Obavijest

Drage i dragi,
ovaj blog na neodređeno vrijeme odlazi u mirovanje. Moram napraviti jedan prekid od tjedan, dva, tri, iz privatnih razloga.
Čitamo se kad se vratim.

Izraelski kolonisti nastavljaju širiti svoja ilegalna naselja

izraelski kolonisti grade nove montažne kućice u ilegalnom naselju Ma'on, 09. rujan 2009. Izvor: CPT

Kolonisti na južnim hebronskim brežuljcima nastavljaju širiti ilegalna izraelska naselja. Kolonisti iz ilegalnog naselja Ma'on grade najmanje pet novih montažnih kućica na jugozapadnoj strani svog naselja. Tijekom protekla 3 mjeseca kolonisti su izgradili mnogo novih objekata u obližnjim divljim ilegalnim izraelskim naseljima Havat Ma'on i Avigail.

Ilegalno izraelsko naselje Ma'on od svoje je uspostave 1981. izvor nasilja protiv lokalnih Palestinaca. Kolonisti iz Ma'ona obrađuju voćnjake koji se nalaze na privatnoj zemlji u vlasništvu jedne obitelji iz obližnjeg palestinskog sela At Tuwani. Do 1997. zbog neprekidnog su kolonističkog nasilja palestinski mještani triju obližnjih sela (Sarura, Humra i Kharoubeh) bili prisiljeni napustiti svoje domove.

Divlje ilegalno izraelsko naselje Havat Ma'on najprije je uspostavljeno u srpnju 1999, no u rujnu iste godine izraelska ga je vojska uklonila. Isto je naselje slijedeće godine ponovo uspostavljeno na obližnjem brežuljku 833, gdje se od tada širi. Divlje ilegalno izraelsko naselje Avigail je uspostavljeno 2001.

Kolonisti iz naselja Ma'on i Havat Ma'on napadaju i uznemiravaju palestinsku djecu iz mjesta Tuba i Maghayir al Abeed na njihovom putu do škole u At Tuwaniju. Odbor za prava djeteta izraelskog parlamenta 2004. je, nakon napada na međunarodne aktiviste koji su pratili djecu na putu do škole, zaključio da je potrebno organizirati vojnu pratnju koja će tu djecu štiti od napada. I danas, 5 godina kasnije, djeca u i iz škole idu pod vojnom zaštitom. Kolonisti iz ilegalnih naselja Avigail i Havat Ma'on redovito napadaju i palestinske pastire.

Slike novih objekata u ilegalnom naselju Ma'on

Izvor: ISM: Israeli settlement expansion in South Hebron Hills continues unabated

Iz izvještaja Međunarodnog Crvenog križa o stanju u Pojasu Gaze (29. lipanj 2009.)

Mnoga su djeca bila svjedoci nasilja tijekom izraelske vojne operacije. Mokrenje u krevet, nesanica i nemir široko su rasprostranjeni simptomi. Tisućama djece i odraslih potrebna je pomoć kako bi se mogli nositi s emocionalnim ožiljcima i post-traumatskim stresom.

Informacije iz izvještaja Međunarodnog Crvenog križa Gaza: 1.5 million people trapped in despair od 29. lipnja 2009. koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.


Ni šest mjeseci nakon što je 27. prosinca 2008. Izrael pokrenuo svoju tro-tjednu vojnu operaciju u Gazi, život stanovnika tog područja još se uvijek nije normalizirao. Većina ljudi se bori da spoji kraj s krajem. Teško bolesni pacijenti s mukom dolaze do potrebnog liječenja. Mnoga djeca pate od ozbiljnih psiholoških problema. Civili čiji su domovi i imovina uništeni u sukobu se ne mogu oporaviti.

Tijekom 22-dnevne izraelske vojne operacije u Gazi nije bilo sigurnog mjesta na koje bi se civili mogli skloniti. Bolnice su bile preplavljene žrtvama, uključujući malu djecu, žene i starije osobe. Medicinsko je osoblje pokazalo nevjerojatnu hrabrost i odlučnost radeći 24 sata na dan s ciljem spašavanja života u ekstremno teškim okolnostima. Istovremeno su rakete svakodnevno ispaljivane iz Gaze ugrožavale živote tisuća stanovnika u južnom Izraelu.

U Gazi su mnogi izgubili dijete, jednog od roditelja, nekog od rodbine ili prijatelja. U izraelskoj su vojnoj operaciji djelomično ili u potupnosti uništene tisuće domova. Srušene su cijele četvrti. Škole, dječji vrtići, bolnice, te vatrogasne postaje i zgrade hitne pomoći oštećeni su u bombardiranju.

Pojas Gaze odsječen je od ostatka svijeta. I prije posljednjih neprijateljstava izraelske su vlasti nametnule drastična ograničenja na kretanje ljudi i robe, naročito od listopada 2007, što je dovelo do porasta siromaštva i nezaposlenosti i pogoršanja kvalitete pružanja javnih usluga poput zdravstvene skrbi, vodoopskrbe i kanalizacije. Nezadovoljavajuća suradnja između Palestinske samouprave u Ramalli i Hamasove vlade u Gazi također je utjecala na pružanje osnovnih usluga. Zahvaljujući svemu tome stanovništvo u Gazi je već proživljavalo ozbiljnu krizu koja je pogađala sve aspekte svakodnevnog života kad su se potkraj prosinca neprijateljstva intenzivirala.

Šest mjeseci kasnije nametnuta ograničenja uvoza i dalje onemogućuju stanovnicima Gaze da obnove i normaliziraju svoje živote. Količine robe koje sada ulaze u Gazu daleko su premale da bi zadovoljile potrebe stanovništva. U svibnju 2009. u Gazu je iz Izraela ušlo tek 2662 kamiona robe, što predstavlja pad od gotovo 80% u odnosu na 11 392 kamiona koliko ih je u Gazu bilo pušteno u travnju 2007, prije nego je Hamas zauzeo kontrolu nad tim teritorijem.

Četvrti u Gazi koje su naročito teško pogođene u izraelskim napadima i dalje će izgledati kao epicentri snažnih potresa ukoliko se na to područje ne dopusti uvoz velikih količina cementa, čelika i drugih građevinskih materijala potrebnih za obnovu. Do tada će tisuće obitelji koje su ostale bez ičega biti prisiljene živjeti u skučenim uvjetima kod rodbine. Neki će nastaviti živjeti u šatorima, jer nigdje drugdje ne mogu otići.

Nužnim popravcima koji su izvršeni nakon vojne operacije ponovo je omogućena opskrba vodom kao i odvodnja kanalizacije, no te su usluge na nezadovoljavajućem nivou kakav je postojao prije prosinca 2008. Infrastruktura je preopterećena i prijeti joj kolaps. Iako se za dezinfekciju vode koristi klor, opasnost da kanalizacija ili drugi otpad dopre u vodoopskrbnu mrežu predstavlja veliku prijetnju za zdravlje stanovništva.

