Informacije, linkovi - Palestina/Izrael, Libija, Egipat, Libanon

Nekoliko informacija i linkova s internet stranica o Srednjem istoku informativne agencije IRIN UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova. Većina članaka je na linkovima također dostupna i u arapskoj i/ili francuskoj verziji.

PALESTINA/IZRAEL:
OPT: EU pressure for aid change in Area C 
EU vrši pritisak kako bi se izmjenile procedure za pružanje humanitarne pomoći u zoni C (26. srpanj 2012.) 
Dok nalozi za rušenje nastavljaju ugrožavati rad humanitarnih organizacija u zoni C na Zapadnoj obali, koja je pod izraelskom kontrolom, Europska unija i humanitarne agencije vrše pritisak kako bi se izmijenila pravila pružanja humanitarne pomoći na tom području. Ulrich Nitschke, voditelj projekta pri Njemačkoj agenciji za međunarodnu suradnju u gradu Ramalli na Zapadnoj obali, tvrdi da je došlo do „znatnog pomaka u politici zemalja članica EU“. Zemlja je na području Zapadne obale podijeljena na 3 zone: A, B i C. Zona A je pod kontrolom Palestinske samouprave, a Zona B pod zajedničkom kontrolom Izraela i Palestinske samouprave. Oko 95% Palestinaca živi na području ove dvije zone iako one pokrivaju tek 40% površine Zapadne obale. Izrael je zadržao vojne ovlasti i punu kontrolu nad izdavanjem dozvola za gradnju u zoni C. Umjesto da provedba projekata koje u zoni C financira EU bude ovisna o Izraelskoj civilnoj upravi i njenim uvjetima za izdavanje dozvole, zemlje EU-a žele promjenu procedura za pružanje humanitarne pomoći. Prvi korak je razvoj pravnih i tehničkih smjernica (master planova) za svaku potrebitu lokalnu zajednicu pod vodstvom lokalnih palestinskih vlasti. Master planovi bi zatim bili predstavljeni Izraelskoj civilnoj upravi, koja treba provjeriti jesu li ispunjeni svi pravni i tehnički uvjeti. „Čim dobijemo zeleno svjetlo da su ispunjeni tehnički uvjeti, donatori iz EU-a čekaju 6 mjeseci. Ne bude li nakon tog razdoblja izdana dozvola, projekt će se provoditi bez dozvole“, najavio je Nitschke. Do sada su predana 24 master plana, a 4 su odobrena od strane izraelske vlade u siječnju 2011, no još nisu izdane nikakve dozvole. Neke zemlje EU-a, uključujući Njemačku, Ujedinjeno Kraljevstvo, Belgiju, Dansku, Francusku, Švedsku i Europsku komisiju oformile su interesnu skupinu koja će se zalagati za ove promjene. Svake godine izraelske vlasti u zoni C ruše domove stotina Palestinaca jer nisu uspjeli dobiti dozvole potrebne za gradnju. Tijekom 2011. raseljeno je oko 1100 Palestinaca zbog rušenja domova od strane izraelskih snaga, što je 80% više nego tijekom 2010. „Izraelske vlasti tvrde da ruše objekte jer nemaju građevinske dozvole. Međutim, u stvarnosti je za Palestince gotovo nemoguće dobiti te dozvole, zbog čega im preostaje jedino da grade bez njih kako bi zadovoljili svoje osnovne potrebe za krovom nad glavom.“ upozorava ravnatelj UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova na okupiranom palestinskom području. Prema podacima Ureda tijekom 2011. ukupno je na Zapadnoj obali srušeno 620 objekata, uključujući 62 projekta koje je financirala EU. I protiv samostalnog postrojenja za vjetrenu i sunčevu energiju, koje je na južnom hebronskom gorju, poprištu rušenja i prisilnog raseljavanja tijekom proteklih godina, izgradila organizacija Medico International zajedno s izraelskom organizacijom Zajednica, energija i tehnologija na Srednjem istoku, izdani su nalozi za rušenje. Do sada je ta organizacija, zahvaljujući diplomatskoj i medijskoj kampanji, uspjela spriječiti rušenje svog energetskog postrojenja, no nalozi za rušenje su izdani i ono bi se moglo provesti svakog trenutka. Oko 1500 Palestinaca na južnom hebronskom gorju ovisno je o opskrbi sličnom alternativnom energijom, jer izraelske vlasti onemogućavaju njihovo spajanje na elektroopskrbnu mrežu. Na južnim hebronskim brdima i u Jordanskoj dolini tisuće ljudi nemaju struju, a neizdavanje dozvola od strane izraelskih vlasti onemogućava pružanje adekvatne pomoći pogođenim zajednicama. Tsafrir Cohen iz organizacije Medico International upozorava na opasnu situaciju u kojoj se nalaze humanitarne agencije koje djeluju u zoni C: „Budemo li humanitarnu infrastrukturu gradili samo tamo gdje nam Izrael to dopušta, postoji opasnost da će nas istjerati iz zone C zajedno s Palestincima.“ U Medico Internationalu smatraju da je cilj ovog procesa protjerivanje palestinskog stanovništva iz zone C u gusto naseljene urbane enklave. „Na kraju ćemo raditi u bantustanu“, dodaje Cohen. Neki su se donatori nadali da bismo mogli dobiti dozvole za sustave za prikupljanje sunčeve i vjetrene energije, ali su se njihove nade izjalovile. „Nismo dobili dozvole, pa jednostavno gradimo bez njih“, kaže Elad Orian, suosnivač organizacije Zajednica, energija i tehnologija na Srednjem istoku, i dodaje: „Najmanje 8 samostalnih energetskih sustava koje je naša organizacija instalirala tijekom proteklih godina pod prijetnjom su rušenja“. Tvrdi da je bez dozvole izraelskih vlasti gotovo nemoguće dobiti međunarodne donacije za projekte njegove organizacije. 
Read more... 

