Ekonomska cijena izraelske okupacije za okupirano palestinsko područje (rujan 2011.)
Ovaj izvještaj, koji su zajedno izradili palestinsko ministarstvo gospodarstva i Institut za primijenjeno istraživanje u Jeruzalemu (ARIJ), bavi se procjenom godišnjih gubitaka koje izraelska okupacija zadaje palestinskom gospodarstvu. Izraelska vojna okupacija palestinskog teritorija teško pogađa palestinsko gospodarstvo. Izraelska ograničenja uskraćuju Palestincima pristup velikom dijelu njihove zemlje i onemogućuju im eksploataciju većine njihovih prirodnih resursa, izoliraju Palestince od globalnih tržišta i cjepkaju njihov teritorij u male, slabo povezane „kantone“. Izraelska ograničenja glavna su prepreka ikakvim izgledima za održivo palestinsko gospodarstvo. Mnoga od ovih ograničenja su na snazi od samog početka okupacije 1967. godine i odražavaju nepromijenjeno kolonijalno stajalište Izraela koji želi eksploatirati palestinske prirodne resurse (uključujući zemlju, vodu i rudna bogatstva) za svoju vlastitu ekonomsku korist. Ta se izrabljivačka politika udružila sa željom Izraela da spriječi svaku palestinsku konkurenciju izraelskim gospodarskim interesima, što se odražava u nizu izraelskih prepreka vezanih uz carinu, transport i infrastrukturu koje onemogućavaju razvoj konkurentskog palestinskog trgovinskog sektora i palestinske trgovine s ne-izraelskim partnerima. Ukupni gubitci koje danas palestinskom gospodarstvu zadaje izraelska okupacija gotovo su jednaki vrijednosti cjelokupnog palestinskog gospodarstva. Ukupni gubitci koje palestinsko gospodarstvo trpi zbog izraelske okupacije procijenjeni su na 6,897 milijardi američkih dolara, tj. 84,9% ukupnog palestinskog BDP-a. Drugim riječima, da Palestinci nisu podvrgnuti izraelskoj okupaciji, njihovo bi gospodarstvo bilo gotovo 2 puta veće nego što je danas. Većina ovih gubitaka nema nikakve veze sa sigurnosnim pitanjima, već su oni posljedica oštrih ograničenja palestinskog pristupa vlastitim prirodnim bogatstvima, od kojih mnoga eksploatira sam Izrael, uključujući vodu, minerale, soli, kamen i zemlju. Zbog toga što ne mogu doći do svojih resursa, Palestinci godišnje (zbog izgubljenih poreza i viših cijena sirovina) gube više od 4,5 milijardi američkih dolara, odnosno 56% svog BDP-a. Blokada Gaze obuhvaća brojna izraelska ograničenja, uključujući gotovo potpuni prekid međunarodne trgovine, ometanje proizvodnje električne energije, ograničeni pristup morskim resursima i stalno granatiranje infrastrukture. Sve je to dovelo do kolapsa gospodarstva u Pojasu Gaze. Ograničenja pristupa vodi i prirodnim bogatstvima uskratila su Palestincima ogromne izvore prihoda od ekonomskih djelatnosti koje se temelje na prirodnim bogatstvima, uključujući navodnjavanu poljoprivredu, iskapanje soli i minerala iz Mrtvog mora (do kojeg Palestinci, za razliku od izraelskih i izraelskih kolonističkih tvrtki, nemaju pristup), rudarstvo (većinom šljunak i kamen na Zapadnoj obali, koje većinom eksploatira Izrael) i razvoj polja plina u vodama Pojasa Gaze. Slično tome, uskraćivanje pristupa Mrtvom moru onemogućilo je razvoj palestinske turističke industrije visokog potencijala. Ostali gubitci koji su posljedica okupacije uključuju dodatne troškove za opskrbu električnom energijom i vodom; troškove koji su posljedica ograničenja uvoza i izvoza, zbog čega nema dovoljno inputa, a cijena proizvodnje je viša; gubitke povezane s preprekama koje sprječavaju protok roba i ljudi unutar Zapadne obale i s uništavanjem proizvodnih dobara, osobito čupanje drveća. U izvještaju se procjenjuje da izravni fiskalni gubitci koje uzrokuje okupacija iznose 406 milijuna američkih dolara godišnje.
