Francuski brod Dostojanstvo isplovio iz Grčke

Izvor i više informacija: French boat Dignité of Freedom Flotilla II leaves Greece

Francuski brod “Dignité/Karama” (Dostojanstvo) isplovio je s grčkog otoka Kastellorizo oko 20:30 sati po lokalnom vremenu u subotu 16. srpnja 2011. i uputio se u smjeru juga. Na brodu se nalazi 10 putnika koji sebe smatraju predstavnicima cijele Flotile slobode 2 – Ostanimo humani. Ostatak brodova flotile zadržan je u različitim grčkim lukama zahvaljujući birokratskim opstrukcijama, sabotaži, iznenadnim zabranama i povlačenju zastava.

Brod Dostojanstvo, koji plovi pod francuskom zastavom, isplovio je s Korzike 26. lipnja i tijekom proteklih tjedana zadržavao se u grčkim vodama. Koliko je poznato barem za sada, nakon jučerašnjeg isplovljavanja nije ga slijedila grčka obalna straža ni mornarica.

Među izaslanicima na brodu su Jacqueline Le Corre, članica Francuske komunističke partije, Jean Claude Lefort, bivši francuski zastupnik u Europskom parlamentu, te predstavnici kanadske, francuske, grčke i švedske inicijative u sklopu Flotile slobode 2. Na brodu se također nalazi ugledna izraelska novinarka Amira Hass, koja izvještava za izraelski list Haaretz i ekipa televizije Al-Jazeera. (Potpuni popis putnika pročitajte na linku)

Otok Kastellorizo, na krajnjem istoku grčkog arhipelaga, samo je nekoliko milja udaljen od turskog kopna. Znatan broj stanovnika tog otoka je tijekom 2. svjetskog rata izbjegao u Gazu gdje su se zadržali godinama. Današnji gradonačelnik otoka, Paul Panigiris, rođen je u Gazi i, kao i mnogi drugi stanovnici otoka Kastellorizo, snažno suosjeća sa stanovništvom koje ih je nekad primilo kao goste, a sada se nalazi pod opsadom.

Isplovljavanje broda Dostojanstvo nije mini verzija Flotile slobode 2, već prvi val koji će slijediti ostali brodovi. Ono predstavlja poruku izraelskoj vladi, međunarodnoj zajednici i stanovništvu Gaze pod opsadom: Pokret za slobodnu Gazu i koalicija Flotila slobode 2 neće odustati tako dugo dok nehumana i nelegitimna blokada Pojasa Gaze ne bude ukinuta.


Izvor (uključujući imena i podatke o putnicima): French boat Dignité of Freedom Flotilla II leaves Greece

Više informacija:
www.freegaza.org
www.witnessgaza.com
www.freedomflotilla.eu



DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Open Letter to Jose Manuel Barroso
Otvoreno pismo koje su predsjedniku Europske komisije uputili putnici broda Juliano (10. srpanj 2011.)
Kritiku politike EU-a prema Izraelu i zahtjev za pravom na slobodnu plovidbu Sredozemnim morem u svako doba u otvorenom pismu predsjedniku Europske komisije Jose Manuelu Barrosu od 10. srpnja 2011. u ime svih putnika broda Juliano potpisali su grčki i švedski parlamentarni zastupnici Jabar Amin i Orestes Kolokouris, švedska spisateljica Maria Pia Boethius, švedski i grčki sveučilišni profesori Stellan Vinthagen i Dr. Takis Politis, te Dr. Leo Gabriel iz Međunarodnog vijeća Svjetskog socijalnog foruma koji brodom Juliano namjeravaju probiti ilegalnu izraelsku blokadu.
Read more…

TEDxRamallah - Huwaida Arraf هويدا عراف - Humanity Has No Nationality (video)
Huwaida Arraf is a Palestinian lawyer with American and Israeli citizenship. In 2001 Huwaida co-founded the International Solidarity Movement (ISM), which has twice been nominated for the Nobel Peace Prize. Huwaida is co-author of "Peace Under Fire: Israel, Palestine, and the International Solidarity Movement." She taught in a human rights law clinic at Al-Quds University... Huwaida is currently the Chairperson of the Free Gaza Movement. Since August 2008, she has led 5 successful sea voyages to the Gaza Strip. She was one of the primary organizers of the Gaza Freedom Flotilla, traveling with it when it was lethally attacked by Israeli forces on 31 May 2010.
Click to watch…

Rebuilding Al Hadidiya (video included)
Obnova Al Hadidiye (6. srpanj 2011.)
Aktivisti iz organizacije Kampanja solidarnosti u Jordanskoj dolini 6. srpnja su zajedno s mještanima Al Hadidye na Zapadnoj obali postavili nove šatore umjesto onih koje su izraelske okupacijske snage uništile prije 2 tjedna. 4 obitelji čiji su domovi srušeni dobile su 6 šatora koji su podignuti nekoliko metara od mjesta na kojem su bili prijašnji šatori. Obitelji ustraju u namjeri da ostanu na svojoj zemlji unatoč višekratnim pokušajima Izraela da ih raseli i uvijek iznova grade domove koje okupator ruši. Prije 2 tjedna u 6 sati ujutro u mjesto Al Hadidya ušlo je 5 vojnih terenskih vozila, 2 vozila izraelske Civilne uprave i 2 buldožera. Ove su okupacijske snage potom srušile 7 šatora u kojima su živjeli ljudi, 18 prostorija za držanje životinja i 4 kuhinje na otvorenom. 32 je ljudi ostalo bez krova nad glavom. Isti su dan izraelske okupacijske snage uništile 2 doma i 2 šatora u zajednici Khirbet Yerza. Tjedan dana ranije izraelske okupacijske snage uništile su 18 domova i 3 prostorije za držanje životinja u zajednici Fasayel, zahvaljujući čemu je 103 ljudi ostalo bez krova nad glavom. Al Hadidya se nalazi u sjevernom dijelu Jordanske doline, između ilegalnih kolonističkih naselja Ro'i i Beka'ot, koja su dijelom sagrađena na poljoprivrednom zemljištu mještana iz Al Hadidye. Al Hadidyu okružuju vojne baze, a izraelske okupacijske snage to su područje proglasile vojnom zonom. Obzirom da se Al Hadidya nalazi u „Zoni C“ na okupiranoj Zapadnoj obali Izrael zabranjuje mještanima da išta grade i onemogućuje im korištenje tekuće vode i struje. U mjestu Al Hadidyi domovi su od 2007. godine rušeni desetak puta, a mnogim su mještanima domovi srušeni više puta.
Read more…

Big wave of demolitions in the Northern Jordan Valley (video)
Veliki val rušenja domova u sjevernom dijelu Jordanske doline (21. lipanj 2011.)
Rušenje domova u Al Hadidyji i Khirbet Yerzi u Jordanskoj dolini na okupiranoj Zapadnoj obali. Khirbet Yerza je izolirano selo od oko 120 ljudi koje se nalazi na području koje je Izrael proglasio zonom za vojnu obuku. Većina mještana tog sela na tom području živi više od 100 godina. Khirbet Yerzu od ostatka Jordanske doline izolira izraelski ilegalni Zid. Odmah izvan sela nalazi se kontrolna točka Tayyaseer. Al Hadidya i Khirbet Yerza nalaze se u Jordanskoj dolini u Palestini. Jordanska dolina se nalazi na istoku Zapadne obale. Njen južni kraj graniči s Mrtvim morem, a istočni s rijekom Jordan. Jordanska dolina zauzima 28,5 % ukupne površine Zapadne obale i obuhvaća najplodniju zemlju u regiji. Izrael je Jordansku dolinu okupirao 1967. godine i sada se na tom području nalazi 30 ilegalnih kolonističkih izraelskih naselja, oko 9 divljih izraelskih ilegalnih kolonističkih naselja i 24 izraelske vojne baze različitih veličina. Posljedica izraelske politike na ovom području je smanjenje broja palestinskih stanovnika Jordanske doline s 320 000 u razdoblju između 1948-1967. na 56 000 koliko ih ima danas. Unatoč broju izraelskih kolonističkih naselja u Jordanskoj dolini živi svega 9000 izraelskih ilegalnih kolonista, uglavnom poljoprivrednika. Gotovo cijela Jordanska dolina je prema sporazumima iz Osla svrstana u „Zonu C“ na Zapadnoj obali koja je pod izraelskom vojnom kontrolom. Kolonistička naselja i zatvorene vojne zone pod svojom kontrolom drže oko 95% Jordanske doline i čine je nepristupačnom urođeničkom palestinskom stanovništvu. Izrael također kontrolira gotovo sve izvore vode na ovom području. Izraelski premijer Netanyahu je 2010. godine otvoreno izjavio da Izrael nikad neće „dati“ Jordansku dolinu, a u svibnju 2011. ponovio je ovu prijetnju u razgovorima s Obamom kad je rekao da će Izrael na tom području zadržati svoju vojnu prisutnost u sklopu bilo kakvog mirovnog sporazuma.
Read more…

Home demolitions in Fasayel (video)
Rušenje domova u Fasayelu u Jordanskoj dolini na Zapadnoj obali (14. lipanj 2011.)
Vojska je srušila 18 domova i 3 prostorije za držanje životinja zahvaljujući čemu je 103 ljudi ostalo bez krova nad glavom i uništena su sredstva za preživljavanje 3 obitelji. Vojnici su prilikom rušenja fizički napali 2 žene, te presjekli električne kablove kojima se područje Fasayel Wusta snabdijevalo električnom energijom. Za sada mještani Fasayela nemaju pristup električnoj energiji.
Read more...

FREEDOM FLOTILLA SOLIDARITY DEMONSTRATION (video) (ATHENS, GREECE - SYNTAGMA SQUARE)
Snimka prosvjeda sudionika Flotile slobode 2 na Trgu Sintagma, Atena, Grčka

Gaza flotilla activists determined as ever despite Greek setback
In the midst of the Arab spring, Jasiewicz's argument – that direct actions like the flotilla serve to delegitimise not only Israel's occupation of Palestine but also the wider status quo of power relations in western democracies – is an explosive one, particularly in a country like Greece where the elected government is facing a powerful crisis of legitimacy from below. According to Palestinian lawmaker Mustafa Barghouti, the flotilla and the extraordinary diplomatic mobilisation against it have revealed the vulnerability of established political elites and the growing momentum for change in the Middle East and beyond. "If you really support the Arab spring, you should support the flotilla," he recently told national leaders at a meeting of the Socialist International. Many of those involved in the flotilla believe that this year's revolutions in Egypt and Tunisia, as well as the ongoing battles being waged against autocratic rulers elsewhere in the Arab world, have fundamentally changed the dynamics of the Israeli-Palestinian conflict as well. "People have had their stereotypes of Arabs smashed over the past six months, particularly when you see protesters in Sana'a wearing brightly coloured wigs and children resisting armed police in Cairo – you can't call these people terrorists," argues Jasiewicz. "And in TV pictures of these scenes, the Palestinian flag is everywhere. You can't cut the Palestinian freedom struggle out from the Arab Spring – it's becoming recognised as a pro-democracy movement, and hence more widely accepted."
Read more...