Analysis: Between security reform and occupation in the West Bank 
Aliya was one of a few hundred young people who had marched on Sunday 1 July to protest against police brutality which had broken up an earlier demonstration. As the protesters started to call for the resignation of Abdul Latif al-Qadumi, the head of the Ramallah police force, the reaction of the police grew more violent. “No to Dayton's police! Stop the coordination!” was one of the protesters' cries. Lt-Gen Keith Dayton, the former US Security Coordinator for Israel and the Palestinian Authority (USSC), ended his term overseeing US assistance in restructuring Palestinian security forces in 2010, but his legacy - newly trained and equipped Palestinian police and intelligence forces - remains. Others have also helped reform the Palestinian police: the European Union’s Police Advisory Mission EUPOL COPPS (EU Police Coordinating Office for Palestinian Police Support) and more than 17 different states. Created in 2005 as part of the Roadmap to Peace agreement, donors agreed to provide assistance to the Palestinian Authority (PA) to re-establish functioning security forces in the West Bank and Gaza Strip. Since the Hamas takeover of Gaza in 2007, the assistance of the USSC and the EUPOL COPPS mission has been limited to the West Bank. The mandate of these missions is to reform the six different, often competing, Palestinian security services - a legacy of Arafat's divide and rule days - and train and equip them so that they can keep order. Most of the Palestinian security forces were only officially established during the years of the Oslo II Agreement of 1995 together with the new PA. As the second Intifada beginning in 2000 grew violent and many of the freshly equipped recruits took part in battles against Israeli forces, the latter made sure that both infrastructure and operational capacities were destroyed. 
Read more... 

ISRAEL: New law targets migrant care workers 
Israel initially brought in migrants to care for handicapped army veterans. As the remaining population demanded more affordable live-in care, more migrants were encouraged to come. The number of permits issued for foreign carers grew sevenfold between 1996 and 2009, from about 8,100 to about 57,000. Most care-givers in Israel are women from the Philippines, Nepal, Sri Lanka, and other Asian and eastern European countries. Under the current legal regime, the Israeli Interior Ministry does not issue visas for a new employment if caregivers already spent more than four years and three months in Israel. Those working beyond that period are especially vulnerable to exploitation by their employers, as losing the job means losing the permit to stay. ... Meanwhile, Israel has begun a drive to round up foreign migrants in the first stage of a controversial plan to intern and deport thousands deemed a threat to the Jewish character of the state. 
Read more... 

