Bosanskohercegovačka humanitarna nevladina organizacija „Međunarodni forum solidarnosti – EMMAUS“ otvorila je u sklopu svoje akcije „Ja i BiH za Gazu“ u srpnju 2010. humanitarni telefonski broj 090 292 048 pomoću kojeg se građani BiH mogu uključiti u prikupljanje pomoći za stanovništvo Pojasa Gaze:
„Nakon napada izraelske vojske na pojas Gaze, u januaru 2009. godine, volonteri MFS-EMMAUS-a odlučili su dići svoj glas protiv blokade Gaze, te organizirati prikupljanje humanitarne pomoći za ugroženo stanovništvo. Od tada je MFS-EMMAUS uložio sve napore da tu pomoć dostavi ljudima kojima je namijenjena. Predstavnici naše organizacije su mnogo puta pokušali ući u pojas Gaze, što su konačno uspjeli u avgustu iste godine, kada smo dobili zvanično odobrenje za registraciju našeg ureda u Distriktu Er – Rimal u Gazi. Početkom 2010. godine stupili smo u kontakt sa turskom organizacijom IHH, te u maju mjesecu poslali humanitarnu pomoć za stanovništvo Gaze u sklopu humanitarne flotile, brodom „Mavi Marmara“.
MFS-EMMAUS uspostavio je plan rada koji ima za cilj nastavak organiziranja prikupljanja i dostavljanja humanitarne pomoći za ugroženo stanovništvo Gaze, te razvijanje projekata sa lokalnim organizacijama u Gazi, čije će aktivnosti biti usmjerene na zaštitu prava žena i djece.“
Građani BiH mogu se uključiti u ovu akciju i pozivom na broj 090 292 048 sudjelovati u prikupljanju sredstava za pomoć stanovništvu u Pojasu Gaze. Iznos koji se donira jednim pozivom je 3 KM. Akcija traje do prosinca 2010.
Izvor i više informacija: MFS-EMMAUS
U NASTAVKU NEKOLIKO DODATNIH LINKOVA I VIJESTI:
Palestina/Izrael:
Humanizing A Shrinking Nation
Writer Susan Abulhawa discusses Palestine and the power of the novel
Of course there is hope. To me the solution is, and always has been, very clear. It’s the simple application of international law and the application of the universality of human rights. The declaration that Palestinians are human beings who are worthy of human rights. We are the native people of that land. We’ve been there for centuries, if not millennia, and everything has been taken from us. When the international community has the will to give more than just words and say that yes, we deserve the same rights that are accorded to the rest of humanity. That’s where the solution lies. The West claims to value certain principles of human decency and equality, that they apply in their own countries yet support something entirely different in Israel. For example, nowhere in the West would any country allow the construction of neighbourhoods and settlements where only a certain group of people were allowed to live. No one would accept a housing unit for whites-only or having a road where only whites could travel, and yet that’s what Israel does. It’s a situation where human worth is measured on ones religion. Palestine had always been a place where people of various religions lived. It had been a multi-cultural, multi-ethnic place and that’s the ideal, isn’t it? It should not be a place of exclusivity. It’s important that my words not be interpreted that Israelis should be kicked out or anything like that, because I don’t advocate that. That’s their country now. People were born there and live there. That’s where they’re from.
Proof Positive: The Lobby Rules
When Shalala arrived at the airport, she was not recognized as a VIP and was even afforded what she claims to be "special" treatment because of her Arab last name. She claims she was held for two-and-a-half hours during which she was asked invasive and humiliating personal questions. Despite the delay, she managed to board the flight to the US. Officials who spoke with her said she was deeply offended by the treatment she received. But guess what. Shalala, after a few day's reflection is not offended at all. On the contrary, back in Miami she defended the Israeli policy of ethnic profiling -- followed by humiliation applied to such security threats as post-60 year old former cabinet officials and university presidents.
