Autori ovog letka su studenti i radnici okupljeni oko Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Koji je cilj prosvjeda?
Kao što je pokazalo paljenje zastave HDZ-a i zastave SDP-a na prosvjedu 2. ožujka, jasno je da je većina prosvjednika svjesna toga da samo izbori neće ništa promijeniti. Posve je očito da SDP vodi potpuno istu neoliberalnu ekonomsku politiku kao i HDZ, koja djeluje u korist sitne gospodarsko – političke vrhuške, a na štetu velike većine građana. Ulazak u neoliberalnu EU, koja je interesna organizacija europskog kapitala i korporacija, kojoj teže i HDZ i SDP (kao i sve ostale parlamentarne stranke unatoč protivljenju većine naroda kao što je iskazano paljenjem zastave EU na prosvjedu), samo bi trebalo potvrditi takvu protunarodnu politiku.
Svima nam je očito da je „demokracija“ u kojoj živimo iluzija. Svake četiri godine možemo na glasačkom listiću zaokružiti jednu od više stranaka koje sve provode istu ekonomsku politiku, podčinjavajući se interesima domaćih kapitalista, korumpiranih političara, stranih korporacija, EU, Međunarodnog monetarnog fonda (MMF-a), Svjetske banke i Svjetske trgovinske organizacije (WTO-a), a na štetu običnih ljudi i općedruštvenog interesa.
Osim toga, na izborima se samo teoretski može bilo tko kandidirati, no jasno je da nitko ne može biti izabran ako nema novaca za skupe promidžbene spotove, jumbo-plakate i sl. Taj se pak novac može dobiti samo od domaće kapitalističke elite za koju svi jako dobro znamo kako je u lopovskoj privatizaciji 1990-ih stekla sav svoj imetak. Stoga će na izborima svakako pobijediti netko od njihovih izabranika. Je li to demokracija? Jesu li naši tajkuni svoju imovinu, a posljedično tome i svoju političku moć i utjecaj, stekli na demokratična način?
Čemu onda prosvjedi? Imaju li prosvjedi smisla? Imaju. Politici je, bez obzira na to tko bio na vlasti, potrebno pokazati da narod više neće trpjeti takvu politiku koja nam je upropastila zemlju i stavila nas bez ikakve perspektive za budućnost. Samo pritiskom odozdo – npr. masovnim prosvjedima – možemo utjecati na vlast. Bez aktivnih ljudi neće biti ni politike koja će raditi u njihovu korist. Ono za što se treba boriti je veći demokratski utjecaj građana na politiku – npr. putem referendumske prakse, tako da se više ne može dogoditi da nam o stvarima kao što su gospodarski pojas, zakon o radu, ulazak u NATO i pristupanje Europskoj uniji odlučuje samo politika. Jedino se takvim neposrednim sudjelovanjem građana i kontrolom politike može uspješno na nju utjecati.
Naša nam prava nitko neće pokloniti – za njih se sami moramo izboriti!
Izvor: Letak - Koji je cilj prosvjeda?
