Poruka palestinskih kršćana svijetu

Hrvatski prijevod dokumenta „Trenutak istine“ koji su u prosincu 2009. kršćanima u cijelom svijetu, izraelskim i palestinskim čelnicima, međunarodnoj zajednici i crkvama diljem svijeta uputili palestinski kršćani s ciljem bržeg postizanja pravde, mira i pomirbe u Palestini/Izraelu. Dokument, koji potpisuju čelnici različitih kršćanskih denominacija u Palestini/Izraelu, međunarodnu zajednicu poziva da podupre palestinski narod koji se dulje od 6 desetljeća suočava s ugnjetavanjem, raseljavanjem, patnjom i očiglednim aparthejdom. Palestinski kršćani sve crkve i kršćane u svijetu pozivaju da se suprotstave nepravdi i aparthejdu i založe za pravedan mir u Svetoj zemlji, te da ponovo preispitaju teologije koje opravdavaju zločine počinjene protiv Palestinaca i otimanje njihove zemlje. U ovom povijesnom dokumentu palestinski kršćani tvrde da je vojna okupacija njihove zemlje grijeh protiv Boga i čovječanstva, te da je svaka teologija koja daje legitimitet okupaciji daleko od kršćanskog nauka, jer je istinska kršćanska teologija, teologija ljubavi i solidarnosti s potlačenima, poziv na pravdu i jednakost među narodima. Dokument od svih naroda i političkih čelnika traži da izvrše pritisak na Izrael i poduzmu pravne mjere kako bi se izraelsku vladu obvezalo da okonča svoje ugnjetavanje i nepoštivanje međunarodnog prava. Na linku možete pronaći linkove na tekst dokumenta na brojnim jezicima, uključujući engleski, francuski, španjolski, njemački, talijanski, arapski, hebrejski, ruski, bugarski, mađarski i dr.

TRENUTAK ISTINE

Riječ vjere, nade i ljubavi iz srca palestinske patnje

Uvod
Mi, skupina kršćanskih Palestinaca, nakon molitve, promišljanja i razmjene mišljenja, upućujemo iz patnje u našoj zemlji, pod izraelskom okupacijom, vapaj nade u odsutnosti svake nade, vapaj pun molitve i vjere u Boga koji u svojoj božanskoj providnosti bdije nad svim stanovnicima ove zemlje. Nadahnuti otajstvom Božje ljubavi prema svima, otajstvom Njegove božanske prisutnosti u povijesti svih naroda i, osobito, u povijesti naše zemlje, objavljujemo svoju riječ temeljenu na našoj kršćanskoj vjeri i našem osjećaju palestinske pripadnosti - riječ vjere, nade i ljubavi.

Zašto sada? Zato što smo danas došli do bezizlazne situacije u tragičnoj sudbini palestinskog naroda. Političari se zadovoljavaju time da upravljaju krizom umjesto da se posvete ozbiljnom zadatku pronalaska načina kako da se ona riješi. Srca vjernika puna su boli i pitanja. Što radi međunarodna zajednica? Što rade politički čelnici u Palestini, u Izraelu i u arapskom svijetu? Što radi Crkva? Ne radi se ovdje samo o političkom problemu, već o politici koja uništava ljudska bića, i ona se mora ticati Crkve.

Obraćamo se našoj braći i sestrama, članovima naših Crkava u ovoj zemlji. Svoj apel upućujemo, kao kršćani i kao Palestinci, našim vjerskim i političkim vođama, našem palestinskom društvu i izraelskom društvu, međunarodnoj zajednici i našoj kršćanskoj braći i sestrama u Crkvama diljem svijeta.


1. Realnost na terenu
1.1 Kažu: „'Mir! Mir!'Ali mira nema.“ (Jr 6,14). Ovih dana svi govore o miru na Bliskom istoku i mirovnom procesu. No, sve su to do sada samo riječi; realnost je izraelska okupacija palestinskih područja, gubitak naše slobode i sve što proizlazi iz ove situacije:
1.1.1 Zid razdvajanja podignut na palestinskom teritoriju, kojeg je velik dio konfisciran u tu svrhu, pretvorio je naše gradove i sela u zatvore, odvojivši ih jedne od drugih, pretvorivši ih u raspršene i podijeljene kantone. Gaza, osobito nakon okrutnog rata koji je Izrael tamo pokrenuo u prosincu 2008. i siječnju 2009, nastavlja živjeti u nečovječnim uvjetima, pod trajnom blokadom i odsječena od ostatka palestinskog područja.
1.1.2 Izraelska kolonistička naselja pustoše našu zemlju u Božje ime i u ime sile, kontrolirajući naša prirodna bogatstva, uključujući vodu i poljoprivrednu zemlju, uskraćujući ih stotinama tisuća Palestinaca. Ona predstavljaju prepreku svakom političkom rješenju.
1.1.3 Realnost je svakodnevno ponižavanje kojem smo izloženi na vojnim kontrolnim točkama na putu do radnih mjesta, škola ili bolnica.
1.1.4 Realnost je razdvajanje članova iste obitelji koje onemogućava obiteljski život tisućama Palestinaca, osobito u slučajevima gdje jedan od supružnika nema izraelsku osobnu iskaznicu.
1.1.5 Sloboda vjeroispovijesti strogo je ograničena; slobodan pristup svetim mjestima uskraćen je pod izlikom sigurnosti. Jeruzalem i jeruzalemska sveta mjesta nedostupna su mnogim kršćanima i muslimanima iz Zapadne obale i Pojasa Gaze. Čak su i stanovnicima Jeruzalema nametnuta ograničenja tijekom vjerskih blagdana. Nekim pripadnicima našeg arapskog svećenstva ulaz u Jeruzalem je redovito onemogućen.
1.1.6 I izbjeglice su dio naše realnosti. Većina ih još uvijek živi u logorima u nečovječnim uvjetima. Iz generacije u generaciju čekaju na ostvarenje svog prava na povratak. Kakva će biti njihova sudbina?
1.1.7 A zarobljenici? Tisuće zarobljenika koji čame u izraelskim zatvorima su naša realnost. Izraelci su prevrnuli nebo i zemlju kako bi oslobodili jednog zarobljenika, a ove tisuće palestinskih zarobljenika, kada će oni biti slobodni?
1.1.8 Jeruzalem je srce naše realnosti. Istovremeno simbol mira i znak sukoba. Zid razdvajanja odvaja palestinske četvrti, a Jeruzalem ostaje bez svojih palestinskih građana, kršćana i muslimana. Konfisciraju im osobne iskaznice, što znači gubitak prava da žive u Jeruzalemu. Ruše im ili izvlašćuju domove. Jeruzalem, grad pomirbe, postao je grad diskriminacije i isključivosti, izvor sukoba umjesto mira.

1.2 Dio te realnosti je i izraelsko nepoštivanje međunarodnog prava i međunarodnih rezolucija, te paraliza arapskog svijeta i međunarodne zajednice kad se s njim suoče. Krše se ljudska prava i unatoč raznim izvještajima lokalnih i međunarodnih organizacija za ljudska prava, nepravda se nastavlja.
1.2.1 Palestinci koji žive u državi Izrael, koji su također pretrpjeli povijesnu nepravdu, iako građani s pravima i obvezama državljanstva, ipak su žrtve diskriminacijske politike. I oni čekaju na ostvarenje svojih punih prava i jednakost s ostalim sugrađanima.

1.3 Iseljavanje je još jedan element naše realnosti. Odsutnost svake vizije ili tračka nade u mir i slobodu tjera mlade ljude, kako muslimane tako i kršćane, da emigriraju. Na taj način zemlja ostaje bez svog najvažnijeg i najvrjednijeg bogatstva - obrazovane mladeži. Sve manji broj kršćana, osobito u Palestini, jedna je od opasnih posljedica, kako ovog sukoba, tako i lokalne i međunarodne paralize i neuspjeha u pronalaženju sveobuhvatnog rješenja problema.

1.4 Suočen s ovom realnošću, Izrael svoje postupke pravda kao samoobranu, uključujući okupaciju, kolektivno kažnjavanje i sve ostale oblike odmazde usmjerene protiv Palestinaca. Po našem je mišljenju ova vizija izvrtanje realnosti. Da, postoji palestinski otpor okupaciji. Međutim, da nema okupacije, ne bi bilo ni otpora, ni straha ni nesigurnosti. Tako mi tumačimo ovu situaciju. Stoga pozivamo Izraelce da okončaju okupaciju. Tada će otkriti novi svijet u kojem nema straha, nema prijetnji, već u njemu vladaju sigurnost, pravda i mir.

