Židovi za pravo palestinskih izbjeglica na povratak

Ghada Karmi i Ellen Siegel, 1973, 1992 i 2001 (slike: Francis Khoo i Jean-Pascal Deillon)

Prijevod izjave Jews for Palestinian right of return koju potpisuju Židovi koji se zalažu za poštivanje i implementaciju prava palestinskih izbjeglica na povratak u njihovu domovinu kao ključ svakog pravednog rješenja sukoba u Izraelu/Palestini. Među brojnim početnim uglednim potpisnicima su i Max Ajl, Gabriel Ash, Max Blumenthal, Haim Bresheeth, Lenni Brenner, Lynn Gottlieb, Jeff Halper, Ilan Pappé i Miko Peled. Izjavu i više informacija na engleskom možete pročitati na linku.


01. siječnja 2013.

„Palestincima pravo da se vrate u svoje domove i pravo na dostojanstven život i ravnopravnost u njihovoj vlastitoj zemlji nisu ništa manje važna od prava da se oslobode vojne okupacije.“ prof. Saree Makdisi

Već dulje od stoljeća cionisti pokušavaju izgraditi „židovsku državu“ prisilnim uklanjanjem domorodačkog palestinskog naroda.

Ova je država uspostavljena 1948. godine uz pomoć Nakbe (Katastrofe): uništenja i okupacije više od 500 palestinskih gradova i sela, izvlaštenja više od 750 000 Palestinaca i kampanje terora koje je masakr u Deir Yassinu tek najzloglasniji primjer.

Od 1967. godine Izrael također okupira i kolonizira i ostatak povijesne Palestine. Danas se ovo nemilosrdno etničko čišćenje nastavlja – naoružavaju ga i financiraju SAD i njegovi saveznici – na obje strane „Zelene linije“ iz 1948.

Zahvaljujući svemu tome 70% Palestinaca živi u egzilu i oni su najveća izbjeglička populacija na svijetu.

Ovo je najočiglednije u Gazi, gdje Izrael nameće naročito brutalno kolektivno kažnjavanje 1,7 milijuna ljudi – većinom izbjeglica – zato što se prkosno opiru protjerivanju iz njihovih domova diljem povijesne Palestine.

„Odaberite neku točku, bilo koju, duž 25 milja duge obale [Gaze],“ piše stanovnica grada Gaze Lara Aburamadan, „i ona će biti otprilike 7 milja – nikad više – udaljena od druge strane. Na drugoj su se strani rodili moji bake i djedovi, u selu koje je sada postalo nečija tuđa zemlja, u koju je meni zabranjen pristup. Vi je zovete Izrael, ja je zovem mjesto odakle dolaze bombe.“

Kako bi zataškao ove zločine i zaštitio se od njihovih posljedica, cionistički režim službeno poriče Nakbu, što je etički ekvivalent poricanja Holokausta. Režim je čak donio zakone koji kažnjavaju one koji komemoriraju Nakbu – korak prema potpunoj kriminalizaciji njenog obilježavanja.

Kao što je to slučaj kod svih koloniziranih naroda, oslobođenje znači ispravljanje nepravde počinjene izvlaštenjem. „Palestinski cilj,“ piše dr. Haidar Eid u Gazi, „je pravo na povratak svih izbjeglica i ništa manje od toga.“

Povratak – jedan od ključnih zahtjeva kampanje za bojkot, dezinvestiranje i sankcije (BDS) – potvrđen je UN-ovom rezolucijom 194, ali proizlazi iz načela univerzalnih ljudskih prava i kao takvog ga se ne može odreći niti od njega odustati niti jedno tijelo ni predstavnik; on je neotuđivo vezan uz Palestince, individualno i kolektivno.

Unatoč tome čak i neki kritičari izraelske okupacije koja je započela 1967. tvrde da je povratak palestinskih izbjeglica „nerealističan“.

Međutim, biti solidaran znači bezuvjetno podupirati pravedne ciljeve onih koji se opiru ugnjetavanju. Kao što je pojasnio palestinski novinar i aktivist Maath Musleh: „Ako mislite da [povratak] nije moguć, tada zapravo niste solidarni s palestinskom borbom.“

Neki također prigovaraju da bi povratak izbjeglica značio kraj „židovske države“. No zagovaratelji socijalne pravde se moraju zapitati kako mogu braniti državu čije samo postojanje ovisi o strukturalnom uskraćivanju palestinskih prava.

Nedavno je više od stotinu vodećih palestinskih aktivista ponovo izrazilo svoje protivljenje „svim oblicima rasizma i bigotnosti, uključujući između ostalog antisemitizam, islamofobiju, cionizam i druge oblike bigotnosti usmjerene protiv bilo koga, a osobito protiv ljudi neeuropskog podrijetla i urođeničkih naroda svugdje u svijetu.“

Takav se rasizam i bigotnost odražava upravo u pokušaju cionizma da uništi palestinski narod, stoljetnoj kampanji koja sramoti sjećanje na židovsku patnju i otpor u Europi.

Moralni je odgovor jasan: „U povijesnoj Palestini postoji jedan geopolitički entitet“, piše palestinski novinar Ali Abunimah. „Izraelu se ne smije dopustiti da nastavi ukopavati svoj aparthejd, rasističku i kolonijalnu vladavinu diljem te zemlje.“

Kao savjesni Židovi, pozivamo sve koji se zalažu za socijalnu pravdu da se zauzmu za palestinsko pravo na povratak i demokratsku državu u cijeloj povijesnoj Palestini – „Od rijeke do mora“ – s jednakim pravima za sve.

Punu pravdu, o kojoj ovise nade cijelog čovječanstva, ne može zadovoljiti ništa manje od toga.


Početni potpisnici
Max Ajl, autor i aktivist; Cornell Students for Justice in Palestine
Gabriel Ash, International Jewish Anti-Zionist Network Switzerland
Max Blumenthal, novinar i autor
Prof. Haim Bresheeth, sineast, fotograf, znanstvenik s područja filmskih studija
Lenni Brenner, autor i mirovni aktivist
Mike Cushman, Jews for Boycotting Israeli Goods (UK)
Sonia Fayman, French Jewish Union for Peace; International Jewish Anti-Zionist Network France
Sherna Berger Gluck, US Campaign for the Academic and Cultural Boycott of Israel; Israel Divestment Campaign
Rabin Lynn Gottlieb, Fellowship of Reconciliation Peacewalks, Mural Arts in Palestine i Shomer Shalom Network for Jewish Nonviolence
Hector Grad, International Jewish Anti-Zionist Network (Spain)
Abraham Greenhouse, bloger, Electronic Intifada
Tony Greenstein, Jews for Boycotting Israeli Goods (UK)
Jeff Halper, Israeli Committee Against House Demolitions (ICAHD)
Stanley Heller, moderator informativnog programa “The Struggle”
Tikva Honig-Parnass, bivša pripadnica cionističkih oružanih snaga (1948); autorica knjige False Prophets of Peace: Liberal Zionism and the Struggle for Palestine
Adam Horowitz, urednik, Mondoweiss.net
Selma James, Global Women's Strike; International Jewish Anti-Zionist Network UK
David Klein, US Campaign for the Academic and Cultural Boycott of Israel
Dennis Kortheuer, US Campaign for the Academic and Cultural Boycott of Israel; Israel Divestment Campaign; Dump Veolia LA
David Letwin, aktivist i pisac; Gaza Freedom March
Michael Letwin, suosnivač Labor for Palestine; US Campaign for the Academic and Cultural Boycott of Israel; Al-Awda NY: The Palestine Right to Return Coalition
Antony Loewenstein, australski novinar i autor
Barbara Lubin, Middle East Children's Alliance
Mike Marqusee, autor knjige If I Am Not for Myself: Journey of an Anti-Zionist Jew
Hajo Meyer, preživjela žrtva Auschwitza; International Jewish Anti-Zionist Network
Linda Milazzo, novinarka i pedagoginja
Prof. Ilan Pappé, izraelski povjesničar i socijalistički aktivist
Miko Peled, autor knjige The General's Son
Karen Pomer, unuka Henrija B. van Leeuwena, nizozemskog anticionističkog vođe i preživjele žrtve nacističkog koncentracijskog logora Bergen-Belsen
Diana Ralph, Independent Jewish Voices-Canada
Dorothy Reik, Progressive Democrats of the Santa Monica Mountains
Prof. Dr. Fanny-Michaela Reisin, predsjednica, International League for Human Rights (Njemački ogranak FIDH); osnivačica, Jewish Voice for a Just Peace – EJJP Germany
Rachel Roberts, odvjetnica i spisateljica
Ilana Rossoff, International Jewish Anti-Zionist Network
Carol K. Smith, aktivistica i odvjetnica
Lia Tarachansky, Seven Deadly Myths
Hadas Thier, jedna od autorica u knjizi The Struggle for Palestine; izraelska kćer i unuka preživjelih žrtava nacističkog Holokausta
Dr. Abraham Weizfeld, Montréal; Jewish People's Liberation Organization
Sherry Wolf, autorica; International Socialist Organization; Adalah-NY
Marcy Winograd, bivša mirovna kandidatkinja za američku kongresnicu; nastavnica u javnoj školi
Dr. Roger van Zwanenberg, Pluto Books Ltd.


Izvor i više informacija: Jews for Palestinian right of return


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Olive Trees – More Than Just a Tree in Palestine
Olive trees carry more than an economic significance in the lives of Palestinians. They are not just like any other trees, they are symbolic of Palestinians' attachment to their land. Because the trees are draught-resistant and grow under poor soil conditions, they represent Palestinian resistance and resilience. The fact that olive trees live and bear fruit for thousands of years is parallel to Palestinian history and continuity on the land. Palestinians are proud of their olive trees; they take care of them with care and appreciation. Palestine has some of the world's oldest olive trees, dating back to 4,000 years. Some families have trees that have been passed down to them for generations and the olive harvest season in October bears a socio-cultural meaning where families come together to harvest olive trees bearing in mind that their forefathers and mothers had tended to the same trees several years ago.
Read more...