Israel threatens to blockade Gaza flotilla probe
Izrael prijeti opstrukcijom UN-ove istrage napada na flotilu
Izrael je u utorak (10. kolovoza) zaprijetio da neće sudjelovati u istrazi svog smrtonosnog napada na flotilu pokušavši na taj način iznuditi da Ban Ki Moonova UN-ova skupina ne ispituje izraelske vojnike. Izraelski premijer Netanyahu tvrdi da postoji „diskretan“ dogovor prema kojem vojno osoblje neće biti istraživano, unatoč tome što je glavni tajnik UN-a takve tvrdnje ranije opovrgao. Netanyahuov je glasnogovornik izraelskom vojnom radiju rekao da je „premijer rekao da Izrael neće surađivati s niti jednim povjerenstvom koje bi ispitivalo vojnike“. Dodao je da je prije pristanka na sudjelovanje u istrazi Izrael osigurao da istraga UN-ovog povjerenstva „neće naštetiti vitalnim interesima Izraela“. Ban Ki Moon je u ponedjeljak tvrdio da ne postoji nikakav takav dogovor.
Ove su nesuglasice izbile istodobno dok je u Izraelu održano nekoliko saslušanja pred jednim izraelskim istražnim tijelom koje također nema ovlasti ispitivati vojnike koji su napali brodove. Ministar obrane Ehud Barak u svom je „svjedočenju“ tvrdio da je flotila bila „planirana provokacija“ i da su visoki izraelski dužnosnici više od mjesec dana prije sumnjali da se organizatori „pripremaju za oružani sukob koji će osramotiti Izrael“. Barak je pred Tirkelovim povjerenstvom, koje se sastoji od 5 Izraelaca i 2 međunarodna promatrača i čiji mandat je istražiti da li su napad na flotilu i blokada Gaze legalni prema međunarodnom pravu, također tvrdio da se vojska pripremala za napad aktivista na vojnike koji se iskrcaju na brodove, te dodao da bi „bilo izgubljeno više života da je vojska drugačije postupila“. Netanyahu je rekao da je Izrael postupao „u skladu s međunarodnim pravom“ i optužio Tursku da je htjela izazvati konfrontaciju u kojoj su aktivisti na svom brodu u međunarodnim vodama „napali“ izraelske do zuba naoružane specijalce metalnim šipkama i noževima. Barak je tvrdio da je pomorska blokada Pojasa Gaze „apsolutno nužna kako bi se spriječilo da Gaza postane veliki arsenal oružja. Pomorska blokada nametnuta je kako bi se onemogućilo uvoženje raketa i drugog oružja.“ Izrael je svoju pomorsku blokadu Gaze službeno proglasio 2009, na temelju čega Barak tvrdi da Izrael „ima pravo prema međunarodnom pravu“ sprječavati sve brodove da dođu do Gaze. Rezultati unutarnje istrage izraelske vojske -- prema kojima su počinjene greške na „relativno višoj“ razini, ali se uporaba bojevog streljiva smatra opravdanom -- također su predstavljeni Tirkelovom povjerenstvu i Ban Ki Moonovoj UN-ovoj skupini, kojom predsjeda bivši novozelandski premijer Geoffrey Palmer.
Izrael u potpunosti odbija surađivati u odvojenoj istrazi napada na flotilu koju je otvorilo UN-ovo Vijeće za ljudska prava.
Human Rights and Settlements in the Occupied Territories
A Conversation with Jessica Montell, the Executive Director of B'Tselem-Israel
MV Rachel Corrie.wmv
B'Tselem: By Hook and By Crook: Israel's Settlement Policy in the West Bank
To encourage Israelis to move to the settlements, Israel created a mechanism for providing benefits and incentives to settlements and settlers, regardless of their economic condition, which often was financially secure. Most of the settlements in the West Bank hold the status of National Priority Area A, which entitles them to a number of benefits: in housing, by enabling settlers to purchase quality, inexpensive apartments, with an automatic grant of a subsidized mortgage; wide-ranging benefits in education, such as free education from age three, extended school days, free transportation to schools, and higher teachers' salaries; for industry and agriculture, by grants and subsidies, and indemnification for the taxes imposed on their produce by the European Union; in taxation, by imposing taxes significantly lower than in communities inside the Green Line, and by providing larger balancing grants to the settlements, to aid in covering deficits. Establishment of the settlements violates international humanitarian law. Israel has ignored the relevant rules of law, adopting its own interpretation, which is not accepted by almost all leading jurists around the world and by the international community.
