Danas je već 06. rujan, a još uvijek ni traga ni glasa objašnjenju zašto su hrvatske vlasti 13. srpnja 2008, u jeku turističke sezone, Lindi Willis i Khalilu Al-Nissu, škotskom paru koji je prevozio lijekove za pacijente koji u Pojasu Gaze umiru zbog izraelske blokade, odbile dopustiti da na svom putu od Škotske do Pojasa Gaze prođu kroz Hrvatsku.Iz nedavnog slučaja pred isplovljavanje brodova Free Gaza i Liberty s Cipra za Gazu znamo da je Izrael vršio snažan pritisak na ciparske vlasti da spriječe isplovljavanje brodova s aktivistima Free Gaza Movementa. Ali Cipar je , za razliku od nekih drugih, država koja poštuje svoje i međunarodne zakone, pa se nije puno obazirao na izraelski pritisak, već je kao i Grčka, bio vrlo susretljiv i svesrdno pomagao aktivistima s kojima je u Gazu dojedrio i jedan zastupnik u grčkom parlamentu. Podsjetimo se također da, iako u Washingtonu nisu bili oduševljeni idejom o proboju izraelske blokade, ipak aktivistima iz SAD-a nije bilo onemogućeno ni zabranjeno da odu i pokušaju probiti blokadu Pojasa Gaze.
Što mislite da li su hrvatske vlasti pod izraelskim pritiskom (sumnjam da se SAD tu angažirao, iako nije isključeno) odbile kroz hrvatsku pustiti škotski par s lijekovima (dakle službama na granici je po političkoj liniji naređeno da ih ne puštaju) ili je to bilo samovoljno nedjelo nekog prerevnog malog cionista među policajcima/carinicima?
Ili je možda sve to bila samo jedna čudesna slučajnost ili čak ispravno postupanje, za koje doduše još uvijek nema objašnjenja s niti jedne od adresa na koje sam uputila svoje pitanje?
Sjećam se da su hrvatske vlasti prije nekoliko godina propalestinskim mirovnim aktivistima (u autobusu, čini mi se, ali možda i na biciklima) onemogućile ili otežavale prolazak kroz hrvatski teritorij. Nažalost ne sjećam se više ni da li se radilo o 2 incidenta ili samo jednom (u koje su upletene hrvatske vlasti), ni da li su aktivisti putovali u autobusu ili na biciklima ili su bila 2 incidenta (jednom u autobusu, a jednom na biciklima – što mi se čini najvjerojatnije), ni da li im je onemogućeno da prođu kroz Hrvatsku ili su im samo komplicirali prijelaz na granici. Ali činjenica je da su hrvatske vlasti već i prije bez ikakvog razloga otežavale posao propalestinskim mirovnim aktivistima poput onih (a moguće nekima među njima i osobno) koji su prošli mjesec probili izraelsku blokadu brodovima.
Na kraju, usporedimo još jednom sramotno postupanje naših (i egipatskih) vlasti prema Lindi i Khalilu s jednim drugim momentom u prošlomjesečnom proboju izraelske blokade brodovima:
Izrael je naime aktiviste Free Gaza Movementa pustio da probiju izraelsku blokadu Pojasa Gaze kako ne bi „naštetio svojim odnosima s javnošću“. Hrvatska i Egipat su naravno banana-države koje o svom PR-u uopće ne trebaju voditi računa (važnije je na pr. da ne uvrijedimo Busha ustavno-obvezujućim referendumom o NATO-u ili plakatima koji ga uspoređuju s Hitlerom) i mogu pred očima cijelog svijeta, a na trošak vlastitih poreznih obveznika i protivno ženevskim konvencijama pomagati izraelsku nehumanu i ilegalnu blokadu i kolektivno kažnjavanje civila (uključujući više od 800 000 maloljetnika) u Pojasu Gaze i zapriječiti put humanitarnoj medicinskoj pomoći i to usred turističke sezone, ne pustivši u Hrvatsku ljude čiju humanitarnu akciju podržavaju, između ostalih, škotski parlamentarci i škotski premijer.
Dodatno:
Shin Bet to Palestinian: Collaborate or go to jail
Hameda Keshtu iz Gaze, koji je 27. srpnja 2008. došao na granični prijelaz Erez (između Izraela i Gaze) s dozvolom da uđe u Izrael, uhitila je izraelska sigurnosna služba Shin Bet čiji agenti su potom od njega tražili da postane njihov doušnik, a kad je on to odbio, kažnjen je zatvorom. Keshta je išao u Aškelon gdje se trebao sastati s predstavnicima svog poslodavca EUBAM-a – misije EU-a na graničnom prijelazu Rafah koja bi trebala nadzirati i pomagati Palestinskoj samoupravi kontrolirati granični prijelaz Rafah koji vodi u Egipat. Nakon što je Keshta odbio ponudu da radi za izraelsku tajnu službu, Shin Bet je izjavio da se Keshtu sumnjiči za brojne sigurnosne prekršaje uključujući kontakt sa stranim agentom, urotu da izvrši zločin protiv državne sigurnosti i pružanje usluga ilegalnoj organizaciji. Keshta je nakon deset dana ispitivanja premješten u obični pritvor. Njegova odvjetnica smatra da su ga namjerno smjestili u ćeliju s palestinskim doušnicima koji rade za Shin Bet, a koji su se njemu predstavili kao lojalni članovi palestinskih organizacija poput Hamasa, Narodne fronte za oslobođenje Palestine ili Fataha, jer su se u kasnijim ispitivanjima agenti Shin Beta koristili informacijama koje su od Hameda dobili ti „zatvorenici“. Istražitelji Shin Beta su također Keshti 2 dana odbijali dati lijek koji mu je liječnik propisao, a lijek je dobio tek nakon intervencije svoje odvjetnice i kanadskih dužnosnika. Hamed Keshta je 10 godina živio u Kanadi i ima kanadsko državljanstvo. 2004. vratio se u Gazu gdje je radio kao prevoditelj i veza za brojne zapadne medije uključujući londonski Sunday Times, britanski Channel 4 TV i francusku producentsku kompaniju Playprod. Za EUBAM radi od travnja 2006. Tada je, prilikom njegovog zapošljavanja, na upit EUBAM-a da li ima kakvih prigovora na Keshtu, Izrael odgovorio niječno. Nakon što je u zatvoru proveo 1 mjesec Hamed Keshta je pušten na slobodu bez da je protiv njega ikada podignuta ikakva optužnica.