South African ASA Ruling: Israel Can be Labelled an Apartheid State
Južnoafrička Agencija za standarde u oglašavanju (ASA) presudila da se Izrael smije nazivati aparthejdskom državom (7. srpanj 2011.)
Južnoafrička Agencija za standarde u oglašavanju (ASA) odbacila je početkom srpnja pritužbe na oglas koji se emitirao na radiju 5fm i pozivao na bojkot Izraela, te uspoređivao tu državu s aparthejdskom Južnom Afrikom. Oglas se emitirao u Južnoj Africi u veljači 2011. U njemu je Dave Randall, vodeći gitarist grupe Faithless govorio: „Prije 20 godina odbijao sam svirati u aparthejdskoj Južnoj Africi; danas odbijam svirati u Izraelu. Budite na ispravnoj strani. Ne zabavljajte aparthejd. Priključite se međunarodnom bojkotu Izraela.“ ASA-i se zbog ovog oglasa žalio Južnoafrički židovski odbor zastupnika (SAJBD), tvrdeći da „nije istina“ da je Izrael aparthejdska država, „da za tu tvrdnju nema dokaza“… i da oglas „sadrži laž koja predstavlja netočnu propagandu“. ASA je u potpunosti odbacila sve pritužbe SAJBD-a i poslala jasnu poruku cionističkom lobiju da je prošlo vrijeme neutemeljenih optužbi za „diskriminaciju“ i „govor mržnje“ u svakom slučaju gdje se kritizira Izrael. Nazivanje Izraela aparthejdskim je opravdano jer Izrael prakticira aparthejd.
Read more…

PA report: Israeli settler violence on the rise
Izvještaj Palestinske samouprave: Porast kolonističkog nasilja (7. srpanj 2011.)
Prema podacima iz izvještaja Palestinske samouprave objavljenog u srijedu, 6. srpnja, kolonističko nasilje protiv Palestinaca je „dramatično“ poraslo tijekom lipnja 2011. U izvještaju je dokumentirano 139 napada na Palestince na Zapadnoj obali izvedenih od strane izraelske vojske i kolonista u lipnju, uključujući rušenje 95 građevinskih objekata i više od 3600 maslinovih stabala i trsova vinove loze. Požari koji su buknuli u selima Madama u utorak (5. srpnja) i Aqraba u ponedjeljak (4. srpnja) u blizini Nablusa također se pripisuju kolonistima. Tijekom prvog tjedna u lipnju kolonisti su u selu Deir al-Hatab u okolici Nablusa spalili 350 stabala, te 20 trsova vinove loze u Hebronu i iščupali 40 trsova vinove loze u selu Beit Ummar, navodi se u izvještaju. Glasnogovornik centra za medije palestinske vlade na Zapadnoj obali je napomenuo da su ovi incidenti dio kampanje teroriziranja palestinskih poljoprivrednika i njihovih obitelji. Prema podacima izraelske udruge za ljudska prava Yesh Din od svih prijava kolonističkih prekršaja protiv Palestinaca u 9 na svakih 10 slučajeva policijske istrage ne završavaju kaznenim progonom.
Read more…


HRVATSKA:
Akademska solidarnost privremeno prekida štrajk
Svjesni smo da je time akademska zajednica dobila samo jednu bitku i da se borba nastavlja. Ta se borba ne tiče samo znanosti i visokog obrazovanja. U tom smislu, jednim od značajnijih efekata štrajka i drugih prosvjednih aktivnosti "Akademske solidarnosti" smatramo planove da se formira šira platforma za obranu javnog dobra. O platformi se govorilo na tribini "U obranu javnog dobra", održanoj 13. srpnja 2011. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ondje su se okupili predstavnici sindikata i organizacija iz različitih područja od javnoga interesa: energetika, zdravstvo, socijalna skrb, osnovno i srednje školstvo, javni prostori, znanost i visoko obrazovanje, brodogradnja, tekstilna industrija itd. To je okupljanje posvjedočilo da onkraj klijentelističkih saveza postoji solidarnost onih koji su spremni suprotstaviti se pogubnim tendencijama privatizacije i komercijalizacije javnih dobara, kao i težnjama da se čitavo društvo potčini partikularnim i privatnim interesima ekonomsko-političko-kriminalne oligarhije. Imajući na umu ovaj širi kontekst, Sindikat "Akademska solidarnost" svoje će buduće aktivnosti i dalje koncentrirati na problematiku znanosti i visokog obrazovanja, odnosno na štetni paket prijedloga zakona. Stoga i dalje zahtijevamo da se prijedlozi zakona o znanstvenoj djelatnosti, visokom obrazovanju i sveučilištu u potpunosti odbace, smatrajući to prvim korakom u obrani visokog obrazovanja i znanosti kao javnog dobra. Zahtijevamo također široku stručnu i javnu raspravu koja bi prethodila izradi strategije razvoja znanosti i visokog obrazovanja, očekujemo transparentnu proceduru donošenja zakona u području znanosti i visokog obrazovanja, a konačno i zakone koji će jamčiti slobodu znanstvenog istraživanja i predavačkog rada, autonomiju sveučilišta i potpuno javno financirano visoko obrazovanje dostupno svima.
Pročitajte više…

Neke informacije i linkovi o Vittoriju Arrigoniju

STAY HUMAN Freedom Flotilla Renames Voyage in Honor of Vittorio Arrigoni
Organizatori Flotile slobode 2 odlučili su da će svoje slijedeće putovanje u Gazu u čast Vittoriju Arrigoniju nazvati: Freedom Flotilla – Stay Human. Stay Human je naslov Vittorijeve knjige i rečenica koju je često ponavljao. Svoje je tekstove i izvještaje redovito završavao riječima Stay human ili na talijanskom Restiamo Umani - Ostanimo humani, ostanimo ljudi.
The murder of human rights activist, Vittorio Arrigoni, is a tragedy for his family, for those of us who knew him, and for the Palestinians who loved and admired him. The Steering Committee of Freedom Flotilla 2 condemns this senseless murder and the people who are behind it. They took the life of one of the most passionate supporters of justice for Palestine. This murder is damaging to the Palestinian struggle for freedom and justice as well as our work in support of that struggle. In his honor, we are naming our next voyage, FREEDOM FLOTILLA – STAY HUMAN.

Mourners demand justice for slain theater director
Vittorio Arrigoni nije jedini aktivist ubijen u posljednje vrijeme (15. travanj 2011.)
Ožalošćeni prijatelji i obitelj ubijenog glumca i kazališnog redatelja Juliana Mer Khamisa sastat će se u nedjelju s palestinskim predsjednikom Abbasom i predati mu peticiju, te održati mirni prosvjed, kojima će tražiti zaštitu Kazališta Sloboda u Jeninu. Juliana Mer-Khamisa iz Haife u Izraelu ubili su 4. travnja 2011. nepoznati naoružani napadači koji su se u vozilu s palestinskim registarskim oznakama provezli ispred Kazališta Sloboda u izbjegličkom logoru u Jeninu na Zapadnoj obali. Istraga nije otkrila mnogo o ubojicama. Palestinske vlasti na Zapadnoj obali su uhitile jednu osobu, no ona je nakon ispitivanja zbog nedostatka dokaza puštena na slobodu. Međunarodnim je aktivistima savjetovano da neko vrijeme ne dolaze u kazalište zbog njihove sigurnosti. Nakon ubojstva palestinski umjetnici i intelektualci Palestinskoj su samoupravi uputili peticiju kojom su zatražili temeljitu istragu ubojstva, objavljivanje identiteta ubojica i njihovo privođenje pravdi. Također su zatražili zaštitu kazališta, zaposlenih i studenata koji su izloženi stalnim prijetnjama.

Palestinians in Gaza and the West Bank unite in mourning of slain activist Vittorio Arrigoni
Palestinci u Gazi i na Zapadnoj obali oplakuju ubijenog aktivista Vittorija Arrigonija (15. travanj 2011.)
U petak (15. travnja) su organizirana okupljanja ožalošćenih građana u Gazi i Ramalli. Građani su odali počast ubijenom aktivistu, a pred sjedištem UN-a u Gazi održan je prosvjed. Tjedni prosvjedi koji su održani nakon džume u selima Bil'in i Al Masara bili su posvećeni Vittoriju Arrigoniju. U subotu se u centru Nablusa održala komemoracija na kojoj su sudionici osudili Vittorijevo ubojstvo i slavili njegovo djelo. Vittorio aktivno podržava pravednu borbu palestinskog naroda već 10 godina. Proteklih 2 i pol godine je s Međunarodnim pokretom solidarnosti pratio izraelska kršenja ljudskih prava i podržavao nenasilni otpor palestinskog naroda protiv izraelske okupacije u Pojasu Gaze i informirao javnost, kako u svojoj domovini Italiji, tako i širom svijeta, o tamošnjoj situaciji. Vittorio je o Palestini pisao za talijanske novine Il Manifesto i Peacereporter i zalagao se za bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela. Vittorijev prijatelj iz Palestinskog centra za ljudska prava Khaleel Shaheen je izjavio: „Ovo je crni dan u palestinskoj povijesti. U potpunosti osuđujemo stravično ubojstvo našeg prijatelja Vittorija. Zahtijevamo od lokalnih vlasti da odgovorne što prije privedu pravdi. Vittorio je zauvijek u našim mislima. On je heroj Palestine.“

Gaza in shock as Islamists kill kidnapped Italian
"He's very well-known, he lives among the people," said Huwaida Arraf, a co-founder of ISM. "Vit has repeatedly put his life in danger, put his life on the line in support of the Palestinians." A journalist colleague at the Italian daily Il Manifesto said he was "astounded" by Arrigoni's death. "We're also wondering how a pacifist who was wholeheartedly pro-Palestinian could be killed by Palestinians, even though you have to ask who those Palestinians were," Maurizio Matteuzzi told AFP. In Jerusalem, shocked Italian volunteers who had just left Gaza converged on a hotel in the city's annexed eastern sector, the horror evident upon their faces. "He was a lively, lovely person, we made fun of him because he was more Palestinian than Italian," said Simona Ghizzoni, a 34-year-old photographer who worked in Gaza for the Italian NGO Cospe. "He was a real believer and a real activist for Palestinian human rights. "When we got to the Palestinian checkpoint before Erez, there were all these Palestinians coming and saying 'We are sorry, we are sorry.' All the Palestinians I met are completely shocked and sad," she said. Arrigoni is the third ISM member to be killed in Gaza -- US national Rachel Corrie was crushed to death by an Israeli bulldozer in March 2003, and a month later Briton Tom Hurndall was shot and critically injured by the army. He died in January 2004. In Gaza City, several hundred people rallied in the Square of the Unknown Soldier against the killing, while in the West Bank, around 100 people, most of them foreigners, marched through Ramallah to a house of mourning in El Bireh, an AFP correspondent said.