OPT: Toiling for a pittance on Israeli settler farms 
Okupirano palestinsko područje: Težak rad za crkavicu na izraelskim kolonističkim farmama (18. lipanj 2012.) 
Abed Dari, koordinator projekta za palestinske radnike izraelske nevladine udruge za zaštitu radničkih prava Kav LaOved, upozorava da je oko 10 000 palestinskih radnika izrabljivano na izraelskim farmama u Jordanskoj dolini na Zapadnoj obali. Iako je u listopadu 2007. izraelski Vrhovni sud presudio da svaki Palestinac koji radi za izraelske poslodavce na Zapadnoj obali treba primati plaću koju jamči izraelski zakon, to se u stvarnosti ne događa, tvrdi Dari. „Presudom visokog suda primjenjeni su izraelski radnički zakoni na Palestince, što je zapravo obvezujuće za sva kolonistička naselja. No provedba je izostala. Prema izraelskom zakonu minimalna plaća iznosi između 180 i 190 šekela (46-49 američkih dolara) za puni radni dan“, tvrdi Eyal Hareuveni, stručnjak za Jordansku dolinu iz izraelske nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava B'Tselem. Vrhovni je sud presudio da „primjena stranog zakona na palestinske radnike i izraelskog zakona na izraelske radnike krši temeljna prava palestinskih radnika i izlaže ih diskriminaciji“. Palestinci imaju malo mogućnosti za neovisnu ekonomsku djelatnost u Jordanskoj dolini, gdje im je zabranjeno koristiti oko 87% zemlje, koja se nalazi u zoni C pod izraelskom kontrolom i stoji na raspolaganju izraelskim kolonističkim naseljima i izraelskoj vojsci. „Zbog cjelokupne situacije u Jordanskoj dolini i izolacije tog područja zbog otežanog pristupa zemlji i drugih ograničenja, na tom je području široko rasprostranjeno siromaštvo“, tvrdi Isra Muzaffar, ravnatelj središnjeg ureda UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova na Zapadnoj obali. Problem radničkih prava dodatno kompliciraju palestinski ugovornici koji regrutiraju palestinske radnike za izraelske koloniste. Na taj način poslodavci mogu izbjeći izravno bavljenje radnicima i ne postoji pisani ugovor o zapošljavanju između radnika, ugovornika i poslodavca, tvrde u Kav LaOvedu. „Ugovornici su veliki problem. Pokušavaju dobiti palestinsku radnu snagu što je jeftinije moguće samo kako bi što više zaradili“, napominje Abed Dari. „Pokušali smo pridobiti Palestinsku samoupravu da izvrši pritisak na te podugovornike, ali ništa se nije dogodilo.“ Ugovornici radnicima iz drugih gradova na Zapadnoj obali, poput Nablusa, naplaćuju prijevoz, zbog čega njihova neto dnevna plaća iznosi tek 13 američkih dolara. Kav LaOved zastupa radnike iz Jordanske doline koji su svoje poslodavce tužili na sudu, no većina Palestinaca boji se poduzeti takvo što. „U kolonističkim naseljima vrše pritisak na Palestince. Svi se međusobno poznaju i djeluju poput kartela. Ako kolonističko naselje sazna da neki tip po imenu Muhammad tuži nekog drugog poslodavca, otpustit će sve članove njegove obitelji“, pojašnjava Dari. Dodaje i da između 150 i 200 djece, od kojih neka imaju tek 12 godina, također radi na tim farmama. Drugi izvori broj djece radnika procjenjuju na između 500 i 1000. Muhammad (15), koji je prekinuo svoje obvezno školovanje, radi u staklenicima u izraelskom kolonističkom naselju Tomer. Žali se na težak rad jer temperatura ponekad u stakleniku prelazi 50 stupnjeva. Za 9 sati rada plaćaju ga 18 američkih dolara dnevno, bez ikakvog osiguranja. „Uglavnom zarađuju izraelski poljoprivrednici i međunarodne kompanije. Oni izvoze većinu proizvoda, poput paprika, začina i datulja, koji su postali najvažniji izvor zarade“, kaže Eyal Hareuveni. Djeca rade kako bi svojim osiromašenim obiteljima pomogla preživjeti. 
Read more... 


LIBIJA: 
LIBYA: What the analysts are saying post-elections 
Delayed by a month, Libya's first free elections to the transitional 200 member General National Congress (GNC) went off relatively smoothly, with only isolated cases of violence and plundered polling stations. Only 80 of the 200 seats in the GNC are allocated for political parties, with the remaining 120 reserved for independents. The National Forces Alliance (NFA) led by Mahmoud Jibril (described by the Economist as “a sensible modernizing reformer who claims to be something between a secular liberal and a mild Islamist”) won 39 seats of the 80 seats, and the Muslim Brotherhood’s (MB) Justice and Construction Party (JCP) 17, with the remaining 24 seats going to a host of smaller parties. It is unclear which party or parties the 120 independents will tend to support. The GNC will choose a prime minister ahead of general elections scheduled for next year. Observers reported a high voter turn-out; about 60 percent of the electorate voted, according to the Libyan state news agency. 
Read more... 