1.5 Palestinci su različito odgovorili na ovu realnost. Neki su odgovorili pregovorima: to je bio službeni stav Palestinske samouprave, ali nije potaknuo mirovni proces. Neke političke stranke odlučile su se za put oružanog otpora. Izrael je to iskoristio kao izliku da optuži Palestince da su teroristi i uspio je iskriviti pravu prirodu sukoba, predstavivši ga kao izraelski rat protiv terorizma, umjesto izraelske okupacije kojoj se s ciljem njenog okončanja suprotstavlja legitimni palestinski otpor.
1.5.1 Tragediju su pogoršali unutarnji sukob među samim Palestincima i odvajanje Gaze od ostatka palestinskog područja. Pri tome je vrijedno spomenuti da, iako je do podjele došlo među samim Palestincima, međunarodna zajednica za nju snosi znatnu odgovornost, budući da je odbila prihvatiti volju koju je palestinski narod izrazio u obliku rezultata demokratskih i legalnih izbora 2006. godine.

Još jednom ponavljamo i objavljujemo da je naša kršćanska riječ usred svega ovoga, usred naše katastrofe, riječ vjere, nade i ljubavi.


2. Riječ vjere
Vjerujemo u jednog Boga, dobrog i pravednog Boga

2.1 Vjerujemo u Boga, jednog Boga, Stvoritelja svemira i čovječanstva. Vjerujemo u dobrog i pravednog Boga koji voli svako od svojih stvorenja. Vjerujemo da je svako ljudsko biće stvoreno na sliku i sličnost Božju i da svačije dostojanstvo izvire iz dostojanstva Svemogućeg. Vjerujemo da je to dostojanstvo jedno i isto u svakom od nas. Za nas, ovdje i sada, osobito u ovoj zemlji, to znači da nas Bog nije stvorio zato da bismo se svađali i sukobljavali, već kako bismo mogli upoznati i voljeti jedni druge, i zajedno izgraditi zemlju u ljubavi i međusobnom poštovanju.
2.1.1 Također vjerujemo u vječnu Riječ Božju, Njegovog jedinog Sina, našeg Gospodina Isusa Krista, kojeg je Bog poslao kao Spasitelja svijeta.
2.1.2 Vjerujemo u Duh Sveti, koji prati Crkvu i cijelo čovječanstvo na njegovom putu. Taj nam Duh pomaže da razumijemo Sveto pismo, Stari i Novi zavjet, pokazujući njihovo jedinstvo, ovdje i sada. Duh čini vidljivim otkrivenje Boga čovječanstvu, u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Kako razumijemo riječ Božju?
2.2 Vjerujemo da je Bog progovorio cijelom čovječanstvu, ovdje u našoj zemlji: „Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu, kojega je postavio baštinikom svega i po kome je stvorio svijet.“ (Heb 1,1-2)
2.2 1 Mi, palestinski kršćani, vjerujemo, kao i svi kršćani diljem svijeta, da je Isus Krist došao kako bi ispunio Zakon i Proroke. On je alfa i omega, početak i kraj, i u njegovom svjetlu i vođeni Duhom Svetim čitamo Sveto Pismo. Promišljamo i tumačimo Sveto Pismo baš kao što je to činio Isus Krist s dvojicom učenika na putu u Emaus. Kako je zapisano u Evanđelju po svetom Luki: „I poče od Mojsija te, slijedeći sve proroke, protumači im što se na njega odnosilo u svim Pismima.“ (Lk 24,27)
2.2.2 Naš Gospodin Isus Krist je došao, navješćujući da je Kraljevstvo Božje blizu. Izazvao je revoluciju u životu i vjeri cijelog čovječanstva. Došao je s „novim naukom“ (Mk 1,27), bacivši novo svijetlo na Stari Zavjet, na teme povezane s našom kršćanskom vjerom i našim svakodnevnim životima, teme poput obećanja, izabranosti, Božjeg naroda i zemlje. Vjerujemo da je Riječ Božja živa Riječ, koja baca posebno svijetlo na svako razdoblje povijesti, pokazujući kršćanskim vjernicima što nam Bog govori ovdje i sada. Iz tog je razloga neprihvatljivo pretvarati Riječ Božju u kamena slova koja izopačuju Božju ljubav i Njegovu providnost u životu naroda i pojedinaca. Upravo je u tome greška fundamentalističkog tumačenja Biblije koje nam donosi smrt i razaranje kad je riječ Božja skamenjena i s generacije na generaciju se prenosi kao mrtvo slovo. To se mrtvo slovo koristi kao oružje u našoj sadašnjoj povijesti kako bi nam se uskratila naša prava u našoj vlastitoj zemlji.

Univerzalno poslanje naše zemlje
2.3 Vjerujemo da naša zemlja ima univerzalno poslanje. U toj univerzalnosti značenje obećanja, zemlje, izabranosti, Božjeg naroda proširuje se kako bi uključilo cijelo čovječanstvo, počevši od svih naroda ove zemlje. U svjetlu nauka Svetog pisma obećanje zemlje nikad nije bilo politički program, već navještaj potpunog univerzalnog spasenja. Ono je bilo početak ostvarenja Kraljevstva Božjeg na zemlji.
2.3.1 Bog je poslao patrijarhe, proroke i apostole u ovu zemlju kako bi svijetu prenijeli univerzalno poslanje. Danas u ovoj zemlji žive pripadnici triju religija, judaizma, kršćanstva i islama. Naša je zemlja Božja zemlja, kao što je to slučaj i sa svim zemljama na svijetu. Sveta je onoliko koliko je Bog u njoj prisutan, jer samo je Bog svet i posvetitelj. Dužnost je onih od nas koji ovdje žive da poštuju volju Božju za ovu zemlju. Naša je dužnost da je oslobodimo zla nepravde i rata. To je Božja zemlja i stoga mora biti zemlja pomirenja, mira i ljubavi. I to je doista moguće. Bog nas je ovdje postavio kao dva naroda, i Bog nam daje mogućnost, ako imamo volju, da živimo zajedno i uspostavimo u njoj pravdu i mir, učinimo je stvarno Božjom zemljom: „Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji u njemu žive.“ (Ps 24,1)
2.3.2 Naša prisutnost u ovoj zemlji, kao palestinskih kršćana i muslimana, nije slučajna već duboko ukorijenjena u povijesti i geografiji ove zemlje, s kojom smo povezani kao što je i svaki drugi narod povezan sa zemljom u kojoj živi. Počinjena je nepravda kad smo istjerani. Zapad se htio iskupiti za ono što su Židovi pretrpjeli u zemljama Europe, no to je učinio na naš račun i u našoj zemlji. Pokušali su ispraviti nepravdu, a rezultat je bila nova nepravda.
2.3.3 Osim toga, znamo da neki teolozi na Zapadu pokušavaju dati biblijski i teološki legitimitet kršenju naših prava. Tako su obećanja, prema njihovom tumačenju, postala prijetnja samoj našoj egzistenciji. „Dobra vijest“ u Evanđelju postala je za nas „vjesnik smrti“. Pozivamo te teologe da prodube svoje promišljanje o Riječi Božjoj i isprave svoja tumačenja kako bi mogli u Riječi Božjoj vidjeti izvor života za sve narode.
2.3.4 Naša povezanost s ovom zemljom je prirodno pravo. Ne radi se samo o ideološkom ili teološkom pitanju. Radi se o pitanju života i smrti. Postoje osobe koje se ne slažu s nama, čak nas definiraju kao neprijatelje samo zato što želimo živjeti kao slobodan narod u svojoj zemlji. Patimo od okupacije naše zemlje jer smo Palestinci. A kao palestinski kršćani patimo zbog krivih tumačenja nekih teologa. Suočeni s time, naš je zadatak očuvati Riječ Božju kao izvor života umjesto smrti, kako bi „dobra vijest“ ostala ono što jest, „dobra vijest“ za nas i za sve ljude. Suočeni s onima koji Bibliju koriste kako bi prijetili našem postojanju kao palestinskih kršćana i muslimana, obnavljamo svoju vjeru u Boga jer znamo da Božja riječ ne može biti uzrok našeg uništenja.

2.4 Stoga objavljujemo da svaka uporaba Biblije za opravdavanje ili potporu političkih opcija i stavova koji se temelje na nepravdi, nametnutoj od strane jedne osobe drugoj, ili od strane jednog naroda drugome, pretvaraju religiju u ljudsku ideologiju i lišavaju Riječ Božju njene svetosti, univerzalnosti i istine.

2.5 Također objavljujemo da je izraelska okupacija palestinske zemlje grijeh protiv Boga i čovječanstva jer uskraćuje Palestincima njihova temeljna ljudska prava, koja im je podario Bog. Ona iskrivljuje sliku Božju u Izraelcu koji je postao okupator, jednako kao što je iskrivljuje i u Palestincu koji živi pod okupacijom. Objavljujemo da je svaka teologija, koja se prividno temelji na Bibliji ili vjeri ili povijesti, i koja opravdava okupaciju, daleko od kršćanskih nauka, jer poziva na nasilje i sveti rat u ime svemogućeg Boga, podčinjavajući Boga privremenim ljudskim interesima i iskrivljujući božansku sliku u ljudskim bićima koja trpe političku i teološku nepravdu.