"A Beautiful Soul, a Big Heart": Italian Peace Activist Vittorio Arrigoni Slain by Militant Captors in Gaza Strip (video)
Salafijske skupine u Gazi sada tvrde da nisu umiješane u pogubljenje Vittorija Arrigonija.
And then the video popped up on the internet, showing him bound and blindfolded, with his face a little bit swollen and bloodied. Despite that—we started working right away, talking to everyone we knew, putting out an appeal to secure his release, and making sure that whoever had him knew what a tireless advocate for Palestinian rights Vittorio was. But, you know, even the horror of seeing that video and knowing that he was being held in that state, we didn't think—it didn't really cross our mind that they could harm him. He is such a beautiful soul. Anyone coming into contact with him would know just how committed he was. And I was sure that just if his captors would talk to him, they would see that, you know, ... All I know and all I could say is that Vittorio has one of the most beautiful souls, big heart, of anybody I've ever had the honor of meeting. And his killing is truly a loss for—you know, not just for those of us who knew him, but for all of Palestine.

Jeff Halper: REMEMBERING VIK
Vittorija je tijekom njegovog rada s palestinskim ribarima ranila izraelska vojska koja redovito otvara vatru na palestinske civilne ribarske brodiće u moru Pojasa Gaze. Izrael je na taj način u proteklih 10 godina ubio 18, a ranio oko 200 palestinskih ribara, te uništio mnoge brodiće i opremu. Vittorio je i prije proboja izraelske blokade brodovima 2008. aktivno pomagao Palestincima na Zapadnoj obali. Izrael ga je 3 puta pritvarao i zatim deportirao.
Vik was truly a person greater than life. He was so filled with energy, a mixture of joy, camaraderie and impatience with the confines of boats and prisons like Gaza, that he would suddenly lift you into the air, or wrestle with you – he was a big, strong, handsome guy, ebullient and smiling even in the most oppressive and dangerous situations – as if to tell you: Yaala! These Israel naval ships shooting at us and the Palestinian fisherman cannot prevail over our solidarity, outrage and the justice of our cause! (Vik was wounded in one of those confrontations). He would come up behind you and say: The Occupation will fall just like this! (and he would wrestle you to the ground, laughing and playing with you as he did). Vik, who like me received Palestinian citizenship and a passport when we broke the siege of Gaza and sailed into Gaza port in August, 2008, was a peace-maker exemplar. … He was especially known for accompanying the fishermen as they tried to ply their trade despite almost daily shootings at them from the Israeli navy, who confined them to the fished-out, sewage-filled waters near the Gaza coast. At least eighteen fishermen have been killed in the past decade, about 200 injured, many boats wrecked and much equipment ruined. But he was intimately involved wherever he was needed in Gaza, among the farmers as well as traumatized children, in times of distress – his book, Gaza: Stay Human, documents his experiences among the people during Israel's three-week attack in 2008-09 – and simply being with the people in their coffee shops and homes. Vik was what we call a “witness”: someone who put himself physically with the oppressed and shared with them their triumphs, tragedies, sufferings and hopes. Yet he was one who through his actions tried to affect genuine change. He, like Juliano, Rachel and so many others who have sacrificed themselves for peace and justice in Palestine and the world over, leave a huge hole in our hearts, our lives and in the struggle.

With Great Shock and Sorrow, PCHR Condemns Murder of Italian Activist, Vittorio Arrigoni
On Friday morning, 15 April 2011, security services found the body of Arrigoni in a house located in the 'Amer project area, west of al-Karamah building in the west of Jabalia, north of the Gaza Strip. In his testimony, a PCHR staff-member reported signs of beating on the victim's face, signs of handcuffs on his hands, and signs of strangulation around his neck. The Ministry of Interior in Gaza issued a press release on Friday, condemning this heinous crime. It declared the arrest of two members of the group and the continued search for others. Arrigoni had worked in Gaza since 2008, when he arrived on board the "Free Gaza" flotilla, organized to break the closure imposed on the Gaza Strip. He devoted himself to the defense of Palestinians' rights, and participated in a number of activities against the closure, against violations committed by Israeli Forces against Palestinian civilians, particularly fishermen, and against the Israeli decision to impose a ‘buffer zone’ in the Gaza Strip. He was arrested by Israel forces on18 November 2008, while he was accompanying a number of fishermen off the shores of Deir al-Balah, central Gaza Strip. However, he returned to Gaza a few months later via Rafah International Crossing. Arrigoni was also in the West Bank for a few years before coming to Gaza. He has been known for his activity with the International Solidarity Movement.

Vik Vittorio Arrigoni (video)

Vittorio Arrigoni: pacifist supporter of the Palestinian cause
But Arrigoni's life was anything but safe. In September 2008 he was injured accompanying Palestinian fishermen at sea. Two years ago he received a death threat from a US far-right website that provided any would-be killers with a photo and details of distinguishing physical traits, such as a tattoo on his shoulder.

Solidarity Statements in honor of Vittorio Arrigoni
Vik you were dedicated, full of humanity, and fun. Your love for life, music and laughter meant that your presence always created a nice atmosphere for our youth and children in different occasions. You shared our lives in Gaza for more than 2 years. You danced Dabbka. You would always reach out and shake hands with little boys and girls in the streets. You would play football with them. You were there in our funerals as well as our weddings. And, more than that, you protested daily as a member of the ISM alongside with Palestinians on the borders against the buffer zone created by Israel where farmers were unable to reach their land. Viktor you were always there with the ISM and Palestinian people, in peaceful protests against the occupation, calling for justice, peace and a free Palestine. I have known Viktor for more than 2 years. He arrived in Gaza with the Free Gaza Movement in August 2008 and stayed in Gaza during the siege and the different ongoing atrocities committed by the Israeli occupation. He was a real radical revolutionary comrade. On another occasion we met at al Aqsa hospital in the middle of the camps when Bianca, a member of the ISM, was shot by the Israelis in another peaceful protest against the buffer zone. He was so angry and showed his anger in a very open way. An angry young man, with smiling, beautiful, and peaceful eyes. In my apartment in Gaza city we had a light dinner with friends and he was so happy and sang the nice famous Italian song Bella Ciao and translated it for us. I felt empowered and inspired by him.

Vale Vittorio Arrigoni, 'hero of Palestine'
Even after Israel's forces deported him from the West Bank he still took part in a direct action, associated with the International Solidarity Movement (ISM), to highlight Israel's deportation of peace activists, taking a flight to Ben Gurion airport in the hope of being allowed to attend a peace conference in Bethlehem – only to be deported after spending Christmas 2005 in detention. I first met and interviewed Arrigoni while he was preparing for this action. He described to me how, after some years of suffering depression, he undertook volunteer work in Africa and Eastern Europe. He soon found himself in Palestine as part of ISM and felt that he had to do all he could to help bring about equality and human rights for Palestinians living under occupation and to raise awareness outside Palestine of the difficulties and injustices of their lives. … Arrigoni's brutal murder comes after the murder of a settler family and the shooting of theatre director Juliano Mer-Khamis last week. Writing as someone who has spent a great deal of time in the West Bank over the years, these events seem alien to the Palestinian culture of resistance I have come to know and respect. Such actions smack of some kind of dirty war, based on motives that have little to do with the ongoing struggle for Palestinian self-determination.

Vittorio Arrigoni: The man I knew
Vittorio se uskoro namjeravao vratiti u Italiju kako bi posjetio svog teško bolesnog oca, odmorio se od Gaze i ponovo se vratio s međunarodnom flotilom brodova koji će u Gazu ploviti u svibnju ove godine.

Vittorio Arrigoni tag on ISM site

Mother of slain Italian activist to sail to Gaza, flotilla change name in honor of Vittorio
Majka ubijenog talijanskog aktivista najavila je da će sa slijedećom međunarodnom humanitarnom flotilom slobode ona umjesto svog sina putovati u svibnju ove godine u Gazu. „Želim vidjeti Gazu koju je moj sin volio i za koju se žrtvovao. Želim upoznati dobre ljude o kojima mi je Vik uvijek govorio“. Dodala je da će se Vittorijevo djelo nastaviti kroz djelovanje njegovih prijatelja, te upozorila na činjenicu da je njenom sinu smrću prijetila jedna američka desničarska organizacija.

Ubijen Vittorio Arrigoni

Tijelo poznatog talijanskog propalestinskog aktivista i člana Pokreta za slobodnu Gazu Vittorija Arrigonija (36) pronađeno je danas u jutro u sjeverozapadnom dijelu grada Gaze, na području Mashrou Amer, u napuštenom domu jednog pripadnika male ekstremističke islamističke skupine u Gazi koja je dan prije preuzela odgovornost za njegovu otmicu.

Ta je salafijska džihadistička skupina Arrigonija otela u četvrtak i zahtijevala oslobađanje 3 svojih pripadnika, uključujući čelnika skupine šeika Abu Walida-al-Maqdasija kojeg su vlasti u Gazi uhitile početkom ožujka 2011. Na video snimci koju je objavila, skupina je Hamasovoj vladi u Gazi dala rok do petka poslije podne i zaprijetila da će ubiti aktivista, ako njeni zahtjevi ne budu ispunjeni.

Međutim, tijelo ubijenog pronađeno je već u petak u jutro. Uhićena su 2 osumnjičenika, a policija traga za ostalima. Hamasove vlasti u Gazi su izjavile da je Arrigoni pronađen obješen u praznoj kući. Forenzičari su izjavili da je ubijen na „grozan način“. Palestinske i talijanske vlasti najoštrije su osudile brutalno ubojstvo i izrazile sućut Arrigonijevoj obitelji i prijateljima.

Međunarodni pokret solidarnosti (ISM), Pokret za slobodnu Gazu i cijeli globalni pro-palestinski pokret je u dubokom šoku i žalosti zbog ubojstva ovog dragog i iznimno cijenjenog humanitarca, humanista, hrabrog aktivista i velikog i dragocjenog prijatelja palestinskog naroda.

Nakon jučerašnje vijesti o Arrigonijevoj otmici, organizacije palestinskog civilnog društva, međunarodni pokret solidarnosti, palestinske vlasti i građani osudili su otmicu i pozvali na trenutačno oslobađanje nenasilnog mirovnog aktivista. Aktivisti su se do petka u jutro nadali da Vittorio ipak neće biti ubijen ni mučen, već su vjerovali da će njegova humanost i omiljenost među Palestincima u Gazi pozitivno utjecati na njegove otmičare i da će oni s njime humano postupati, te da će što skorije biti oslobođen. Za petak su bili planirani prosvjedi građana protiv otmice aktivista.

Arrigoni je sudjelovao u prvom nenasilnom humanitarnom proboju izraelske ilegalne blokade Pokreta za slobodnu Gazu, zajedno s još 40-tak aktivista iz 17 zemalja u kolovozu 2008. Od tada je mnogo vremena proveo u Gazi, gdje je izlagao svoj život opasnosti pomažući poljoprivrednicima i ribarima koji su u Pojasu Gaze izloženi redovitim napadima izraelskih naoružanih snaga. U listopadu 2008. Vittorija je otela izraelska vojska na jednom ribarskom brodiću uz obalu Gaze. Odveli su ga u Izrael i deportirali u Italiju, no on je već nekoliko dana kasnije bio ponovno u Gazi.

Arrigoni je u Gazi proživio i izraelske brutalne napade 2008/2009. Vozio se tijekom napada u kolima hitne pomoći koja su spašavala ranjene i prikupljala mrtve kako bi dokumentirao i izvještavao o žrtvama i kršenjima ljudskih prava. Zahvaljujući Arrigoniju, čije su izjave i izvještaje prenosili talijanski mediji, talijanska je javnost bila upoznata s onim što se događa u Gazi. Pisao je članke, blog i izvještavao iz blokirane i bombardirane Gaze. Napisao je knjigu Stay human o izraelskom pokolju u Gazi u prosincu 2008. i siječnju 2009. Nakratko je napustio Gazu kako bi sudjelovao u Gaza Freedom Marchu u Kairu. Bio je počasni palestinski građanin.