Svaki se dan 69 milijuna litara djelomično pročišćenih ili uopće nepročišćenih otpadnih voda – količina koja bi popunila 28 olimpijskih bazena – izlijeva izravno u Sredozemno more jer ih u Pojasu Gaze ne mogu obraditi.

Tisuće domova tekuću vodu imaju samo neke dane. Budući da se ne može ispravno održavati, vodoopskrbna mreža propušta vodu, zahvaljujući čemu je teže održavati potreban vodeni pritisak.

Deseci tisuća ljudi ostaju bez vode kad se pokvare gradski bunari u Gazi, što se često događa zbog nestašice cijevi za vodu, električnih rezervnih dijelova, crpki i transformatora.

Hitno su potrebni popravci i projekti obnove kako bi se spriječilo daljnje propadanje vodoopskrbnog sustava, provodilo osnovno održavanje i zaustavilo stalno slabljenje vodoopskrbnog i kanalizacijskog sustava diljem Pojasa Gaze. Činjenica da bi sustav pružanja vodoopskrbnih i kanalizacijskih usluga u svakom trenutku mogao kolabirati prijeti izbijanjem ozbiljne zdravstvene krize.

Jedino rješenje krize u Pojasu Gaze je ukidanje ograničenja na uvoz rezervnih dijelova, cijevi za vodu i građevinskih materijala poput cementa i čelika, radi obnove domova, te održavanja i moderniziranja ključne infrastrukture.


Nezadovoljavajući pristup zdravstvenoj skrbi
Zdravstveni sustav u Gazi mnogim pacijentima koji boluju od teških bolesti ne može pružiti potrebnu vrstu liječenja. Tragično je što nekima od njih nije dopušteno da napuste Pojas Gaze kako bi se liječili izvan tog područja. Zdravstvena su pitanja u Gazi često politizirana i pacijenti zapnu u birokratskom labirintu. Postupci traženja dozvola za napuštanje tog područja su složeni i uključuju sudjelovanje i palestinskih i izraelskih vlasti. Teško bolesni pacijenti ponekad moraju čekati mjesecima kako bi im vlasti dopustile da napuste Pojas Gaze.

Čak kada pacijenti i dobe dozvole potrebne za izlazak iz Pojasa Gaze, njihov prolaz kroz granični prijelaz Erez može biti mukotrpan. Pacijenti koji su spojeni na uređaje za održavanje na životu moraju izlaziti iz kola hitne pomoći da bi zatim na nosilima bili prenijeti 60-80 metara kroz granični prijelaz, do kola hitne pomoći koja čekaju na drugoj strani. Pacijenti koji mogu hodati bez tuđe pomoći ponekad su podvrgnuti opširnom ispitivanju prije nego im dopuste da prođu kroz granični prijelaz kako bi se mogli liječiti izvan Pojasa Gaze – ili, kao što se ponekad događa, prije nego im odbiju dopustiti da uđu u Izrael i budu vraćeni natrag.

Nestašica osnovnih lijekova stalni je problem s kojim se suočavaju bolnice i medicinski centri u Pojasu Gaze. Te su ustanove ovisne o pravovremenoj i pouzdanoj opskrbi lijekovima iz ministarstva zdravstva Palestinske samouprave na Zapadnoj obali, no taj se opskrbni lanac često prekida. Suradnja između zdravstvenih institucija na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze je otežana. Složene i dugotrajne izraelske uvozne procedure također otežavaju pouzdanu opskrbu čak i najosnovnijim lijekovima i sastojcima poput lijekova za ublažavanje bolova i razvijača rendgenskih filmova. Zbog toga neki pacijenti, uključujući oboljele od raka ili zatajenja bubrega, ponekad ne mogu dobiti osnovne potrebne lijekove.

Procjenjuje se da oko 100-150 ljudi koji su tijekom posljednje vojne operacije ostali bez udova još uvijek čekaju na umjetne udove.Uvoz protetskih materijala i dijelova još je uvijek dugotrajan i težak postupak.

Bolnice u Gazi su u vrlo lošem stanju. Velik dio opreme više ne radi pouzdano i potrebno ga je popraviti. Složene procedure za dobivanje dopuštenja za uvoz rezervnih dijelova otežavaju uvoz i održavanje bolničke opreme, poput CT skenera, i rezervnih dijelova – čak i za strojeve za pranje rublja. Crveni križ je 5 mjeseci čekao na uvoz medicinske opreme za operacijske sale.

Dnevne redukcije i fluktuacije struje nastavljaju oštećivati medicinsku opremu. Većina bolnica po nekoliko sati na dan koristi rezervne generatore struje, no nikada nije sigurno da će biti dovoljno raspoloživog goriva potrebnog da bi oni radili.


Uništeno gospodarstvo
Jedna od najozbiljnijih posljedica zatvaranja graničnih prijelaza je rastuća nezaposlenost, koja je prema podacima gospodarske komore u Gazi u travnju 2009. dosegla 44%. Ograničenja uvoza i izvoza robe koja su na snazi od lipnja 2007. rezultirala su gubitkom 70 000 radnih mjesta.

Tuneli prokopani ispod granice između Gaze i Egipta ne predstavljaju alternativnu rutu za gospodarski razvoj i ne osiguravaju dovoljnu količinu robe koju si stanovništvo može priuštiti.

Slom gospodarstva u Pojasu Gaze doveo je do dramatičnog porasta siromaštva. Anketa koju je Crveni križ proveo u svibnju 2008. je pokazala da je već tada više od 70% stanovništva Gaze živjelo u siromaštvu, s mjesečnim prihodima nižim od 250 američkih dolara po obitelji od 7 do 9 članova (1 američki dolar po članu domaćinstva dnevno, iskljujući vrijednost humanitarne pomoći koju možda prima). Do 40% obitelji u Gazi je vrlo siromašno; s mjesečnim prihodom nižim od 120 američkih dolara (0,5 dolara po članu domaćinstva dnevno). U prosjeku svaki zaposleni – bilo da se radi o zaposlenom radniku ili slobodnom poduzetniku – mora uzdržavati svoju najbližu obitelj od 6-7 osoba, te nekoliko članova svoje šire obitelji.

Porast siromaštva teško pogađa kvalitetu prehrane stanovništva. Mnoge obitelji su prisiljene smanjiti troškove domaćinstva na razinu potrebnu za preživljavanje. Općenito, ljudi dobivaju potrebne kalorije, ali samo neki si mogu priuštiti zdravu i uravnoteženu prehranu. U brojnim slučajevima siromašne su obitelji voće, povrće, meso i ribu nadomjestile jeftinijim alternativama poput žitarica, šećera i ulja. Deseci tisuća djece u organizam ne unose dovoljno željeza, vitamina A i D, a moguće posljedice uključuju usporeni rast kostiju i zubi, poteškoće u liječenju infekcija, umor i smanjenu sposobnost učenja.

