja. Međunarodno pravo također utvrđuje da takve istrage moraju udovoljavati standardima nepristranosti, neovisnosti, promptnosti i učinkovitosti. Misija smatra da izraelski sustav istraga ne udovoljava svim ovim načelima. U pogledu „operativnog ispitivanja sudionika“ koje izraelske oružane snage koriste kao sredstvo istrage, Misija smatra da sredstvo čija je namjena kontrola izvedbe i učenje teško može biti učinkovit i nepristran istražni mehanizam kakav bi trebalo uspostaviti nakon svake vojne operacije za koju postoje navodi o ozbiljnim zakonskim povredama. „Operativno ispitivanje“ ne zadovoljava međunarodno priznata načela nepristranosti i promptnosti istraga. Činjenica da prave kaznene istrage mogu započeti tek nakon što je dovršeno „operativno ispitivanje“ velika je mana izraelskog istražnog sustava.
122. Misija zaključuje da postoje ozbiljne sumnje u volju Izraela da provede prave istrage na nepristran, neovisan, promptan i učinkovit način kako to zahtijeva međunarodno pravo. Misija također smatra da cjelokupni izraelski sustav pokazuje diskriminacijska obilježja zbog kojih je palestinskim žrtvama vrlo teško doći do pravde.
23. Završeni postupci ili postupci u tijeku kod palestinskih vlasti (Poglavlje XXVI)
(a) Postupci vezano uz akcije u Pojasu Gaze
123. Misija nije pronašla dokaze da su vlasti u Gazi uspostavile ikakav sustav javnog nadzora ili snošenja odgovornosti za ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava i prava ljudskih prava. Misija je zabrinuta zbog stalnog nepoštivanja međunarodnog humanitarnog prava od strane naoružanih skupina u Pojasu Gaze tijekom njihovih oružanih aktivnosti, raketiranja i granatiranja usmjerenog protiv Izraela. Unatoč nekim izvještajima u medijima Misija i dalje ne vjeruje da su poduzete istinske i učinkovite inicijative od strane vlasti kako bi se riješio ozbiljan problem kršenja međunarodnog humanitarnog prava tijekom oružanih aktivnosti militantnih skupina u Pojasu Gaze.
[...]
24. Univerzalna jurisdikcija
127. U kontekstu sve izraženije nevoljkosti od strane Izraela da pokrene kaznene istrage koje udovoljavaju međunarodnim standardima, Misija podupire oslanjanje na univerzalnu jurisdikciju kao sredstvo kojim države mogu istražiti teške povrede odredbi Ženevskih konvencija iz 1949, spriječiti da počinitelji ostanu nekažnjeni i promicati međunarodnu odgovornost (Poglavlje XXVIII).
25. Odšteta
128. Međunarodno pravo također utvrđuje da u svakom slučaju u kojem postoji kršenje neke međunarodne obveze također nastaje obveza isplaćivanja odštete. Misija smatra da trenutna ustavna struktura i zakonodavstvo u Izraelu pružaju vrlo malo ili uopće ne pružaju mogućnosti Palestincima da traže isplatu odštete. Nužno je da međunarodna zajednica omogući dodatni ili alternativni mehanizam isplaćivanja odštete za štetu ili gubitak koji su nanijeti palestinskim civilima tijekom vojnih operacija (Poglavlje XXIX).
Linkovi Palestina/Izrael:
Assassins caught on video reveals possible Mossad-Fatah link
Much to Israel's embarrassment, it turns out that eight members of the team used faked or forged British passports, six of them with identities stolen from British-Israeli dual citizens living in Israel. Five had doctored or forged Irish passports, one used a German passport, and the man who managed the operation on the ground, and went by the name Peter Elvinger, had a French passport. The picture that emerges is of a highly professional assassination squad. The operation went like clockwork and all the hit squad members had left Dubai for a variety of destinations in Asia, Africa and Europe, before al-Mabhouh's body was discovered in the hotel more than 12 hours after his death.
Gideon Levy: The last refuge
Since the time of the ban imposed in the Jewish community by Rabbeinu Gershom at the turn of the first millennium, which applies to offenses of considerably less severity than mistreating 3.5 million people - namely, marrying more than one woman, divorcing a woman without her consent and reading private correspondence without the owner's consent - the boycott has been a just and appropriate civil weapon. And since the boycott of the apartheid regime in South Africa, the boycott has also been an effective weapon. Israel is demanding its invocation against Iran, America wants it imposed against North Korea and both of them are demanding it against the Hamas government in the Gaza Strip, and worse, against all the residents of Gaza. Israel, and with it most of the international community, imposed a boycott on 1.5 million Gazans only because they did not vote for the right party in the democratic elections that the international community demanded. A country that constantly demands boycott from the world and also imposes boycotts itself, cannot play the victim when the same weapon is turned against it. If the election of Hamas is cause for boycott, then occupation is a far more potent cause. The fact that Israel is living a lie - pretending that the occupation does not exist, that it is just, temporary and unavoidable - does not make the struggle against it any less legitimate. So let us admit the truth: The occupier deserves to be boycotted. As long as the Israelis pay no price for the occupation, the occupation will not end, and therefore the only way open to the opponents of the occupation is to take concrete means that will make the Israelis understand that the injustice they are perpetrating comes with a price tag.
Naomi Klein Shows You Can Boycott Israel Without Cutting Off Dialogue Over Palestine
This is an extraordinarily asymmetrical conflict where the Israeli state is the biggest boycotter of all. The economy in Gaza and the West Bank has been utterly destroyed by closures. Beyond shutting down the borders so producers in Gaza couldn't get fruits and vegetables out, you had [over 200] factories in Gaza hit during the attack in late December and January. It was a systematic destruction of that economy to try to "teach Gaza a lesson" for having voted for Hamas. So, boycotts are happening. The way I see BDS is that this is a tactic that we are resorting to because of Israeli impunity. There is an absolute unwillingness to apply international law to the Israeli state. Hamas has committed war crimes, but there is absolutely an international response to those crimes. [There is no response to Israeli war crimes, which are on an exponentially larger scale.] We were just in Gaza. The thing that really struck me was the sense of shock among so many people that, even after the December/January attacks, even after hundreds of children were killed, there have been no actions taken by the international community to hold Israel accountable. I mean, this was a display of utter impunity and disdain for international law, for the laws of war -- which, by the way, were created in direct response to the Nazi atrocities of the second World War. And yet, not only are there no consequences for those crimes, but the illegal siege of Gaza is still on. What BDS is saying is our governments have failed. The United Nations has failed. The so-called international community is a joke. We have to fill the vacuum.
Naomi Klein in Bil'in - 26-6-09
Boycott From Within
We, Palestinians, Jews, citizens of Israel, join the Palestinian call for a BDS campaign against Israel, inspired by the struggle of South Africans against apartheid. We also call on others to do the same.
Ostali linkovi:
Rambo Amadeus u znak prosvjeda vlastitim tijelom zaustavio promet u Beogradu
Protest ekološki osviještenog glazbenika potaknula je sječa 329 platana u Bulevaru kralja Aleksandra. Odluka o sječi golemog i starog drveća izazvala je negodovanje brojnih građana, zbog čega su sječu osiguravale jake policijske snage. Rambo Amadeus se solidarizirao s Beograđanima i stanovnicima Bulevara te svoju ljutnju zbog "vandalskog čina" izrekao 20-minutnim ležanjem nasred Bulevara.