Palestinske vlasti, udruge civilnog društva, palestinski narod i propalestinski pokret oplakuju velik i bolan gubitak nezamjenjivog prijatelja, humanitarca i mirovnog aktivista i izražavaju žaljenje i sućut Vittorijevoj obitelji i prijateljima.

Vittorio Arrigoni - Humanitarian - Palestinian - Hero - Martyr - 1975-2011 RIP (video)


DODATNI LINKOVI:
Hrvatska:
Priopćenje o neprocesuiranim zločinima u tijeku i neposredno nakon vojno-redarstvene operacije "Oluja"
Operacijom „Oluja“ definitivno je slomljena pobuna dijela Srba u Hrvatskoj, a time i skršena samoproglašena Republika Srpska Krajina („RSK“). Time je na tom području ponovno uspostavljen ustavno pravni poredak Republike Hrvatske. Također, ponovno su, kontinentalnom trasom, prometno, spojeni jug i sjever Hrvatske. Tako su ostvarene sigurnosne pretpostavke za život na područjima koja su graničila sa „RSK“ te za ostvarivanje prava na povratak prognanika u svoje domove, protjeranih sa tog područja. Istovremeno, treba imati u vidu i one posljedice ove akcije oličene u paleži i pljački te brojnim nekažnjenima, pa i sustavno prikrivanim ubojstvima civila. Istraživanja koja je proveo Hrvatski helsinški odbor, pokazala su da je u kolovozu i rujnu 1995., u tijeku i nakon završetka vojnih djelovanja, na akcijom integriranome teritoriju ubijeno više od 600 civila i spaljeno više od 22.000 kuća. Iz straha za osobnu sigurnost kao i na nagovor krajinskih vlasti Hrvatsku je tada napustilo više od 150.000 njezinih dotadašnjih stanovnika, uglavnom Srba. Njihov povratak bio je otežan zbog neuspostavljanja mjera sigurnosti i pravne države na tom dijelu teritorija Republike Hrvatske, zakašnjelog procesuiranja ratnih zločina, neučinkovitih programa povratka i presporih državnih gospodarskih mjera poticanja obnove. Sinergija navedenih elemenata rezultirala je trajnim iseljavanjem srpskog stanovništva sa petine hrvatskog teritorija u mjeri koja ima učinke etničkog čišćenja.


Afganistan:
Anatomy of an Afghan War Tragedy
The Afghan travelers had set out early on the cold morning of Feb. 21, 2010, from three mountain villages in southern Daikundi province, a remote central region 200 miles southwest of Kabul. More than two dozen people were wedged into the three vehicles. Many were Hazaras, an ethnic minority that for years has been treated harshly by the Taliban. They included shopkeepers going for supplies, students returning to school, people seeking medical treatment and families with children off to visit relatives. There were several women and as many as four children younger than 6. … Hellfire missiles struck the first and third vehicles; they burst into flames. Qudratullah, one of the Afghan travelers, recalled, "The helicopters were suddenly on top of us, bombarding us." Dead and wounded were everywhere. Nasim, the 23-year-old mechanic, was knocked unconscious. "When I came to, I could see that our vehicles were wrecked and the injured were everywhere," he said. "I saw someone who was headless and someone else cut in half." The Predator crew in Nevada was exultant, watching men they assumed were enemy fighters trying to help the injured. " 'Self-Aid Buddy Care' to the rescue," one of the drone's crew members said."I forget, how do you treat a sucking chest wound?" said another. Soon, however, the crew in Nevada and the screeners in Florida realized something was wrong. "The thing is, nobody ran," one crew member said. "Yeah, that was weird," another replied. At 9:15 a.m., the Predator crew noticed three survivors in brightly colored clothing waving at the helicopters. They were trying to surrender. "What are those?" asked the camera operator. "Women and children," the Predator's mission intelligence coordinator answered. "That lady is carrying a kid, huh? Maybe," the pilot said. "The baby, I think, on the right. Yeah," the intelligence coordinator said. The Predator's safety coordinator, cursing in frustration, urged the pilot to alert the helicopters and the A-Team that there were children present. "Let them know, dude," he said. "Younger than an adolescent to me," the camera operator said. As they surveyed the carnage, seeing other children, the Predator crew tried to reassure themselves that they could not have known. "No way to tell, man," the safety observer said. "No way to tell from here," the camera operator added. At 9:30 a.m., the pilot came back on the radio. "Since the engagement," he said, "we have not been able to PID [positively identify] any weapons."... By the U.S. count, 15 or 16 men were killed and 12 people were wounded, including a woman and three children. Elders from the Afghans' home villages said in interviews that 23 had been killed, including two boys, Daoud, 3, and Murtaza, 4. ... McChrystal issued letters of reprimand to four senior and two junior officers in Afghanistan. The Air Force said the Predator crew was also disciplined, but it did not specify the punishment. No one faced court-martial, the Pentagon said. Several weeks after the attack, American officers travelled to the villages to apologize to survivors and the victims' families. They gave each survivor 140,000 afghanis, or about $2,900. Families of the dead received $4,800.

Iz Izvještaja Misije UN-ovog Vijeća za ljudska prava o napadu na flotilu 3. dio: Pritvaranje, deportacija, konfiskacija imovine, izraelski putnici

Ovaj je post prijevod dijela Izvještaja međunarodne istražne misije koja je istraživala kršenja međunarodnog prava, uključujući međunarodnog humanitarnog i prava ljudskih prava, proizašla iz izraelskih napada na flotilu brodova s humanitarnom pomoći koji se u cijelosti na engleskom može pročitati na linku.
(Ovaj post je nastavak 2. dijela: Iz Izvještaja Misije UN-ovog Vijeća za ljudska prava o napadu na flotilu 2. dio: Presretanje flotile i njegove posljedice)

(str. 41-53)

C. Pritvaranje putnika flotile u Izraelu i deportacija

1. Činjenični opis i nalazi

183. Misija smatra da su slijedeće činjenice zadovoljavajuće utvrđene.

(a) Obrada putnika u luci Ašdod

184. Svi brodovi flotile koje je presrela izraelska vojska odvezeni su u izraelsku luku Ašdod gdje je u velikim šatorima na pristaništu unaprijed pripremljen centar za obradu putnika. Challenger 1, najbrže plovilo u flotili, u Ašdod je stigao oko 11 sati prije podne 31. svibnja. Posljednji je u Ašdod stigao brod Mavi Marmara, oko 18 sati istog dana. Zbog toga što je broj putnika koji su trebali proći obradu bio velik, proces iskrcavanja bio je krajnje dugotrajan. Neki putnici s Mavi Marmare izjavili su da su u unutrašnjosti broda s naoružanim čuvarima morali čekati do 12 sati nakon što je brod stigao u Ašdod, dok su neki iskrcani tek slijedećeg jutra.

185. Brodove je u luci dočekala gomila vojnika, te poneki civili, uključujući i školarce, koji su mahali zastavama i pozdravljali povratak izraelskih snaga. Neki od putnika izjavili su da su im se neki ljudi u luci rugali ili ih ismijavali. Televizijske snimateljske ekipe i novinari snimali su iskrcavanje putnika. Mnogi su putnici izjavili da je to što su bili "paradirani" pred medijima i u nekim slučajevima neprijateljskom gomilom za njih bilo uznemirujuće i ponižavajuće iskustvo.

186. Onim ranjenim putnicima koji već ranije nisu zračnim putem evakuirani do bolnica, dijagnosticirano je stanje i poslani su u obližnje bolnice na liječenje. Neki su se putnici s ozbiljnim ozljedama morali bez ičije pomoći pješke iskrcati s broda Mavi Marmare. Zbog otegnutog iskrcavanja i obrade svih putnika, neki su ranjeni putnici morali znatno vrijeme čekati prije nego im je dijagnosticirana ozljeda, a oni poslani u neku od bolnica. Nekima ozljede nisu dijagnosticirane do dolaska u zatvor.

187. Tijekom obrade, svim su putnicima ponuđeni službeni dokumenti na potpisivanje. Kružili su različiti prijevodi tih dokumenata, na engleskom, turskom i arapskom, no većina je putnika izjavila da su dobili verziju na hebrejskom i da im nije bilo objašnjeno što u dokumentu piše. Oni koji su mogli razumjeti što piše na tim papirima, izjavili su da bi svojim potpisom na taj papir potpisnik priznao da je u Izrael ušao protuzakonito i da pristaje na deportaciju, te da mu tijekom razdoblja od 10 godina bude zabranjeno da ulazi u Izrael. Nekim je putnicima rečeno da će ako potpišu taj dokument brže biti pušteni iz pritvora i vraćeni u svoje domovine, dok će, ako budu odbili potpisati, biti pritvoreni na dulji vremenski period do okončanja sudskog postupka.

188. Gotovo svi su putnici odbili potpisati taj dokument, objašnjavajući da su u Izrael dovedeni iz međunarodnih voda protiv svoje volje ili jer nisu htjeli potpisati dokument koji ne razumiju. Neki izraelski službenici nastojali su prinuditi putnike da potpišu te obrasce. Neki su ih putnici i potpisali pod prisilom dodavši tekstu svoje primjedbe u kojima su opisivali okolnosti svog ulaska u Izrael ili izjavljivali da su dokument potpisali protiv svoje volje. Nekim su putnicima prijetili fizičkim nasiljem jer su odbili potpisati papir; druge su tukli ili fizički zlostavljali jer su odbili potpisati ili su drugima savjetovali da ne potpisuju. Nastojanja da se putnike privoli da potpišu obrasce nastavila su se u zračnoj luci gotovo do samog trenutka polijetanja.

189. Putnici su podvrgnuti nizu detaljnih pretraživanja, uključujući skidanje odjeće. Iako su žene uglavnom pretraživale policijske djelatnice, neke su se putnice žalile da su ih muški službenici tijekom pretraživanja mogli u potpunosti ili djelomično vidjeti. Neki putnici izjavili su da su bili podvrgnuti ili su im prijetili da će biti podvrgnuti pretraživanju tjelesnih šupljina. Nekoliko je putnika izjavilo da su tijekom postupka pretraživanja bili namjerno ponižavani, te da su im upućivane poruge, provokativne i uvredljive riječi i da su bili podvrgnuti tjelesnom zlostavljanju. Tijekom pritvora u Izraelu mnogi su putnici više puta pretraženi, i to dugo nakon što takva pretraživanja više nisu mogla imati nikakvu sigurnosnu svrhu.