EGYPT-LIBYA: Misery for stranded refugees 
Ashenafi Geberu, who is originally from Eritrea and used to work as a labourer in Benghazi, said there was no way he could return to Libya: “Any black, they'll kill… If I had a good family and a good country, I'd go back home… I'm tired of [Sallum]. I'd be the first to leave.” According to a 2012 report by Human Rights Watch, thousands of Eritreans flee the country because of the harsh conditions of military service. Last June, the International Federation for Human Rights described the treatment of black Africans in Libya as “alarming”. 
Read more... 


EGIPAT: 
Briefing: The Egyptian revolution undone? 
Amr Darrag, chairman of the FJP in the district of Giza and member of the Constituent Assembly, told IRIN: “If you take all these steps together, you come up with a perfect coup.” Amnesty International described the army's decision to grant itself “unrestrained powers” as a threat to human rights, giving it (the army) the ability to reject any attempt by a Constituent Assembly to restrain the military and put it under civilian oversight - or to hold its forces accountable for human rights abuses. “The army's move highlights its determination to both remain above the law and to trample on the rule of law,” said Philip Luther, Amnesty International's director for the Middle East and North Africa in a statement. 
Read more... 


LIBANON: 
Analysis: Bound by conflict, the Syrian-Lebanon crisis 
In recent months, the outbreak of conflict in Syria and the influx of thousands of Syrian refugees into Lebanon has renewed and increased those tensions between Shia Alawis generally supportive of Syrian President Bashar al-Assad and Sunni sympathizers of the rebel Free Syrian Army (FSA) and the opposition. More than 30 Lebanese from both sides have been killed in fighting between the two communities since the beginning of the Syrian uprising in March 2011. While a fragile ceasefire in Tripoli - agreed in early June - seems to be generally holding, sporadic clashes happen on a daily basis and it is common to see civilians carrying weapons. While there are clear risks of Lebanon being caught up in the Syrian conflict, the reverse is also true: Syrian antagonists are equally in danger of being dragged into age-old Lebanese sectarianism. 
Read more...

Neke informacije, linkovi - Palestina/Izrael, Sirija

kontrolne točke i granični prijelazi na okupiranoj Zapadnoj obali na kojima su trajno smještene izraelske snage 