3. Nada
3.1 Unatoč tome što ne postoji ni najmanji tračak nadanja u poboljšanje situacije, naša nada ostaje čvrsta. Sadašnja situacija ne obećava nikakvo brzo rješenje ni okončanje okupacije koja nam je nametnuta. Istina, brojne su inicijative, konferencije, posjeti i pregovori, ali nakon njih nije uslijedila nikakva promjena naše situacije i patnje. Čak ni novi stav SAD-a, koji je najavio predsjednik Obama s očitom željom da se okonča ova tragedija, nije uspio promijeniti našu realnost. Jasan izraelski odgovor, koji odbija svako rješenje, ne ostavlja mjesta pozitivnom nadanju. Unatoč tome, naša nada ostaje čvrsta, jer dolazi od Boga. Samo je Bog dobar, svemoguć i pun ljubavi i Njegova će dobrota jednog dana pobijediti zlo kojem smo izloženi. Sveti Pavao nam kaže: „Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas? (...) Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? 'Zbog tebe - stoji pisano - ubijaju nas cijeli dan; (...)' (...) Siguran sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje“ (Rim 8, 31.35-36.38-39)

Što znači nada?
3.2 Nada u nama znači najprije našu vjeru u Boga, a zatim i, svemu unatoč, naše očekivanje bolje budućnosti. Znači i da svoju nadu ne želimo temeljiti na iluzijama - shvaćamo da oslobođenje nije blizu. Nada je sposobnost da vidimo Boga usred nevolje, i da surađujemo s Duhom Svetim koji obitava u nama. Iz ove vizije crpimo snagu da budemo ustrajni, ostanemo čvrsti i radimo na promjeni realnosti u kojoj živimo. Nada znači da se ne predajemo zlu, već da mu se suprotstavljamo i nastavljamo mu se opirati. U sadašnjosti ili budućnosti vidimo samo propast i uništenje. Vidimo prevlast jačega, sve češće okretanje rasističkom razdvajanju i nametanje zakona koji poriču naše postojanje i naše dostojanstvo. Vidimo i pomutnju i podjelu među Palestincima. Ako se, unatoč svemu ovome, odupremo ovoj stvarnosti danas i intenzivno djelujemo, možda nas neće zadesiti uništenje koje se nazire na obzoru.

Znaci nade
3.3 Crkva u našoj zemlji, njeni poglavari i vjernici, unatoč svojoj slabosti i svojim podjelama, pokazuje određene znake nade. Naše su župne zajednice pune života i većina naših mladih ljudi su aktivni apostoli pravde i mira. Uz individualni angažman pojedinaca, različite naše Crkvene institucije također čine našu vjeru aktivnom i prisutnom u službi, ljubavi i molitvi.
3.3.1 Među tim znacima nade su lokalni teološki centri, vjerskog i društvenog karaktera. Takvi su centri brojni u našim različitim Crkvama. Ekumenski duh, unatoč ponekim oklijevanjima, sve se češće pokazuje na sastancima naših različitih Crkvenih obitelji.
3.3.2 Tome možemo dodati brojne sastanke u svrhu međureligijskog dijaloga, kršćansko-muslimanski dijalog, koji okuplja vjerske čelnike i dio naroda. Nema dvojbe da je dijalog dugotrajan proces i napor koji se usavršava iz dana u dana dok proživljavamo istu patnju i gajimo ista očekivanja. Postoji i dijalog između 3 religije, judaizma, kršćanstva i islama, kao i različiti dijalozi i sastanci na akademskoj ili društvenoj razini. Svi oni pokušavaju srušiti zidove koje nameće okupacija i suprotstavljaju se iskrivljenoj percepciji ljudskih bića u srcima njihove braće ili sestara.
3.3.3 Jedan od najvažnijih znakova nade je ustrajnost generacija, vjera u pravednost njihovog cilja i postojanost sjećanja, koja ne zaboravlja „Nakbu“ (katastrofu) i njeno značenje. Jednako je tako važna i svijest koja se razvija među mnogim Crkvama diljem svijeta i njihova želja da spoznaju istinu o onome što se ovdje događa.
3.3.4 Povrh toga, kod mnogih vidimo odlučnost da prevladaju mržnju iz prošlosti i da budu spremni za pomirbu kad se ponovo uspostavi pravda. Svijest javnosti o potrebi da se ponovo uspostave politička prava Palestinaca raste, a židovski i izraelski glasovi koji zagovaraju mir i pravdu podižu se u znak potpore i uz odobravanje međunarodne zajednice. Istina, te snage koje se zalažu za pravdu i pomirbu još nisu uspjele izmijeniti ovu nepravednu situaciju, no imaju određeni utjecaj i mogle bi skratiti vrijeme patnje i ubrzati približavanje trenutka pomirbe.

Poslanje Crkve
3.4 Naša je Crkva Crkva ljudi koji mole i služe. Ta molitva i služba su proročki, jer pronose glas Božji u sadašnjosti i budućnosti. Sve što se događa u našoj zemlji, svatko tko ondje živi, sva bol i nada, sva nepravda i svi napori da se ona okonča, nerazdvojni su dio molitve naše Crkve i službe svih njenih institucija. Zahvaljujemo Bogu što naša Crkva podiže svoj glas protiv nepravde unatoč činjenici da neki žele da ostane nijema, zatvorena u svoju religijsku pobožnost.
3.4.1 Poslanje Crkve je proročko, da govori Riječ Božju hrabro, iskreno i s ljubavlju u lokalnom kontekstu i usred svakodnevnih događaja. Ako staje na nečiju stranu, onda je to strana potlačenih, kako bi stajala na njihovoj strani, kao što je Krist naš Gospodin stajao na strani svakog siromaha i svakog grešnika, pozivajući ih na pokajanje, život i povrat dostojanstva koje im je podario Bog i koje im nitko nema pravo oduzeti.
3.4.2 Poslanje Crkve je navijestiti Kraljevstvo Božje, kraljevstvo pravde, mira i dostojanstva. Pozvani smo da kao živa Crkva budemo svjedoci Božje dobrote i dostojanstva ljudskih bića. Pozvani smo da se molimo i da podignemo svoj glas kad naviještamo novo društvo u kojem ljudska bića vjeruju u vlastito dostojanstvo i dostojanstvo svojih protivnika.
3.4.3 Naša Crkva naviješta Kraljevstvo koje se ne može vezati ni uz kakav zemaljski režim. Isus je pred Pilatom rekao kako je točno da je on kralj, no „Moje kraljevstvo ne pripada ovomu svijetu.“ (Iv 18,36). Sveti Pavao kaže: „Kraljevstvo se Božje ne sastoji u jelu i piću, nego u pravednosti, miru i radosti po Duhu Svetom.“ (Rim 14,17) Stoga religija ne može odobravati ni podupirati niti jedan nepravedan politički režim, već mora promicati pravdu, istinu i ljudsko dostojanstvo. Mora poduzeti sve kako bi na pravi put vratila režime u kojima ljudska bića trpe nepravdu i u kojima se gazi ljudsko dostojanstvo. Kraljevstvo Božje na zemlji nije ovisno niti o jednoj političkoj orijentaciji, jer je veće i univerzalnije od bilo kojeg pojedinačnog političkog sustava.
3.4.4 Isus Krist je rekao: „kraljevstvo je Božje među vama“ (Lk 17, 21). To Kraljevstvo koje je prisutno među nama i u nama nastavak je otajstva spasenja. Ono je prisutnost Boga među nama i naša svijest o toj prisutnosti u svemu što radimo i govorimo. U toj ćemo božanskoj prisutnosti činiti ono što je u našoj moći sve dok se u ovoj zemlji ne izvrši pravda.
3.4.5 Okrutne okolnosti u kojima je živjela i živi palestinska Crkva nagnale su je da pročisti svoju vjeru i bolje upozna svoj poziv. Promišljali smo o svom pozivu i bolje ga spoznali usred patnje i boli: danas u sebi nosimo snagu ljubavi umjesto snage osvete, kulturu života umjesto kulture smrti. To je izvor nade za nas, za Crkvu i za svijet.

3.5 Uskrsnuće je izvor naše nade. Kao što je Krist uskrsnuo kao pobjednik nad smrću i zlom, tako možemo i mi, svaki stanovnik ove zemlje može, pobijediti zlo rata. Ostat ćemo Crkva svjedoka, ustrajna i aktivna u zemlji Uskrsnuća.