Hamas rival Fatah party stages first Gaza rally since 2007
The Fatah party of Western-backed Palestinian President Mahmoud Abbas staged a massive rally today in the Gaza Strip, the first such gathering in the territory since the Islamist Hamas group took control there in 2007 and a reflection of the warming ties between the two rival factions. Throngs camped out overnight in a downtown Gaza square to ensure themselves a spot for the anniversary commemoration of Fatah's 1959 founding, and tens of thousands marched early today carrying Fatah banners. Top party officials arrived in Gaza for the first time since they were ousted from Gaza by Hamas rivals in 2007, and a recorded speech by Abbas, who rules in the West Bank, was also screened to the crowd. "There is no substitute for national unity," Abbas said in the televised address.
Read more...

Israeli-Palestinian clashes erupt in northern West Bank (video)
Izbili sukobi između Izraelaca i Palestinaca na sjeveru Zapadne Obale (01. siječanj 2013)
Palestinci tvrde da je napad izraelskih vojnika, koji su se prerušili u prodavače povrća kako bi uhitili muškarca s njihovog popisa traženih osoba, izazvao sukobe na sjeveru Zapadne Obale. Stanovnici grada Tamouna tvrde da su lokalni mladići na izraelske vojnike bacali kamenje i boce, dok su vojnici uzvratili bojevim streljivom. 8 je muškaraca ozlijeđeno, uključujući neke bojevim streljivom. Sukobi su izbili rano u utorak (01. siječnja) nakon što su izraelski vojnici preobučeni u prodavače uhitili jednog muškarca. Nakon toga su uniformirani vojnici ušli u grad, a lokalni muškarci počeli su ih gađati kamenjem kako bi spriječili daljnja uhićenja.
Read more...

Abbas' newfound courage
The Oslo accords do state that neither Palestinians nor Israelis are supposed to take unilateral action that can prejudge the final outcome of negotiations. But while Palestinians obediently respected this clause, the Israelis were busy expanding Jewish colonies, confiscating Palestinian land for Jewish settlements and barring Palestinians from developing outside their restricted city limits. More than 60 per cent of West Bank Palestinian land declared in the Oslo accords as areas C were closed to any Palestinian expansion. Even travelling on roads in these areas is restricted to Palestinians, while Israelis and Jewish settlers can use them freely.
Read more...

Critics of Likud's new vanguard say party has abandoned founder's ideals
The primary also saw the rise to 15th on the Likud party list of candidates of Moshe Feiglin, a Jewish fundamentalist who calls for rebuilding the biblical temple in Jerusalem and has campaigned on a proposal to pay Arab families half a million dollars each to emigrate from the West Bank. And moving the party even further to the right was a merger of lists with Yisrael Beiteinu, whose leader, Avigdor Lieberman, calls for the ouster of Palestinian President Mahmoud Abbas. Yisrael Beiteinu stoked anti-Arab racism during the 2009 election campaign with its slogan "Only Lieberman understands Arabic," hinting he would get tough with the Arab minority. Mr. Danon, who soared from 24 to six within the Likud in the primaries, has not espoused Mr.Feiglin's initiative for a voluntary removal of Arabs but he does make clear in remarks to the Monitor his view that the international community should forget about a two-state solution to the conflict, to which Netanyahu gave qualified endorsement in 2009. Danon believes that Israel should annex the Jewish settlements along with open land in the West Bank, leaving the Palestinians with scraps. "I believe that the ones who need to be in blocs are the Palestinians and not the settlers in Judea and Samaria," he says.
Read more...

Welcome, Chuck
American policy plays a major role in the agony of the Israeli peace camp, which is so manifest in the present election campaign. Just one example: the huge settlement effort now in process, which makes the two-state peace solution more and more difficult to implement, is financed by American Jews who funnel their donations through tax-free organizations. Thus the US government in practice finances the settlements, which it officially condemns as illegal.
Read more...

The documentary that should make every decent Israeli ashamed
This documentary should make every decent Israeli ashamed of being an Israeli. It should be shown in civics classes and heritage classes. The Israelis should know, at long last, what is being done in their name every day and every night in this ostensible time of no terror. Even in a West Bank village like Bil'in, which has made nonviolence its motto. The soldiers - the friends of our sons and the sons of our friends - break into homes in order to abduct small children, who may be suspected of throwing stones. There is no other way to describe this. They also arrest dozens of the organizers of the popular weekly protest at Bil'in. And this happens every night. I have often been to this village, to its protests and to its funerals. Once or twice I joined the Friday demonstrations against the separation fence that was built on its land to enable Modi'in Ilit and Kiryat Sefer to rise on its olive groves. I have breathed the tear gas and the stinking "skunk" gas. I have seen the rubber bullets that wound and sometimes kill, and the violent behavior of the soldiers and the police toward the demonstrating inhabitants. Yet nevertheless, what I saw in this film shocked me more than all those hasty visits. The apartment buildings of Modi'in Ilit are swallowing up the village, just like the wall that was built here on their land. The inhabitants decided to embark on a struggle for their property and their existence. With a mixture of naivete, determination and courage - and, now and then, some exaggerated theatricality - the residents undertake various gimmicks, with the help of a handful of Israeli and international volunteers.
Read more...

Israel destroys Palestinian home as punishment
Izrael kaznio palestinskog zarobljenika koji štrajka glađu rušenjem doma njegovog brata (01. siječanj 2013)
Izraelski su buldožeri srušili kuću Ra'afata Al-Eisawija, brata palestinskog zarobljenika Samera Al Eisawija koji odbija prekinuti svoj štrajk glađu pokrenut prije 159 dana. Obitelj Al-Eisawi je izraelsku vojsku optužila da rušenjem kuće pokušava izvršiti pritisak na Samera kako bi on okončao svoj štrajk glađu. Prema tvrdnjama Samerove sestre Sherine, izraelske su snage s rušenjem započele odmah po dolasku pred Ra'afatovu kuću, a obitelji nije omogućeno da iz nje iznesu namještaj i drugu imovinu. Ra'afata Al-Eisawija izraelske vlasti u Jeruzalemu nisu ni na koji način upozorile ni obavijestile o predstojećem rušenju. Izraelske su snage Al-Eisawijev dom došle rušiti u vrijeme kad su sve ustanove u Jeruzalemu bile zatvorene, pa obitelj nije imala nikakve mogućnosti ulaganja hitne žalbe sudu kako bi se obustavilo ili odgodilo rušenje. Izraelska vojska tvrdi da je Ra'afat svoju kuću izgradio bez ishođenja službene građevinske dozvole, no njegova sestra upozorava da u četvrti Al Eisawiyah niti jedna kuća nema službenu dozvolu, budući da Izraelci Palestincima u okupiranom Istočnom Jeruzalemu ne izdaju građevinske dozvole. Ra'afat je u srušenoj kući površine 150 kvadratnih metara živio sa suprugom i troje djece. Izgradio ju je na vlastitoj zemlji, a u više je navrata pokušavao doći do građevinske dozvole, no izraelske su vlasti odbile sve njegove zahtjeve. Sherine tvrdi da je u četvrt radi rušenja kuće došlo više od 300 izraelskih vojnika. Dodala je da izraelska vojska njihovu kuću okružuje gotovo svakodnevno, te da su tijekom prošlog mjeseca pet puta rušili šator solidarnosti podignut ispred doma obitelji Al Eisawi u znak potpore Sameru. Dok su izraelski buldožeri rušili Ra'afatovu kuću, mještani četvrti Al Eisawiyah ponovo su, po šesti put, podigli šator solidarnosti i na taj način izraelskim snagama poslali poruku da ne odustaju od svoje potpore Sameru koji je u izraelskom zatočeništvu. Samer glađu štrajka već 159 dana, prosvjedujući na taj način protiv svog administrativnog pritvora. Izraelske su snage Samera ponovo uhitile ubrzo nakon što je oslobođen iz izraelskog zatvora u sklopu razmjene palestinskih zarobljenika i izraelskog vojnika Shalita. Samera u izraelskom zatvoru drže na temelju tajnih optužbi koje je podnijela izraelska sigurnosna služba, a sudi mu se istovremeno na 2 različita suda, vojnom sudu Ofer na Zapadnoj Obali i jeruzalemskom prekršajnom sudu.
Read more...

Najnovija katastrofa u Gazi

Prijevod članka The latest Gaza catastrophe od 18. studenog 2012, koji je napisao Richard Falk, Posebni UN-ov izvjestitelj za ljudska prava Palestinaca, i koji možete na engleskom pročitati na linku.


Brojni aspekti aktualnog napada na Gazu prolaze ispod radarskih ekrana svjetske savjesti.

Tipičan primjer dvostrukih mjerila koja se primjenjuju u medijima na Zapadu u pogledu nove i tragične izraelske eskalacije nasilja usmjerenog protiv Pojasa Gaze osvanuo je u obliku apsurdno pristranog naslova na naslovnici New York Timesa: „Raketama gađaju Jeruzalem; Izrael se priprema za invaziju na Gazu“ (NYT od 16. studenog 2012). Ponešto dešifrirana, poruka je slijedeća: Hamas je agresor, a Izrael, kada i ako pokrene kopneni napad na Gazu, mora očekivati nove napade raketama. Ovo je zapanjujuće orvelijanska preformulacija stvarnosti.

Stvarno stanje je, naravno, upravo suprotno: naime, može se pretpostaviti da je nezaštićeno stanovništvo Gaze sada u strahu od predstojećeg sveopćeg izraelskog napada, dok je također istina, bez umanjivanja stvarnosti ove prijetnje, da su neke rakete ispaljene iz Gaze bez nanošenja ozljeda (iako kao što je opće poznato uz prijeteće implikacije) pale na predgrađa Jeruzalema i Tel Aviva. Ogroman nesrazmjer u sposobnosti dviju strana da prouzroče štetu ili nanesu patnju zahvaljujući totalnoj izraelskoj vojnoj nadmoći ovo izvrtanje zabrinutosti oko toga što bi moglo zadesiti izraelsko društvo u slučaju daljnje intenzifikacije napada na Gazu čini perverznim.