OGRANIČAVANJE HUMANITARNE POMOĆI: Izazovi dostavljanja humanitarne pomoći na okupiranom palestinskom području (lipanj 2011.)
Humanitarne i razvojne agencije na okupiranom palestinskom području svaki mjesec potroše 375 000 američkih dolara samo zbog nametnutih ograničenja kretanja i pristupa. Godišnje taj trošak iznosi minimalno 4,5 milijuna dolara za donatore i njihove porezne obveznike, a najvišu cijenu plaćaju stanovnici okupiranih palestinskih područja, osobito ugrožene skupine. Agencije pozivaju međunarodnu zajednicu da od Izraela zatraži da ukloni prepreke koje onemogućavaju slobodno kretanje humanitarnih radnika i roba do zajednica kojima služe. 1 od 4 Palestinca živi ispod praga siromaštva, a ova ograničenja samo doprinose dodatnoj izolaciji zajednica kojima je očajnički potrebna pomoć.
While we are still desperately concealing, denying and repressing our major ethnic cleansing of 1948 - over 600,000 refugees, some who fled for fear of the Israel Defense Forces and its predecessors, some who were expelled by force - it turns out that 1948 never ended, that its spirit is still with us. Also with us is the goal of trying to cleanse this land of its Arab inhabitants as much as possible, and even a bit more. After all, that's the most covert and desired solution: the Land of Israel for the Jews, for them alone. A few people dared to say it outright - Rabbi Meir Kahane, Minister Rehavam Ze'evi and their disciples, who deserve a certain amount of praise for their integrity. Many aspire to do the same thing without admitting it. The revelation of the policy of denying residency has proved that this secret dream is in effect the establishment's secret dream. There one doesn't talk about transfer, heaven forfend; nobody would think of calling it cleansing. They don't load Arabs onto trucks as they once did, including after the Six-Day War, and they don't shoot at them to chase them away - all politically incorrect methods in the new world. But in effect that's the goal. ... The cry of the dispossessed has now been translated into numbers: 140,000, only until the Oslo Accords. Students who went to study at foreign universities, businessmen who tried their luck abroad, scientists who went abroad for professional training, native Jerusalemites who dared to move to the West Bank temporarily - they all met the same fate. All of them were taken by the wind and expelled by Israel. They couldn't return.
"My image is enough to tell the world"
Administrative detention is defined as the deprivation of liberty of a person at the request not of the judiciary but of the executive branch. Under administration detention, no criminal charges are brought against the detainee and there is no intention of bringing him or her to trial. ... Administrative detention has been an integral part of Israel’s military legal system throughout the 43 years of occupation of Palestinian territory and there are no signs that the practice will be discontinued in the near or distant future. According to testimonies collected by Addameer, detainees have been held in administrative detention for periods ranging from one month to as much as six years. The frequency of the use of administrative detention has fluctuated throughout Israel's occupation and has been steadily rising since the outbreak of the Second Intifada in September 2000, when it has specifically been used as a means of collective punishment against Palestinians opposing the occupation. Administrative detention in the oPt is ordered by a military commander and based on "security reasons". The security reasons are broad enough to include non-violent political subversion and virtually any act of resistance against the Israeli occupation. Detainees are held without trial and neither they nor their attorneys are allowed to see the "secret evidence" against them. While detainees may appeal the detention, such a right is rendered meaningless without access to the information on which the detention order is based. Israel has therefore made a mockery out of the system of procedural safeguards in both domestic and international law regarding the right to freedom and due process.