B'Tselem: 18 July 2010: In dangerous precedent, Israel revokes residency of four Palestinians affiliated with Hamas from East Jerusalem and acts to forcibly transfer them
The grounds given for the revocation – lack of allegiance to the State of Israel by participating in the political institutions of the Palestinian Authority – aggravate the gravity of the action. Residents of East Jerusalem , as residents of occupied territory, do not have a duty of allegiance to the occupying power. A number of rules of international law (among them article 45 of the Hague Regulations and article 68 of the Fourth Geneva Convention) are intended to prevent treatment of an occupied population as if it had a duty of allegiance to the occupying power, and to ensure that such duty is not imposed on it. In the present case, Israel interprets participation in elections for the Palestinian national institutions as lack of allegiance, even though these elections took place in East Jerusalem, in accordance with the Oslo agreements, under Israeli law implementing these agreements, and under international supervision. Imposing the harsh sanction of forced transfer for participating in the political life of the society to which a person belongs seriously infringes the person's, and his community's, civil rights, in addition to infringing other rights that result from removing a person from his place of residence.
B'Tselem: 29.7.10: Testimony - Settler seen coming from Mitzpeh Ya'ir outpost assaults Palestinian shepherd on private Palestinian land
Kolonist iz ilegalnog divljeg izraelskog naselja Mitzpeh Ya'ir fizički napao palestinskog pastira na zemlji u privatnom palestinskom vlasništvu (29. srpanj 2010.)
Khaled Najar (57) je rano ujutro u četvrtak 1. srpnja 2010. čuvao svoju stoku koja je pasla na privatnom palestinskom zemljištu u blizini sela Kawawis na Zapadnoj obali. Khaled je tada ugledao maskiranu osobu kako izlazi iz divljeg ilegalnog izraelskog naselja Mitzpeh Ya'ir i brzo mu se približava. Dok mu se približavao, maskirani muškarac je vikao, a kad je došao na 20 metara od Khaleda počeo je njega i njegovo stado gađati kamenjem. Kad je kolonist došao do Khaleda počeo ga je udarati nogama i srušio pastira na zemlju. Zatim je sjeo na njega i udarao ga u glavu rukama i kamenom. Kad je Khaledova glava počela krvariti napadač je ustao i vratio se u ilegalno divlje izraelsko naselje Mitzpeh Ya'ir. Kasnije je ponovo viđen kako razgovara s jednim vojnikom pored tog divljeg kolonističkog naselja. Khaled Najar je mobitelom nazvao jednog B'Tselemovog radnika koji je odmah došao na mjesto događaja, pozvao Crveni polumjesec i snimio ozlijeđenog pastira. Stigla su kola hitne pomoći i prevezla Najara u bolnicu u Yatti, odakle je prebačen u vladinu bolnicu u Hebronu. Liječničkim pregledom je ustanovljeno da mu je slomljen nos, lubanja i da ima posjekotinu na glavi. Najar je u bolnici zadržan 2 dana. 4. srpnja napad je prijavio odjelu izraelske policije u Hebronu. Najar tvrdi da su ga kolonisti već nekoliko puta napadali, a najozbiljniji napad doživio je 2001, kad je bio vatrenim oružjem ranjen u želudac i hospitaliziran u kritičnom stanju u Beershevi. 2008. Najara i još jednog pastira napala su 2 kolonista na istom mjestu na kojem se dogodio i posljednji napad. U tom su slučaju podignute optužnice za napad s otegotnim okolnostima protiv 2 osobe na sudu u Jeruzalemu, a saslušanje se treba održati 28. studenog 2010.