190. Tijekom obrade putnici su fotografirani bilo za službenu dokumentaciju, bilo, u nekim slučajevima, kao "trofeji". Obrada nekih putnika snimana je i video kamerom. Putnicima su uzeti otisci prstiju, a u nekim slučajevima i uzorci DNK. Dok su neki uspješno odbili uzimanje otisaka prstiju, nekima su otiske prstiju uzeli silom. Jedna žrtva i svjedoci slikovito su opisali okolnosti u kojima je jedan putnik, grčki državljanin, teško pretučen jer je odbijao da mu izraelske vlasti uzmu otiske prstiju. Putnika su neko vrijeme vukli po podu, a zatim ga je okružila velika skupina izraelskih službenika koji su ga nastavili snažno udarati, pri čemu mu je između ostalog slomljena noga. Izraelski su se službenici oglušili na njegove pozive upomoć, a jedan je svjedok primijetio da su mu se i muški i ženski uniformirani službenici smijali. Putnik je liječničku pomoć zbog slomljene noge primio tek nakon što je napustio Izrael.

191. Putnike je pregledao liječnik, no neki su pregled mogli i uspjeli odbiti. Mnogi putnici smatraju da su medicinski pregledi bili površni i samo forme radi. Lijekove nekih putnika, koji ih moraju koristiti zbog svojih zdravstvenih problema, zaplijenili su vojnici ili su ostali na brodovima. Ti lijekovi nisu žurno vraćeni vlasnicima na njihovo traženje, no neki su ljudi svoje lijekove kasnije, nakon opetovanih zahtjeva, ipak dobili.

192. Osim gore opisanih primjera, bilo je i drugih slučajeva fizičkog nasilja nad pojedinim putnicima koji su smatrani nekooperativnima, što je rezultiralo tjelesnim ozljedama i traumom. Jednom putniku, koji je općenito prosvjedovao protiv načina na koji je postupano s putnicima, jedan je izraelski policajac rekao: "Sada ste u Izraelu i nemate nikakvih prava".

193. Putnicima nije dopušten pristup odvjetniku ni konzularnim službama tijekom obrade koja se odvijala u luci. Neki od putnika su izjavili da su im na raspolaganju bili prevoditelji na neke jezike, te da su neki službenici koji su sudjelovali u obradi putnika govorili i druge jezike osim hebrejskog. Međutim, mnogi putnici nisu mogli razumjeti što im je rečeno.

194. Sa suprugom jednog od preminulih putnika postupano je s potpunom bezosjećajnošću prema njenoj ožalošćenosti. Nije joj bilo dopušteno da telefonom obavijesti svoju obitelj o svom gubitku. Postoje primjeri članova iste obitelji koji su putovali na flotili, a koji su odvojeni i nisu imali nikakvih informacija o tome gdje se nalaze i u kakvom su stanju drugi članovi njihove obitelji, sve do povratka u domovinu. Ovo odvajanje članova iste obitelji pojačalo je muku i tjeskobu koje su proživljavali putnici.


(b) Pritvaranje putnika i posada u zatvoru Ella u blizini Beer Ševe

195. Nakon obrade u Ašdodu, većina putnika je u skupinama prebačena u zatvor Ella u blizini Beer Ševe, udaljen sat-dva vožnje. Putnici su prebacivani u uobičajenim zatvorskim vozilima s rešetkama na prozorima. Neki su putnici u vozilima morali čekati nekoliko sati. Jedan je putnik izjavio da je 20 sati proveo čekajući u vozilu u Ašdodu i u zatvoru. Mnogi su se putnici žalili da je zbog preniske temperature na koju je bio podešen klima uređaj u vozilima bilo vrlo hladno. Drugi su se pak žalili da su tijekom duljih vremenskih razdoblja bili zaključani u vozilima sa zatvorenim prozorima na suncu zbog čega je u vozilu postalo zagušljivo. Zahtjevi da se prilagodi temperatura ili dopusti pristup WC- u bili su ignorirani, a u nekim su slučajevima dočekani prijetnjama ili nasiljem.

196. Po dolasku u zatvor mnogi su putnici smješteni u ćelije u skupinama od do 4 osoba. Nekoliko je putnika prijavilo da su držani u izolaciji i da su druge putnike sreli tek nakon što su napustili zatvor.

197. Većina svjedoka izjavila je da su uvjeti u zatvoru bili prihvatljivi, no neki su se žalili da su po dolasku u tu ustanovu morali očistiti ćelije i zajedničke prostorije. Neki su također izjavili da zahodi nisu bili u ispravnom stanju, a neki, uključujući žene, prijavili su neugodu prilikom korištenja tuševa zbog prisutnosti nadzornih kamera. Putnicima su uglavnom bili ponuđeni hrana i voda. Mnogi su se putnici žalili da nisu mogli spavati u zatvoru zbog redovitih proziva, buke koju su stvarali zatvorski čuvari i drugih namjernih ometanja.

198. Mnogi su putnici podvrgnuti daljnjem ispitivanju za vrijeme pritvora, neki tvrde da su ih ispitivali u više navrata. Postoji i nekoliko navoda o premlaćivanjima tijekom tih ispitivanja.

199. Većina svjedoka je izjavila da im je uskraćen pristup odvjetniku i kontakt s njihovim veleposlanstvima. Odvjetnici jedne izraelske nevladine organizacije za pravnu pomoć tvrde da su u više navrata pokušavali posjetiti pritvorenike, no neko im je vrijeme bio onemogućen ulaz u zatvor. Kad im je omogućen pristup pritvorenicima odvjetnici su imali vrlo malo vremena za svakog od pritvorenika i stoga su mogli provesti samo površne intervjue. Neki su putnici primili posjet predstavnika iz svog veleposlanstva, no većinu nije posjetio nikakav predstavnik iz veleposlanstva. Iako su putnici imali ograničen pristup telefonima, telefonske kartice koje su im podijeljene omogućile su im da telefoniraju vrlo kratko vrijeme, pa one zbog toga gotovo da nisu mogle biti korištene za inozemne pozive.

200. Niti jedan strani državljanin pritvoren u Beer Ševi nije optužen ni za što niti je izveden pred suca. Međutim, jedan je putnik izveden, nakon što je prosvjedovao da ima pravo da bude izveden pred suca, pred nešto što on smatra"lažnim sudom" u blizini zračne luke gdje mu je potvrđena deportacija.


(c) Zlostavljanje putnika u zračnoj luci i repatrijacija

201. Ovisno o vremenu dolaska putnici su u pritvoru proveli između 24 i 72 sata. Jordanci i putnici iz nekih drugih zemalja koje nemaju diplomatske odnose s Izraelom oslobođeni su rano i prebačeni u Jordan kopnenim putem. Većina putnika odvedena je iz zatvora u međunarodnu zračnu luku Ben Gurion u Tel Avivu kako bi se zrakoplovima vratili u svoje domovine. Mnogi su se putnici žalili da su ponovo morali mnogo sati čekati na suncu u zatvorskim vozilima u zatvoru i po dolasku u zračnu luku tijekom deportacije. Jedna žena koju su psihički slomili ugnjetavački uvjeti u vozilu je izjavila da su joj odbili dopustiti da ode na zahod unatoč tome što je jasno dala do znanja da ima mjesečnicu.

202. Možda su najšokantnije svjedočenje, osim onog o nasilju na Mavi Marmari, s kojim se Misija susrela bili dosljedni iskazi o brojnim slučajevima ekstremnog i neisprovociranog nasilja od strane uniformiranog izraelskog osoblja prema nekim putnicima tijekom obrade u terminalu međunarodne zračne luke Ben Gurion na dan deportacije. Ti su iskazi toliko dosljedni i jasni da se ne može sumnjati u njihovu vjerodostojnost. Zastrašujući broj naoružanih vojnika i policajaca nalazio se u zgradi terminala. Neki su putnici izjavili da su ti vojnici i policajci htjeli izazvati tučnjavu. Do tada su svi putnici podvrgnuti višestrukim pretraživanjima i bili su pod potpunom kontrolom Izraelaca. Većina putnika nastavljala je odbijati potpisati dokumente o deportaciji, a neki su inzistirali u svojem zahtjevu da budu saslušani na sudu kako bi im bila potvrđena deportacija. Čini se da niti u jednom slučaju opisano nasilje nije bilo opravdano.

203. Neki putnici koji su se nalazili u predjelu za provjeru putovnica vidjeli su grubo postupanje prema jednom putniku starije dobi nakon batina koje je dobio. Kad su se drugi putnici, uključujući Irce i Turke, pobunili zbog takvog postupanja, palicama su ih napali vojnici. U napadu vojnika je oko 30 putnika srušeno na pod, udarano palicama, rukama i nogama. Jednog su irskog putnika naročito teško pretukli po glavi i gotovo ga udavili. Svoje napadače taj je putnik identificirao kao policajce. Odveli su ga u pritvornu ćeliju.

204. Jedan turski putnik je izjavio da su mu nakon tučnjave vojnici ruke vezali metalnim lisicama, zatim ga pograbili za lisice, odveli u jednu malu prostoriju gdje ga je rukama i nogama udaralo još 5 vojnika dok su drugi prizor zaklanjali kako se ne bi vidio izvana. U ovom je slučaju intervenirala policija kako bi zaustavila nasilje.

205. Vojnici su naguravali nekoliko žena, a jednu su izudarali pesnicama. Žene su također bile izložene seksualnim porugama.

206. U jednom odvojenom incidentu jedan je putnik fizički napadnut od strane oko 17 policajaca kad je odbio potpisati dokument o deportaciji. Putnika su udarili nogom u glavu i prijetili mu oružjem uperenim u njega. Nekoliko se putnika odlučilo opirati deportaciji kako bi im se pružila prilika da svoju nevinost dokažu na izraelskom sudu. To su Izraelci doživjeli kao provokaciju.

207. Jedan je liječnik detaljno opisao postupanje prema njemu. Po dolasku u zračnu luku policajci koji su ga pratili počeli su ga naguravati i pokušali su ga navesti da se spotakne na stubištu. Potom je bio izložen verbalnim uvredama za vrijeme dok je prolazio kroz kontrolnu točku. Jedan ga je službenik dlanom udario po stražnjoj strani glave, a kad je on na to prosvjedovao napala ga je skupina uniformiranih policajaca koji su ga srušili na pod i udarali rukama i nogama. Potom su ga odvukli izvan vidokruga ostalih putnika i nastavili sa svojim napadom. Pokušavali su mu slomiti prste na ruci. Vezali su mu ruke metalnim lisicama na leđima tako čvrsto da je izgubio osjet u jednoj ruci. Potom su ga podigli držeći ga za lisice i gurnuli uz zid. Kad je zatražio da mu olabave lisice rekli su mu da je to cijena koju mora platiti jer je pokušao otići u Gazu i da će to "biti dobro za njegovo zdravlje". Liječnik je na sebi imao jaknu koja ga je jasno identificirala kao liječnika i tvrdi da su ga napali bez ikakve provokacije.

208. Bilo je i drugih slučajeva nasilja nad pojedinim putnicima koji su smatrani nekooperativnima. Svjedoci su vidjeli kako su policajci jednom putniku svijali ruku iza leđa tako jako da su je slomili. Jednog drugog putnika oko 10 je vojnika udaralo rukama i nogama, potom mu ruke svezalo lisicama i odvezlo ga na drugu lokaciju udaljenu 10-15 minuta, gdje su ga vojnici zlostavljali do 2 sata. Kad se vratio u zračnu luku, glava mu je krvarila.

209. Veliki broj vojnog i policijskog osoblja u zračnoj luci pokazivao je ozbiljne i neprofesionalne propuste u vojnoj disciplini dok zapovjednici u većini slučajeva nisu na vrijeme intervenirali. Velik dio tog ponašanja sigurno je bio kriminalan prema izraelskom domaćem pravu.