Oslanjanje Hamasa i raznih milicija u Gazi na neselektivne, makar i bezglavo neprecizne i uglavnom neopasne, rakete je kažnjivo kršenje međunarodnog humanitarnog prava, ali nizak broj njihovih žrtava i malu materijalnu štetu treba odmjeriti unutar sveukupnog konteksta silnog nasilja koje se koristi protiv Palestinaca. U nezapadnom svijetu rasprostranjena je percepcija kako ovaj novi krug nasilja u Gazi izgleda kao ponavljanje izraelske agresije na Gazu potkraj 2008. i početkom 2009, koja je slično izvedena između završetka američkih predsjedničkih izbora i planiranih izraelskih parlamentarnih izbora.

Upiranja prstom

Odvija se uobičajena rasprava o tome gdje treba potražiti odgovornost za inicijalni čin ove nove eskalacije nasilja. Je li to nekoliko hitaca ispaljenih iz Gaze preko granice na izraelsko oklopno terensko vozilo ili je to ciljano ubojstvo izraelskim projektilom Ahmeda Jabarija, čelnika vojnog krila Hamasa, nekoliko dana kasnije? Ili neki drugi čin jedne ili druge strane? Ili je to neprekidno nasilje nad stanovnicima Pojasa Gaze koje proizlazi iz blokade nametnute od polovice 2007. godine?

Atentat na Jabarija dogodio se nekoliko dana nakon neslužbenog primirja o kojem se pregovaralo uz pomoć Egipta i na koje je, prilično ironično, pristao nitko drugi nego sam Jabari u ime Hamasa. Njegovo je ubojstvo očigledno zamišljeno kao gruba provokacija koja će omesti pažljivo ispregovarana nastojanja da se izbjegne osvetnički slijed nasilja kakvo je povremeno izbijalo tijekom nekoliko proteklih godina.

Atentat na tako visokopozicioniranu palestinsku političku figuru kao što je bio Jabari nije spontani čin. On se temelji na pomnoj prismotri tijekom duljeg razdoblja i očigledno se planira mnogo unaprijed dijelom u nadi da će se izbjeći kolateralna šteta i na taj način ublažiti negativni publicitet. Iako je takvo izvansudsko pogubljenje također i sastavni dio novog američkog etosa ratovanja bespilotnim letjelicama, ono ostaje nezakonita taktika u sukobu koja protivničkim političkim čelnicima koji ne sudjeluju u borbama uskraćuje svaku mogućnost da se brane od optužbi i podrazumijeva odbacivanje svake naklonjenosti traženju nenasilnog rješenja političkog konflikta. Ono predstavlja nametanje smrtne kazne bez pravičnog postupka, što je uskraćivanje elementarnih prava suočavanja s optužiteljem.

Ostavljajući postrani istančane pojedinosti prava, izraelsko je čelništvo znalo točno što radi kad je prekršilo primirje i izvršilo atentat na tako istaknutog Hamasovog čelnika, nekog koga se općenito smatra podređenim samo premijeru Gaze Ismailu Haniyi. Mjesecima su kružile glasine i prikrivene prijetnje kako Netanyahuova vlada planira izvesti veliki napad na Gazu, a čini se kako se vrijeme trenutnih napada podudara s dinamikom izraelske unutarnje politike, osobito s tradicionalnom izraelskom praksom održavanja imidža žilavosti postojećeg čelništva u Tel Avivu kao načina kojim se izraelske građane potiče da se osjećaju uplašeno, ali zaštićeno, prije nego izađu na birališta.

Pod opsadom

Iza stravičnog nasilja, koje razotkriva potpunu ranjivost svih onih koji žive kao zarobljenici u Gazi, jednoj od najnapučenijih i najsiromašnijih zajednica na planeti, krije se zastrašujuća struktura ljudskog zlostavljanja kojem međunarodna zajednica i dalje okreće leđa, dok drugdje propovijeda poštivanje norme „odgovornosti da zaštiti“ kad god to odgovara NATO-u. Više od polovice od 1,6 milijuna stanovnika Gaze su izbjeglice koje žive na području ukupne površine jedva dva puta veće od površine glavnog grada SAD-a Washingtona. Od sredine 2007. stanovništvo Pojasa Gaze je podvrgnuto kaznenoj blokadi koja svakodnevni život čini nepodnošljivim, a Pojas Gaze je pod nesmiljenom okupacijom od 1967. godine.

Izrael je pokušao prevariti svijet izlažući svoju priču o povlačenju iz Gaze u dobroj vjeri 2005, što su palestinski militanti tada iskoristili kao priliku za pokretanje smrtonosnih raketnih napada. No postoji i suprotna priča, prihvaćena od strane većine neovisnih promatrača, prema kojoj je uklanjanje izraelskih vojnika i kolonističkih naselja bio tek preraspored vojske na granice Pojasa Gaze, uz apsolutnu kontrolu nad onim što ulazi u Pojas Gaze i što iz njega izlazi, otvorenu sezonu dozvoljenog samovoljnog ubijanja, bez ikakve odgovornosti i bez ikakvih nepovoljnih posljedica, uz bezupitnu potporu američke vlade.

Sa stajališta međunarodnog prava izraelsko navodno „povlačenje“ iz Gaze nije Izrael oslobodilo obveza koje ima kao okupacijska sila prema Ženevskim konvencijama, pa stoga izraelski master plan podvrgavanja cijelog stanovništva Pojasa Gaze strogim oblicima kolektivnog kažnjavanja predstavlja neprekidni zločin protiv čovječnosti, te sramotno kršenje članka 33 Četvrte ženevske konvencije. Ne iznenađuje što tako mnogo ljudi koji su tešku situaciju u Pojasu Gaze vidjeli iz bliza, opisuje Pojas Gaze kao „najveći zatvor na otvorenom na svijetu“.

Netanyahuova vlada vodi politiku koja se najbolje može razumijeti iz perspektive naseljeničkog kolonijalizma. Ono što razlikuje naseljenički kolonijalizam od ostalih oblika kolonijalizma je nakana kolonijalista ne samo da izrabljuju i dominiraju, već i da prisvoje zemlju i nametnu svoju vlastitu kulturu domorodačkom stanovništvu. U tom pogledu Izraelu je koristan sukob između Hamasa i Fataha i on nastoji potaknuti potlačene Palestince da se uz odricanje od pružanja otpora odreknu i svog identiteta čak do te mjere da od Palestinaca u Izraelu traži da prisegnu na lojalnost Izraelu kao „židovskoj državi“.

Zapravo, za razliku od Zapadne Obale i Istočnog Jeruzalema, u Pojasu Gaze Izrael nema dugoročnih teritorijalnih ambicija. Izraelsko kratkoročno rješenje takozvanog „demografskog problema“ (to jest zabrinutosti zbog porasta palestinskog u odnosu na židovsko stanovništvo) moglo bi se uvelike olakšati kad bi Egipat sebi pripojio Pojas Gaze ili kad bi Gaza postala trajno odvojen entitet, pod uvjetom da bude pouzdano demilitarizirana. Ono što Gazu trenutno čini korisnom Izraelcima je izraelska sposobnost da upravljaju razinom nasilja, kako radi odvraćanja pažnje od ostalih problema (npr. uzmicanje u odnosu s Iranom; ubrzano širenje kolonističkih naselja), tako i kao način uvjeravanja vlastitog naroda da opasni neprijatelji nisu uklonjeni i da se s njima treba obračunati željeznom šakom izraelskog militarizma.

Nema mira

U pozadini su dva usko povezana razvoja događaja. Prvi je mjera do koje je stalno širenje izraelskih kolonističkih naselja učinilo nerealističnim pretpostavke da će održiva palestinska država ikada nastati putem izravnih pregovora. Drugi, kojeg ističe nedavno udruživanje Natanyahuovih i Liebermanovih snaga, je mjera do koje je sam izraelski proces vladavine neizravno nepovratno prigrlio viziju Velikog Izraela koji obuhvaća cijeli Jeruzalem i veći dio Zapadne Obale.

Činjenica da svjetski čelnici na Zapadu nastavljaju ponavljati mantru o miru putem izravnih pregovora je ili izraz najočiglednije nekompetencije ili potpuna prijevara. Najmanje što svima nama duguju Washington i ostali koji pozivaju na nastavak izravnih pregovora je objašnjenje kako će biti moguće uspostaviti palestinsku državu unutar granica iz 1967. kad to znači raseljavanje većine od 600 000 naoružanih kolonista koje sada štiti izraelska vojska i koji su prisutni diljem okupirane Palestine. Takvo bi objašnjenje također trebalo dati odgovor na pitanje zašto je Izraelu dopušteno da u tišini legalizira oko 100 „položaja“, divljih kolonističkih naselja razasutih po Zapadnoj Obali, koja su prethodno smatrana nezakonitima čak i prema izraelskom zakonu. Ovakvi potezi prema legalizaciji zaslužuju hitnu pozornost onih koji i dalje proglašavaju svoju vjeru u rješenje sa stvaranjem 2 država, no njih se umjesto toga ignorira.

To nas vraća natrag Gazi i Hamasu. Najviši Hamasovi čelnici pojasnili su nebrojeno puta kako su otvoreni za uspostavu trajnog mira s Izraelom ako dođe do totalnog povlačenja izraelskih snaga na granice iz 1967. (22% povijesne Palestine) i ako takav dogovor dobije potporu na referendumu svih Palestinaca koji žive pod okupacijom.

Izrael, uz potporu Washingtona, zauzima stajalište da je Hamas „teroristička organizacija“ koja mora biti trajno isključena iz diplomatskih procedura, osim naravno kad pregovaranje s Hamasom služi izraelskim ciljevima. Izrael je tako postupio 2011. kad je pregovarao o razmjeni zarobljenika u kojoj je nekoliko stotina Palestinaca oslobođeno iz izraelskih zatvora u zamjenu za oslobađanje zarobljenog izraelskog vojnika Gilada Shalita ili kad se činilo pogodnim iskoristiti prednosti egipatskog posredništva s ciljem uspostave privremenih prekida vatre.