Read more...
Latest Quarterly Update on Palestinian Prisoners (15 October 2011 – 15 January 2012)
Četveromjesečni izvještaj o palestinskim zarobljenicima (15. listopad 2011 - 15. siječanj 2012.)
Najnovije informacije o zarobljenicima i uhićenjima za razdoblje od 15. listopada 2011. do 15. siječnja 2012. U tom se razdoblju u izraelskom pritvoru i zatvorima nalazilo 4446 palestinskih političkih zatvorenika, uključujući: 307 administrativnih pritvorenika, uključujući 3 žene i 18 parlamentarnih zastupnika u Palestinskom zakonodavnom vijeću; 6 žena; 132 djece, uključujući 31 mlađe od 16 godina; 23 zastupnika u Palestinskom zakonodavnom vijeću; 52 zarobljenika koji su u zatvoru već dulje od 20 godina; 165 Palestinaca koji su izraelski građani; 445 zarobljenika iz Pojasa Gaze, uključujući 2 pritvorenih sukladno Zakonu o nezakonitim borcima; 153 zarobljenika iz istočnog Jeruzalema. Izrael je u razdoblju između 15. listopada 2011. i 15. siječnja 2012. uhitio 751 Palestinca, što nije bitno više u odnosu na broj uhićenih u trećem kvartalu 2011. godine, te predstavlja 10%-tno povećanje u odnosu na isto razdoblje u 2010. 18. prosinca 2011. na slobodu je pušteno 550 palestinskih zarobljenika u okviru druge faze razmjene zarobljenika koju su dogovorili izraelska vlada i Hamasove vlasti 11. listopada. U prvoj fazi, 18. listopada 2011, oslobođeno je 477 zarobljenika čije oslobađanje su zajednički dogovorili Izrael i Hamas u zamjenu za oslobađanje zarobljenog izraelskog vojnika Gilada Shalita. U drugoj su fazi izraelske vlasti same odabrale 550 zarobljenika koji su oslobođeni. Među oslobođenima 65% ih je trebalo biti pušteno na slobodu do kraja 2012, uključujući 100 zarobljenika kojima je izdržavanje kazne odnosno pritvor završavao u prosincu 2011. i siječnju 2012. Oslobođeno je samo 6 od 11 žena, unatoč dogovoru da Izrael oslobodi sve političke zatvorenice. Iako se prednost trebala dati bolesnim i dugoročnim zarobljenicima, 74% oslobođenih izdržavalo je kazne od 5 ili manje godina. Oslobođeno je samo 55 od više od 159 djece koliko ih se u tom trenutku nalazilo u izraelskom zatočeništvu. Osim 2 zarobljenika koji su uhićeni 1999. godine, svi ostali oslobođeni uhićeni su tijekom ili nakon Druge Intifade, što znači da je 122 Palestinaca uhićenih prije potpisivanja sporazuma iz Osla 1993. godine još uvijek u izraelskim zatvorima. Između 18. listopada i 12. prosinca 2011. izraelske okupacijske snage uhitile su gotovo 470 Palestinaca, a naročito su na udaru bili politički aktivisti. Uhićeno je oko 150 osoba za koje se vjeruje da su članovi političkih stranaka, naročito oni za koje izraelske okupacijske snage tvrde da su aktivni u Narodnom frontu za oslobođenje Palestine. Pretpostavlja se da je razlog tome 22-dnevni štrajk glađu koji su zarobljenici iz te stranke prvotno pokrenuli 27. rujna 2011. Izraelska je vojska nastavila uznemiravati zarobljenike koji su oslobođeni u razmjeni, upadajući u njihove domove, izdajući im naloge za razgovor s izraelskom obavještajnom službom i sprječavajući članove njihovih obitelji da ih posjete. Ponovno su uhićena 2 „oslobođenih“ zarobljenika.
Read more...