4. Ljubav
Zapovijed ljubavi
4.1 Krist naš Gospodin je rekao: „kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga“. (Iv 13,34) On nam je već pokazao kako da volimo naše neprijatelje i kako da s njima postupamo. Rekao je: „Čuli ste da je rečeno: 'Ljubi svoga bližnjega i mrzi svoga neprijatelja!' A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog, koji čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednima i nepravednima. (...) Dakle: budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ (Mt 5,43-48)
Sveti Pavao je također rekao: „Nikomu ne vraćajte zlo za zlo!“ (Rim 12,17). A sveti Petar je rekao: „Ne vraćajte zlo za zlo, ni uvredu za uvredu, već naprotiv blagoslivljajte, jer ste na to pozvani da baštinite blagoslov!“ (1 Pt 3,9)

Otpor
4.2 Ove su riječi jasne. Ljubav je zapovijed Krista našeg Gospodina upućena nama i uključuje prijatelje i neprijatelje. To mora biti jasno kada se nalazimo u okolnostima u kojima se moramo opirati zlu svake vrste.
4.2.1 Ljubav znači vidjeti lice Božje u svakom ljudskom biću. Svaka je osoba moj brat ili moja sestra. No, vidjeti lice Božje u svakome ne znači prihvaćati zlo ili ugnjetavanje s njihove strane. Ljubav nastoji popraviti zlo i zaustaviti ugnjetavanje.
Nepravda nametnuta palestinskom narodu u obliku izraelske okupacije je zlo kojem se moramo oduprijeti. To je zlo i grijeh kojem se moramo oduprijeti i koje je potrebno ukloniti. Primarna je odgovornost za to na samim Palestincima koji trpe okupaciju. Kršćanska nas ljubav poziva da se odupremo okupaciji. No, ljubav pobjeđuje zlo koračajući putovima pravde. Odgovornost je i na međunarodnoj zajednici, jer danas međunarodna zajednica uređuje odnose među narodima. Konačno, odgovornost je na počiniteljima nepravde; oni se moraju osloboditi zla koje je u njima i nepravde koju su nametnuli drugima.
4.2.2 U povijesti naroda vidimo mnogo ratova i mnogo suprotstavljanja ratu ratom, nasilju nasiljem. I palestinski je narod krenuo putem drugih naroda, osobito u prvim stadijima svoje borbe s izraelskom okupacijom. No, palestinski je narod također koristio i nenasilnu borbu, posebno tijekom prve Intifade. Uviđamo da svi narodi moraju pronaći novi put u svojim međusobnim odnosima i rješavanju svojih konflikata. Putovi sile moraju ustupiti mjesto putovima pravde. To se prije svega odnosi na narode koji su vojno jaki, dovoljno moćni da nametnu svoju nepravdu slabijima.
4.2.3 Kažemo da je otpor izraelskoj okupaciji naš kršćanski izbor. Pružanje otpora je pravo i dužnost kršćana. No, to je otpor kojem je temeljno načelo ljubav. Stoga je to kreativan otpor, jer mora pronaći ljudske načine kojima će se obratiti čovječnosti neprijatelja. Vidjeti sliku Božju u licu neprijatelja znači zauzeti stavove u svijetlu te vizije aktivnog otpora kako bi se zaustavila nepravda i natjeralo počinitelja da okonča svoju agresiju i na taj način postigao željeni cilj, a to je povrat zemlje, slobode, dostojanstva i neovisnosti.
4.2.4 Krist naš Gospodin ostavio nam je primjer koji moramo slijediti. Moramo se oduprijeti zlu, ali on nas je učio da se ne možemo zlu opirati zlom. To je teška zapovijed, osobito kada je neprijatelj odlučan da se nametne i poriče naše pravo da ostanemo ovdje u našoj zemlji. To je teška zapovijed, ali samo se ona može oduprijeti jasnim izjavama okupacijskih vlasti koje ne prihvaćaju naše postojanje i mnogim izlikama koje te vlasti koriste kako bi nam nastavile nametati okupaciju.
4.2.5 Otpor zlu okupacije je znači ugrađen u tu kršćansku ljubav koja odbija zlo i popravlja ga. Ona se opire zlu u svim njegovim oblicima metodama koje slijede logiku ljubavi i koristi svu energiju s ciljem postizanja mira. Možemo pružiti otpor putem građanskog neposluha. Ne odupiremo se smrću, već poštivanjem života. Poštujemo i visoko cijenimo sve one koji su dali svoje živote za domovinu. I tvrdimo da svaki građanin mora biti spreman braniti svoj život, slobodu i zemlju.
4.2.6 Palestinske civilne organizacije, međunarodne organizacije, nevladine organizacije i neke vjerske institucije pozivaju pojedince, tvrtke i države na dezinvestiranje i ekonomski i potrošački bojkot svega što proizvodi okupacija. Podrazumijevamo da to uključuje logiku nenasilnog otpora. Ovakve se kampanje moraju provoditi hrabro i otvoreno i iskreno proglašavajući da njihov cilj nije osveta, već okončanje postojećeg zla, oslobađanje i počinitelja i žrtve nepravde. Cilj je osloboditi oba naroda ekstremističkih stavova različitih izraelskih vlada, kako bi se postigla pravda i pomirba za oba naroda. U tom duhu i takvim djelovanjem s vremenom ćemo doći do željenog rješenja naših problema, kao što se to dogodilo u Južnoj Africi i s mnogim drugim oslobodilačkim pokretima u svijetu.

4.3 Našom ćemo ljubavlju prevladati nepravde i postaviti temelje novog društva kako za nas tako i za naše protivnike. Mi i oni imamo zajedničku budućnost. Spirala nasilja koja će uništiti oba naša naroda ili mir koji će im oboma koristiti. Pozivamo Izrael da odustane od svoje nepravde prema nama i da ne iskrivljava istinu o realnosti okupacije pretvarajući se da se radi o borbi protiv terorizma. Uzroci „terorizma“ su u počinjenoj ljudskoj nepravdi i zlu okupacije. Njih treba ukloniti ako postoji iskrena namjera da se okonča „terorizam“. Pozivamo građane Izraela da budu naši partneri u miru, a ne u spirali beskrajnog nasilja. Oduprimo se zlu zajedno, zlu okupacije i paklenoj spirali nasilja.


5. Naša poruka našoj braći i sestrama
5.1 Svi se danas suočavamo s preprekama na putu i budućnošću koja obećava samo patnju. Naša poruka našoj kršćanskoj braći i sestrama je poruka nade, strpljenja, ustrajnosti i novog djelovanja za bolju budućnost. Poručujemo da kao kršćani pronosimo poruku i nastavit ćemo je pronositi unatoč trnju, unatoč krvi i svakodnevnim poteškoćama. Polažemo svoju nadu u Boga, koji će nam podariti mir u Svoje vrijeme. Istovremeno, nastavljamo djelovati s Bogom i u skladu s Božjom voljom, gradeći, opirući se zlu i približavajući dan kad će zavladati pravda i mir.

5.2 Poručujemo našoj kršćanskoj braći i sestrama: Sad je vrijeme za pokajanje. Pokajanje nas vraća u zajedništvo ljubavi sa svima koji pate, zarobljenima, ranjenima, onima koji su pogođeni privremenim ili trajnim invaliditetom, djecom koja ne mogu proživjeti svoje djetinjstvo i sa svima koji tuguju za voljenom osobom. Zajedništvo ljubavi kaže svakome tko vjeruje u duh i istinu: ako je moj brat zarobljen, i ja sam zarobljen; ako mu je uništen dom, moj je dom uništen; kad je moj brat ubijen, i ja sam ubijen. Suočeni smo s istim izazovima i zajedno dijelimo sve što se dogodilo i što će se dogoditi. Možda smo, kao pojedinci ili čelnici Crkava, šutjeli kad smo trebali podići naše glasove kako bismo osudili nepravdu i podijelili patnju. Sad je vrijeme da se pokajemo za našu šutnju, ravnodušnost, nedostatak zajedništva, bilo stoga što nismo ustrajali u svom poslanju u ovoj zemlji i što smo ga napustili, bilo zato što nismo dovoljno razmišljali i učinili kako bismo dosegli novu i ujedinjenu viziju i jer smo ostali podijeljeni, proturječili svom svjedočanstvu i oslabili svoju riječ. Pokajanje zbog naše brige za vlastite institucije, ponekad nauštrb našeg poslanja, kojom je ušutkan proročki glas koji je Duh dao Crkvama.

5.3 Pozivamo kršćane da ostanu ustrajni u ovo vrijeme iskušenja, kao što smo mi ostali ustrajni stoljećima, dok su se izmjenjivale države i vlade. Budite strpljivi, ustrajni i ispunjeni nadom kako biste mogli nadom ispuniti srce svakog od vaše braće ili sestara koji s vama dijele istu kušnju. Budite „uvijek spremni na odgovor svakomu tko vam zatraži razlog nade koja je u vama“ (1 Pt 3,15). Budite aktivni i, pod uvjetom da je to u skladu s ljubavlju, sudjelujte u svakoj žrtvi koju otpor od vas traži kako bismo prevladali našu sadašnju muku.