Proslavljeni izraelski mirovni aktivist i bivši zastupnik u Knessetu Uri Avnery nas je podsjetio kako se u arapskoj kulturi smatra da je prekid vatre, hudna na arapskom, posvetio Allah i kako se on primjenjuje i vjerno poštuje od vremena križarskih ratova. Avnery također tvrdi da je do trenutka kad je na njega izvršen atentat, Jabari bio u kontaktu s Izraelcom Gershonom Baskinom nastojeći istražiti izglede za dugoročni prekid vatre, o čemu su izraelski čelnici bili obavješteni, ali za što predvidljivo nisu pokazali nikakav interes.

Čekajući pravdu

Postoji još jedna značajka ovog obnavljanja sukoba koje uključuje napade na Pojas Gaze. Izrael ponekad inzistira da se, budući da više nije, prema vlastitim tvrdnjama, okupacijska sila, nalazi u ratu s Gazom kojom vlada Hamas. No da se ovo uzme kao ispravni pravni opis odnosa između dviju strana, Gaza bi imala prava borca, uključujući opciju uporabe razmjerne sile protiv izraelskih vojnih ciljeva. Kao što je ranije objašnjeno, takav pravni opis odnosa između Izraela i Gaze je neprihvatljiv. Gaza je i dalje okupirana i u biti bespomoćna, a Izrael kao okupator nema zakonsko ni etičko pravo ratovati protiv stanovništva i vlade u Gazi, koja je, usput budi rečeno, izabrana na slobodnim izborima koje su početkom 2006. nadzirali međunarodni promatrači.

Upravo suprotno, najvažnija obveza koju ima Izrael kao okupator je zaštititi civilno stanovništvo Pojasa Gaze. Čak i ako je broj žrtava aktualnog nasilja za sada nizak u usporedbi s operacijom Lijevano olovo, intenzitet zračnih i pomorskih napada na bespomoćno stanovništvo Gaze usađuje strah u srce i um svake osobe koja živi u Pojasu Gaze, oblik neselektivnog nasilja nad duhom i mentalnim zdravljem cijelog naroda koje se ne može mjeriti u krvi i mesu, već u traumatičnom strahu koji stvara.

Na Zapadu često slušamo kako je međunarodno ratovanje u padu od raspada Sovjetskog Saveza prije dvadeset godina. Takve su tvrdnje do neke mjere dobrodošli razvoj događaja, no ljudi na Srednjem istoku još nisu imali priliku osjetiti povoljnosti ovog trenda, najmanje od svih ljudi u okupiranoj Palestini, među kojima stanovnici Pojasa Gaze najviše pate. Ovaj spektakl jednostranog rata u kojem Izrael odlučuje koliko će nasilja upotrijebiti, a Gaza čeka da bude pogođena, ispaljujući s vojnog stajališta besmislene salve raketa kao gestu otpora, predstavlja sramotni slom civilizacijskih vrijednosti. Te rakete doista šire strah i uzrok su traume kod izraelskih civila čak i kad ne pogode nikakvu metu i one predstavljaju neprihvatljivu taktiku. Međutim njihovu neprihvatljivost moramo odvagnuti naspram neprihvatljivih taktika Izraela koji o svemu odlučuje u ovom sukobu.

Doista je uznemirujuće da sada čak i najsvetijem od svih gradova, Jeruzalemu, prijete napadi, no trajni ugnjetavački uvjeti u kojima žive stanovnici Gaze, neizbježno vode do porasta razine frustriranosti, zapravo, vapaja u pomoć koje svijet na vlastitu opasnost ignorira već desetljećima. To su krici opstanka! Shvatiti to ne znači pretjerivati! Kako bi se stekla perspektiva dovoljno je pročitati nedavni UN-ov izvještaj koji zaključuje kako će pogoršanje pružanja usluga i ostalih uvjeta Pojas Gaze učiniti nenastanjivim do 2020. godine.

Potpuno nevezano uz stvarnu opravdanost optužbi s obiju strana, jedna je strana vojno svemoćna, dok druga bespomoćno čuči u strahu. Takva groteskna stvarnost prolazi ispod radarskih ekrana svjetske savjesti zbog geopolitičkog štita iza kojeg je Izraelu dopušteno da radi što god želi. Takva je okolnost moralno nepodnošljiva i trebala bi biti politički neprihvatljiva. Svaka osoba, vlada i institucija dobre volje treba joj se aktivno suprotstaviti na globalnoj razini.


Izvor: The latest Gaza catastrophe


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:  
The Legal Ramifications of Palestinian Statehood
Unlike the International Court of Justice, the International Criminal Court is legally and functionally independent from the UN; however, the Security Council has certain powers in some instances. As a recognized state (full UN member or non-member observer state that has ratified the Rome Statute), Palestine will have the right to become a member of, and appeal to the International Criminal Court in The Hague. This will make the Palestinians able to accuse central persons from the Israeli military of violations of international law during military operations on Palestinian territory. Evidence proves numerous present and past Israeli officials liable for crimes of war and against humanity, as well as other offenses. This jurisdiction, however, can most likely not be extended to the period prior to the state's existence. Nevertheless this may have far-reaching implications for the Israelis; in addition to exposing members of the Israeli military to investigation and prosecution it could raise the issue of the settlement project which constitutes a war crime under the ICC Statute. This would implicate not only the military but tens of thousands of civilians.
Read more...

Settlements or Peace?
For the past few decades, negotiations and attempts at the “peace process” have been occurring intermittently. The asymmetrical relationship that exists between Israel and Palestine, occupier and occupied, has allowed for numerous unilateral decisions to be made by Israel. Having the upper hand, Israel has benefited from stalling the peace process in many ways. Perhaps the most damaging blow to any attempt at negotiations is the proliferation of Israeli settlements on occupied Palestinian territory, compromising the future of a viable Palestinian state. In just the past two decades, for example, the number of settlers has grown from 241,500 in 1992 to 490,000 in 2010, which includes east Jerusalem.
Read more...

'State of Palestine' title is symbolic but a political risk
Mr Abbas and his leadership run a state in name only. Israel retains ultimate control over the West Bank and the desired Palestinian capital of east Jerusalem, which Israel formally annexed. Gaza is administered by their Islamist rivals in Hamas, who may simply refuse to obey Mr Abbas's decree, which was signed on Thursday. And then there are the refugees. "Does the new 'State of Palestine' passport include Palestinians living outside of Palestine, like refugees in Lebanon?" asked Mr Jabarin. Because it was the Palestine Liberation Organisation (PLO), which was upgraded to an observer state at the UN last year, this could mean both the about 4.6 million Palestinians in the Israeli-occupied territories and millions of refugees abroad could potentially receive one, Mr Jabarin added. The UN recognises the PLO, also headed by Mr Abbas, as the "sole legitimate representative of the Palestinian people".
Read more...

Lod's Arab residents fear influx of Jewish 'settlers' will drive them out
One must slog through a lot of mud and garbage to get to the entrance of Lod's old Muslim cemetery, and one can't miss the contrast to the modern new buildings opposite it, some still under construction. This is the neighborhood of Ramat Elyashiv, 450 apartments being built at the initiative of the Garin Torani, a group of young religious-Zionist families who have come to actualize their Zionism in Lod. A sign on the access road reads "entrance to residents of the street only." Election posters for Habayit Hayehudi flap in the wind on some of the balconies. This neighborhood was built on the ruins of the cemetery neighborhood, whose residents were evacuated. Not far from here, a similar project called Ahuzat Nof Neria is going up - also targeting religious-Zionist families. Both these neighborhoods have generated deep resentment among the Arab residents of this mixed city, who could only dream of having such neighborhoods built for them. The local Arabs refer to their new neighbors as "settlers" and fear that their ultimate aim is to drive them out of the city, where they constitute a quarter of the population.
Read more...

The Jordan Valley
Jordan Valley covers around 28.5% of the West Bank and is rich in land and water resources, making it conducive for agriculture and animal husbandry. Even though there are 56,000 Palestinians and about 9,400 Israeli settlers living in the area, only around 5% of the Jordan Valley is under full or civilian Palestinian control. The rest, 95% of the Valley is designated Area C, which under the Oslo agreement is under full Israeli control. What this means is that agricultural and grazing land is not accessible to Palestinians, the result of which is that 60% of the Palestinians in the Jordan Valley live under the poverty line (2009).
Read more...

Uglavnom linkovi – Palestina/Izrael...

potpora palestinskom narodu - ispred zagrebačke džamije

PALESTINA/IZRAEL:
Shocking Decline in Ethiopian Israeli Birthrate
In her attempt to find out what the story was behind the shocking statistic, Gabai interviewed Ethiopian women immigrants and learned from them that they were given Depo-Provera (a contraceptive injection containing the hormone progestin administered once every three months) against their will. While some did not understand what the shots were for, others felt pressured into taking them in response to alleged threats that they would otherwise not be allowed to immigrate to Israel. The shots began in the refugee camps in Gondar, continued in the transition camps in Addis Ababa, and continued on after their arrivals in Israel. According to the women’s testimony, this continuity appears to have been a coordinated effort between the medical staff at the clinics in Ethiopia run by the JDC and doctors in Israeli hospitals and clinics.
Read more...