Većina vrlo siromašnih iscrpila je svoje mogućnosti nošenja s takvom situacijom. Mnogima nije preostala nikakva ušteđevina. Prodali su privatnu imovinu poput nakita i namještaja i počeli prodavati proizvodnu imovinu uključujući domaće životinje, zemlju, ribarske brodice ili automobile koji se koriste kao taxiji. Više nisu u mogućnosti dodatno smanjiti troškove prehrane. Sve lošiji standard života imat će dugoročan utjecaj na zdravlje i dobrobit stanovništva. Najgore će biti pogođena djeca, koja čine više od polovice stanovništva u Gazi.

Alarmantna razina siromaštva u Pojasu Gaze izravno je povezana s oštrom blokadom koju je Izrael nametnuo tom području. Ozbiljnost i dubina krize je takva da će, čak i u slučaju kad bi se svi granični prijelazi sutra otvorili, gospodarski oporavak trajati godinama.


Obrađivanje zemlje u opasnoj zoni
Blokada je teško pogodila i obitelji koje žive od poljoprivrede, ukupno više od četvrtine stanovništva u Gazi. Izvoz jagoda, rajčica i rezanog cvijeća nekada je bio važan izvor prihoda. Sada je sav izvoz zaustavljen. Mnogim se poljoprivrednicima prihod upola smanjio jer ne mogu prodati sav urod u Pojasu Gaze. Čak i kad im to pođe za rukom, cijene koje postižu tek su dijelić onoga što bi zaradili kad bi tu robu izvozili u Izrael ili Europu.

U svojoj posljednjoj vojnoj operaciji izraelska je vojska uništila tisuće voćnjaka citrusa, maslinika i palmi, uključujući i duboko u unutrašnjosti Pojasa Gaze. Vojska je također uništila sustave za navodnjavanje, bunare i staklenike.

Mnogim je poljoprivrednicima zabranjen pristup na dio njihove zemlje zbog toga jer je Izrael uz granicu unutar Pojasa Gaze odredio zonu u koju nitko nema pristup. Najmanje 30% obradive zemlje u Pojasu Gaze se nalazi u toj tampon zoni, koja se proteže i do 1 kilometar od granice. Poljoprivrednik nikad ne zna da li svoj život izlaže opasnosti kad radi na zemlji koja se nalazi unutar te zone. Poljoprivrednicima koji rade na svojoj zemlji prijeti opasnost da će vojska na njih otvoriti vatru, a ulasci vojske na to područje često rezultiraju uništenim poljima i urodom.

Oporavak poljoprivredne proizvodnje je otežan, ne samo zbog ratnih razaranja, već i zbog toga što Izrael ne dopušta uvoz adekvatnog gnojiva i jer je u Pojasu Gaze teško ili čak nemoguće nabaviti neke vrste sadnica.

Ribarstvo također trpi teške posljedice zbog izraelskih ograničenja kretanja. Prošlog je siječnja područje na kojem Izrael Palestincima dopušta ribolov smanjeno sa 6 na 3 nautičke milje od obale Pojasa Gaze, čime je smanjen ulov i dostupnost hrane bogate proteinima. Veće ribe i srdele činile su oko 70% ulova prije 2007, a te se vrste riba uglavnom mogu uloviti na udaljenosti većoj od 3 nautičke milje od obale.


Zarobljeni
Stanovnici Gaze su zarobljeni. Budući da je Izrael zatvorio njihove granične prijelaze, stanovnici Pojasa Gaze teško mogu doći u kontakt sa svojim rođacima ili se školovati u inozemstvu. Ograničenja ulaska i izlaska iz Pojasa Gaze također se primjenjuju i na palestinsko osoblje međunarodnih organizacija poput Međunarodnog Crvenog križa. Stanje je dodatno pogoršano činjenicom da se granični prijelaz Rafah na granici s Egiptom može tek vrlo rijetko koristiti.

Blokada emocionalno naročito pogađa obitelji čiji su srodnici zarobljeni u Izraelu. U lipnju 2007. Izrael je obustavio posjete pod pokroviteljstvom Međunarodnog Crvenog križa u okviru kojih je oko 900 obitelji iz Pojasa Gaze posjećivalo svoje bližnje. Zahvaljujući ovoj mjeri, mnoga su djeca izgubila jedinu vezu sa zarobljenim roditeljem ili braćom.

Izrael palestinskim sveučilišnim studentima iz Gaze često odbija dati dopuštenje da izađu iz Pojasa Gaze kako bi mogli studirati u inozemstvu. Onima koji ne mogu napustiti to područje preostaju ograničene mogućnosti nastavka školovanja. Sveučilišnim profesorima, učiteljima i zdravstvenim radnicima često nije dopušteno da napuste Pojas Gaze kako bi sudjelovali u tečajevima i seminarima u inozemstvu i na taj način usavršili svoje vještine i stručnost.


Prema međunarodnom humanitarnom pravu Izrael je obvezan osigurati da temeljne potrebe stanovništva što se tiče vode, skloništa, hrane i lijekova budu zadovoljene. Međunarodni Crveni križ je ponovo pozvao Izrael da ukine ograničenja slobode kretanja ljudi i roba kao prvu i najhitniju mjeru s ciljem okončanja izolacije Pojasa Gaze i da dopusti stanovništvu tog područja da obnovi i normalizira svoj život. Neće biti nikakve koristi od 4,5 milijardi američkih dolara koje su zemlje donatori obećale za obnovu na međunarodnom samitu u Egiptu u ožujku 2009, ako Izrael nastavi braniti uvoz građevinskog materijala i druge ključne robe u Pojas Gaze.

Bilo bi neprihvatljivo i kad bi se sada vratili na situaciju kakva je postojala prije posljednje izraelske vojne operacije, jer bi se time patnja stanovništva u Gazi nastavila. Trajno rješenje zahtijeva fundamentalne promjene u izraelskoj politici, npr. treba dopustiti izvoz i uvoz u i iz Pojasa Gaze, povećati protok roba i ljudi do razine na kojoj je on bio u svibnju 2007, dopustiti poljoprivrednicima da dođu do svoje zemlje u de facto tampon zoni, a ribarima da love ribu u dubljoj vodi.


Dodatni linkovi i nekoliko vijesti za Palestinu/Izrael:
Mobilize for the seventh Week Against the Apartheid Wall
CALL FOR THE SEVENTH WEEK AGAINST THE APARTHEID WALL, NOVEMBER 9 – 16 2009.
The Palestinian Grassroots Anti-Apartheid Wall Campaign, its popular committees and member organizations call on activists to launch a week of global mobilization against the walls of apartheid in the West Bank and Gaza from November 9 to 16 2009.