5.4 Malobrojni smo, ali naša je poruka velika i važna. Našoj je zemlji hitno potrebna ljubav. Naša ljubav je poruka muslimanima i Židovima i svijetu.
5.4.1 Naša poruka muslimanima, poruka je ljubavi i zajedničkog suživota i poziv na odbacivanje fanatizma i ekstremizma. Ona je također poruka svijetu da muslimane ne treba doživljavati kroz stereotip neprijatelja ni kao karikaturu terorista, već da s njima treba živjeti u miru i sudjelovati u zajedničkom dijalogu.
5.4.2 Naša poruka Židovima glasi: Iako smo se borili jedni protiv drugih u nedavnoj prošlosti i borimo se još uvijek i danas, sposobni smo voljeti i živjeti zajedno. Možemo organizirati svoj politički život, u svoj njegovoj složenosti, u skladu s logikom te ljubavi i njenom snagom, nakon što bude okončana okupacija i uspostavljena pravda.
5.4.3 Riječ vjere svakome tko sudjeluje u političkoj djelatnosti govori: ljudska bića nisu stvorena za mržnju. Nije dopušteno mrziti, niti je dopušteno ubiti ili biti ubijen. Kultura ljubavi kultura je prihvaćanja onog drugog. Kroz nju se usavršavamo i uspostavljaju se temelji društva.


6. Naša poruka Crkvama u svijetu
6.1 Naša poruka Crkvama u svijetu je prije svega riječ zahvale za solidarnost koju ste prema nama pokazali riječju, djelom i prisutnošću među nama. Ona je riječ hvale za mnoge Crkve i kršćane koji podržavaju pravo palestinskog naroda na samoodređenje. Ona je poruka solidarnosti s onim kršćanima i Crkvama koji su patili zbog zagovaranja prava i pravde.
Međutim, ona je i poziv na pokajanje; na ispravljanje fundamentalističkih teoloških pozicija koje podržavaju određene nepravedne političke poteze u pogledu palestinskog naroda. Ona je poziv da budete na strani potlačenih i očuvate riječ Božju kao dobru vijest za sve umjesto da je pretvorite u oružje kojim se ubijaju potlačeni. Riječ Božja je riječ ljubavi za cijelu Njegovu kreaciju. Bog nije saveznik jednih protiv drugih, niti je protivnik jednima naspram drugih. Bog je Gospodar svih i voli sve, od svih zahtijeva pravdu i svima nam daje iste zapovijedi. Tražimo od naših sestrinskih Crkava da ne prikrivaju teologijom nepravdu koju trpimo, grijeh okupacije koja nam je nametnuta. Pitanje koje danas postavljamo svojoj braći i sestrama u Crkvama je: Možete li nam pomoći da povratimo svoju slobodu, jer to je jedini način na koji možete pomoći ovim dvama narodima da postignu pravdu, mir, sigurnost i ljubav?

6.2 Kako bi razumjele našu realnost, kažemo Crkvama: Dođite i vidite. Ispunit ćemo svoju ulogu i upoznati vas s istinom naše realnosti, primiti vas kao hodočasnike koji k nama dolaze moliti, noseći poruku mira, ljubavi i pomirbe. Upoznat ćete se s činjenicama i ljudima ove zemlje, kako s Palestincima tako i s Izraelcima.

6.3 Osuđujemo sve oblike rasizma, bez obzira radilo se o rasizmu na vjerskoj ili etničkoj osnovi, uključujući antisemitizam i islamofobiju, i pozivamo i vas da osudite rasizam i suprotstavite mu se u svim njihovim oblicima. Istovremeno vas pozivamo da kažete riječ istine i zauzmete stav istine u pogledu izraelske okupacije palestinske zemlje. Kao što smo već spomenuli, u bojkotu i povlačenju investicija vidimo nenasilna sredstva za postizanje pravde, mira i sigurnosti za sve.


7. Naša poruka međunarodnoj zajednici
7. Od međunarodne zajednice tražimo da ukine načelo „dvostrukih standarda“ i inzistira na međunarodnim rezolucijama vezano uz palestinski problem u pogledu svih strana. Selektivna primjena međunarodnog prava dovodi nas u opasnost da budemo izloženi zakonu džungle. Ona opravdava tvrdnje nekih oružanih skupina i država kako međunarodna zajednica razumije samo logiku sile. Stoga pozivamo na odgovor na već spomenuti prijedlog civilnih i vjerskih institucija: pokretanje sustava ekonomskih sankcija i bojkota koji će se primijeniti protiv Izraela. Ponovo ponavljamo da se ovdje ne radi o osveti, već o ozbiljnoj akciji kojoj je cilj postizanje pravednog i trajnog mira koji će okončati izraelsku okupaciju palestinskih i drugih arapskih teritorija i svima jamčiti sigurnost i mir.


8. Poziv židovskim i muslimanskim vjerskim čelnicima
8. Naposljetku, svoj apel upućujemo židovskim i muslimanskim vjerskim i duhovnim vođama, s kojima dijelimo istu viziju: da je Bog stvorio svako ljudsko biće i dao mu jednako dostojanstvo. Od tuda izvire obveza svakog od nas da branimo potlačene i dostojanstvo koje im je podario Bog. Pokušajmo se zajedno izdići iznad političkih stajališta koja su do sada podbacila i koja nas nastavljaju voditi putem neuspjeha i patnje.


9. Poziv našem palestinskom narodu i Izraelcima
9.1 Ovo je poziv da vidimo lice Božje u svakom od Božjih stvorenja i prevladamo prepreke straha ili rase kako bismo uspostavili konstruktivan dijalog, umjesto da ustrajemo u beskrajnim manevrima kojima je cilj održati postojeće stanje. Pozivamo na potragu za zajedničkom vizijom, izgrađenom na jednakosti i zajedništvu, umjesto na nadmoći, poricanju onog drugog ili agresiji, pod izgovorom straha i sigurnosti. Tvrdimo da je ljubav moguća i da je moguće međusobno povjerenje. Zato je moguć i mir i konačna pomirba. Tako ćemo ostvariti pravdu i sigurnost za sve.

9.2 Obrazovanje je važno. Obrazovni programi nam moraju pomoći da upoznamo drugu stranu onakvu kakva ona jest, umjesto kroz prizmu sukoba, neprijateljstva ili vjerskog fanatizma. Današnji obrazovni programi zagađeni su tim neprijateljstvom. Došlo je vrijeme da uvedemo novo obrazovanje koje će nam omogućiti da u onom drugom vidimo lice Božje i objasniti da smo sposobni voljeti jedni druge i graditi svoju budućnost zajedno u miru i sigurnosti.

9.3 Pokušaji uvođenja vjerske države, bilo židovske bilo islamske, guše državu, zatvaraju je u uske granice i pretvaraju u državu koja provodi diskriminaciju i isključenje, privilegirajući jedne državljane u odnosu na druge. Upućujemo apel židovskim i muslimanskim vjernicima: neka ta država bude država svih njenih građana, s vizijom izgrađenom na poštivanju religije, ali i na jednakosti, pravdi, slobodi i poštivanju pluralizma, umjesto na dominaciji neke vjerske skupine ili brojčane većine.

9.4 Palestinskim čelnicima poručujemo da trenutne podjele slabe sve nas i uzrok su dodatnih patnji. Te podjele ništa ne može opravdati. Za dobrobit naroda, koja mora biti važnija od dobrobiti političkih stranaka, podjela se mora okončati. Pozivamo međunarodnu zajednicu da podupre ujedinjenje i poštuje slobodno izraženu volju palestinskog naroda.

9.5 Jeruzalem je temelj naše vizije i cijelog našeg života. Tom je gradu Bog dao posebnu važnost u povijesti čovječanstva. Svi ljudi kreću se prema tom gradu - gdje će se sresti u prijateljstvu i ljubavi u prisutnosti Jednog Jedinstvenog Boga, prema viziji proroka Izaije: „Dogodit će se na kraju danâ: Gora Doma Jahvina bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će stjecati svi narodi (...) On će biti sudac narodima, mnogim će sudit plemenima, koji će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat mača protiv naroda nit se više učit ratovanju.“ (Iz 2, 2-5) Danas u tom gradu žive dva naroda triju religija; i svako političko rješenje mora se temeljiti na toj proročkoj viziji i međunarodnim rezolucijama koje se odnose na cijeli Jeruzalem. To je prvi problem o kojem treba pregovarati jer će priznanje svetosti Jeruzalema i njegova poruka biti izvor nadahnuća za pronalazak rješenja cjelokupnog problema, koji je velikim dijelom problem međusobnog povjerenja i sposobnosti izgradnje nove zemlje u ovoj Božjoj zemlji.