210. Većina putnika bez obzira na nacionalnost deportirana je iz Izraela avionom koji je dostavila turska vlada. Jordanski su pritvorenici deportirani kopnenim putem, autobusima preko granice između Izraela i Jordana. Grčki su putnici grčkim vojnim zrakoplovom koji je poslala grčka vlada vraćeni u Atenu. Najmanje je 1 putnik dvostruke nacionalnosti, uključujući izraelsko, odabrao da ne bude deportiran kako ne bi ugrozio svoje izraelsko državljanstvo. Prijetili su mu kaznenim progonom, no pušten je na slobodu u Izraelu i kasnije je bez problema napustio tu zemlju.

211. Neki su putnici mnogo sati morali čekati u avionu dok su se dovršavali deportacijski postupci za ostale putnike. Neki su putnici izjavili da su se na zrakoplov ukrcali ujutro, no da nisu poletjeli sve do nakon ponoći.


(d) Postupanje prema ranjenim putnicima u izraelskim bolnicama

212. Prema izraelskim izvorima, 31 ranjeni putnik s Mavi Marmare prebačen je zračnim putem do raznih bolnica u Tel Avivu, Jeruzalemu, Haifi i drugim mjestima. Svi svjedoci navode da su pored kreveta ili ispred soba u bolnicama bili smješteni čuvari: policajci i/ili vojnici. Ti su putnici u bolnicama u Izraelu liječeni 3 do 5 dana i potom su zrakoplovom prebačeni u Tursku. Većina je zatim direktno odvezena u bolnicu Atatürk u Ankari radi daljnjeg liječenja.

213. Neki od putnika koji su se liječili u izraelskim bolnicama priznali su da je medicinsko osoblje o njima dobro skrbilo, no drugi su putnici prijavili verbalno zlostavljanje i ruganje koje su trpjeli od strane svojih čuvara. Nekoliko je svjedoka izjavilo da nisu mogli normalno spavati tijekom svog boravka u bolnici zahvaljujući, u nekim slučajevima, namjernom ometanju od strane čuvara. Pacijenti su izloženi istom opetovanom ispitivanju od strane policije ili vojnika i snažnom pritisku da potpišu dokumente na hebrejskom kakve su doživjeli ostali putnici u Ašdodu. Neke od pacijenata posjetio je predstavnik iz njihovog veleposlanstva ili predstavnici Međunarodnog odbora Crvenog križa.

214. Mnogi od putnika koji su liječeni u izraelskim bolnicama izjavili su da su im ruke standardnim metalnim lisicama bile vezane za krevete cijelo vrijeme njihovog boravka u bolnici. Nekima su također vezali gležnjeve. Ovo su bile ozbiljno ranjene osobe, a ruke i noge lisicama su im vezane bez vidljivog obzira prema njihovim ozljedama.


2. Pravna analiza postupanja prema putnicima u Izraelu

(a) Arbitrarno ili protuzakonito uhićenje ili pritvaranje

215. Kako je gore navedeno, članak 9, stavak 1 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima štiti od arbitrarnog uhićenja ili pritvaranja. Budući da je izraelsko presretanje flotile bilo protuzakonito, pritvaranje putnika i posade sa 7 plovila u Ašdodu također je bilo prima facie protuzakonito budući da nije bilo pravne osnove za pritvaranje i prevoženje tih ljudi u Izrael od strane izraelskih vlasti. Putnici su se u Izraelu našli na temelju nezakonitog čina od strane države Izrael. Izraelske su vlasti stoga bile obvezne s tim ljudima postupati u skladu sa svojim međunarodnim obvezama u pogledu ljudskih prava. Međutim, kad su stigli u Izrael, izraelske su vlasti pokušale velom zakonitosti prikriti nezakonitost presretanja.

216. Po njihovom dolasku u Ašdod, putnike su pokušali natjerati da potpišu određene dokumente za koje putnici smatraju da su bila priznanja o protuzakonitom ulasku u Izrael. Gotovo svi putnici su odbili potpisati te dokumente temeljeći svoju odluku na logici da budući da su u Izrael dovedeni protiv svoje volje, ne mogu sami biti odgovorni za protuzakonit ulazak u tu zemlju. Protivili su se tome da oni, kao žrtve protuzakonitog čina od strane države Izrael, budu smatrani krivima za protuzakoniti ulazak u Izrael. Misija se slaže s ovim prigovorom i mišljenja je da je kontinuirani pritvor putnika u Ašdodu, Beer Ševi i u zračnoj luci predstavljao nastavak njihovog protuzakonitog pritvaranja koje je započelo lišavanjem slobode od strane vojnika na brodovima nakon presretanja.

217. Neki su putnici htjeli dovesti u pitanje zakonitost tog pritvaranja kako bi privukli pozornost na protuzakonite postupke koji su rezultirali njihovim dovođenjem u Izrael. Inzistirali su na svom pravu da budu izvedeni pred suca i tvrdili da su primili sudski poziv da se na sudu pojave kako bi se suočili s optužbama za prekršaje koji im se stavljaju na teret. Misija nije primila nikakve primjerke sudskih dokumenata koji bi pokazivali da su strani državljani koji su sudjelovali u flotili u Izraelu optuženi za bilo kakva kaznena djela. Ukoliko jesu, u tom je slučaju uskraćivanje njihovog prava na pošteno saslušanje pred neovisnim, nepristranim i nadležnim sudom predstavljalo povredu njihovih prava prema članku 14 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.


(b) Mučenje i drugo okrutno nečovječno i ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje

218. Izraelske su vlasti cijelo vrijeme bile obvezne s pritvorenicima postupati u skladu s međunarodnim obvezama Izraela u pogledu ljudskih prava i zaštiti ih od bilo kakvih povreda. Misija smatra da je, iako se faza pritvaranja tobože odvijala unutar zakonskog okvira, neprijateljstvo prema putnicima bilo sveprisutno, što je omogućilo zlostavljanje.

219. Svjedočanstva putnika uključivala su nekoliko vjerodostojnih navoda o fizičkom nasilju i zlostavljanju počinjenom od strane izraelskih službenika, vojnika i policajaca u centru za obradu u Ašdodu, u zatvoru, te u zračnoj luci. U nekim se slučajevima činilo da to nasilje nema nikakvog povoda; u drugima je pak izgledalo kao da mu je cilj bila prisila na poštivanje određenih procedura (potpisivanje obrazaca, uzimanje otisaka prstiju) ili kažnjavanje pojedinaca zbog njihovog nepoštivanja. Misija smatra da su izraelski službenici protiv putnika počinili mučenje tijekom razdoblja dok su putnici bili pritvoreni u Izraelu u suprotnosti s člankom 1 Konvencije protiv mučenja i člancima 7 i 10 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

220. Bilo je i drugih postupaka izraelskih službenika kojima je cilj bio ponižavanje osoba, a koji, ako i ne predstavljaju mučenje, spadaju u okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje u skladu s odredbama članka 16 Konvencije protiv mučenja. Pretraživanje tijela nije uvijek obavljeno u skladu s prihvaćenim procedurama čiji je cilj zaštititi dostojanstvo osobe koju se pretražuje, a učestalost pretraživanja navodi na pomisao da je njihova svrha bila ponižavanje putnika, a ne da su provođena zbog sigurnosnih potreba. Misija naročito želi privući pozornost na postupanje koje su doživjele neke od putnica od strane izraelskih službenica u centru za obradu, a koje je bilo daleko od prihvatljivog postupanja.


(c) Paradiranje pritvorenika

221. Putnici i posada koji su dovedeni u Ašdod ne mogu biti klasificirani kao ratni zarobljenici, no prizor u pristaništu kako su ga opisali svjedoci s kojima je Misija razgovarala ima obilježja "trijumfa" prilikom kojeg se ratni zarobljenici paradiraju pred gomilom koja maše zastavama. Ratne zarobljenike od ovakvog ponižavajućeg spektakla štiti članak 13 Treće ženevske konvencije, koji ih štiti od "uvreda i javne radoznalosti". Kao civili, putnici flotile trebali su dobiti istu temeljnu razinu zaštite, koja također postoji u odredbama općeg običajnog prava koje štite civile od napada na njihovo dostojanstvo. Propust izraelskih vlasti da pruže tu zaštitu može se protumačiti između ostalog i kao kršenje prava na presumpciju nevinosti prema članku 14, stavku 2 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima koje se može usporediti s javnim paradiranjem osoba osumnjičenih za počinjenje kaznenih djela. Bez obzira na to da li je bilo tko od putnika flotile bio sumnjičen za počinjenje kaznenih djela, svi su putnici trebali biti zaštićeni od javne radoznalosti.


(d) Pravo na osobnu sigurnost i ljudsko dostojanstvo

222. Ozbiljni slučajevi fizičkog nasilja od strane izraelskih vojnika i/ili policije prema putnicima u međunarodnoj zračnoj luci Ben Gurion očigledno predstavljaju teške povrede zaštite koja treba biti pružena pritvorenicima prema međunarodnom pravu ljudskih prava i međunarodnom humanitarnom pravu. Članak 9. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima jamči pravo na osobnu sigurnost, a članak 10. da će se "sa svima koji su lišeni slobode postupati čovječno i s poštivanjem prirodnog dostojanstva ljudske osobe". To postupanje od strane vojnika i policije, ponekad uz odobravanje njihovih nadređenih, također se može smatrati mučenjem. Misiji izgleda očito da su ovi napadi u zračnoj luci, u vrijeme kada su putnici bili pod potpunom kontrolom vlasti, predstavljali pokušaj pojedinačnih skupina službenika da se s putnicima obračunaju tik pred njihov polazak.

223. Ostalo navedeno fizičko zlostavljanje tijekom pritvora i deportacije slično tome također predstavlja kršenje prava na osobnu sigurnost.

224. Pravilnik o postupanju djelatnika službi za provođenje zakona sadrži neke temeljne obveze koje je trebalo poštivati svo izraelsko vojno i policijsko osoblje za vrijeme dok je bilo zaduženo za brigu o putnicima. Te obveze uključuju dužnost da se poštuje i zaštiti ljudsko dostojanstvo i očuvaju i podrže ljudska prava svih osoba (članak 2), da se sila koristi samo kad je to doista nužno i u onoj mjeri koju iziskuje obavljanje njihove dužnosti (članak 3), te da se ne počini, ne potiče na, ni ne tolerira nikakvo mučenje ni drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje (članak 5). Određeni izraelski službenici nisu poštivali niti jednu od ovih dužnosti u određenim trenucima tijekom pritvora i deportacijskog postupka.


(e) Druga prava pritvorenika

225. Unatoč pretencioznoj tvrdnji o zakonitosti lišavanja slobode sudionika flotile u Izraelu, Država Izrael bila je obvezna pritvorenicima osigurati određena temeljna prava dok su u pritvoru. U određenim slučajevima činjenice predstavljene Misiji ukazuju da ta prava nisu bila poštivana.