Mazin Qumsiyeh: Is Israel a Democracy?
The Palestinians who could not become citizens had their property allocated to Jews based on the "Absentee laws" enacted in 1950. This law stated, "all absentees' property is under the care of a custodian." Under this law, absentees were defined as anyone who had been away from his home, either within the borders of Israel or in a neighboring state, on or after November 29, 1947. This new legislation gave rise to a new and paradoxical category: "Present Absentees," i.e., those Palestinians who had remained inside the borders of the state after November 29, 1947, but who were outside of their village. These citizens, also known as "internal refugees," account for at least one fourth of all Palestinian citizens in Israel. In 1958, the Knesset passed the Israel Lands law, a basic law that prohibits transfer of land ownership: "The ownership of Israel lands, being the lands in Israel of the State, the Development Authority or the Keren Kayemet Le-Israel, shall not be transferred either by sale or in any other manner." In 1960, a new state body, the Israel Lands Authority, was established as a governmental office responsible for the administration of all Israeli Lands including the lands of the "absentees" and the law became applicable to this body. Thus, the land is administered for Jewish development but can never be transferred or owned by others. ... The minority of Palestinians who managed to remain in the newly formed state of Israel (1/4th of the original Palestinian population) are the most directly impacted by Israeli law. Absentee laws allowed the Israeli government to declare that non-Jews who left (refugees) or had remained and become "equal" Israeli citizens to be declared absent in order that their property could be confiscated as "abandoned" property. The property is turned over to the Jewish Agency for the exclusive use of Jews. In the law it does not use the word "Jews" but the words "those who benefit from the law of return", which is equivalent to Jews. In fact, there have been Palestinians, who are nominally Israeli citizens, who tried to lease their own land and were not allowed to because they were not Jews ... Here is some of what Tom Segev wrote on "Absentee law" in his book: The definition in the law was changed to embrace all who had abandoned their 'usual place of residence', even if they were still living in (and "equal" residents of) Israel ... the law defined them as absentees, even if they had only left their homes for a few days and stayed with relatives in a nearby village or town, waiting for the fighting to end. Later they came to be referred to as 'present absentees' (in Hebrew, nochihim nifkadim). The majority of them were not allowed to return to their homes. Those refugees who were permitted to return to Israel after the war were also formally absentees and their property was not restored to them and quoting M. Porath in a secret report to the Minister of Finance: ".. the fact that we are holding the property of legal residents of the country, who otherwise enjoy all the normal rights of citizenship, is a source of great bitterness and constant agitation among the Arabs who are affected by it. Most of the complaints made by Arabs against our department are made by 'absentees' who see their property in the hands of others and can't bear it. These absentees try by every means to get their lands back, and offer to lease them even at exorbitant rents. In accordance with the general rule originally established, our office does not lease the lands expropriated by the government to the present absentees (i.e. non-Jews), so as not to weaken our control over the properties ... The number of 'present absentees' runs into the thousands, most of them owners of real estate. There are already new people (Jews) living on some of these properties ... Any attempt to return the properties to these absentees would, therefore, adversely affect thousands, or tens of thousands, of settlers ..." Thus, inside the green line (Israel's borders before 1967), legislation forms the basis for justifying government land acquisition and transfer from native people (gentiles) to Jewish settlers. After adapting British Mandate property laws to absorb the lands and properties already claimed as public, Israel's Knesset enacted its own laws. The first in a tactical series of Basic Laws, the Absentee Property Law, authorized the state to confiscate any property if between the end of November 1947 and May 19, 1948 the legal owner or owners were absent from the property for even one day. The law, passed in 1950, was retroactive and had a sweeping effect on the Arab population. This new law created a basic premise for future land confiscation.

MOHAMMED OMER; ONE YEAR AND COUNTING
When Associated Press reporter Karin Laub called me on my cell phone for an interview after my ordeal, I detailed how I was stripped and held at gunpoint. Her reply? “Go on,” she stated. “This is normal about what we hear happening at Ben Gurion Airport. It's nothing new.” Torture, strip searches and holding award winning journalists or any other human beings at gun point is normal at Israel 's largest airport? Ms. Laub's apathy continued. In her article for the Associated Press on June 29th she wrote that she interviewed “Dr. Husseini who claims there were no signs of physical trauma.” There's only one problem with this. This Dr. Husseini never treated me. The Minister of Health in Ramallah confirmed that Husseini never made any such statement to the AP reporter. For reasons known only to her, Ms. Laub appears to have fabricated this comment and purposely ignored the medical reports and the statements by the attending paramedics — counter to journalistic ethics and standards upheld by the Associated Press. Despite this, no independent investigation took place.

For Once, the Yes Men Say No
The Yes Men, co-directors of the new award-winning documentary film The Yes Men Fix the World, have decided to withdraw their film from the Jerusalem International Film Festival, in support of the Boycott, Divestment and Sanctions campaign: ... In the 1980s, there was a call from the people of South Africa to artists and others to boycott that regime, and it helped end apartheid there. Today, there is a clear call for a boycott from Palestinian civil society. Obeying it is our only hope, as filmmakers and activists, of helping put pressure on the Israeli government to comply with international law. It is painful to do this. But it is even more painful to hear Israeli policies described as "fascist" - not just from the ill-informed and the clueless, not just from the usual anti-semitic morons, but from well-informed Jewish activists within Israel. They know what they're talking about, and it's painful to think that they could be right. As we're sure you know and deplore, the Israeli government has recently authorized the construction of new units in an illegal West Bank outpost - one that is illegal even according to Israeli law. On Monday, nine Palestinians were injured as Israeli authorities demolished their East Jerusalem home. Tuesday, the Israeli navy stopped a ship from delivering medicine, toys, and other humanitarian relief to Gaza, and detained over twenty foreign peace activists, including a Nobel Peace laureate. Meanwhile, a UN commission was in Gaza investigating much worse abuses committed early this year. Whatever words are applied to such actions, our film mustn't help lend an aura of normalcy to a state that makes these decisions. For us, that's the bottom line.

Settlers attack Palestinian farmer near Qalqilia
Kolonisti napali palestinskog poljoprivrednika u okolici Qalqilije
Ekstremistički izraelski kolonisti iz divljeg ilegalnog izraelskog naselja Gilad Farm u blizini grada Qalqilije na Zapadnoj obali napali su u četvrtak (03. rujna) 65-godišnjeg Palestinca koji se vraćao u svoje selo. Napadnuti tvrdi da ga je napalo 7 maskiranih kolonista koji su ga udarali štapom, remenom, rukama i nogama. Obitelj napadnutog, koji je nakon napada prevezen u bolnicu u Qalqiliji, tvrdi da su ga kolonisti također ponižavali i natjerali da se skine u donje rublje i da se takav vrati u selo. Izraelska je vojska izjavila da istražuje ovaj incident, a kolonisti iz spomenutog divljeg ilegalnog naselja tvrde da nemaju nikakve veze s tim napadom.

Settlers attack Palestinian homes in Hebron
Kolonisti napali palestinske domove u Hebronu (05. rujan 2009.)
Skupina fundamentalističkih izraelskih kolonista iz divljeg ilegalnog naselja Ramat Yeshai napala je u petak (04. rujna) navečer nekoliko palestinskih kuća u četvrti Tal Rumeida u gradu Hebronu na Zapadnoj obali. Mještani tvrde da su kolonisti na palestinske kuće bacali kamenje i željezne šipke pri čemu je počinjena materijalna šteta. Prisutni izraelski vojnici nisu pokušali zaustaviti kolonistički napad. Vojnici su na elektronskim vratima na ulazu u četvrt pretražili desetke mještana pod izlikom da to rade s ciljem da zaštite koloniste. Većina židovskih kolonista naoružana je automatskim puškama M-16.