10. Nada i vjera u Boga
U odsustvu svake nade upućujemo svoj vapaj nade. Vjerujemo u Boga koji je dobar i pravedan. Vjerujemo da će Božja dobrota na kraju pobijediti zlo mržnje i smrti koje još uvijek vlada u našoj zemlji. Ovdje ćemo vidjeti „novu zemlju“ i „novo ljudsko biće“, sposobno da se duhovno uzdigne do ljubavi prema svakom od svoje braće i sestara.

Krivac za opadanje broja kršćana u Svetoj zemlji je ekstremni cionizam

Palestinski kršćani demantiraju neistinite tvrdnje canterburyjskog nadbiskuba Rowana Williamsa
Izvor i više informacija: Naim Ateek Letter to Archbishop Rowan Williams

Jeruzalem, 23. lipanj 2011.

Canterburyjski je nadbiskup Rowan Williams u nedavnom intervjuu za BBC izrazio zabrinutost zbog sve manjeg broja arapskih kršćana na Srednjem istoku i krivnju za taj fenomen svalio na ekstremne islamiste. Palestinski kršćani – u Palestini i inozemstvu – negativno su reagirali na ove netočne izjave, a ekumenski palestinski kršćanski centar Sabeel iz Jeruzalema nadbiskupu je uputio otvoreno pismo u kojem pojašnjava kako je prvenstveni uzrok sve manjeg broja kršćana u Palestini izraelska okupacija i cionistički ekstremizam.

Palestinski kršćani sebe doživljavaju sastavnim dijelom palestinskog naroda i, iako su malobrojni, zbog dugotrajne i višestoljetne ukorijenjenosti u palestinskoj zemlji, sebe ne smatraju manjinom. Palestinski kršćani i muslimani podjednako su izloženi ugnjetavanju ilegalnih izraelskih okupatora njihove zemlje. Palestinski kršćani i muslimani dijele iste zajedničke nade i želje i zajedno se bore za slobodu i ljudsko dostojanstvo.

Palestinski kršćani cijene činjenicu da je nadbiskup Williams spomenuo ranjivost kršćanske prisutnosti na Srednjem istoku, no napominju da osim islamističkih ekstremista postoje još dvije ekstremističke skupine, koje je nadbiskup propustio spomenuti, a koje predstavljaju veću prijetnju palestinskim kršćanima: to su židovski ekstremistički vjerski i rasistički kolonisti na Zapadnoj obali koje izravno podržava sadašnja izraelska vlada ekstremne desnice i kršćanski ekstremisti – zapadni kršćanski cionisti koji slijepo i bezuvjetno podržavaju Izrael. Palestinski kršćani upozoravaju da židovski cionisti i cionisti među zapadnim kršćanima predstavljaju veću prijetnju palestinskim kršćanima od ekstremnih islamista, jer imaju veću vojnu moć kojom uklanjaju i kršćanske i muslimanske Palestince iz njihove domovine.

Prema istraživanju koje je 2006. godine proveo palestinski ekumenski kršćanski centar Sabeel uz pomoć sveučilišta u Betlehemu glavni uzroci iseljavanja kršćana sa Zapadne obale su politički i gospodarski uvjeti. Oko 87,3% ispitanika navelo je lošu ekonomsku i političku situaciju kao razlog zbog kojeg napuštaju to područje. Samo je 8% ispitanika uzroke iseljavanja pripisalo vjerskom ekstremizmu.

Na području Betlehema, Beit Jale i Beit Sahoura, na primjer, ima dovoljno prostora za Palestince, no njihova je zemlja (koja uglavnom pripada palestinskim kršćanima) konfiscirana kako bi se na njoj mogla širiti ilegalna izraelska kolonistička naselja, uključujući ilegalna kolonistička naselja Gilo i Har Homa.

Značajan čimbenik zaslužan za istjerivanje palestinskih kršćana iz Palestine također je i izraelski aparthejdski Zid koji razdvaja obitelji i zajednice, zatvara poslovne tvrtke i zauzima palestinsku zemlju, dok kontrolne točke i sustav izdavanja dozvola ograničavaju slobodu kretanja Palestinaca, naročito priječeći im pristup do njihovog Svetog grada Jeruzalema.

Ravnatelj kršćanskog ekumenskog centra Sabeel Naim Ateek je na kraju svog pisma nadbiskupu Williamsu izrazio žaljenje što je nadbiskup propustio priliku da razotkrije i svijet upozori na ugnjetavanje palestinskog naroda, palestinskih muslimana i kršćana, koje je posljedica izraelske okupacije. Jer tko će se, postavlja pitanje Ateek, ako ne crkva, založiti za pravdu i istinu?

Palestinski kršćani ponovo pozivaju nadbiskupa Williamsa (ali i sve ostale čelnike kršćanskih crkvi i institucija) da progovore i zauzmu se za potlačene Palestince u Svetoj zemlji.


Izvor i više informacija: Naim Ateek Letter to Archbishop Rowan Williams



DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izrael:
Anti-Flotilla video fraud linked to PM Netanyahu's office, official Israeli hasbara agents
Lažni video koji neosnovano blati aktiviste Flotile povezan s uredom izraelskog premijera i službenim izraelskim propagandistima (24. lipanj 2011.)
Izraelska vlada očajnički pokušava ocrniti globalni pokret za ukidanje izraelske ilegalne i nečovječne blokade Gaze.
Read more…

Razing of Palestinian homes picking up speed
Izrael intenzivirao rušenje palestinskih domova (23. lipanj 2011.)
Od početka ove godine Izrael je, prema podacima B'Tselema, ugledne izraelske organizacije za ljudska prava na okupiranim palestinskim područjima, u Jordanskoj dolini, istočnom dijelu okupirane Zapadne obale, srušio 103 palestinska doma, zahvaljujući čemu je 700 osoba ostalo bez krova nad glavom. Prošle je godine Izrael na tom području srušio 83 palestinska doma. Nevladine organizacije optužuju Izrael da namjerno raseljava tisuće palestinskih ruralnih zajednica na strateškom pograničnom području koje Izrael tobože smatra kritičnim za svoju sigurnost. U Jordanskoj dolini žive desetci tisuća Palestinaca, uključujući brojne nomadske Beduine. Mnogo manji broj židovskih kolonista također živi na tom području, a njihovo naseljavanje na to područje predstavlja kršenje međunarodnog prava. Izrael tvrdi da palestinske domove ruši jer su oni podignuti bez građevinskih dozvola ili u „vojnim zonama“. Organizacije za ljudska prava takve izgovore smatraju smiješnima, ukazujući na činjenicu da je Palestincima gotovo nemoguće dobiti građevinsku dozvolu u „Zoni C“, dijelovima Zapadne obale, uključujući Jordansku dolinu, koji su pod izraelskom kontrolom. Glasnogovornica B'Tselema upozorava da Izrael de facto anektira Jordansku dolinu koja je okupirano palestinsko područje. U suprotnosti s međunarodnim pravom izraelska vlada i velika većina Izraelaca neosnovano to područje svojataju kao dio Izraela.
Read more…

Report: Netanyahu's son posted anti-Arab Facebook comments
Netanyahuov sin postao protuarapske i islamofobne komentare na Facebooku (24. lipanj 2011.)
Some of the comments were posted on the Facebook page of Ashton Kutcher, the Hollywood actor. John Galliano, a designer, had just been fired by Dior after an anti-Semitic rant. Kutcher had asked his followers: "Do you think Galliano would have been fired if he had demeaned Muslims?"
Read more…

Collective Apathy About Collective Punishment
I must pass through the checkpoint every time I wish to enter Jerusalem from Ramallah, even though east Jerusalem is Palestinian territory. I have to answer the familiar questions such as “What were you doing in the West Bank?” or “Do you have any Palestinian friends?” I hate being forced to lie. Having Palestinian friends should not be looked at as criminal. And I hate that they almost – almost make me feel that I am truly doing something wrong. Most of all, I hate the way the Palestinians are treated, and although I am uncomfortable, chances are I will get through without much problem. Their reality is much different. Any random checkpoint encounter could mean harassment, detainment, or worse. It seems to mostly depend on the mood of the soldier.
Read more…

Palestinski kršćani ni za Uskrs ne mogu posjetiti sveta mjesta u Jeruzalemu

Informacije iz članka WEST BANK: Palestinian Christians denied access to holy places in Jerusalem during Easter novinara Mahera Abukhatera koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

16. travanj 2011.
Za razliku od kršćana iz ostatka svijeta, palestinski kršćani koji žive na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze ne mogu posjetiti sveta kršćanska mjesta u Jeruzalemu.

Otkad je Izrael Istočni Jeruzalem početkom 1990-tih odsjekao od ostatka okupiranog palestinskog teritorija, palestinski stanovnici Zapadne obale i Pojasa Gaze moraju od izraelske vojske dobiti dozvolu da smiju ući u Jeruzalem.