226. Članak 10. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima navodi da sa svim osobama lišenim slobode treba postupati humano i poštujući urođeno dostojanstvo ljudske osobe. Ovu odredbu nadopunjava, između ostalog, Skup načela za zaštitu svih osoba u bilo kojem obliku pritvora ili zatvora (1988.) i Pravilnik o postupanju djelatnika službi za provođenje zakona (1979.). U Ašdodu je uspostavljen sustav za obradu iskrcanih putnika, a službenici su očigledno pokazali neprijateljstvo prema putnicima za koje su bili zaduženi što je ohrabrilo ponašanje kojim su prekršeni temeljni standardi civiliziranog postupanja s pritvorenicima.

227. Zbog jezičnih prepreka bilo je problema u postizanju da svi iskrcani putnici razumiju pravne postupke i procedure kojima su podvrgnuti. Iako je očito da su izraelske vlasti pokušale dostaviti dokumente i na drugim jezicima osim hebrejskog, a neki su prisutni službenici govorili engleski, arapski i turski, očigledno je da mnogi putnici nisu razumjeli što im se događa. Članak 9, stavak 2. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima zahtijeva da pritvorene osobe budu obaviještene o razlozima svog uhićenja i pritvaranja. Načelo 14 Skupa načela za zaštitu svih osoba u bilo kojem obliku pritvora ili zatvora navodi da osoba koja na primjeren način ne razumije ili ne govori jezik koji koriste vlasti odgovorne za uhićenje, pritvor ili zatvaranje ima pravo promptno i na jeziku koji razumije dobiti određene specifične informacije u vezi svog uhićenja i pritvora, te pravo na, ako je potrebno, besplatnu pomoć tumača u vezi s pravnim postupkom koji slijedi nakon uhićenja. Misija smatra da su mnogim pritvorenicima ova prava bila uskraćena.

228. Štoviše, postoje dokazi da su neki putnici netočno informirani o njihovoj pravnoj situaciji od strane izraelskih službenika, naročito u pogledu dokumenata o deportaciji koje su oni od putnika tražili da potpišu. Jedan je apsurdni primjer doživio jedan od putnika koji tvrdi da su mu rekli da se odbijanje da potpiše dokument kažnjava smrtnom kaznom - što on nije shvatio ozbiljno. Načelo 21 Skupa načela za zaštitu svih osoba u bilo kojem obliku pritvora ili zatvora zabranjuje "neprimjereno iskorištavanje situacije pritvorene ili zatvorene osobe s ciljem da je se prisili na priznanje, neki drugi oblik inkriminacije ili svjedočenje protiv neke druge osobe."

229. Mnogi od pritvorenika su u brojnim navratima tražili pristup pravnom savjetniku i /ili konzularnim službama svojih veleposlanstava ili diplomatskih predstavnika u Izraelu. Dok su neke na kraju posjetili odvjetnici i diplomatski predstavnici, ostale nisu. Načelo 17 Skupa načela za zaštitu svih osoba u bilo kojem obliku pritvora ili zatvora navodi da "pritvorena osoba ima pravo na pomoć pravnog savjetnika. Pritvorenu osobu o njenom pravu moraju obavijestiti nadležne vlasti promptno po uhićenju, te osigurati razuman prostor u kojem se to pravo može koristiti." Načelo 16 (2) navodi:
Ukoliko je pritvorena osoba strani državljanin, mora biti promptno obaviještena o svom pravu na komunikaciju pomoću prikladnih sredstava s konzularnom službom diplomatske misije države čiji je državljanin ili koja na drugi način ima pravo primiti takvu komunikaciju u skladu s međunarodnim pravom ili s predstavnikom nadležne međunarodne organizacije, ako se radi o izbjeglici ili o osobi koja je na neki drugi način pod zaštitom neke međunarodne organizacije.
Svaku komunikaciju u skladu s ovom odredbom treba omogućiti ili dopustiti bez odlaganja. Većini pritvorenika koji su uspjeli ostvariti svoje pravo na pristup konzulu to je omogućeno tek nekoliko dana nakon što su pritvoreni i što su zahtijevali to pravo.

230. Načelo 18 navodi da "pritvorena osoba ima pravo komunicirati i savjetovati se sa svojim pravnim savjetnikom [i da] joj se mora osigurati primjereno vrijeme i prostor za savjetovanje." Izraelski odvjetnici kojima je omogućen pristup nekim od pritvorenika jedva su sa svakim pritvorenim mogli provesti više od nekoliko minuta unutar vremenskog razdoblja koje su im vlasti za posjetu pritvorenicima odobrile.

231. Svi su se pritvorenici žalili da im nisu bila dopuštena sredstva kojima bi kontaktirali svoje obitelji koje su bile uznemirene i zabrinute vijestima o presretanju flotile. Krajnji i bezosjećajan primjer je slučaj supruge jednog od preminulih kojoj nije omogućeno da nazove svoju obitelj i obavijesti je o svom gubitku. Iako su telefoni nekim pritvorenicima u zatvoru bili na raspolaganju, nisu se mogli koristiti za brojne međunarodne telefonske pozive kakve je iziskivala ova skupina pritvorenika iz više od 40 zemalja. Načelo 16 (1) Skupa načela za zaštitu svih osoba u bilo kojem obliku pritvora ili zatvora navodi da "Promptno po uhićenju i nakon svakog prebačaja iz jednog mjesta pritvora u drugo, pritvorena osoba ima pravo obavijestiti ili tražiti od nadležnih vlasti da obavijeste članove njene obitelji i druge primjerene osobe po njenom izboru o njenom uhićenju, pritvaranju ili zatvaranju ili o prebačaju i o mjestu gdje je držana u pritvoru." Ovaj uvjet treba implementirati bez odlaganja.


(f) Postupanje prema ranjenim osobama u pritvoru

232. Većini putnika je ponuđen liječnički pregled, doduše površan, u skladu s Načelom 24 Skupa načela za zaštitu svih osoba u bilo kojem obliku pritvora ili zatvora koje navodi da "pritvorenoj ili zatvorenoj osobi treba ponuditi primjeren liječnički pregled što je prije moguće po dolasku u mjesto pritvora ili zatvora".

233. U nekim slučajevima ranjeni putnici, uključujući one ranjene u napadima izraelskih službenika, nisu primili hitnu liječničku pomoć. Članak 6 Pravilnika o postupanju djelatnika službi za provođenje zakona navodi da će "djelatnici službi za provođenje zakona osigurati punu zaštitu zdravlja osoba u svom pritvoru i, naročito, da će hitno djelovati s ciljem osiguranja pružanja liječničke pomoći kad god je to potrebno".


D. Konfiskacija i povrat imovine od strane izraelskih vlasti

1. Činjenični opis i nalazi

234. Misija smatra da su slijedeće činjenice zadovoljavajuće utvrđene.

(a) Konfisciranje imovine putnika od strane izraelskih vlasti

235. Misija je primila iskaze putnika koji su se nalazili na svih 6 plovila flotile vezano uz konfiskaciju gotovine i raznih osobnih stvari od strane izraelskih vlasti, uključujući putovnice, osobne iskaznice, vozačke dozvole, mobilne telefone, prijenosna računala, audio uređaje uključujući MP3 playere, fotografsku i video opremu, kreditne kartice, dokumente, knjige i odjeću. Ovi su predmeti putnicima oduzeti u nekoliko faza, prvenstveno za vrijeme dok su se još nalazili na plovilima (tijekom pretraživanja tijela i predmeti ostavljeni u drugim dijelovima plovila koje putnicima nije bilo dopušteno da ponesu sa sobom) ili tijekom obrade u pritvornom objektu u Ašdodu. Misija procjenjuje da su na stotine skupih elektroničkih uređaja još uvijek u posjedu izraelskih vlasti. Mnogi su putnici sa sobom imali znatne iznose novca koji su kao donacije nosili u Gazu, u nekim se slučajevima radilo i o iznosima do nekoliko desetaka tisuća američkih dolara. Izraelci su u odnosu na gotovinu nedosljedno postupali: nekim je putnicima bilo dopušteno da zadrže svoj novac cijelo vrijeme dok su bili u pritvoru, nekima je gotovina konfiscirana i zatim vraćena, a drugima je pak oduzeta nakon čega im više nije vraćena.

236. Štoviše, iako je većina putovnica vraćena putnicima prije njihovog odlaska iz Izraela, a neke su im vraćene naknadno, nekim putnicima putovnice nisu vraćene ni 4 mjeseca nakon incidenta.

237. Prema mišljenju Misije očito je da izraelske vlasti nisu uspostavile sustav putem kojeg bi se ispravno popisali konfiscirani predmeti i identificirale osobne stvari s ciljem da budu vraćene svojim pravim vlasnicima. Na različitim brodovima izraelske su snage provele opsežna pretraživanja prtljage putnika i ostavile osobne stvari razbacane uokolo po kabinama u velikom neredu. Jedan je svjedok, koji je bio izoliran i pretučen, opisao nadrealno iskustvo sjedenja s rukama vezanim lisicama na velikoj hrpi prijenosnih računala i elektroničkih uređaja uz "pjevanje" mobilnih telefona koji su se pokušavali ponovo spojiti na mrežu dok se brod približavao Ašdodu.

238. Neki su predmeti vraćeni turskim vlastima i putnici su uspjeli doći do nekih predmeta iz prtljage u forenzičnom uredu u Istanbulu. Kad su brodovi kasnije vraćeni iz Izraela, neka je prtljaga i drugi predmeti, koji su se još uvijek nalazili na njima, pohranjena u skladištu organizacije IHH u Istanbulu. Međutim, putnicima koji su otišli u to skladište vraćeno je samo nekoliko komada odjeće i prazni kovčezi. Misija je obaviještena da su neki predmeti u vlasništvu nekih britanskih putnika također vraćeni poštom posredstvom britanskog konzulata u Izraelu, no ti su predmeti bili oštećeni ili nisu doista pripadali britanskim putnicima.

239. Misiji je privučena pozornost na nekoliko navoda vezano uz zloporabu predmeta koje su konfiscirale izraelske vlasti, uključujući prijenosna računala, kreditne kartice i mobilne telefone. Izraelski su mediji 20. kolovoza 2010. izvijestili da su "najmanje 4" izraelskih vojnika uhićena pod sumnjom da su ukrali i prodali prijenosna računala u vlasništvu putnika s flotile. Štoviše, najmanje 4 putnika je izjavilo da su njihove osobne stvari, uključujući kreditne kartice i mobilne telefone, kasnije korištene u Izraelu. Jedan svjedok, novinar, koji je putovao na brodu Sfendoni, tvrdi da je njegovom karticom kupovana roba u Izraelu, i to kako za vrijeme dok se još nalazio u pritvoru u zatvoru u Beer Ševi tako i nakon što je pušten na slobodu. Postoji još jedan iskaz o tome kako je s jedne konfiscirane kreditne kartice potrošeno više od 1000 američkih dolara u Izraelu.

240. Među predmetima koje su konfiscirale i koje još nisu vratile njihovim vlasnicima izraelske vlasti postoji velika količina video snimki i fotografija koje su putnici, uključujući brojne profesionalne novinare, na brodovima flotile snimili na elektroničke i druge medije. To uključuje veliku količinu fotografskog i video materijala o izraelskom napadu i presretanju Mavi Marmare i drugih brodova. Izraelske su vlasti kasnije objavile vrlo malen dio tog materijala, u montiranom obliku, no velika većina tog materijala ostala je u posjedu izraelskih vlasti.