New settlement being built in Jordan Valley
Izrael gradi novo ilegalno naselje u Jordanskoj dolini na okupiranoj Zapadnoj obali
U nedjelju (06. rujna) je pokrenuta gradnja novog ilegalnog izraelskog naselja na sjeveru Jordanske doline. U prvoj će fazi biti dovršeno 20 stambenih jedinica koje su namijenjene za koloniste evakuirane iz naselja Shirat Hayam. Mjesto na kojem Izrael namjerava sagraditi novo ilegalno naselje Maskiot tijekom 1980-tih je bilo položaj izraelske vojske. Vojska je taj položaj napustila 2002. godine, nakon čega su se tamo naselili vjerski studenti. 2005. su mediji pisali da vlasti evakuirane koloniste iz ilegalnog naselja Gush Katif namjeravaju naseliti na to područje kako bi se osnovalo ilegalno naselje Maskiot. Izraelski ministar obrane Peretz je u prosincu 2006. odobrio izgradnju 100 stambenih jedinica u tom novom ilegalnom naselju, no nakon brojnih osuda iz međunarodne zajednice Peretz je tu svoju odluku poništio. Evakuirani kolonisti su smješteni u kamp kućice na tom području, a 2008. izraelski ministar obrane Barak je ponovo odobrio izgradnju na tom mjestu. Netom prije nego je izraelski premijer Netanyahu otputovao u posjet SAD-u izraelsko ilegalno regionalno vijeće u Jordanskoj dolini objavilo je tendere za izgradnju 20 stambenih jedinica. Glavni tajnik izraelske udruge Peace Now Yariv Oppenheimer upozorava da se na terenu ilegalna izraelska naselja šire i da se grade nova, te da zamrzavanje gradnje o kojem se raspravlja nema nikakve veze s onime što se događa na terenu. Ilegalno kolonističko regionalno vijeće u Jordanskoj dolini tvrdi da se radi o „starim planovima“ koje su u kolovozu 2008. odobrili premijer Olmert i ministar obrane Barak te da ta ilegalna gradnja „nema nikakve veze“ s očekivanim zamrzavanjem ilegalne izraelske gradnje na okupiranoj Zapadnoj obali.

Israel rushes to approve new settlement homes before US-brokered freeze
(06. rujan 2009.) U posljednji čas pred postizanje dogovora s SAD-om o zamrzavanju ilegalne izgradnje na okupiranim palestinskim područjima, izraelsko je ministarstvo obrane najavilo da će ovog tjedna odobriti izgradnju 500 novih domova u ilegalnim izraelskim naseljima na okupiranoj Zapadnoj obali. Tako će se tijekom tzv. „zaustavljanja ilegalne izgradnje“ gradnja ovih 500, te još 2500 stambenih jedinica čija je gradnja već započela, nastaviti. Nakon pregovora s vlastitom strankom Lykud i drugim ključnim političarima, Netanyahu je, čini se, dobio potporu svoje vladajuće koalicije za dogovor o ilegalnim naseljima s SAD-om, koji će biti razvodnjena verzija američkih zahtjeva. Nekoliko ministara Netanyahuovog kabineta poduprili su premijera. Eli Yishai, zamjenik premijera i čelnik ultra-ortodoksne stranke Shas je izjavio da se radi tek o „strateškoj odgodi“, te da će se izgradnja ilegalnih izraelskih naselja u suprotnosti s međunarodnim pravom u budućnosti nastaviti. Ministar prijevoza Yisrael Katz iz Netanyahuove stranke Lykud je izjavio da se radi o „dobro zamišljenom“ potezu. U proteklih nekoliko godina izraelske su vlasti odobrile izgradnju tisuća stambenih jedinica u ilegalnim izraelskim naseljima. Danas u Istočnom Jeruzalemu i ostatku Zapadne obale živi gotovo 500 000 ilegalnih izraelskih kolonista. Izraelska naselja na okupiranom teritoriju protuzakonita su prema međunarodnom pravu. SAD se nada da će ovaj mjesec uspjeti pridobiti izraelskog premijera Netanyahua i predsjednika Palestinske samouprave Abbasa da pokrenu prve mirovne pregovore u više od godinu dana. Obamina administracija inzistira na zaustavljanju ilegalne izgradnje izraelskih naselja na okupiranom palestinskom teritoriju, uključujući one za „prirodni prirast stanovništva“, u skladu s obvezama sadržanim u mirovnom planu Roadmap to peace iz 2003. No Izrael je američke zahtjeve odbacio i Natanyahu sada nudi privremeno zaustavljanje izgradnjeilegalnih naselja na okupiranoj Zapadnoj obali, ali ne i u Istočnom Jeruzalemu, i to samo na razdoblje od 6 mjeseci. Uz to, Netanyahu želi nastaviti gradnju stambenih jedinica koja će uskoro biti odobrena i gradnju koja je već započela. Čini se da se radi o potezu kojim Netanyahu želi izaći u susret zahtjevima Washingtona istovremeno zadržavajući potporu svoje desničarske koalicije koja uključuje brojne pro-kolonističke političare.

Netanyahu: Israel to reach deal with U.S. on settlements this week
Izraelski ministri i drugi političari javno izražavaju svoju namjeru da i dalje nastave kršiti 4. ženevsku konvenciju gradeći ilegalna kolonistička naselja na okupiranom palestinskom teritoriju:
But one U.S. official familiar with Mitchell's meeting last week in New York with Netanyahu envoy Yitzhak Molcho said the Israelis "told Mitchell they were going to [continue construction] and he told them they could expect a sharp response."
Deputy Prime Minister Eli Yishai called the planned freeze in settlement construction a "strategic delay," implying the move would not be a long-term Israeli policy. "The postponement in construction is a strategic delay," said Yishai at the start of the weekly cabinet meeting. "We won't give up on building in Jerusalem and will still build hundreds of construction units. We are looking ahead, here." Yishai, who is also the interior minister and the head of the ultra-Orthodox Shas party, added: "Over the past two decades, the Palestinians violated all the agreements. We don't see Abu Mazen leading toward a peace deal."
National Infrastructure Minister Uzi Landau, of the rightist Yisrael Beiteinu, stressed his opposition to the proposed move at the meeting Sunday. "We mustn't speak about the freeze at all," he said. "There is neither political wisdom nor diplomatic wisdom in this. The Bar Ilan speech will just result in the radicalization of the Palestinians. The prime minister didn't speak with me and didn't explain to me the plan, and I don't know exactly what it is." Landau was referring to Netanyahu's first policy speech delivered in June, in which he supported the establishment of a demilitarized Palestinian state on the condition that the Palestinians recognize Israel as a Jewish state.
"The demand is for hundreds of housing units in each of these communities, not just a few hundred in total. The construction will probably take place to the east of the fence," according to Danny Dayan, chairman of the Yesha Council. "A freeze has enormous political implications which are no less than a catastrophe for the settlement enterprise. Freezing construction in Ma'aleh Adumim, Gush Etzion, Beitar, what are called the 'settlement blocs,' places them clearly on the negotiating table. Why would the state freeze construction in areas that are not open for negotiation? There is nothing that signals to the Arabs that it is possible to restore them to the 1967 border than such a freeze," Dayan said.