Situacija se dodatno pogoršala nakon 2000. godine, a ograničenja se postrožila nakon što je oko Istočnog Jeruazelma izgrađen 6 metara visok betonski zid koji palestinskim muslimanima i kršćanima onemogućava pristup svetim mjestima i staroj gradskoj jezgri u Jeruzalemu.

„Za kršćane Sveti tjedan u Jeruzalemu ima posebno duhovno značenje“ navodi se u izjavi kršćanske zajednice na Zapadnoj obali. „Stari grad, njegova vrata i ceste, Maslinska gora, Via Dolorosa i Bazilika Svetog groba, koje posjećuju hodočasnici iz cijelog svijeta, jednako su tako važni i palestinskim kršćanima iz Gaze i sa Zapadne obale, koji žele zajedno sa svojom jeruzalemskom braćom sudjelovati u liturgijskim obredima koji prethode uskrsnuću, najsvetijoj kršćanskoj svetkovini.“

Pristup Jeruzalemu za Palestince sa Zapadne obale i iz Pojasa Gaze, umjesto vjerskog prava, postao je povlastica. Da bi došao u Jeruzalem svaki Palestinac iz Zapadne obale ili Pojasa Gaze mora najprije za to dobiti dozvolu izraelskih vojnih vlasti.

Te se dozvole ne dobijaju lako. Obično se izdaju bolesnim osobama radi liječenja u Jeruzalemu ili izraelskim bolnicama ili poduzetnicima. Često ih dobivaju i radnici jer Izrael iskorištava palestinsku jeftinu radnu snagu. No osobama koje žele posjetiti članove svoje obitelji koji žive u Istočnom Jeruzalemu ili prošetati Starim gradom ili moliti na svetim mjestima, te se dozvole rijetko izdaju.

„U svakoj zemlji koja poštuje slobodu vjeroispovijesti, vjernici različitih religija žive u skladu sa svojom vjerom i mogu moliti bez da ih vlasti u tome sputavaju“, navodi se u izjavi kršćana. „U Jeruzalemu već nekoliko desetljeća nemamo takvu situaciju. Okupacijska sila kršćanima i muslimanima onemogućava slobodan pristup svetim mjestima u nekoliko važnih prilika“, stoji u izjavi.

„Ograničenja nametnuta lokalnim vjernicima predstavljaju kršenja njihovih temeljnih ljudskih prava, vjerskih sloboda i stoljetnih vjerskih tradicija autohtonih kršćanskih stanovnika ove zemlje“, dodaje se u izjavi.

Izrael je nedavno počeo izdavati između 2000 i 3000 dozvola za kršćane koji tijekom Božića i Uskrsa žele posjetiti sveta mjesta u Jeruzalemu, no te su brojke i dalje relativno male u usporedbi s brojem palestinskih kršćana. Uz to, dozvole se izdaju samo starijim osobama u braku, a mlađima i samcima ne. Kršćani također moraju dozvolu zatražiti preko svojih crkava.

„Sustav izdavanja dozvola koji je nametnuo Izrael predstavlja očigledno kršenje Opće deklaracije o ljudskim pravima i drugih međunarodnih ugovora i povelja koje je Izrael potpisao“, tvrde u kršćanskoj zajednici. „Neovisno o broju osoba iz lokalne kongregacije kojima je dopušteno da sudjeluju u svetkovinama, odbacujemo nametanje sustava izdavanja dozvola i kvota kako bismo mogli doći u naše crkve.“

Na nesreću palestinskih kršćana, Uskrs se podudara sa židovskim blagdanom Pasha. Izrael obično zatvara okupirana palestinska područja tijekom židovskih blagdana, što znači da dozvole automatski ne vrijede i da čak ni oni koji su dobili dozvole neće moći prijeći kontrolne točke na ulazu u Istočni Jeruzalem.


Izvor: WEST BANK: Palestinian Christians denied access to holy places in Jerusalem during Easter


DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izrael:
Brod „Srebrenica“ prevozit će pomoć palestinskom narodu
Glavni organizator akcije nazvane „Freedom Flotilla Two“ je Evropska kampanja za deblokadu Gaze (ECESG), a među 1.000 organizacija koje učestvuju u akciji je i Udruženje „Solidarnost“ iz Bihaća. Prošle godine već smo sakupili oko 25.000 KM i uplatili smo ih na račun ECESG-a, a oni koji žele još mogu pomoći uplatama na naš ili direktno na žiroračun ECESG-a - kazala nam je predsjednica Udruženja „Solidarnost“ Zemira Gorinjac, uz objašnjenje da su detaljnije informacije dostupne na njihovoj web-stranici www.solidarnost-bosnia.com Gorinjac je dodala da bi, na inicijativu „Solidarnosti“, jedan od 15 brodova koji budu plovili ka Gazi trebao nositi naziv „Srebrenica“. Za sada je sigurno da će sa 1.000 aktivista iz raznih krajeva svijeta konvojem putovati i četvero građana iz BiH. Još četvero njih, među kojima su i dva demobilisana borca Armije RBiH, također je voljno ići u Gazu, ali još nije osiguran novac. Zemira Gorinjac objašnjava da će brodovi prevoziti isključivo građevinski materijal koji je stanovnicima Gaze prijeko potreban, jer oko 50.000 ljudi živi pod šatorima. Česti su i slučajevi ranjavanja djece koja u blizini tampon-zone sakupljaju kamenje.

Italian activist Vittorio Arrigoni found dead in Gaza after kidnap (video)

Tribute to Vittorio (video)

Another country
A Palestinian who is summoned to the court cannot arrive by traveling on the main road, Highway 443, the route you followed just an hour ago. That road is limited to ordinary travelers, like yourself. The High Court actually ruled that Palestinians can travel on it, but they can only travel on its less useful stretches. In order to reach the court, Palestinians must travel on a different, longer road, which features two checkpoints (Bitunia and Qalandiyah ). A Palestinian reaches the court and is placed on the left side of the fence. An Israeli who travels to the court on the fast highway, positions himself on the right side. Right now, the Palestinian and the Israeli stand relatively close to one another; neither looks the other in the eye; each tries to stay in his own world. ... A 19-year-old woman is standing in the hall, declaring "I am sorry, your honor, I've learned my lesson. I won't do it again." I look at her; she has put on a lot of makeup and is holding a handbag. She looks like an Israeli teenager a few months before her army service. I wonder, what is she sorry about? What lesson has she learned? The judge says: "I accept the plea bargain. I believe that S. has decided to rehabilitate herself and go on with her life. She expresses regret about what she did, and claims that she has learned her lesson. For this reason, I sentence her to a month's suspended sentence, and an NIS 800 fine." Here's the story: It turns out that S. has a Palestinian father and an Israeli mother. One day, loneliness overcame her, and she decided to visit her mother in Jerusalem. She traveled there and was apprehended by security forces. She was put on trial for this offense. The judge now trusts that she will rehabilitate herself, that she will change her ways. If not, next time she will spend a month in prison. ... In most cases, the discrimination precedes the stage in which the detainee is brought to court. For example, when Abdallah Abu Rahmah was arrested several years ago, during a demonstration in Bil'in, six persons were detained - Abdallah Abu Rahmah, Ratab Abu Rahmah, and four Israeli Jews. All were charged with disturbing public order. The two Palestinians were interrogated, issued denials, and were imprisoned. Ratab was held in custody for two weeks. An indictment was issued against him, along with a request that he be held in remand until proceedings in his case were completed. Abdallah was held for a similar period, and an indictment was filed against him. In contrast, the four Israeli detainees did not cooperate with investigators. In the police station, investigators offered to release three, with restrictive conditions. One agreed; two refused the offer, as an act of solidarity with their Palestinian comrades. The three Israelis who were held in custody were released by the courts after spending one night in jail. Files on all four were closed.

ISM GAZA: We Will Not Go Away from Gaza
As we had done when Vittorio was with us, we will continue to stand alongside the Palestinian people, we will continue to struggle against the occupation, we will continue to accompany farmers to their lands along the border, we will continue to participate in demonstrations, and we will continue to tell the world what happens here in the Gaza Strip, Palestine. We think that Victor would agree with Che Guevara when he said, “Don’t cry for me if I die, do what I was doing and I will live on in you.” The best way to honor Vik is to continue the work that he was doing. In particular we will soon begin crewing a boat whose mission is to monitor the violation of human rights in Palestinian waters. This boat will have its maiden voyage on April 20: Vik had strongly backed this project and he had enthusiastically participated in its realization. Vik has been an inspiration to all of us, we all hope to live up to his example. In a documentary about him, Vik said he would have liked to be remembered by Nelson Mandela's quote; “A victor is merely a dreamer who never stops dreaming.” Your dreams are our dreams; we will never forget you, Vik.