Flotilla massacre probe to include war criminal
The commission is composed of four people, one chosen by Turkey, one chosen by Israel and two chosen from a list provided by Israel. The latter two are former prime minister of New Zealand Geoffrey Palmer, who will be the chair, and outgoing Colombian President Alvaro Uribe, who will serve as vice-chair. Palmer, an expert in international law, is an uncontroversial choice, but the appointment of Uribe is as perplexing as it is shocking. It appears that "balance" in the commission involves balance between someone versed in international and human rights law and someone who is adamantly opposed to it. This notion of balance fatally weakens this commission even before it has started, and tarnishes the process of international law. Uribe was a controversial president whose regime has engaged in severe human rights abuses; illegal surveillance and harassment of human rights defenders by the intelligence service (DAS); international law violations (such as the bombing of Ecuadorian territory); corruption; crimes against humanity and excesses by the army in their US-sponsored counterinsurgency warfare. ... Uribe has led these attacks, calling human rights defenders “rent-a-mobs at terrorism's service who cowardly wave the human rights flag”, “human rights traffickers”, “charlatans of human rights”, “bandits’ colleagues” and the “intellectual front of the FARC [the Revolutionary Armed Forces of Colombia]”. He has stated: "Every time terrorists and their supporters feel they will be defeated, they resort to denouncing human rights violations." Uribe has referred in particularly harsh terms to Amnesty International and Human Rights Watch: “Amnesty International do not condemn international humanitarian law violations by the guerrillas and they give legitimacy to terrorism … they go around European bureaus like library rats, gossiping in low voices, undermining Colombian institutions.” He said of the director of the Americas division of Human Rights Watch, Jose Miguel Vivanco: "Before Vivanco, a FARC defender [and] accomplice, came here to criticize our policy of democratic security, we were making serious efforts to put our country on its feet — I don't have anything to learn from Mr. Vivanco when it comes to human rights." In Junem an international human rights mission investigated the biggest mass grave in the western hemisphere. The grave in the Colombian town of La Macarena contained some 2000 execution victims who had been dumped there since 2004. At the same time, Uribe travelled to that very locality, but not to pay his condolences to the victims' families, or guarantee that an investigation would determine what happened there. Instead, he went to visit the local military base — exactly the same people that, according to victims' reports, filled that mass grave with its grisly contents — to praise them for their work. ... It also strains credibility to believe that Colombia, which is the biggest recipient of US military "aid" after Israel and Egypt, and agreed to host seven new US military bases on its territory last year, can be impartial in relation to Israel. The Israeli and Colombian governments share an ideological approach to their opponents. There is also large-scale military cooperation between the two rogue states. Ynet reported on August 10, that in recent years, Israel has become Colombia's number one weapons supplier, with arms worth tens of millions of dollars, “including Kfir aircraft, drones, weapons and intelligence systems”. The April 30 Jerusalem Post quoted a senior Israeli defence official as saying: "Israel's methods of fighting terror have been duplicated in Colombia.” ... Uribe undertakes his role of impartial investigator weighed down with awards from various Zionist organisations. These include the American Jewish Committee's "Light unto the Nations Award" and descending further into Orwellian doublespeak, the "Presidential Gold Medallion for Humanitarianism" from B'nai Brith. The Colombian government and Uribe are entitled to their choice of friends, but this indicates there will be no objectivity whatsoever with regard to Uribe's role in the commission. This is a maverick commission lacking credibility, which will serve only to show the influence of the United States and Israel on Ban Ki-moon's office. Such a commission will disappoint anyone expecting a neutral, impartial investigation that reveals the truth about the massacre of May 31.
B'Tselem: Interactive human rights review
B'Tselem's new interactive review for 2009-2010 highlights personal stories and documentary footage relating to human rights in the Occupied Territories.
Varšavska:
Građanima oteli još jedan komad Varšavske
"Prolaz je sada toliko širok da njime ne mogu proći ni kolica s malom djecom, niti invalidska kolica, a kamoli interventna vozila, zaključio je Tomašević. "Očito je da bahatosti ekipe na čelu sa Milanom Bandićem nema kraja i da su ljeti, kada je manja pozornost građana i javnosti, krenuli sa novim muljažama." Teodor Celakoski, koordinator Prava na grad, upozorio je da se diskriminacija osoba sa invaliditetom, koje u invalidskim kolicima ne mogu proći Varšavskom ulicom, odvija točno pred ulazom u Ustavni sud RH. "Upravo pred zgradom u kojoj je smještena ta institucija krše se temeljna ljudska prava. To je vrhunac terora koji provodi ova vlast i investitor. To nije nekakav presedan u odvijanju ovog građevinskog projekta, nego se u njegovu provođenju cijelo vrijeme mulja, daju se dozvole koje se potom poništavaju, pa se izdaju druge, pa se donose nekakva hibridna rješenja... Na koncu ni to sve nije dovoljno, nego se zauzima i više od dozvoljenog i time se ugrožava stanare Varšavske ulice." Zelena akcija i Pravo na grad zatražili su hitan izlazak na teren građevinske inspekcije. "Sumnjamo da će inspekcija reagirati, jer nadležan za nadzor je Grad Zagreb. Ne vjerujemo ni da će reagirati inspekcija na državnoj razini, jer ministrica Marina Matulović Dropulić ima interes u kopanju ove rupe, budući da je IGH projektant ulazno-izlazne rampe. Inspekcije su, na kraju, i dosad pokazale da nisu spremne štititi prava građana u gradu Zagrebu", rekao je Celakoski.