Police: Israeli curfews, raids, assaults reported overnight
Policijski sat, napadi i pretresi u noći sa subote (05. kolovoza) na nedjelju (06. kolovoza) na Zapadnoj obali
Izraelske su snage u gradu Ar-Ram, sjeverno od Jeruzalema u subotu (05. rujna) u noći nametnule policijski sat. Vojnici su pretresli dom jednog Palestinca koji ima jeruzalemsku osobnu iskaznicu i ostavili mu nalog da se javi obavještajnoj službi radi ispitivanja. Na području Ramalle vojnici su postavili kontrolnu točku na cesti između gradova Rafat i Qalandiya. Izraelske su snage napale i grad Beituniju u okolici Ramalle i pretražili zgradu Ash-Shu'la; nema dojava o uhićenima. Na sjeveru Zapadne obale izraelske su snage nametnule policijski sat u selu Huwwara, južno od Nablusa tvrdeći da to rade jer su lokalni mladići na vojnu patrolu bacili Molotovljev koktel. Vojska je u Qalqiliji na sjeveru Zapadne obale otela jednog 26-godišnjeg Palestinca iz sela Jayyous. Izraelski su vojnici također napali jednog 43-godišnjeg Palestinca koji je želio podići prijavu u okupacijskom Okružnom koordinacijskom uredu i koji je nakon napada hospitaliziran zbog umjerenih ozljeda koje je zadobio. Vojnici su također na sjeveru Zapadne obale postavili kontrolnu točku na ulazu u selo Iskaka. Na jugu Zapadne obale izraelski su vojnici postavili kontrolnu točku na području Qabr Hilwa, istočno od Betlehema. Vojska je također upala u selo Beit Fajjar južno od Betlehema i pretresla prostorije lokalnog dobrotvornog društva.

Israeli forces beat citizen attempting to file complaint at DCO
Izraelski vojnici pretukli Palestinca (05. rujan)
Prema tvrdnjama očevidaca izraelski su vojnici u subotu (05. rujna) navečer napali jednog 43-godišnjeg Palestinca, izvukli ga iz njegovog automobila i pretukli. Napadnuti Palestinac tvrdi da je išao u izraelski Okružni koordinacijski ured istočno od Qalqiliye kako bi podigao prijavu zbog postupanja vojnika na jednoj kontrolnoj točki na Zapadnoj obali tog tjedna prema njemu i njegovoj djeci. Kad je u uredu pokušao podići prijavu vojnici su ga počeli udarati, te je on pao na pod, a zatim ga je jedan od vojnika polio vrućim čajem zbog čega je zadobio blage opekline. Potom je prebačen u bolnicu Dr. Darwish u Qalqiliji gdje su liječnici konstatirali da ima opekline i unutarnje krvarenje. Izraelski vojni dužnosnici su izjavili da nisu čuli za taj incident, no da istražuju ove navode.

Raseljavanje Palestinaca u Jordanskoj dolini na Zapadnoj obali (svibanj i lipanj 2009.)

vojna naredba kojom se nalaže hitna evakuacija mještana područja Wadi al Malih iz „zatvorene zone“

Nekoliko informacija o uznemiravanju i protjerivanju Palestinaca u Jordanskoj dolini na ilegalno okupiranoj Zapadnoj obali od strane izraelskih okupacijskih vlasti u svibnju i lipnju ove godine:


Izraelske su snage 29. svibnja 2009. diljem Jordanske doline postavile na desetke betonskih blokova i dijelove tog područja proglasile zatvorenim vojnim zonama, zabranivši u njima kretanje. 26. lipnja mještanima zajednice Arkub Akraba u Jordanskoj dolini podijeljene su vojne naredbe kojima se traži njihova hitna evakuacija iz „zatvorene zone“.

31. svibnja 2009. izraelske su snage naloge za rušenje njihovih domova uručile 5 obitelji s područja Al Hadidiye, a 7 drugih obitelji (ukupno 105 ljudi) primilo je naloge za obustavu radova na svojim domovima, nakon kojih će im u kratkom roku biti dostavljeni i nalozi za rušenje.

Ujutro 04. lipnja 2009. buldožeri i vojnici izraelske vojske ušli su u selo Ras el Ahmar u Jordanskoj dolini i uništili objekte u vlasništvu ukupno 18 obitelji – uključujući 13 stambenih objekata i 19 objekata za uzgoj stoke. Vojska je također zaplijenila 1 traktor, 1 spremnik za vodu i 1 prikolicu. Pet se obitelji preselilo već prije o vlastitom trošku, iz straha od predstojećeg rušenja. Ukupno je raseljeno 150 ljudi, uključujući 67 djece.

17. lipnja 2009. izraelski su vojni buldožeri i vojnici ušli u zajednicu Ein El Hilwe i tamo uništili šatore u kojima su ljudi živjeli i objekte za držanje stoke u vlasništvu dviju obitelji, ukupno 20 ljudi. Materijalna šteta se procjenjuje na 20 000 novih izraelskih šekela.

Izraelska je vojska isti dan uništila šatore, objekte za držanje stoke i 3 spremnika za vodu u vlasništvu 3 obitelji u Arkub Akrabi. U ovom su rušenju srušeni svi objekti u mjestu Arkub Akraba u kojem su u šatorima živjeli nomadi. Ukupno je raseljeno 28 osoba, uključujući 18 djece.

Od 21. do 30. svibnja 2009. izraelska je vojska svakodnevno upadala u zajednicu Hadidiye i pretraživala šatore mještana. Jednom su prilikom vojnici u ovčji tor ispalili zvučne bombe. Potkraj svibnja i u lipnju 2009. sigurnosne snage iz ilegalnih izraelskih naselja Roi i Bekaot uhitile su brojne mladiće s područja zajednice Hadidiye, uključujući jedno dijete od 13 godina. Uhićeni su optuženi za neovlašteni ulazak na privatni posjed, krađu streljiva i oštećivanje cijevi za vodu u naselju. Svi su uhićeni zadržani na 2 do 8 dana i potom oslobođeni.

Pozadina
U Jordanskoj dolini živi oko 55 000 Palestinaca i 6000 registriranih židovskih kolonista (procjenjuje se da ih stvarno ima 4000). Jordanska je dolina jedina veza okupirane Zapadne obale s ostatkom svijeta (preko Jordana).