Israel 2012: More children resort to begging, or quit school to enter workforce
Izrael 2012: Više djece prosjači ili napušta školovanje radi zapošljavanja (17. prosinac 2012)
Prema izvještaju koalicije izraelskih organizacija za humanitarnu pomoć Latet za 2012. godinu 10% djece iz siromašnih obitelji koje primaju humanitarnu pomoć u Izraelu prosjači, dok je 2011. godine taj postotak iznosio 3%. 50% djece iz siromašnih obitelji mora raditi kako bi pomogla u domaćinstvu, a 18% djece je u opasnosti da napusti školovanje i krene u potragu za radnim mjestom. Među obiteljima koje se ne mogu prehraniti, 27% roditelja tvrdi da su oni i njihova djeca ponekad po cijeli dan bez hrane, dok je taj postotak 2011. godine iznosio 21%. Gotovo svi ispitanici, 95%, tvrde kako su se morali odreći nekih osnovnih stvari zbog svoje financijske situacije, a 63% ih tvrdi da ne mogu kupititi potrebne lijekove. Među ispitanicima iz ostatka javnosti 69% smatra da je siromaštvo najvažniji problem s kojim se suočava država, važniji čak i od sigurnosti, dok ih 56% vjeruje kako će politika za suzbijanje siromaštva imati važan utjecaj pri odabiru stranke za koju će glasati na predstojećim izborima. 42% ovih ispitanika smatra da je vlada najodgovornija za trenutno stanje siromaštva.
Read more...

Palestinian laborers in Israel: between a rock and a hard place
Every year around 40,000 Palestinians cross over to Israel to work; about half of this number does so illegally. Because wages in Israel are double, even three times more than wages in the West Bank or Gaza, Palestinians go through the hassle of acquiring work permits and or they take the risk of crossing over to Israel illegally. While wages in Israel might be attractive, working in Israel is no bed of roses for Palestinians. Starting from the bureaucratic and “security” procedures they have to pass through to get the permit, to actually crossing through checkpoints and getting to work on time, to receiving the proper social benefits at the end of their work contract, Palestinians face challenges. For those who work in Israel illegally, the challenges are even greater. Their “illegal” status makes them vulnerable to exploitation by their employees. Often times, Israeli employers deny illegal Palestinian workers the minimum wage and under write their working days which later affects the employment benefits and insurance they are entitled to.
Read more...

Palestinian Rockets Unlawfully Targeted Israeli Civilians (video)

Belonging to Palestine - A study of the means and measures of Palestinian women's belonging to their state and nation
Palestinian women are caught in an intersection of oppressions. As Palestinians they live in a state of occupation, constantly restricted in their mobility, opportunities and thoughts. As women they are subject to limited rights and opportunities inside Palestine, where society's view on gender roles are often very conservative. They are second-class citizens as Palestinians occupied by Israel and as women in a patriarchal society. Therefore I find it interesting to explore the ways in which Palestinian women assert and sustain their political belonging to Palestine. The motivation behind this interest is the strong national community and the perseverance of the Palestinian women as I experienced it during my stay. I wondered why the loud voices of all the political aware women I met were not being heard in the setting of the formal political system, and what these women did to make up for this exclusion.
Read more...

Israeli wants to renounce citizenship and become Palestinian
Andre Pshenichnikov, a 23-year-old Jewish immigrant from Tajikistan, was recently detained by Israeli police for residing illegally in the Deheishe Refugee Camp near Bethlehem. There he told police that he wants to break all ties with Israel, give up his Israeli citizenship and obtain a Palestinian one instead.
Read more...

Jews for Palestinian right of return
As Jews of conscience, we call on all supporters of social justice to stand up for Palestinian Right of Return and a democratic state throughout historic Palestine — “From the River to the Sea” — with equal rights for all. The full measure of justice, upon which the hopes of all humanity depends, requires no less.
Read more...


ŽIVOTINJE:
Koju promjenu trebamo učiniti? (video) (English/hrvatski)

30 najgorih slučajeva iz 2012. godine: Evo zašto zlostavljači životinja moraju u zatvor!
Novi Kazneni zakon, koji je stupio na snagu 2013. godine, propisuje zatvorske kazne do dvije godine za mučenje i usmrćivanje životinja te oduzimanje životinje zlostavljaču. Iako je riječ o značajnom pomaku u mogućnosti sankcioniranja zlostavljača, Hrvatska još uvijek zaostaje za zapadnim zemljama gdje se za iste prijestupe izriču kazne i do deset godina zatvora. Stručnjaci su zlostavljanje i ubijanje životinja prepoznali kao važan društveni problem, a zlostavljače i ubojice životinja kao ljude koji su opasni ne samo za životinje, već i za ljude i širu okolinu te je nužno zatvorskim kaznama utjecati na svijest da iživljavanje prema slabijima neće proći nekažnjeno. Nažalost, još uvijek ima slučajeva kada prolaznici danima ne reagiraju na ozlijeđenu životinju, no građani ipak sve više prijavljuju zlostavljanje životinja. Tijekom godine udruga Prijatelji životinja dobiva velik broj prijava građana koji svjedoče zanemarivanju i mučenju životinja, a slične prijave dobivaju i druge udruge za zaštitu životinja. Na web stranici Prijatelja životinja www.prijatelji-zivotinja.hr mogu se naći upute o načinima prijave zanemarivanja, mučenja i ubijanja životinja policiji, inspekcijama i općinskom državnom odvjetništvu. Udruga poziva građane da ne okreću glave pred prizorima patnje životinja i da prijavljuju sve slučajeve zanemarivanja i nasilnog postupanja prema životinjama.
Pročitajte više...


BAHREIN:
Bahrain protesters challenge police in capital
Security forces in Bahrain fired tear gas and arrested protesters Monday during marches in the traditional market area of the Gulf nation's capital, forcing many businesses to close. ... The Interior Ministry said it made a "number" of arrests. Among them was rights activist Yousef al-Muhafedha, the acting head of the Bahrain Center for Human Rights, said his wife Zainab al-Sairafi. Al-Muhafedha's arrest could stir more backlash, less than a week after a Bahrain court rejected an appeal to overturn the jail sentence of the rights center's director, Nabeel Rajab. The court cut one year from his three-year sentence on charges of encouraging "illegal gatherings" linked to the 22-month uprising against the kingdom's ruling system. On Monday, authorities set up checkpoints and expanded patrols across Manama before rallies Monday to mark an annual commemoration for two protesters killed in 1994. Separate groups of hundreds of protesters chanted slogans in the narrow streets of the city's market district. Some of the crowds were dispersed with tear gas and volleys of stun grenades. ... More than 55 people have been killed in unrest since February 2011...
Read more...


HRVATSKA:
Anonymous message to croatian people (video)
Teško nam je vjerovati, da ne možete osjetiti zlostavljanje od strane svojih političara u posljednjih 20 godina. Čekate da se pojavi netko tko će stati iza vas i riješiti sve vaše probleme. Nažalost to se neće dogoditi. Okrećete leđa svakom novom porezu, povećanju cijena i načinu na koji se politička elita i bankari odnose prema vama. Ne treba vam pomoć od bilo koga, imate sve resurse i sve ostalo što trebate, ključ je da se organizirate. Vaša zemlja je posebno zanimljiva jer sadrži mnoge resurse kao što su voda, šume, čista priroda, more i otoci. Zato vas se nastoji osiromašiti i oduzeti vam sve što imate. Kriza je samo paravan. Novca ima i krije se u bankama. Politika koja se vodi zadnjih dvadeset godina je politika osiromašenja. Vaša djeca će biti jeftina radna snaga u europskoj uniji kojoj tako hrlite a i sama je pred propasti. Što prije postanete svjesni da pasivnost neće riješiti ovaj problem uspijet ćete vratiti život kakav ste oduvijek željeli.
Pročitajte više...

 

Leševi za glasačke listiće

palestinski bolničar nosi ranjeno dijete u bolnicu al-Shifa u gradu Gazi nakon izraelskog zračnog udara, 14. studeni 2012. (slika: Mahmud Hams/AFP/Getty Images)

Djelomičan prijevod članka Bodies for Ballots Yousefa Munayyera, od 15. studenog 2012, drugog dana izraelskog napada na Pojas Gaze. Yousef Munayyer je izvršni direktor Zaklade Jeruzalem i njenog obrazovnog programa. Cijeli članak na engleskom možete pročitati na linku.


Izraelska spin mašinerija radi punom parom u nadi da će Izraelce i ostatak svijeta uvjeriti da su napadi na Gazu samoobrambeni. No svatko tko dulje vrijeme podrobnije prati situaciju će vam reći da je to nemoguće.

Gaza je malo područje u kojem živi 1,7 milijuna Palestinaca, većinom izbjeglica, kojima je uskraćeno pravo na povratak u njihove domove samo zato što nisu Židovi. S tog teritorija pod opsadom militanti ispaljuju uglavnom rudimentarne projektile na Izrael. Izraelski dužnosnici spremno recitiraju brojeve projektila ispaljenih iz Gaze, ali rijetko govore o onome što Izrael ispaljuje na Gazu i s kakvim posljedicama i učinkom.

Na primjer, projektili koje je izraelska vojska ispalila na Pojas Gaze 2011. rezultirali su smrću 108 Palestinaca, od kojih su 15 bili žene i djeca, te ranjavanjem 468 Palestinaca, od kojih su 143 bili žene i djeca. Metode kojima su ovi gubitci naneseni su slijedeće: u 57% ili 310 slučajeva radilo se o ispaljivanju projektila iz izraelskih letjelica; u 28% ili 150 slučajeva korišteno je bojevo streljivo; u 11%, ili 59 slučajeva, smrt i ozljede prouzročile su izraelske tenkovske granate, dok 3% ili 18 slučajeva otpada na žrtve izraelske minobacačke vatre.

Tijekom rujna 2012. izraelskim je oružjem ubijeno 55 i ranjeno 257 Palestinaca. Među ovih 312 žrtava, 61, ili ugrubo 20%, bila su djeca, te 28 žene. 209 ovih žrtava ubijeno je ili ranjeno projektilima koje su ispalile izraelske zračne snage, 69 ih je ubijeno ili ranjeno bojevim streljivom, a 18 tenkovskim granatama. Važno je napomenuti da ove brojke ne predstavljaju ukupan broj projektila koje je Izrael ispalio na Pojas Gaze, već samo izraelske projektile ispaljene na Pojas Gaze koji su prouzročili žrtve. Ukupan broj izraelskih projektila ispaljenih na Pojas Gaze zasigurno je znatno veći.