Israel: Netanyahu Warns 2nd Freedom Flotilla May Spark Middle East Situation
(11. travanj 2011.) Netanyahu je na sastanku s europskim veleposlanicima neistinito tvrdio da u Pojasu Gaze ne postoji humanitarna kriza i zatražio od europskih vlada da zabrane isplovljavanje međunarodne humanitarne Flotile slobode 2 koja za Gazu namjerava ploviti u svibnju ove godine. Netanyahu je ocijenio da je međunarodni civilni konvoj brodova koji u Gazu namjerava prevesti humanitarnu pomoć „provokacija“.

Itamar Killers Found?
According to Haaretz, the teens decided on a whim to go to Itamar armed with nothing but wire cutters and a prayer. They walked across the buffer zone without being noticed by the cameras, security guards, soldiers or residents of the colony. They reached the electrified fence, where they spent ten minutes cutting the wire. The automatic cameras and sensors seemed, by a stroke of anti-semitic fortune, to be asleep that day. Once they’d cut the fence, the two teenagers walked into the colony, where again nobody noticed them. They found a house which by sheer luck was 1) unlocked, 2) empty and 3) had an M16 rifle and ammunition lying about. Amjad and Hakim picked up the gun and the bullets, and stepped out of the empty house. There, they moved to the Fogels’ residence. They walked in, and killed four family members-one with the gun, the others with a knife. Having defied all odds, the teenagers now left the house and went back outside. They still hadn’t been noticed. Neither the gun shot nor the screams had been heard (the security services here explain that the weather wasn't conducive to carrying sound waves that evening). While realizing they STILL hadn't been noticed by any of the residents, soldiers, security guards or cameras, Amjad and Hakim spotted the Fogels' 3 month old baby through the window. So they decided to go back inside and kill the baby. Insatiable Arab thirst for blood and all that. Now the teens, armed with a big stolen M16 rifle, ammunition, and a knife simply walked back out of the colony, again unnoticed by the cameras, soldiers, guards, colonists, sensors and maybe even God himself. They walked across the buffer zone, back to their village, and thought they had gotten away with their dastardly crime. ... And before the seething masses of indignant Zionists could finish wringing their hands, out comes the family of Hakim Awad with the inconvenient revelation that their son had recently undergone testicular surgery that made it impossible for him to walk long distances and needing the toilet every hour, and was at home recovering the night the Fogels were killed. Oops. Zionism really is losing its lustre: They decided to frame a guy who can barely walk for trekking across a buffer zone, through an electrified fence, breaking into two houses, killing an entire family then jogging merrily home.

Vittorio, never more alive than now
This lost child of mine is more alive than ever before, like the grain that has fallen to the ground and died to bring forth a plentiful harvest. I see it and hear it already in the words of his friends, above all the younger among them, some closer, some from afar. Through Vittorio, they have known and understood, and now even more, how one can give 'Utopia' a meaning, like the thirst for justice and peace, how fraternity and solidarity still stand and how, as Vittorio used to say, 'Palestine can also be found at your doorsteps'. We were a long way from Vittorio, but now we are closer than ever, with his living presence magnified at every passing hour, like a wind from Gaza, from his beloved Mediterranean, blowing fierily to deliver the message of his hope and of his love for those without a voice, for the weak and the oppressed, passing the baton. Stay human.

Thousands of Gazans participate in slain Italian activist's funeral
Tisuće Palestinaca u Gazi sudjelovale u sprovodu ubijenog talijanskog aktivista (19. travanj 2011.)
Političari, pripadnici nevladinih organizacija i aktivisti sudjelovali su u ponedjeljak u sprovodu Vittorija Arrigonija kojeg je prošli petak u Gazi ubila jedna salafijska skupina. Palestinski policajci nosili su lijes s Arrigonijevim tijelom i priključili se sprovodu. Okupljeni su uzvikivali „Smrt teroristima!“ Arrigonijevo je tijelo prebačeno iz grada Gaze na granični prijelaz Rafah kako bi ga u Egiptu preuzela Arrigonijeva obitelj. Policija je medijima izjavila da se istraga Arrigonijevog ubojstva nastavlja i da će ubojice biti privedeni pravdi.

State funeral for Italian activist slain in Gaza
Državni sprovod za talijanskog aktivista ubijenog u Gazi (19. travanj 2011.)
Palestinski civili, policija i pripadnici sigurnosnih snaga u ponedjeljak su ispratili tijelo ubijenog aktivista do graničnog prijelaza Rafah. Oko lijesa su se okupili ožalošćeni građani i prijatelji s transparentima na kojima je pisalo „Ostanimo humani“, Vittorijev moto. Tijelo je do Rafaha prevezeno u povorci dok su ostali građani stajali uz cestu sa slikama Arrigonija u rukama. U Rafahu su nosači lijesa plakali. Lijes je iz Rafaha prevezen u Kairo u skladu sa željama Arrigonijeve obitelji. Hamasove sigurnosne snage do sada su uhitile 4 osobe u vezi s ovim ubojstvom, no tvrde da su najmanje još 3 osumnjičenih na slobodi. Oni su identificirani kao Bilal Al Omari, Jordanac Abdul-Rahman Al Breizat, i Hamasov policajac Mohammed Al Salfiti.

To those who murdered Juliano & Vittorio in cold blood
To the Palestinian People, We need to protect every soul who is in solidarity with us and therefore I call on Palestinians to make April 'International Activist Month'. Hold events in mosques, churches, schools, community centers and workplaces to highlight what international activists are doing and the important role those people have in defending the human rights and cultural rights of Palestinians. Talk about the high price that many have paid to defend our schools, our hospitals, our olive trees, our homes, our land, our families, our rights and our lives. Some paid the price twice, within their own communities and tragically within our community. It is our community’s responsibility to protect them, as they have come to join our struggle for freedom. Many of us did not get a chance to tell Vittorio and Juliano how much we love them. Take a minute today to tell any international activists you know that you love them. To all the international Palestine activists, I love you all.

2 dead in clash with murder suspects
Ubijena 2 osumnjičenih za ubojstvo Vittorija Arrigonija (19. travanj 2011.)
Sigurnosne snage Hamasove vlade u Gazi upale su u utorak u jednu zgradu u gradu Gazi kako bi uhitile osumnjičene za ubojstvo talijanskog aktivista Vittorija Arrigonija. Policija je prije bezuspješno pokušavala nagovoriti osumnjičene da se predaju. Poginula su 2 osumnjičenika, a treći je ranjen i uhićen. Policija tvrdi da je osumnjičenik Abdul-Rahman Al-Breizat na drugog osumnjičenika, Bilala Al-Umarija bacio granatu, te potom vatrenim oružjem izvršio samoubojstvo. Treći osumnjičenik, Mahmoud Muhammad Nimir Salfiti je ranjen i uhićen. Prije racije, sigurnosne su snage opkolile kuću u središtu Gaze u kojoj su se trojica osumnjičenih skrivala, a okolni stanovi su evakuirani. Vlasnik kuće, Amer Abu Ghulah, se predao policiji. Premijer vlade u Gazi Haniyeh je policiji ponudio nagradu za uhićenje odgovornih za otmicu i ubojstvo talijanskog aktivista, a neki su dijelovi Pojasa Gaze bili zatvoreni kako bi se spriječio bijeg osumnjičenih.

R.i.P Vittorio Arrigoni (video)

Reflections on the death of Vittorio Arrigoni - Eva Bartlett
Vik, ever determined to witness Gaza, returned on Free Gazas 5th successful mission, arriving just weeks before Israel began the 23-day assault on the entire Gaza Strip. During the war, ISM and Free Gaza rode with ambulances, documenting Israel's war crimes and crimes against civilians. Vik managed to both accompany ambulances and race back along darkened, drone and F-16 targeted roads, to Gaza Citys Ramattan News Agency -the only place we were able to report from-to give non-stop phone interviews and write for his blog, Guerilla Radio as well as Italian and international media, including IL Manifesto and Peacereporter. In those horrifying 23 days, Vik's humor and compassion matched that of our Palestinian medical colleagues, with whom we rode. Vik was a counselor to many of us, with an empathetic ear, wise words, and always a "yalla" (lets go) to get things going. His lack of mastering Arabic didn't matter, he peppering his English speech with Italian curses and Arabic adjectives. To say he was eccentric in some ways would be an understatement, but it would also be irrelevant. He was a fully-conscious humanist and used his political readings and personal experience to advocate clearly, intelligently, often humorously, and humanely for Palestinian justice. He was always ready to go out with the fishermen or get up before dawn to accompany farmers facing similar threats from the Israeli army. Many a sleepy morning we would meet to take a shared taxi Vik had arranged for our accompaniment work in the southeast or north, Vik always in good humor. He always documented our accompaniments with his hand-held camera, along with one or two of us, and would quickly have the footage transferred to computer and uploaded to the internet.