PALESTINA/IZRAEL: 
RESTRICTIONS ON MOVEMENT & ACCESS 
Kratke informacije UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) o ograničenjima kretanja i pristupa na okupiranom palestinskom području (28. svibanj 2012.) 
ZAPADNA OBALA 
-- krajem 2011. 529 fizičkih prepreka ometalo je slobodu kretanja Palestincima 
-- 70 zajednica, 200 000 stanovnika, koristi obilaznice koje su 2 do 5 puta dulje od direktnog puta do najbližeg grada 
PREGRADA 
-- oko 6500 Palestinaca na području između Zida i Zelene linije treba dozvole kako bi mogli živjeti u svojim domovima i do njih imati pristup 
-- oko 66 prolaza u Pregradi otvoreno je svaki dan, tijekom sezone ili tjedno u tijeku sezone 
-- tijekom sezone branja maslina 2011. 42% molbi za izdavanjem dozvola za prolaz kroz Pregradu odbijeno je; tijekom 2010. taj je postotak iznosio 39% 
PRISTUP U ISTOČNI JERUZALEM 
-- od 1990-tih Palestinci koji nisu stanovnici Jeruzalema trebaju posjedovati dozvole kako bi mogli ući u istočni Jeruzalem. U istočni Jeruzalem mogu ući kroz samo 4 od ukupno 16 kontrolnih točki 
-- Pregrada izolira i raseljava zajednice 
-- tijekom 2011. 1040 kola hitne pomoći Palestinskog crvenog polumjeseca onemogućen je izravan pristup i prebačaj pacijenata 
PRISTUP U JORDANSKU DOLINU I PODRUČJE MRTVOG MORA 
-- oko 87% zemlje u Zoni C dodijeljeno je za uporabu izraelske vojske ili se nalazi pod jurisdikcijom kolonističkih naselja 
-- dodatnih 7% Zone B nedostupno je za razvoj i određeno za rezervat prirode 
-- pristup do Jordanske doline ograničen je na 6 cesta, od kojih 4 kontroliraju izraelske kontrolne točke 
PRISTUP NA ZEMLJU U PRIVATNOM PALESTINSKOM VLASNIŠTVU U KOLONISTIČKIM NASELJIMA 
-- poljoprivrednici iz 90 zajednica imaju ograničen pristup na zemlju u okolici 55 kolonističkih naselja i divljih kolonističkih naselja 
POJAS GAZE 
OGRANIČENJA KRETANJA LJUDI 
-- u usporedbi s 2010. godinom, tijekom 2011. zabilježen je 31%-tni porast broja stanovnika Gaze koji su putovali kroz granični prijelaz Erez (52 515 naspram 40 047) 
- to je 66% manje nego 2006, te 0,6% od tog broja 2000. godine, kada je kroz Erez dnevno prolazilo 6000 Palestinaca 
- izdano je 15 337 dozvola palestinskim trgovcima 
-- 2011. dnevno je iz Gaze u Egipat putovalo 362 ljudi, a iz Egipta u Gazu 347, što predstavlja porast u usporedbi s 2010. godinom, ali je ispod dnevnog prosjeka od 650 osoba koliko ih je u oba smjera prelazilo tijekom prvih 5 mjeseci 2006. godine 
OGRANIČENJA KRETANJA ROBE 
-- 2011. godine zabilježen je 24%-tni porast uvoza u usporedbi s 2010. godinom (49 283 naspram 39 630 kamiona s robom) 
- to je oko 36% količine koja je u Pojas Gaze ušla tijekom prvih 5 mjeseci 2007. godine 
-- 2011. godine izvezeno je 269 kamiona poljoprivrednih usjeva, što predstavlja 25%-tni porast u odnosu na 215 kamiona istih izvezenih 2010, te 2,7% mjesečnog prosjeka u prvoj polovici 2007. (23 tijekom 2011. naspram 847 tijekom 2007. godine) 
- tijekom 2011. nije izvožen namještaj ni tekstil 
TUNELSKO GOSPODARSTVO 
-- oko 2,25 milijuna tona agregata, cementa i čeličnih šipki ušlo je u Pojas Gaze kroz tunele tijekom 2011. godine, naspram oko 600 000 tona istih materijala koji su ušli kroz granični prijelaz Kerem Shalom za odobrene projekte 
PODRUČJA ZABRANJENOG PRISTUPA 
-- područja na koja je Izrael Palestincima zabranio pristup pokrivaju 17% ukupne površine i 35% poljoprivrednih površina u Pojasu Gaze 
-- palestinskim ribarima je onemogućen pristup na 85% morskih površina određenih pregovorima u Oslu 
Read more... 