Radi stavljanja stvari u kontekst, razmislite o slijedećem: jučer je u Pojasu Gaze ubijeno više Palestinaca nego što je Izraelaca ubijeno projektilima ispaljenim iz Pojasa Gaze u protekle 3 godine.

Ali postoji još nešto o čemu Izraelci šute. Pratite dinamiku razmjene vatre i saznat ćete dvije stvari. Prvo, velika većina projektila ispaljenih iz Pojasa Gaze ne rezultira ničijim ranjavanjem ni smrću. Drugo, većina raketa ispaljena je tijekom „iznenadnih eskalacija“ koje najčešće započinju izraelskim zračnim udarima u kojima stradava znatan broj žrtava. Hamas je u prošlosti nastojao vršiti pritisak na pokrete koji ispaljuju projektile, poput Islamskog džihada i drugih. Međutim, ciljanje tih organizacija i ubijanje i ranjavanje Palestinaca u Pojasu Gaze u izraelskim udarima potiče reakcije koje dovode do iznenadnih eskalacija nasilja.

Ukratko, da je Izrael odlučio izmijeniti svoju strategiju, vjerojatno je mogao znatno smanjiti broj projektila ispaljenih iz Pojasa Gaze. Izrael je mogao koordinirati rješavanje problema s Hamasom posredstvom trećih strana poput Egipćana; pozitivne stvari poput sklapanja primirja i razmjene zarobljenika postignute su u prošlosti. No Izrael nije odabrao strategiju suzdržanosti ili diplomacije.

Za Izrael Gaza predstavlja problem jer ne želi nestati – iako bi Izrael to silno volio. Ona je stalni podsjetnik na depopulaciju Palestine 1948, na ludost okupacije 1967, te na brojne pokolje koji su od tada počinjeni. Gaza također Izraelce stavlja u nelagodan položaj jer predstavlja problem (u obliku projektila) koji se ne može riješiti silom.

Izrael ne voli priznati da nema vojnu moć kojom bi nešto postigao. No kad su u pitanju odnosi s Palestincima, a osobito s Pojasom Gaze, nema vojnog rješenja.

Izrael je pokušao s atentatima na palestinske čelnike koje je provodio desetljećima, ali otpor nije skršen. Izrael je pokrenuo razorni i brutalni rat u Pojasu Gaze 2008. i 2009. u kojem je ubijeno 1400 ljudi, većinom civila, ali otpor nije skršen.

Zašto bi onda Izrael odlučio ponovo pribjeći propaloj strategiji koja će nedvojbeno samo eskalirati postojeću situaciju? Zato što je političarima mnogo lakše lagati glasačima, demonizirati protivnike i govoriti „udarit ćemo ih silovito“ nego umjesto toga priznati: „nismo uspjeli i nema vojnog rješenja ovog problema“.

Bliže se izraelski izbori i desna izraelska vlada je odabrala kontraproduktivni put eskalacije unatoč tome što će civili platiti cijenu, a njena domaća oporba ju je u tome podržala.

Izraelski čelnici rado trguju leševima za glasačke listiće, osobito obzirom da su svi glasački listići izraelski, dok su leševi gotovo uvijek palestinski.


Izvor: Bodies for Ballots


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Syrian V.P. suggests unity talks
Još o napadu na palestinski izbjeglički logor Yarmouk u Siriji (16. prosinac 2012)
Desetci Palestinaca ubijeni su i ranjeni kad je sirijski ratni zrakoplov ispalio raketu u napučeni izbjeglički logor Yarmouk u Damasku. Prema medijskim izvještajima u tom je logoru ubijeno najmanje 25 osoba, uključujući neke koji su sklonište potražili u jednoj džamiji koju je izravno pogodila jedna raketa. Ovaj bi zračni udar, osim broja izgubljenih života, mogao imati i druge posljedice, budući da je izbjeglički logor Yarmouk dugo bio središte političke podrške sirijskom predsjedniku Assadu. Ta je podrška jenjavala tijekom 21-mjesečnog sukoba. Analitičari procjenjuju da polovica Palestinaca u Siriji i dalje podupire Assada, dok mu je druga polovica okrenula leđa.
Read more...

Israel guilty of 'bleak' and 'severe' human rights abuses, local NGO asserts
Udruženje za građanska prava u Izraelu objavilo izvještaj o stanju ljudskih prava 2012. (16. prosinac 2012)
U izvještaju izraelske nevladine organizacije Udruženje za građanska prava u Izraelu o stanju ljudskih prava 2012. između ostalog se navodi kako su 2012. prema afričkim tražiteljima azila u Izraelu prevladavali rasistički i ksenofobni stavovi. Izraelski su građani sudjelovali u paljenju, premlaćivanju, psovanju i pljački. Na domove tražitelja azila i na jedan dječji vrtić u četvrti Shapira u Tel Avivu bačeni su Molotovljevi kokteli. Zapaljeni su stanovi stranih građana Jeruzalema. 3 su eritrejska tražitelja azila izbodena nožem u četvrti Shapira, a prosvjed protiv tzv. „uljeza“ u četvrti Hatikva u Tel Avivu prerastao je u neobuzdano nasilje, uključujući razbijanje izloga i fizičke napade na strane državljane. Nakon ovih incidenata optužnice su podignute protiv malog broja napadača. Većina stanovnika arapskih zajednica u Izraelu ne može dobiti dozvolu za legalnu gradnju i ne preostaje im ništa drugo nego da grade svoje domove bez dozvola, zbog čega su pod stalnim pritiskom i u strahu da će im domovi biti srušeni. Naročito je problematična vladina politika prema beduinskim zajednicama u Negevu. Vlada još uvijek nije priznala 35 sela – u kojima živi 70 000 ljudi – i ne pruža im osnovne usluge poput popločavanja cesta, snabdijevanja tekućom vodom ili električnom energijom, da ne spominjemo škole i zdravstvene klinike. Arapske zajednice u priznatim gradovima poput Akre, Loda, Haife i Jafe također se suočavaju s diskriminacijom jer ih vlasti desetljećima zapuštaju. Na primjer u četvrti Gan Hakal u Ramleu, u kojoj živi više od 2000 građana, nema banaka, poštanskih ureda, društvenih ili komercijalnih centara, općinskih ureda, podružnica Nacionalnog osiguravajućeg instituta, dječjih igrališta ni parkova. Unatoč prosvjedima za socijalnu pravdu javno stanovanje se nije poboljšalo za izraelsko židovsko stanovništvo. Upravo suprotno, vlada se protivila promicanju zakona o dostupnom stanovanju. Tijekom 2012. izraelske su obrambene snage redovito izdavale i izvršavale naloge o rušenju domova i humanitarnih objekata poput cisterni diljem „Zone C“ na Zapadnoj Obali. Izvještaj osuđuje polaganu de facto aneksiju „Zone C“ pomoću diskriminatornih zakona, primjene različitih zakona na Izraelce i Palestince i Levyjevog izvještaja čiju je izradu naručila vlada, a u kojem se tvrdi da su izraelska kolonistička naselja zakonita prema međunarodnom pravu. Pošteđena nije bila ni sloboda govora, kako na palestinskim područjima tako ni u Izraelu. Novi su propisi znatno otežali održavanje prosvjeda i postavljanje šatora u Jeruzalemu i Tel Avivu, a na Zapadnoj Obali izraelske vlasti provode sustavnu politiku zabrane svih oblika prosvjeda i progona aktivističkih vođa.
Read more...


SIRIJA:
Russia warns against UN peacekeepers in Syria
Russia warned Monday against the possible use of United Nations peacekeepers in Syria, saying Moscow would find any such deployment unacceptable, reported dpa. Russian Deputy Foreign Minister Gennady Gatilov said his country would use its veto powers on the UN Security Council against any resolution for a military intervention in Syria and "this includes the deployment of peacekeepers," according to Interfax news agency.
Read more...

 

