Nekoliko linkova - prosvjedi u Hrvatskoj, Egipat

(slika: index.hr)

Akademska solidarnost podupire građanske prosvjede širom Hrvatske!
Građani su u svojim prosvjedima istakli nezadovoljstvo ne samo trenutnom vlasti, nego i političkim sustavom općenito. U potpunosti razumijemo sumnje da puka promjena vlasti na izborima ne bi bitno promijenila stvari jer tzv. oporba također najavljuje udar na socijalna i radnička prava, bez strukturnih promjena, što je samo nastavak neoliberalne i partitokratske politike koja je izvor trenutne katastrofalne situacije u zemlji. Stoga rješenje za cijelo društvo, kao i za akademsku zajednicu, vidimo u razvijanju i promoviranju onih modela koji omogućuju demokratski nadzor odozdo, tj. u tome da građani povećanom participacijom i institucijama direktne demokracije, kao što su referendumi, izravno nadziru politiku i odlučuju o najvažnijim pitanjima u društvu.

Pogledajte sukob Josipa Đakića s prosvjednicima u Virovitici
"U oči gledaš i lažeš", poručuje Đakiću jedan od prosvjednika, dok mu drugi pokušava objasniti da je poslao oko 150 prijava na razne natječaje za posao, ali je i dalje na burzi. Đakić je najavio da će tužiti organizatore prosvjeda za uznemiravanje njegove supruge i malodobne djece. Bez članske iskaznice HDZ-a, zaštite Josipa Đakića ili Ivice Kirina, u Virovitičko- podravskoj županiji je nemoguće naći posao i normalno živjeti, odvraćaju mladi koji su se usudili ući u verbalni klinč s "virovitičkim gubernatorom".

Kronologija prosvjeda: Na ulicama najmanje ljudi otkad su počele šetnje
Ističe se i transparent "Japan je pogodio tsunami, Hrvatsku je pogodio HDZ". Prosvjednici nose i zastavu Japana s porukom "We pray for you".

Vođe zamijeniti direktnom demokracijom
Direktna demokracija ne znači samo političku organizaciju, već upućuje na mogućnost njezine primjene u bilo kojem okruženju - u obiteljskim odnosima, ljubavnom odnosu, na radnom mjestu; supermarketu, tvornici, udruzi, fakultetu, i gdje god to bilo. Kao što to izvrsno govori prosvjedni letak u Rijeci, direktna demokracija je metoda odlučivanja po kojoj svi kojih se odluka tiče sudjeluju u njenom donošenju, a odluke se donose izravnim sudjelovanjem kroz raspravu nakon koje slijedi konsenzus ili glasanje; bilo to o zaštiti okoliša, radničkim pravima, zaustavljanju devastacije grada, zaustavljanju komercijalizacije obrazovanja. Temeljna razlika direktno-demokratske organizacije u odnosu na predstavničku jest u tome što direktno-demokratska organizacija nema tradicionalnog vođu, već je odgovornost na svima koji raspravljaju i odlučuju. Grupa koja raspravlja o određenom problemu izabire delegata, koji je pod imperativnim mandatom što znači kako nema moć samostalnog donošenja odluka, ne pristaje na pregovore, nagodbe i dogovore na vlastitu odgovornost, već samo u ime onih koji su ga poslali, ne može biti kupljen, polaskan ili zastrašen (poput sindikalnih vođa), a svaki prijedlog koji mu se ponudi prenosi na bazu kako bi se razmotrio, može biti opozvan u svako doba i bira se na kratko vrijeme, to jest - stalno se izmjenjuje, i još; ne mora biti veliki i obrazovani političar, niti karizmatska ličnost. Na taj način djeluje demokracija „odozdo". Odgovornost je na svima koji sudjeluju, za razliku od demokracije „odozgo" gdje je vlast predana drugome čija je najveća kazna to da na slijedećim izborima ne mora biti izabran. Direktno-demokratske zajednice mogu se pronaći u praksi u mnogim dijelovima svijeta i na različitim radnim mjestima.

Zatišje pred buru
Prosvjed je neuobičajeno završio na Trgu bana Jelačića nakon odrađene kratke rute od Cvjetnog preko Markova trga, neizbježnog HDZ-a pa do japanske ambasade. Održana je minuta šutnje, zapaljene su svijeće i položeno nekoliko papirnatih ždralova.

Kako je Pernar ukrao prosvjed (video)
Pred zgradom HSS-a na Zvonimirovoj ulici prosvjednici skandiraju 'HSS odlazi'.

Najkraća prosvjedna šetnja dosad, u koloni manje od 1000 građana
Skandirajući da neće odustati, stigli su ispred Radničkog doma na Trgu kralja Petra Krešimira IV. i tu su sindikalcima vikali: "Izdaja, izdaja" i poručili: "Izađite na ulice"

Podrška plenuma narodnim prosvjedima
U trenutku kada su građani preplavili ulice hrvatskih gradova, plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu i službeno staje uz taj bunt u zajedničkom djelovanju protiv protunarodnih političkih struktura i ekonomskih "vizija" koje vode daljnjoj i potpunoj privatizaciji i komercijalizaciji javnog dobra - od zdravstva, školstva, znanosti do prirodnih resursa. ... Formiranje fronte nezadovoljstva, kojoj smo svjedoci zadnjih nekoliko tjedana, treba iskoristiti za suštinske društvene promjene koje će značiti i promjene koncepcije demokracije u četverogodišnjim ciklusima koji su se pokazali dovoljnim vremenskim periodom za osiromašenje naroda i stvaranje još većih socijalnih razlika bez obzira na to o kojim se parlamentarnim stran(k)ama radi. Javno iskazan glas građana Republike Hrvatske zapravo nas ne udaljuje od Europe, nego ujedinjuje u zajedničkoj borbi. Zajedno s nama i europski narodi - od Portugala, Španjolske i Grčke pa do Irske i Velike Britanije - bore se protiv istih tendencija koje su im nametnuli lokalni provoditelji mjera neoliberalnog kapitalizma koji je već odavno jedina agenda Europske unije. Našli smo se u situaciji da se pred konačan ulazak u tu ekonomsku zajednicu suprotstavimo stvorenom stranačkom, ali očito ne i narodnom, konsenzusu o integraciji ove države u uniju koja počiva na krhkim ekonomskim i političkim temeljima i koja perpetuira nejednakosti već uspostavljene u "tranzicijskom" periodu.