HEAVY RESTRICTIONS ON HUMANITARIAN OPERATIONS DURING ISRAEL'S “CAST LEAD” MILITARY OPERATION 
O napadima izraelske vojske na UNRWA-ine i UN-ove objekte i humanitarno osoblje tijekom vojne operacije „Lijevano olovo“ iz izvještaja UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova na okupiranom palestinskom području (IMPEDING ASSISTANCE: CHALLENGES TO MEETING THE HUMANITARIAN NEEDS OF PALESTINIANS) od svibnja 2010. 
Operacija „Lijevano olovo“ jedna je od najnasilnijih epizoda koje su proživjeli palestinski civili tijekom okupacije. Ta je operacija također predstavljala i najznačajniji izazov za humanitarne agencije koje djeluju na okupiranom palestinskom području. 
Tijekom tog napada, palestinsko je civilno stanovništvo bilo izloženo gotovo neprekidnom 22-dnevnom bombardiranju s kopna, mora i iz zraka. Kako su granice Pojasa Gaze bile praktički zapečaćene, stanovništvo nije imalo sigurnog utočišta, budući da su čak i skloništa kojima je upravljao UN i UN-ovi uredi pretrpjeli izravna oštećenja. Razorni učinci bombardiranja i vojnih operacija dodatno su pogoršani poteškoćama s kojima su se suočavale medicinske i spasilačke ekipe u pokušajima evakuacije ranjenih. Na primjer, tijekom prvih 4 dana od početka kopnene operacije, većina pokušaja Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC) i Palestinskog Crvenog polumjeseca (PRCS) da s izraelskom vojskom koordiniraju pristup područjima u okolici grada Gaze i sjevernom predjelu Pojasa Gaze propala je. Zbog toga su desetci ranjenih civila nekoliko dana morali čekati evakuaciju, u nekim slučajevima na ulicama ili pod ruševinama svojih kuća. Ozbiljnost ometanja evakuacije ranjenih postala je očitom tijekom 2 dana nakon uspostave prekida vatre, kada su ekipe Međunarodnog Crvenog križa i Palestinskog Crvenog polumjeseca evakuirale oko 120 tijela, od kojih su neka bila u stanju uznapredovala raspadanja. 
Tijekom tih 22 dana UN-ove agencije i humanitarne nevladine udruge nastavile su izvoditi svoje operacije unatoč krajnjoj nesigurnosti. Tijekom tri tjedna dok su trajala neprijateljstva, ubijen je jedan UNRWA-in ugovornik, a ranjeno je 10 UNRWA-inih zaposlenika i 6 ugovornika, za vrijeme dok su bili na dužnosti. Još su 5 zaposlenika UNRWA-e, te jedan dugoročni nadničar ubijeni dok nisu bili na dužnosti. Ubijen je i jedan volonter palestinskog Crvenog polumjeseca dok je bio na dužnosti i pokušavao evakuirati ranjene, a nekoliko je članova osoblja ranjeno. Palestinski Crveni polumjesec tvrdi da su izraelske snage u više navrata otvarale vatru na njihovo osoblje i kola hitne pomoći. Oštećene su najmanje 53 UN-ove zgrade, od čega ih je 28 oštećeno u prvih 3 dana vojne operacije. U jednom od najtežih incidenata, koji se dogodio u jutro 15. siječnja, izravno je izraelskim granatama pogođena glavna UNRWA-ina zgrada u gradu Gazi. Zapalilo se skladište u zgradi i uništene su stotine tona hrane i lijekova. Oko 700 Palestinaca koji su se sklonili u toj zgradi morali su biti evakuirani. Ovaj se incident dogodio unatoč tome što je izraelska vojska bila obaviještena o lokacijama UN-ovih objekata i unatoč izričitim uvjeravanjima izraelske vojske upućenih UNRWA-i prije napada kako ta zgrada neće biti pogođena. 
Nakon „Lijevanog olova“ glavni tajnik UN-a Ban Ki Moon imenovao je Istražni odbor koji je istražio nekoliko incidenata koji su se dogodili u Pojasu Gaze tijekom ofenzive, u kojima su civili ubijeni ili ranjeni i/ili u kojima su oštećeni UN-ovi objekti. Odbor je zaključio da je izraelska vlada odgovorna za smrt i ranjavanje civila u 7 od 9 istraživanih incidenata. U siječnju 2010. postignut je dogovor u sklopu kojeg je izraelska vlada Ujedinjenim narodima platila 10,5 milijuna američkih dolara zbog gubitaka pretrpljenih u 9 incidenata koje je istraživao Istražni odbor. 
Read more... 


SIRIJA: 
SYRIA: Fighting in capital adds to growing displacement challenge 
Fighting in the Syrian capital Damascus has added to a growing problem of displacement within Syria, with the Syrian Arab Red Crescent (SARC) now estimating that 1.5 million people are displaced across the country. 
Read more...

Linkovi - Palestina/Izrael, Hrvatska

PALESTINA/IZRAEL:
B'Tselem: Kept in the Dark - Treatment of Palestinian Detainees in the Petah Tikva Interrogation Facility of the Israel Security Agency
In the interrogation rooms, the detainees were kept bound to a chair fixed to the floor, preventing nearly all movement. At times, the detainees were kept in this position continuously for hours, with only short food and toilet breaks. In some cases, they were held in the room in this position without being interrogated, and with no interrogator present. Thirteen of the detainees reported sleep deprivation during interrogation lasting over 24 hours. Some detainees were interrogated continuously for a stretch of several days, with only short sleep breaks. The detainees reported the conditions in both the cell and the interrogation room damaged their ability to sleep, even when sleep was not interrupted. Thirty-six percent of the detainees reported that interrogators cursed and verbally abused them; 56 percent reported they were threatened by interrogators, including threats of violence. Ten percent reported being threatened with a “military interrogation,” a vague expression, understood to mean extremely violent measures. In 2007, the state undertook to desist using this expression, following the previous joint report of HaMoked and B'Tselem. Eleven of the detainees surveyed reported that the interrogators used physical violence against them. Many reported that the interrogators used family members as a means of pressure: In one case, a 63-year-old widow was brought to the facility, apparently so that her incarcerated relatives could see her in detention. She was released without charge two days later. 42 percent of the detainees were still held in the facility a week or longer after their interrogation ended and in the conditions described, some of them for a month or longer. The treatment of detainees, as revealed in the report, is consistent with an interrogation doctrine that seeks to break the will of the detainee by inducing shock and anxiety, completely removing him from his normal life, and subjecting him to extreme deprivation of sensory stimuli, movement, and human contact. Added to these is the induced enfeebling of the detainee by means of sleep deprivation, food reduction, exposure to temperature extremes, and causing pain, mainly through forced stiff postures. This doctrine appeared in the CIA interrogation manuals of the 1960s and 1980s, used as guides to interrogators operating in Latin American dictatorships. According to the manuals, these methods result in the mental regression of the detainee, who becomes putty in the interrogator's hands. The treatment of detainees as described in this report receives the backing of state officials in various forms. Regarding ISA abuse, since 2001, 645 complaints have have been made to the Ministry of Justice concerning Israel Security Agency interrogators. Not one complaint has resulted in the opening of a criminal investigation. Regarding violence by soldiers during arrest, the official Israeli position is that such violence is forbidden. However, despite extensive documentation, the practice is still prevalent, and it seems the soldiers receive mixed messages from their commanders, to say the least. The measures depicted in the report constitute cruel, inhuman, and degrading treatment, and in some cases constitute torture. All are prohibited, absolutely and without exception. International law unequivocally stipulates that no state of emergency may be invoked to justify such acts. 
Read more... 