Neke informacije, vijesti – Palestina/Izrael

Withholding Palestinian tax revenues is a criminal act
Zadržavanje palestinskih prihoda od poreza je kriminalni čin (22. prosinac 2012)
Nije po prvi put da izraelska okupacijska vlast zadržava palestinski novac od prihoda od poreza; tijekom nekoliko proteklih godina izraelska je vlada taj novac koristila kao Damoklov mač nad glavama Palestinaca. Koristila ga je za ucjenjivanje Palestinaca i kao sredstvo pritiska kad joj je to bilo potrebno. Iako svjesna da su Palestinci slabija strana u ovom sukobu, međunarodna zajednica nije ništa rekla ni poduzela kako bi natjerala Izrael da odustane od ove politike. Nakon što su Palestinci najavili da namjeravaju pred Općom skupštinom UN-a zatražiti unaprjeđenje Palestine u državu nečlanicu promatrača, izraelski okupacijski čelnici nisu prestali prijetiti da neće Palestincima prebaciti novac od njihovih prihoda od poreza, kako bi Palestince natjerali da još jednom razmotre svoje planove. Izrael je najavio da palestinski novac od prihoda od poreza neće Palestincima uplatiti najranije do ožujka, prosvjedujući na taj način protiv uspješnog unaprjeđenja statusa Palestine pri UN-u. Unatoč tome što će ovaj potez katastrofalno utjecati na više od milijun Palestinaca, arapska i međunarodna javnost ostala je nijema, nemoćna i popustljiva. Palestince kojima nisu redovito isplaćene plaće obuzeo je bijes i frustriranost. Uskoro stiže kraj prosinca, a plaće za studeni još su u posjedu Izraelaca. Palestinci takvo ponašanje smatraju ni više ni manje nego krađom i otimačinom. Izrael nije skrivao svoju namjeru da kazni Palestince i, znajući da međunarodna zajednica neće reagirati, izraelska vlada nije oklijevala ostvariti svoje prijetnje. Jasno je da ova politika nema nikakve veze s dugovima za električnu energiju. Radi se o još jednom kolektivnom kažnjavanju kojem Izrael podvrgava palestinski narod. Ista je politika provođena nauštrb stanovnika Pojasa Gaze gdje više od 1,5 milijuna Palestinaca godinama živi pod nepravednom i protuzakonitom opsadom. Ovaj financijski problem izravno je povezan sa sporazumima iz Osla koji su potpisani 1993. godine. Izravna krivica je na onima koji su Izrael oslobodili financijske odgovornosti i obveza koje ima kao okupacijska sila. Od 1967. do 1994, kad je osnovana Palestinska samouprava, nije bilo ovakvih problema. Izrael je, kao okupacijska sila, morao ispunjavati svoje obveze prema međunarodnom pravu. Sporazumima iz Osla ta je odgovornost skinuta s Izraela i stavljena na Palestinsku samoupravu i svjetske donatore, čime su oni na ovaj ili onaj način postali izravni partner u izraelskoj okupaciji, a Palestinska samouprava sada plaća ono što je trebao plaćati Izrael iz svoje državne riznice. Izraelska okupacija nije najjeftinija okupacija u modernoj svjetskoj povijesti samo zato što nema otpora ili jer nema gubitaka među okupacijskim vojnicima, već i zbog financijskih pitanja koja bi trebali rješavati Izraelci, ali to ne čine. Palestinskim područjem upravljaju palestinski zaposlenici kojima bi plaće trebale isplaćivati okupacijske vlasti, a ne svjetski donatori ili zemlje članice Arapske lige. Kad se od arapskih zemalja traži da zaštite Palestince uplaćivanjem mjesečnog iznosa od 100 milijuna američkih dolara, ponovo se šalje pogrešna poruka Izraelu, poruka koja govori da Izrael može činiti što god želi, jer su Arapi spremni platiti ono što Izrael zadrži ili ukrade. No izraelsko neisplaćivanje palestinskog novca je dvosjekli mač, jer nitko ne može jamčiti za posljedice koje će nastavak ove politike polučiti, nitko ne može reći kakva će biti reakcija Palestinaca kad ne budu mogli kupiti hranu ili lijekove ili mlijeko za svoju djecu i netko će za to morati odgovarati. Hrana, lijekovi i sklonište osnovna su ljudska prava, a neisplatom njihovog novca Palestincima, izraelske vlasti krše ta prava. Zadržavanjem 100 milijuna američkih dolara mjesečno pogoršat će se životi Palestinaca, onemogućiti im da namire osnovne potrebe i više od milijun Palestinaca bit će gurnuto ispod praga siromaštva.
Read more...

Hamas chief Mashaal visits Gaza; European countries summon ambassadors to Israel over E1 settlement expansion [December 2 - December 8]
Hamasov čelnik Mashaal posjetio Gazu; europske zemlje pozvale svoje veleposlanike u Izraelu prosvjedujući zbog širenja kolonističkih naselja na području E1 [02-08. prosinac 2012]
Hamas je 08. prosinca u gradu Gazi proslavio 25. obljetnicu postojanja, a na proslavi su se pristašama Hamasa pridružili i drugi palestinski politički pokreti s palestinskih područja i iz inozemstva. 8-dnevni rat, u kojem je živote izgubilo 170 Palestinaca i 6 Izraelaca, potaknuo je pomirenje među Palestincima. 25. obljetnici Hamasa nazočili su ikone palestinskog pokreta otpora i čelnici poput pripadnice Narodnog fronta za oslobođenje Palestine Leile Khaled i Hamasovog čelnika Mashaala. Mashaal je 7. prosinca 2012. po prvi put posjetio Pojas Gaze i po drugi put palestinska područja, nakon što je 1967. s 11 godina napustio svoj dom na Zapadnoj Obali. Mashaal je čestitao stanovnicima Pojasa Gaze na pruženom otporu i okupljenim pristašama Hamasa najavio „Danas Gaza, sutra Ramallah, a zatim Jeruzalem, Haifa i Jaffa.“ Proslavi Hamasove obljetnice u Gazi prisustvovali su i dužnosnici Fataha sa Zapadne Obale u pokušaju oživljavanja napora za pomirbu između Hamasa i Fataha. Leila Khaled iz Narodnog fronta za oslobođenje Palestine je pozvala na nacionalno jedinstvo, ali i kritizirala nedavno unaprjeđenje palestinskog promatračkog statusa u UN-u izjavivši kako „nikome nije dopušteno cjenkati se s pravom na povratak“. Narodni front za oslobođenje Palestine se zalaže za uspostavu jedne demokratske države u povijesnoj Palestini i ne priznaje Izrael. Čelnici Islamskog džihada Ramadan Shallah i Ziad Nakhla odlučili su da neće posjetiti Pojas Gaze i sudjelovati u Hamasovoj proslavi jer je Izrael zaprijetio da će na njih izvesti atentat.
Još jedan razlog za slavlje Palestinci su dobili s odlukom UNESCO-a da drevno selo Battir u blizini Betlehema na Zapadnoj Obali registrira kao Lokalitet svjetske baštine. Battir će tako postati drugi palestinski lokalitet registriran kao lokalitet svjetske baštine. Prvi je bila Bazilika Rođenja Isusova u Betlehemu koja je već dobila taj status. Selo Battir posebno je po drevnom sustavu za poljoprivredno navodnjavanje koji ove selo koristi već stoljećima, ali mu danas prijeti izgradnja izraelskog separacijskog zida koji Izrael namjerava izgraditi u tom selu. Registracijom kod UNESCO-a selo će biti zaštićeno od ovakvih postupaka, a očekuje se da će cijela procedura biti završena do kraja siječnja 2013.
Izrael je pak objavio svoj plan da nastavi s izgradnjom 3000 stambenih jedinica na području „E1“, koridoru na Zapadnoj Obali u blizini Jeruzalema, usprkos pritisku međunarodne zajednice koja se tom potezu protivi. Izrael je svoj plan prvi put najavio manje od 24 sata nakon što je 29. studenog 2012. većinom glasova u Općoj skupštini UN-a podržano unaprjeđenje palestinskog statusa. Zemlje diljem svijeta, uključujući Njemačku i SAD, pozvale su Netanyahua da još jednom razmotri svoj plan za širenje kolonističkih naselja i započne pregovore s Palestincima. Ako Izrael ne odustane od svog plana gradnje kolonističkih naselja na koridoru između Jeruzalema i izraelskog kolonističkog naselja Maaleh Adumim, Palestinci sjevernije od tog područja bit će odsječeni od Jeruzalema, a Zapadna će Obala biti podijeljena na 2 dijela (sjeverni i južni). Palestinska samouprava je osudila ovaj plan, a vlade Španjolske, Danske, Velike Britanije, Francuske, Švedske, Italije i Južne Afrike pozvale su na razgovor svoje veleposlanike u Izraelu kako bi izrazile svoje protivljenje izraelskom jednostranom potezu. Izrael je također najavio da će zadržati palestinski novac od poreza za mjesec studeni u vrijednosti od 120 milijuna američkih dolara što će, nada se Izrael, poslužiti kao kazna zbog palestinskog zahtjeva pri UN-u. Izrael je također najavio da će zadržani novac upotrijebiti za plaćanje dugova koje Palestinska samouprava ima prema jednoj izraelskoj energetskoj tvrtci koja Palestince snabdijeva električnom energijom.
Izraelske su snage u subotu 8. prosinca izvršile pretres nekoliko domova u selima al-Saff, Hundaza i Beit Fajjar u okolici Betlehema i uhitile 3 Palestinaca u dobi od 19, 20 i 21 godinu. Sličan se incident odigrao u selu Barqa u Nablusu na Zapadnoj Obali u četvrtak 6. prosinca, kada je izraelska vojska napala selo i pretresla oko 36 domova. U raciji u selu Barqa sudjelovale su stotine vojnika koji su upadali u kuće bez upozorenja i pretresali ih, te uništavali namještaj. Vojska tvrdi da je tijekom racije u nekim domovima pronađeno oružje. U sukobima izraelskih vojnika i palestinske policije i mladića 6. prosinca ozlijeđeno je 20 osoba. Sukobi su izbili kad su vojnici ušli u središte Hebrona i došli do Bab al-Zawiye kako bi uhitili jednog palestinskog policajca. Dotični se opirao uhićenju, a drugi policajci su mu priskočili u pomoć, dok su mladići počeli vojnike gađati kamenjem. Vojnici su upotrijebili bojevo streljivo, gumene metke i suzavac.
Read more...