"Dan D" za Vladu Jadranke Kosor: Čakovčanci joj prvi poručili da ode
Na Trgu republike u Čakovcu se jutros okupilo oko dvjestotinjak ljudi. Govornici su poručili Vladi da odstupi s vlasti te su izrazili ogorčenje pljačkom Hrvatske, nepravednim zakonom i siromaštvom.


DODATNO:
Egipat:
Clinton, in Cairo's Tahrir Square, Embraces a Revolt She Once Discouraged
Even as she embraces the changes in Egypt and in Tunisia, which she will also visit this week, the popular uprisings in Libya, Yemen and Bahrain have been met with force — violently and, so far, successfully. In Bahrain, the Obama administration encouraged King Hamad bin Isa al-Khalifa to negotiate with the protesters, but it has stood by ineffectually as the king instead invited two American allies, Saudi Arabia and the United Arab Emirates, to send troops to back up the brutal assault his security forces carried out on protesters in the capital, Manama, on Wednesday. ... Gamila Ismail, a prominent politician who joined the protest movement, opened the meeting with a pointed critique of American support for Mr. Mubarak, which continued until the eve of his departure. As much as the administration eventually pushed for Mr. Mubarak to step aside, many Egyptians remember more vividly Mrs. Clinton's remarks on Jan. 25, as street protests boiled over into an uprising. “Our assessment is that the Egyptian government is stable and is looking for ways to respond to the legitimate needs and interests of the Egyptian people,” she said then. Hossam Bahgat, executive director of the Egyptian Initiative for Personal Rights, who also attended the meeting with Mrs. Clinton, said Wednesday that those remarks were “a cause for widespread disappointment and criticism in Egypt.” ... Those in the meeting also raised the subjects of American support for other autocratic rulers in the region, the violence in Libya and Bahrain and the perception that the United States had failed to press for a resolution of the Israeli-Palestinian conflict. Mr. Bahgat said he urged Mrs. Clinton to use the United States' “unparalleled access” to Egyptian military leaders to bring an end to military tribunals and the torture of detainees in the country.

Complaints of Abuse in Army Custody
Mr. Kashef, 24, was detained by the military police on March 9, when soldiers and armed men in plainclothes known as baltageyya (“thugs”) violently broke up a small protest camp in Tahrir Square. Soldiers brought him and his brother Raif to an entrance of the nearby Egyptian Museum. For six hours, Mr. Kashef said, soldiers beat, whipped and electrically stunned them and scores of other blindfolded prisoners as they lay face down on the pavement. The prisoners were later taken to a military base, and Mr. Kashef said the people in his group were stripped and beaten. Eventually, he said, he was given a military trial that lasted just 30 minutes. ... The military, said Heba Morayef, a researcher on Egypt for Human Rights Watch, is routinely abusing human rights by “arbitrarily arresting people and then subjecting those it has arbitrarily arrested to military trials.” ... Ms. Morayef said the organization had received more and more “serious reports” of military torture in recent weeks, with a surge of new cases after March 9, the day 190 protesters, including Mr. Kashef and his brother, were arrested. The protesters had remained in Tahrir Square to press for a number of demands of the revolution that had not been fulfilled. Ragia Omrane, a lawyer with the Front for the Defense of Egyptian Protesters, said the detainees were beaten and subjected to electric shocks, and later tried behind closed doors, in proceedings that sometimes lasted only 10 minutes. She said one of the detainees was 15 years old. Ultimately, 148 of the detainees were convicted and are serving sentences in military prisons. The crimes they are charged with range from obstructing traffic to possession of explosives, Ms. Omrane said. She added that lawyers had not been given access to either the detainees or their trials, nor had they been informed of the specific convictions or sentences of individual detainees, although military judges told Ms. Omrane that sentences ranged from one to seven years. Since then, 37 more people have been arrested after being taken into custody either on the streets of downtown Cairo or at an antitorture protest held outside the museum on March 16, Ms. Omrane said. Eleven of them have been sent to appear before military prosecutors, she said. ... Former prisoners and the family of one detained man said that three detainees died in army custody on Saturday, while as many as 150 others began a hunger strike against the ill treatment on Monday. Neither reporters nor lawyers can verify those claims. Human-rights activists have expressed concern about the apparent cooperation between army and the plainclothes enforcers who attacked the protesters on March 9, because Mr. Mubarak’s government regularly deployed them to beat and intimidate people. People detained that day said in interviews that they were tied up and blindfolded, beaten with metal clubs and whips and repeatedly shocked with electric stun devices. ... Rami Essam, a well-known singer, said he had been beaten with clubs and bricks by soldiers who cut his hair. Rasha Azab, a journalist, said she had been beaten while handcuffed to a wall around a manicured museum garden. Sherif Abdel Moneim said he had been beaten inside the grand entrance hall of the main museum building by soldiers who struck him across a scar from cancer surgery. ... Mr. Kashef said he and his brother were in a group taken to a military prison the day after their arrest. There, they were strip searched, held in a cell and beaten by a soldier who showered them with curses while accusing them of having Facebook accounts.