B'Tselem & HaMoked: Without Trial - Administrative Detention of Palestinians by Israel and the Internment of Unlawful Combatants Law 
Detention without trial is the most extreme measure that an occupying state may use against residents of the occupied territory. It is solely intended for the most extreme cases, and only where the detainee poses a personal threat, and no measure causing lesser harm to the person is available to prevent that threat. Yet Israel makes extensive use of this measure, in breach of international humanitarian law. Israel holds hundreds of Palestinians in prolonged detention based on undisclosed suspicions, without informing them what these suspicions are, without giving them an opportunity to defend themselves, and without notifying them when they will be released. The military-court judges play a decisive role in denying the right of detainees to defend themselves. The judges do not fulfill their duty to protect the detainees, who are unable to refute the allegations against them. Supreme Court justices have indeed established rules that appear to be intended to limit the use of administrative detention, but have failed to question the fact that the entire legal system relating to administrative detention is based on privileged evidence, accepting it as a basic assumption. The absence of effective judicial review facilitates the use of administrative detention as an easy substitute for a criminal proceeding when the prosecution prefers not to expose evidence. 
Read more... 

B'Tselem: Foul Play - Neglect of Wastewater Treatment in the West Bank 
Official sources estimate the amount of wastewater flowing in the West Bank – from the settlements, from Jerusalem, and from Palestinian communities – at 91 million cubic meters [mcm] a year. They also estimate that the average daily per capita amount of wastewater produced by settlements is more than twice the amount produced by Palestinian communities. Despite the dangers inherent to wastewater flowing freely, the vast majority of wastewater in the West Bank is not treated. This neglect is the subject of this report. The first chapter discusses neglect regarding treatment of wastewater from settlements and from Jerusalem channeled east. The second chapter deals with the neglect of wastewater from Palestinian communities and delays in establishing treatment solutions. The third chapter presents three illustrations of how settlements pollute nearby Palestinian water sources and farmland. The fourth chapter details Israel's obligations under international humanitarian law and human rights law, as the occupying state, to ensure the needs of the civilian population in the occupied territory and to care for their welfare, which includes preventing the pollution of water sources. 
Read more... 

Walled Horizons English- Narrated by Roger Waters (Pink Floyd founding member) Part 1 (video) 

Walled Horizons English- Narrated by Roger Waters (Pink Floyd founding member) Part 2 (video) 