"Hvala državi na daru od 50 milijuna eura!"
"Imamo situaciju da investitor koji (poput Ivića Pašalića i sličnih) nema svojih sredstava 'investira' u centru grada i zarađuje 50 milijuna eura. Te novce mu poklanja država. U samoj biti ovoga projekta je pogodovanje države, bilo da se radi o lokalnoj vlasti u Zagrebu, ili o nacionalnoj razini. Pitam se kakva je to poduzetnička klima, i koga se na taj način stimulira na poslovanje." "Odlučili smo u Horvatinčićevo ime zahvaliti državi na 50 milijuna eura čistoga profita", zaključio je Tomislav Tomašević. On je upozorio da MUP, na čelu s Tomislavom Karamarkom, usporava istragu u vezi ugovora o izgradnji ulazno-izlazne rampe koji su potpisali Bandić i Horvatinčić. "Pravo na grad i Zelena akcija su još prije četiri mjeseca podigli kaznenu prijavu protiv Milana Bandića zbog zlouporabe položaja i ovlasti, sklapanjem nezakonitog i štetnog ugovora kojim se građane Zagreba obvezuje da sa 12 milijuna kuna financiraju gradnju ulazno-izlazne rampe. USKOK je odmah od policije zatražio kriminalističku istragu. Policija već četiri mjeseca provodi istragu koja se sastoji u tome da se provjeri odgovara li taj ugovor člancima 34. i 37 Zakona o komunalnom gospodarstvu. Ugovor se, naime, poziva na te članke, mada oni nemaju apsolutno nikakve veze sa gradnjom rampe, već se odnose na predfinanciranje priključka za pitku vodu i za gospodarenje komunalnim otpadom." "Ne možemo vjerovati da policija već četiri mjeseca nije u stanju odgovoriti na pitanje je li taj ugovor zakonit, i da li je gradonačelnik njegovom potpisivanjem zloupotrijebio svoj položaj i ovlasti", nastavio je Tomašević. "Ako policija utvrdi da je Bandić prekršio zakon, svi radovi u Varšavskoj ulici moraju prestati i Grad Zagreb ne bi trebao Horvatinčiću platiti bilo kakvu odštetu." Tomašević je upozorio i na dvostruka mjerila koje policija primjenjuje na zbivanja u Varšavskoj: "Upravo je MUP donio odluku o tome da prolaz u Varšavskoj mora biti širok najmanje tri metra, a policija mirno gleda kako se taj uvjet krši. Sjetimo se da ta ista policija agilno i efikasno uhićuje aktiviste ako sjedenjem na pločniku na desetak minuta blokiraju radove!"
Ostalo:
VS relativizira i opravdava zločin
Pravomoćnom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske su, nakon 19 godina od počinjenja zločina, van razumne sumnje činjenično utvrđeni ratni zločini počinjeni nad srpskim civilima u Osijeku 1991. godine. Ta presuda konačno prekida negiranje zločina, ukida sintagmu da su se u ratnom Osijeku 1991. godine dogodili „tzv. zločini" a žrtve više nisu „tzv. žrtve" koje su dobile ono što su tražile, imenuje počinitelje i objelodanjuje namjeru i okrutnost zločina - način na koji su žrtve zlostavljane, mučene i ubijene, ili su pukim slučajem preživjele. Visina kazni je po našem mišljenju neprimjerena težini zločina i u odnosu na dosadašnju praksu suđenja za ratne zločine u Republici Hrvatskoj. ... Mišljenja smo da je neprihvatljivo da zločin u Osijeku bude pravdan „cijevima uperenima u Osijek" i panikom i strahom građana Osijeka nakon pada Vukovara. U trenucima panike i straha zapovjednici, bilo vojni bilo civilni, imaju još veću odgovornost za svoje postupke, pa bi im se to moglo uzeti i kao otegotna okolnost. Teza Vrhovnog suda o "situacijskom deliktu" je opasna jer umanjuje odgovornost hrvatskih vojnika i policajaca u slučaju počinjenja ratnog zločina protiv civila, zarobljenika i ranjenika zbog situacije opasnosti u kojoj se RH nalazila. U odnosu na predmetni zločin je tek neprimjenjiva jer je dio optuženika, kako je sam Sud utvrdio, bio dio tajne grupe koja je u konspiraciji tijekom dužeg vremenskog perioda radila zločine.