Od okupacije 1967. Izrael je u Jordanskoj dolini počeo provoditi posebnu politiku u nastojanju da to područje izolira od ostatka Zapadne obale radi buduće aneksije. S tim su ciljem, uz sva ostala uobičajena ograničenja koja se primjenjuju na cijeloj Zapadnoj obali, u Jordanskoj dolini nametnuta dodatna posebna ograničenja kretanja kojima se ograničava putovanje na i iz ostatka Zapadne obale.

Sav se promet između Zapadne obale i Jordanske doline nadzire preko nekoliko vojnih kontrolnih točaka, a većina cesta je blokirana. Na cestama u Jordanskoj dolini vožnja je dopuštena samo automobilima registriranih stanovnika Jordanske doline.

Jordanska dolina je područje bogato vodom. Kao i na ostatku okupirane Zapadne obale, Izrael je zaposjeo sva vodena dobra. Većinu vode (oko 90%) koriste židovska ilegalna naselja, a preostalih 10% primaju palestinski stanovnici. Ta je količina nedovoljna i stanovništvo naročito pati tijekom suhih ljetnih mjeseci.

Većina palestinskog stanovništva živi u gradu Jerihonu i nekoliko manjih sela, ali postoji i mnogo pastira koji žive u šatorima. Ti ljudi nisu oduvijek bili nomadi. Oni potiču iz palestinskih sela na Zapadnoj obali (iz Tamuna, Tubasa i južnih hebronskih brda) gdje su nekad prebivali tijekom zime, a na ovo su se područje vraćali samo ljeti radi uzgoja stoke. Neki su nastavili živjeti na ovaj način, dok su drugi postali stalni stanovnici Jordanske doline od 1967. iz straha da im neće biti dopušteno da se vrate. Žive na zemlji u vlasništvu Palestinaca iz sela Tamun i Tubas kojima plaćaju najamninu. Nemaju pristup lokalnim bunarima vode i vodu donose sami iz drugih palestinskih sela na Zapadnoj obali u spremnicima na traktorima.

Pripadnici plemena Al Hadidye, jednog od plemena koja žive u Jordanskoj dolini, (162 osobe, uključujući 81 dijete) trajni su stanovnici tog područja od 1967, a tamo su živjeli i prije. Bave se stočarstvom i imaju oko 4000 grla stoke. Za vrijeme britanskog mandata područje na kojem žive bilo je proglašeno poljoprivrednom zonom. 1970. El Hadidiye je proglašeno zatvorenom vojnom zonom, no 1978. na toj je istoj zemlji osnovano ilegalno židovsko naselje Roi. Od 1997. nadalje članovi se plemena Hadidiye suočavaju sa stalnim rušenjem svojih domova. Sudovi (uključujući izraelski vrhovni sud) su odbacili pokušaje da se rušenje i protjerivanje stanovništva zaustavi, pod izlikom da se radi o nomadima, a ne trajnim stanovnicima. No ti se mještani kreću samo povremeno i uvijek unutar područja Hadidiye, te zapravo nikada nisu svojevoljno napustili svoju zemlju. Vojska je rušila njihove šatore i objekte za držanje stoke i protjerivala ih 1997, 2004, 2007. i u ožujku 2008.

U prosincu 2006. izraelski je visoki sud odbacio žalbu nekoliko obitelji koje su dobile naloge za rušenje obrazloživši svoju odluku tvrdnjom da te obitelji žive u poljoprivrednoj zoni i zbog toga predstavljaju sigurnosnu opasnost za obližnje ilegalno izraelsko naselje Roi.

Od tada je najmanje 13 obitelji napustilo to područje, prodalo svoju stoku, prekinulo svoj tradicionalni način života i preselilo se u sela Atuf i Tamun.

Mještani Al Hadidiye ne trebaju financijsku pomoć unatoč teškim uvjetima u kojima žive. Traže samo da im bude dopušteno da žive na istoj zemlji na kojoj su živjeli od prije nego je Izrael okupirao to područje i da se ponovo otvore bunari vode koje je Izrael na njihovoj zemlji zatvorio.

Izvor: New Profile


Nekoliko dodatnih linkova/vijesti za Palestinu/Izrael (većinom iz lipnja 2009.):
Corporate accountability suits: bad news for companies, good news for BDS movement
Podizanje tužbi protiv kompanija koje su aparthejdskom južnoafričkom režimu prodavale opremu i time pomagale održavanje aparthejdskog sustava (uključujući IBM, Ford i General Motors) i protiv Royal Dutch Shella zbog suučesništva u ubojstvu nigerijskog aktivista daju nadu Palestincima da će i oni uspješno izvesti pred sud međunarodne tvrtke koje zarađuju sudjelujući u izvršenju izraelskih ratnih zločina na ilegalno okupiranim palestinskim područjima. Palestinsko selo Bi'lin podiglo je tužbu protiv kanadskih tvrtki koje grade ilegalna izraelska naselja na bil'inskoj zemlji, a zbog protuzakonite izgradnje lake gradske željeznice u Istočnom Jeruzalemu, koja bi trebala spajati ilegalna izraelska naselja na Zapadnoj obali sa Zapadnim Jeruzalemom, Palestinci su u Francuskoj podigli tužbu protiv tvrtki Veolia i Alstom. Na linku možete pogledati i Al-Jazeerinu reportažu (na engleskom) o borbi mještana Bil'ina za njihovu zemlju.

BDS Campaign Breakthrough: Veolia poised to abandon Jerusalem Light Rail
(08. lipanj 2009.) Tvrtka Veolia navodno je odustala od sudjelovanja u ilegalnom projektu izgradnje lake gradske željeznice koja bi trebala spajati ilegalna izraelska naselja na okupiranom palestinskom području s gradom Jeruzalemom. Veolia je zahvaljujući kampanji za bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela do sada izgubila ugovore vrijedne oko 7 milijardi američkih dolara i taj se gubitak smatra glavnim razlogom za Veolijino povlačenje. Francuski list Le Monde nedavno je francuskim čitateljima i Veolijinim dioničarima otkrio činjenicu da Veolia zbog suučesništva u projektu koji predstavlja ozbiljno kršenje međunarodnog prava, ako ne i ratni zločin, ima velike financijske gubitke. Ova velika pobjeda kampanje za bojkot Izraela rezultat je napornog, principijelnog i upornog rada francuskih organizacija solidarnosti koje su zaslužne što Veolia nije uspjela sklopiti ugovor za posao u Bordeauxu; nizozemskih aktivista koji su nizozemsku banku uspjeli uvjeriti da dezinvestira iz Veolije, te na ostale banke izvršili pritisak da učine isto; švedskih mirovnih organizacija i organizacija solidarnosti s Palestincima koje su zaslužne što je Veolia izgubila svoj najunosniji ugovor od 4,5 milijardi američkih dolara za upravljanje metroom u Stockholmu; britanskih aktivista i organizacija solidarnosti s Palestincima koji su znatno doprinijeli isključivanju Veolie iz još jednog unosnog ugovora; i naravno palestinskog nacionalnog odbora za bojkot, dezinvestiranje i sankcije koji je surađivao sa svim navedenim organizacijama i aktivistima u kampanji kojoj je cilj zaustavljanje ilegalnog projekta izgradnje izraelske lake željeznice na okupiranom palestinskom području.