HRVATSKA: 
26.06.12. Otvorena skloništa! 
Udruga Prijatelji životinja zahvaljuje ministru poljoprivrede Tihomiru Jakovini što je ispunio svoje obećanje o otvaranju skloništa te očekuje i ispunjenje ostalih obećanja - sankcioniranje svih odgovornih u ovoj aferi za nepopravljivu štetu nanesenu životinjama, građanima i skloništima, hitnu reformu veterinarske inspekcije i osnivanje inspekcije za zaštitu životinja te ukidanje odredbe Zakona o zaštiti životinja koja omogućuje ubijanje životinja u skloništima nakon 60 dana. ... Udruge za zaštitu životinja svjesne su važnosti zaštite ljudi i životinja od bjesnoće, no u ovom slučaju nije bilo opasnosti za ljudsko zdravlje, što potvrđuje i aljkavo postupanje veterinarske inspekcije, koja je površno dezinficirala domove ljudi čije je pse usmrtila ili ih uopće nije dezinficirala. Očito je da mjere suzbijanja bjesnoće treba provoditi na temelju potvrđenih činjenica, a ne pretpostavki, i treba ih provoditi u suradnji sa skloništima, udrugama i građanima, karantenom i testiranjima, a ne nepotrebnim ubijanjima. Autoritativan i nasilnički način na koji je inspekcija ulazila u domove ljudi i usmrćivala njihove životinjske članove obitelji pred njihovim očima ili ih odvozeći sa sobom, sramotan je i u civiliziranome svijetu neviđen primjer kršenja zakonskih propisa i ljudskih prava koji ne smije proći nekažnjeno. Time je učinjena ogromna šteta skloništima, građanima, životinjama, Gradu Zagrebu, ali i samom Ministarstvu. Nakon ove afere, u slučaju pojave bjesnoće i realne opasnosti od obolijevanja, ljudi će iz straha od inspekcije skrivati životinje, što nije u interesu niti ljudi niti životinja. Inspektori trebaju biti svjesni da se problemi rješavaju suradnjom s građanima i humanim razumnim odlukama, a ne metodama neprimjerenima 21. stoljeću i etički razvijenome društvu. 
Pročitajte više... 

Žrtve veterinarske inspekcije (slike) 

Obrana Jadrankamena 
Radnici Jadrankamena počeli su davno, kada je podnesena prva kaznena prijava protiv Orešara. Desetljeće i pol kasnije ta prijava još uvijek u ladici čeka zastaru. Hrvatskom pravnom sustavu rješavanje pitanja pronevjere više od 33 milijuna kuna nije toliko hitno koliko rješavanje pitanja neposlušnih radnika kad osporavaju sumnjivi stečaj, pokrenut na zahtjev uprave. Vlast se sad žuri stvar privesti kraju, čak i po cijenu slobode onih koji joj se protive. Sindikalci Jadrankamena više su puta privođeni, načelnik Mario Kaštelan (koji je otvorenim pismom pozvao Pučišćane da ne izlaze na referendum o njegovoj smjeni) sa suprugom i zaštitarima vulgarno i verbalno napada sve koji su na strani radnika, a jedan od gorih, ako ne i najgori čin u novijoj hrvatskoj povijesti bio je policijski desant na Pučišća, izvršen 3. svibnja 2012., kad je dvjestotinjak specijalaca uz primjenu sile odvuklo sve koji su tadašnjem stečajnom upravitelju Ivi Bućanu priječili ulazak u zgradu uprave Jadrankamena. ... Radnici su žrtve klasnog fašizma bili i u devedesetima, kad je krenula privatizacija. Radeći za crkavicu, prodaja dionica činila se kao logičan potez koji su mnogi danas zažalili, ne samo u Jadrankamenu. Gubitkom udjela u vlasništvu izgubili su pravo na sudjelovanje u odlučivanju pa nisu ni mogli spriječiti dekadenciju pučiškog starca. Danas su opet osiromašeni, ali ovaj put prodati mogu samo zemlju koju su naslijedili od svojih (antičkih) predaka, ako je uopće imaju. Kao da priča nije dovoljno zanimljiva, uključuju se i inozemni kupci, i to ruski tajkuni, jedan od kojih je prošli tjedan pronađen mrtav u Bračkom kanalu. Načelnik Kaštelan ne krije svoje veze s Leonidom Gartom: navodno je zbog odlaska na pogreb odgodio općinsku skupštinu na kojoj se trebalo raspravljati i o Jadrankamenu. U devedesetima, mnogi su se Pušišćani na prvoj liniji fronta borili za svoju zemlju, a danas se opet osjećaju kao vojnici. Ipak, danas su svjesni represivnog aparata i ne smeta im što su gerila. Svjesni su i snage svoje ujedinjenosti pa se svako jutro nalaze na plenumima na kojima zajedno odlučuju što dalje. Promptne reakcije vlasti na minorne prekršaje svjedoče koliko je radnička borba ozbiljna i važna. Represije ne bi bilo da Pučišćani ne predstavljaju problem korumpiranoj eliti. Oni koji se bore protiv kriminala trpaju se u zatvor, mjestom od niti 1500 stanovnika kruže policijske marice, a atmosferu straha probija tek tračak svjetla suradnje. Iako imaju međusobnih razmirica, radnici su fokusirani na zajednički problem, uništenje Jadrankamena, koji mogu riješiti samo ako ostanu udruženi. Vlast ih svim silama zato pokušava razjediniti, ali time, srećom, postiže samo suprotan učinak. 
Pročitajte više... 

Žrtve su predugo čekale (video)