241. Misija se uvjerila da ovo predstavlja namjerni pokušaj izraelskih vlasti da zataškaju i unište dokaze i druge informacije vezano uz događaje 31. svibnja na Mavi Marmari i drugim brodovima flotile.

242. Mnogi novinari koji su se nalazili na flotili kasnije su podnijeli različite žalbe vezano uz konfiskaciju njihovih podataka i opreme te neisplatu odštete. Jedan primjer je pismo u kojem oko 60 novinara od Europske komisije traži da djeluje po ovom pitanju. Misija je upoznata s činjenicom da se priprema nekoliko službenih zahtjeva u ime nekoliko putnika čija je osobna imovina oduzeta ili konfiscirana na Mavi Marmari i drugim brodovima. Misija procjenjuje da vrijednost te imovine nije neznatna.


(b) Konfiskacija brodova flotile od strane izraelskih vlasti

243. Izraelske su vlasti tijekom duljeg razdoblja zadržale 6 brodova flotile. Na primjer, brodovi Mavi Marmara, Defne Y i Gazze 1 u tursku su luku Iskenderun odvezeni 7. kolovoza, više od 2 mjeseca nakon što je brod pristao u luci Ašdod u Izraelu.

244. Mavi Marmara je u Tursku vraćena u neispravnom stanju. Brodski kapetan i ostali članovi posade potvrdili su da je oštećena oprema bila u potpunosti ispravna kad su izraelske vlasti preuzele kontrolu nad brodom 31. svibnja. Istraga Misije je potvrdila da je znatan dio opreme broda uništen ili znatno oštećen [popis uništene opreme broda može se pročitati na ovom mjestu u engleskom izvorniku]. Druga je oprema uklonjena s broda, uključujući satelitski telefon, brodski kompjuter i njegovu zamjensku opremu, te brodski dnevnik i sve podatke [...]. U strojarnici su uništeni generator kontrolne prostorije i glavna kontrolna ploča, dok je kontrolna ploča za opremu oštećena. U vodonepropusnoj prostoriji motora na dnu broda pronađena je zauljena voda i sisaljke, a zamjenski dijelovi dizelskog generatora bili su razbacani uokolo uz curenja morske vode i ulja. Štoviše, pokvarene su i komande i kontrolni sustavi motora.


2. Pravna analiza uskraćivanja prava na imovinu i prava na slobodu izražavanja

245. Misija je zabrinuta zbog toga što postupci izraelskih vlasti prilikom konfisciranja, zadržavanja, te u nekim slučajevima i uništavanja privatnog vlasništva više stotina putnika koji su se nalazili na različitim brodovima flotile predstavljaju kako povredu prava vezano uz vlasništvo nad imovinom tako i povredu prava na slobodu izražavanja.

246. Članak 17 Opće deklaracije o ljudskim pravima navodi da: " Svatko ima pravo posjedovati imovinu samostalno ili u zajednici s drugima. Nitko ne smije biti samovoljno lišen svoje imovine." Obzirom da se Opća deklaracija o ljudskim pravima smatra djelom običajnog međunarodnog prava, niti jedna država ne smije samovoljno nekoga lišiti njegove vlastite imovine. Misija smatra da izraelske vlasti, kroz nepoštivanje prava nekoliko stotina putnika na brodovima flotile na posjedovanje imovine, nisu ispunile obveze države Izrael u pogledu prava na posjedovanje imovine.

247. U pogledu međunarodnog humanitarnog prava, članak 97 Četvrte ženevske konvencije navodi: "Interniranim osobama će biti dopušteno da zadrže stvari za osobnu uporabu. Novac ... i dragocjenosti u njihovom posjedu ne mogu se oduzimati osim u skladu s uspostavljenom procedurom ... Prilikom puštanja na slobodu ili repatrijacije, interniranim osobama će se predati svi predmeti, novac ili druge dragocjenosti koji su im bili oduzeti tijekom internacije ... uz iznimku predmeta ili iznosa koje zadržavaju vlasti odgovorne za pritvaranje na osnovu zakonodavstva koje je na snazi. Ukoliko imovina neke internirane osobe bude zadržana na ovaj način, vlasnik će dobiti detaljnu potvrdu o oduzetoj imovini. Obiteljski ili identifikacijski dokumenti u posjedu interniranih osoba ne mogu se oduzeti bez izdavanja potvrde...".

248. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju je ustanovio da je uništavanje ili prisvajanje imovine protuzakonito ukoliko se ne može opravdati vojnom nužnošću. Očito nije postojala nikakva vojna nužnost koja bi opravdala konfiskaciju i trajno prisvajanje imovine putnika flotile. Misija je također obaviještena o komunikaciji između izraelske vlade i jedne pravničke tvrtke u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje izraelska vlada priznaje da je zadržala imovinu putnika, no ne tvrdi da je to učinjeno zbog vojne nužnosti već samo da su ti predmeti potrebni za istrage koje su u tijeku u Izraelu.

249. Članak 19 (2) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima navodi: "Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja svake vrste, usmeno, pismeno, tiskom ili umjetničkim oblikom, ili kojim drugim sredstvom prema svom osobnom izboru i bez obzira na granice." Iako ovo pravo može biti podložno određenim ograničenjima, u skladu s člankom 19(3), u ovom slučaju nije ispunjen niti jedan od uvjeta koji bi izraelskim vlastima dopuštali da ograniče prava novinara i drugih putnika da slobodno koriste i s drugima dijele informacije prikupljene na brodovima flotile. Naročito novinari imaju pravo koristiti sredstva potrebna za njihov rad. Misija smatra da postupci izraelskih vlasti predstavljaju kontinuirano kršenje prava na slobodu izražavanja novinara i drugih putnika na brodovima flotile.


E. Posljedice za izraelske građane koji su sudjelovali u flotili

Činjenični opis i nalazi

250. Misija smatra da su slijedeće činjenice zadovoljavajuće utvrđene.

(a) Pritvaranje i kazneni progon izraelskih državljana

251. Putnici s izraelskim državljanstvom odvojeni su od ostalih putnika po dolasku u Ašdod. Nakon ispitivanja, obaviješteni su da će biti pritvoreni i optuženi prema izraelskom zakonu, uključujući za pokušaj ubojstva vojnika, oduzimanje oružja, pucanje iz vojnikovog vatrenog oružja, organiziranje nasilja i ulaz u vojnu zonu. Iako su bili odvedeni u drugi zatvor, njihova su iskustva bila slična onima drugih putnika, uključujući onemogućavanje spavanja i uskraćivanje prava na pristup odvjetniku.

252. Prekršajni sud u Aškelonu je 1. lipnja 2010. zadržao u pritvoru 4 palestinskih državljana Izraela: g. Muhammeda Zeidana, predsjednika Visokog povjerenstva za arapske građane Izraela; šeika Raeda Salaha, čelnika Islamskog pokreta u Izraelu (sjeverni ogranak); šeika Hamada Abu Daabea, čelnika Islamskog pokreta u Izraelu (južni ogranak) i gđu Lubnu Masarwu iz Pokreta za slobodnu Gazu. 3. lipnja 2010. isti je sud odlučio ovu skupinu građana pustiti na slobodu uz određene uvjete, uključujući kućni pritvor koji im je određen do 8. lipnja, zabranu napuštanja zemlje tijekom slijedećih 45 dana, te polaganje jamčevine u iznosu od 150 000 šekela od strane treće stranke.

253. Protiv ovo četvoro ljudi do sada nisu podignute optužnice, no njihov je slučaj još uvijek otvoren i optužbe protiv njih nisu povučene.


(b) Odmazda protiv izabrane zastupnice u Knessetu

254. Jedna zastupnica u izraelskom Knessetu, gđa Haneen Zouabi, bila je putnica na brodu Mavi Marmara. Gđa Zouabi nije pritvorena, ali je opsežno ispitivana.

255. Zbog njenog sudjelovanja u flotili Knesset je 7. lipnja 2010. izglasao ukidanje 3 parlamentarnih povlastica koje je gđa Zouabi do tada kao članica Knesseta mogla koristiti, to su: povlastice vezano uz putovanja u inozemstvo; njena diplomatska putovnica; plaćanje troškova odvjetnika u slučaju da joj bude ukinut parlamentarni imunitet radi kaznenog progona. Knesset je održao nekoliko sjednica posvećenih pitanju sudjelovanja zastupnice Zouabi u humanitarnoj flotili tijekom kojih su na njen račun izrečene rasističke i seksističke primjedbe, te su joj upućene prijetnje fizičkim nasiljem. Neki su parlamentarni zastupnici također pozvali na kazneni progon zastupnice Zouabi, a raspravljalo se i o mjerama poput izbacivanja gđe Zouabi iz Knesseta. Izraelski ministar unutarnjih poslova optužio je gđu Zouabi za izdaju i zatražio odobrenje glavnog državnog odvjetnika da joj oduzme izraelsko državljanstvo. Do trenutka pisanja ovog izvještaja protiv gđe Zouabi nije pokrenut nikakav kazneni postupak. Nakon svog sudjelovanja u flotili za Gazu gđa Zouabi je primila brojne prijetnje smrću.

256. Odbor za ljudska prava parlamentarnih zastupnika Međuparlamentarne unije usvojio je povjerljivu odluku na svojoj 130. sjednici u srpnju 2010. u kojoj navodi kako kažnjavanje gđe Zouabi zbog korištenja slobode govora u obliku izražavanja svog političkog stava smatra neprihvatljivim i poziva Knesset da ponovo razmotri svoju odluku.

257. Misija se suzdržava od komentiranja sudskih postupaka u Izraelu koji bi mogli biti u tijeku. Međutim, Misija primjećuje da bi ovi postupci protiv izraelskih državljana mogli predstavljati određene povrede obveza Izraela prema međunarodnom pravu ljudskih prava, uključujući slobodu izražavanja, pravo na političku participaciju i pravo na pravični postupak.


DODATNI LINKOVI:
Ostalo:
Lockheed Martin's Shadow Government
True, Lockheed Martin doesn't actually run the U.S. government, but sometimes it seems as if it might as well. After all, it received $36 billion in government contracts in 2008 alone, more than any company in history. It now does work for more than two dozen government agencies from the Department of Defense and the Department of Energy to the Department of Agriculture and the Environmental Protection Agency. It's involved in surveillance and information processing for the CIA, the FBI, the Internal Revenue Service (IRS), the National Security Agency (NSA), the Pentagon, the Census Bureau, and the Postal Service. Oh, and Lockheed Martin has even helped train those friendly Transportation Security Administration agents who pat you down at the airport. Naturally, the company produces cluster bombs, designs nuclear weapons, and makes the F-35 Lightning (an overpriced, behind-schedule, underperforming combat aircraft that is slated to be bought by customers in more than a dozen countries) -- and when it comes to weaponry, that's just the start of a long list. In recent times, though, it's moved beyond anything usually associated with a weapons corporation and has been virtually running its own foreign policy, doing everything from hiring interrogators for U.S. overseas prisons (including at Guantanamo Bay in Cuba and Abu Ghraib in Iraq) to managing a private intelligence network in Pakistan and helping write the Afghan constitution.