Dexia Israel stops financing Israeli settlements
Dexia Israel obustavila financiranje ilegalnih izraelskih naselja
(lipanj 2009.) Zahvaljujući višemjesečnoj belgijskoj kampanji, koju su poduprle nevladine organizacije, političke stranke, lokalne vlasti, sindikati i druge organizacije, belgijsko-francuska financijska grupa Dexia je u svibnju najavila da više neće financirati izraelska naselja na okupiranim palestinskim područjima kroz svoju izraelsku podružnicu Dexia Israel. Grupa Dexia je 2001. kupila izraelsku banku Otzar Hashilton Hamekomi i preimenovala je u banku za javno financiranje Dexia Israel. Dexia Israel bavila se financiranjem općina i drugih tijela lokalne uprave i samouprave. U listopadu 2008. belgijski su aktivisti otkrili da Dexia Israel ne financira samo izraelske općine, već daje zajmove i ilegalnim izraelskim naseljima sagrađenim na palestinskim područjima u suprotnosti s međunarodnim pravom. Aktivisti su pokrenuli peticije, tražili odgovore od parlamentarnih zastupnika i organizirali akcije. Potpora belgijskih lokalnih i regionalnih vlasti ovoj kampanji je vrlo važna jer ta tijela posjeduju veliki dio dionica grupe Dexia. U kampanju je do lipnja okupljena 61 belgijska organizacija, prikupljeno je više od 4000 potpisa, a 29 lokalnih tijela vlasti potpisalo je rezoluciju kojom traže trenutačni prekid veza Dexije s ilegalnim izraelskim naseljima i okupacijom. Belgijska vlada i uprava Dexije mjesecima se nisu obazirali na zahtjeve kampanje, no s pritiskom medija i javnosti stvari su se počele mijenjati. U svibnju 2009. predsjednik odbora Dexije i bivši belgijski premijer Jean-Luc Dehaene je izjavio da od rujna 2008. Dexia više ne financira ilegalna izraelska naselja, te da ona neće više moći dobiti nove zajmove. Međutim Dexia Jeruzalem ne smatra palestinskim teritorijem, iako je svima poznato da je Izrael u suprotnosti s međunarodnim pravom u lipnju 1967. jednostrano anektirao Istočni Jeruzalem i na taj dio grada proširio svoje zakone, jurisdikciju i upravu. Vijeće sigurnosti je u svojoj rezoluciji 252 potvrdilo da su sve zakonodavne mjere koje Izrael poduzme, uključujući eksproprijaciju zemlje i imovine, a kojima je cilj izmjena pravnog statusa Jeruzalema, nevažeće i ne mogu izmijeniti taj status. Izrael je 1980. Jeruzalem (uključujući Istočni Jeruzalem) proglasio svojim glavnim gradom, no Vijeće sigurnosti UN-a iste je godine prihvatilo rezoluciju 476 kojom je ponovo potvrdilo da su sve zakonodavne i administrativne mjere i postupci koje Izrael, okupacijska sila, poduzme, a čiji je cilj izmjena karaktera i statusa Jeruzalema pravno nevažeće i predstavljaju kršenje ženevske konvencije koja se odnosi na zaštitu civila u vrijeme rata, te ozbiljnu prepreku postizanju sveobuhvatnog, pravednog i dugotrajnog mira na Bliskom istoku. Dexijina potpora jeruzalemskoj gradskoj upravi može se protumačiti kao potpora kolonizaciji Istočnog Jeruzalema. Dehaene je također najavio mogućnost da grupa Dexia proda Dexiju Izrael. Kampanja se nastavlja tako dugo dok Dexia službeno ne obznani – i dokaže – da je u potpunosti prekinula svo financiranje ilegalnih izraelskih naselja na okupiranim palestinskim područjima, uključujući u Istočnom Jeruzalemu.

Street Protest-Performance – Rabin Square, Tel Aviv
U lipnju je ispred Hebrejskog književnog sajma u Tel Avivu u režiji Samieh Jabbarina izvedena predstava Seven Jewish children, engleske dramaturginje Caryl Churchill. Churchill je dramu napisala u siječnju 2009. ogorčena izraelskom agresijom na Pojas Gaze. Drama je izazvala burne reakcije kad je prvi puta izvedena u Londonu u veljači, a BBC je odbio emitirati njenu radio verziju. Guardian je kasnije snimio jednu izvedbu drame, koja se na engleskom može pogledati ovdje.
Samieh Jabbarin, 41-godišnji palestinski kazališni i filmski redatelj iz mjesta Um al Fahm u Izraelu, društveno-politički aktivist i izraelski politički zatvorenik, predstavu koja je izvedena u Tel Avivu režirao je preko telefona i skypea, iz kućnog pritvora u koji je stavljen na neodređeno vrijeme zbog sudjelovanja u prosvjedu protiv okupljanja ekstremne židovske desnice u Um al Fahmu u veljači 2009. Prije uhićenja i stavljanja u kućni pritvor izraelske su vlasti Jabbarina upozorile da će zbog svojih nenasilnih društveno-političkih aktivnosti, poput organiziranja konferencija o pravu na povratak palestinskih izbjeglica u Haifi i sekularnoj državi ravnopravnih građana, biti kažnjen.

Saree Makdisi: The language that absolves Israel
Reality can be so easily stood on its head when it comes to Israel because the misreading of Israeli declarations is a long-established practice among commentators and journalists in the United States. In fact, a special vocabulary has been developed for the Israeli-Palestinian conflict in the United States. It filters and structures the way in which developing stories are misread here, making it difficult for readers to fully grasp the nature of those stories — and maybe even for journalists to think critically about what they write. The ultimate effect of this special vocabulary is to make it possible for Americans to accept and even endorse in Israel what they would reject out of hand in any other country.

Censoring Pro-Palestinian Political Messages?
„We also told them an image would not be necessary if they included the following two phrases: 'military aid' and 'tax dollars.' All of these suggestions were unacceptable to them - despite the fact is the U.S. has agreed to give $30 billion dollars of taxpayer money to Israel over ten years for military spending, and Israel in return must spend about 76% of the money on U.S. made weapons. So using 'tax dollars' and 'military aid' are unequivocally accurate.”

Blindfolded Man Shot Point Blank By Soldier

Video Israel Doesn't Want You to See

Zlostavljanje Palestinaca od strane izraelske vojske u Betlehemu i na kontrolnoj točki Huwara kod Nablusa

Anna Baltzer, a Jewish peace activist, talking on illegal Israeli settlements

George Galloway "The West has DOUBLE STANDARDS when it comes to Israel"

Caterpillar Bulldozer - Israel/Palestine