Gaza crisis ends in a ceasefire; Palestinians call for political unity ahead of UN bid [November 17 - November 24]
Kriza u Gazi okončana prekidom vatre; Palestinci pozivaju na političko jedinstvo pred glasanje o palestinskom statusu u UN-u [17-24. studeni 2012]
Hamas je preuzeo odgovornost za eksploziju autobusa u Tel Avivu u kojoj su zadnji dan 8-dnevnog rata, 21. studenog, ranjene 24 osobe. U Hamasu tvrde kako je to bila odmazda za neprekidno izraelsko granatiranje Pojasa Gaze.
U oružanom sukobu koji je trajao 8 dana ubijeno je 158 Palestinaca u Pojasu Gaze i 6 Izraelaca na jugu Izraela. Neki palestinski izvori procjenjuju da je broj ubijenih Palestinaca viši od 160. Prema podacima UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova od 158 ubijenih Palestinaca 103 su bili civili, uključujući oko 30 djece i 13 žena, dok je među ubijenim Izraelcima bilo 2 vojnika i 4 civila. Tisuće su Palestinaca u Gazi izašle na ulice kako bi proslavile potpisivanje dogovora o prekida vatre 21. studenog. Tijekom proslave čula se pucnjava uslijed koje je jedan muškarac navodno ubijen zalutalim metkom. U nekim zajednicama na jugu Izraela, poput Kiryat Malachija gdje je tijekom sukoba ubijeno 3 ljudi, održani su manji prosvjedi na kojima su prosvjednici osudili dogovor o prekidu vatre i pozivali na oštriju izraelsku vojnu akciju u Pojasu Gaze. Fatah, Hamas, Islamski džihad i drugi palestinski pokreti iskoristili su prekid vatre kao priliku da pozovu na palestinsko političko jedinstvo kako bi se ojačao otpor izraelskoj okupaciji. I 22. studenog u Gazi su se okupili politički čelnici i tisuće mještana i slavili prekid vatre, a navodno svi veći palestinski pokreti podupiru Abbasov zahtjev za unaprjeđenjem statusa u UN-u.
U pucnjavi i sukobima između Palestinaca i izraelskih vojnika kod ograde na granici između Izraela i Pojasa Gaze 23. studenog 2012. ubijen je jedan 20-godišnji Palestinac, a ranjeno ih je 19. Glasnogovornica izraelske vojske je izjavila kako su vojnici najprije upozorili skupinu ljudi koja se približila ogradi koja odvaja Pojas Gaze od Izraela, a zatim i otvorili vatru u stopala ljudi kako bi rastjerali mnoštvo od oko 300 okupljenih. Palestinski liječnici i svjedoci pak tvrde da se radilo o ljudima koji su bili na svom poljoprivrednom zemljištu i pripremali se za molitvu kad je počela pucnjava u kojoj je ubijen 20-godišnjak, koji je pogođen u glavu. Palestinski veleposlanik pri UN-u Riyad Mansour je UN-u prijavio incident ustvrdivši kako je Izrael prekršio prekid vatre, dok je Hamas rasporedio svoje sigurnosne snage duž granične ograde kako bi spriječio ljude da joj se približavaju.
Izrael je na Zapadnoj Obali u petak 23. studenog uhitio 28 Palestinaca. Uhićenici su povezani s Hamasom i Islamskim džihadom, a među njima se nalazi i 5 članova Palestinskog zakonodavnog vijeća. Dan ranije odigrala su se slična uhićenja, a Izrael je taj dan tijekom noći uhitio oko 50 osoba, tvrdeći da su uhićenja povezana s „nedavnim nasilnim i terorističkim djelovanjem“. Većina među ovih 50 uhićenih su pripadnici i dužnosnici Hamasa, Islamskog džihada i Narodnog fronta za oslobođenje Palestine. Izrael je također 23. studenog uhitio jednog izraelskog Palestinca, osumnjičenog za upletenost u podmetanje bombe na autobus u Tel Avivu 21. studenog, samo nekoliko sati prije potpisivanja sporazuma o prekidu vatre. Glasnogovornica izraelske vojske je izjavila kako je bombaški napad počinio „izraelski Arapin iz mjesta Taybeh koji je pripadnik Hamasa“ i koji je svoj napad koordinirao s Hamasom na Zapadnoj Obali.
Read more...

Bedouin Seek Democracy in Israel
Beduini zahtijevaju demokraciju u Izraelu (24. prosinac 2012)
Izraelskim beduinima uskraćena je mogućnost da na predstojećim izborima biraju svoje predstavnike u lokalnim vijećima. Aktivisti za ljudska prava upozoravaju kako ova odluka vlasti predstavlja ograničavanje demokracije u Izraelu, posebice u pogledu izraelskih nežidovskih državljana.
Um Batin je beduinsko selo koje broji 4000 mještana, a smješteno je u izraelskoj pustinji Negev. Trenutno lokalnim vijećem ne predsjeda nitko iz beduinskih sela zbog čega se mještani osjećaju otuđeno od lokalnih vlasti. Um Batin je jedna od 11 beduinskih zajednica u Negevu koje čine regionalno vijeće Abu Basma. Ovo najnovije regionalno vijeće oformljeno je 2004. godine i jedno je od samo 3 nežidovskih lokalnih vijeća u Izraelu.
Od 2011. 53 regionalna vijeća upravljaju s oko 850 ruralnih gradića i sela u Izraelu. Čine ih izabrani predstavnici iz zajednica koje se nalaze pod jurisdikcijom svakog od vijeća. Regionalna vijeća pomažu u raspodjeli lokalnih sredstava, pružaju usluge mještanima i povezuju se s različitim vladinim tijelima.
Regionalno vijeće Abu Basma trenutno predstavlja oko 30 000 beduinskih građana Izraela, a još ga uvijek vodi predstavnik kojeg je postavila izraelska vlada. Izrael je u više navrata odgađao izbore kojima bi se na to mjesto postavili predstavnici iz redova lokalnog stanovništva. Izraelsko ministarstvo unutarnjih poslova 2009. je usvojilo amandman Zakona o regionalnim vijećima koji dopušta beskonačno odgađanje izbora u novim regionalnim vijećima. Prije toga su se prema izraelskom zakonu izbori trebali održati u roku od 4 godine od osnivanja novog regionalnog vijeća. Nakon što su se lokalne udruge za ljudska prava žalile zbog amandmana, izraelski je Vrhovni sud 2011. državi naredio da u prosincu 2012. provede izbore za sela koja spadaju u regionalno vijeće Abu Basma. Međutim, samo nekoliko mjeseci prije planiranih izbora, jedan je posebni odbor koji je oformilo ministarstvo unutarnjih poslova predložio podjelu regionalnog vijeća Abu Basma na 2 nova vijeća: Al Kasum i Neve Midbar. Kako bi opravdala ovu podjelu država je tvrdila kako mještani vijeća Abu Basma nisu spremni za održavanje izbora, te kako to vijeće ne pokriva povezani teritorij.
Odvjetnica Rawia Abu Rabia iz Udruženja za građanska prava u Izraelu predstavlja mještane koji se nastoje izboriti za održavanje izbora. Beduini su isključeni ih demokratskih procesa u kojima njihovi susjedi Židovi mogu sudjelovati. Osjećaju nepovjerenje i otuđenje od državne vlasti, a njihovi lokalni čelnici osjećaju se nemoćno da pozitivno utječu na razvoj svojih zajednica.
Oko 200 000 beduinskih državljana Izraela živi na području Negeva. Osim u selima koja spadaju pod regionalno vijeće Abu Basma, više od 60 000 beduina živi u oko 35 „nepriznatih“ beduinskih sela u Negevu, dok ih oko 100 000 živi u beduinskim naseljima koje je izgradila država.
Gotovo sve beduinske zajednice u Negevu – kako priznate, tako i one nepriznate – suočavaju se s nepružanjem usluga, visokom nezaposlenošću i dubokim siromaštvom. Beduinski gradovi koje je izgradila vlada svake se godine nalaze najniže na socioekonomskoj ljestvici u Izraelu.
Vladinim prijedlogom koji je usvojen 2011, poznatim i kao Prawerov plan, vlasti žele ukloniti najmanje 30 000 građana iz njihovih domova u nepriznatim selima i preseliti ih u naselja. Vlada tvrdi kako na taj način želi modernizirati beduinsku zajednicu i omogućiti joj bolje pružanje usluga. Međutim, beduinski stanovnici Negeva glatko su odbili Prawerov plan u kojem vide napad na svoja temeljna prava. „Ova politika u beduinima ne vidi građane, već neprijatelja i demografsku prijetnju“, kaže Abu Rabia.
Stanje u selima regionalnog vijeća Abu Basma je isto kakvo je bilo kad je ono oformljeno prije 9 godina. To vijeće ništa nije učinilo za sela koja su pod njegovom jurisdikcijom. Neki domovi u Um Batinu na primjer još uvijek nemaju struje, unatoč tome što je to selo službeno priznato. Beduini stoga u Izraelu ne vide demokratsku državu, već osjećaju neravnopravnost između Arapa i Židova. Mladi vide da država ne poštuje njihova prava i nemaju nade u budućnost.
Read more...

Palestinian camp residents flee clashes
Palestinci iz izbjegličkog logora bježe pred borbama (17. prosinac 2012)
Stanovnici palestinskog logora u Damasku izbjegli su u ponedjeljak (17. prosinca) usred novih sukoba. Sirijski ratni zrakoplovi napali su istočna predgrađa grada u pokušaju gušenja pobune u glavnom gradu Sirije. U ponedjeljak su u izbjegličkom logoru Yarmuk, na jugu Damaska, ponovo izbili sukobi između prorežimskog Narodnog fronta za oslobođenje Palestine – Glavnog zapovjedništva i pobunjenika koji se bore protiv snaga sirijskog predsjednika Al-Assada. U nedjelju (16. prosinca) je u zračnim udarima režimskih zrakoplova na izbjeglički logor ubijeno 8 civila, a prema nekim izvještajima ubijeno je čak 25 osoba. Stanovnici logora masovno su pobjegli u druge dijelove Damaska ili potražili utočište negdje drugdje. Zrakoplovi su bombardirali i regiju Istočna Ghuta, te obližnju Zamalku. Vojna pojačanja krenula su s vojnog aerodroma Mazzeh zapadno od Damaska prema jugu u Darayu. Daraya je bila poprište najkrvavijeg pokolja tijekom 21-mjesečnog sukoba u Siriji i već je mjesec dana pod opsadom sirijske vojske, te je stalno izložena granatiranju vojnika koji pokušavaju ući u to pobunjeničko uporište. Vojska je raketirala Darayu i obližnji Moadamiyat Al Sham. U Halfayi u središnjoj sirijskoj pokrajini Homs su u nedjelju izbili žestoki sukobi. Pobunjenici su napali vojne kontrolne točke, a vojnici su granatirali grad u kojem je 23 ljudi, većinom civila, ubijeno u sukobima i bombardiranjima. U bombardiranju obližnjeg grada Kfar Zeita u nedjelju je ubijeno 3 djece. U drugom po veličini sirijskom gradu Alepu, gdje se već 5 mjeseci vode smrtonosne urbane borbe, izbili su sukobi u blizini glavnog stožera vojske u četvrti Zahraa na sjeverozapadu grada. U cijeloj je Siriji u nedjelju (16. prosinca 2012) ubijeno 160 osoba, uključujući 85 civila.
Read more...