nedjelja, 28. listopada 2012.

Humanitarni učinak preuzimanja palestinskih izvora vode od strane izraelskih kolonista


Informacije iz izvještaja The humanitarian impact of the takeover of Palestinian water springs by Israeli settlers UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova objavljenog u ožujku 2012. koji na engleskom možete pročitati na linku.

KLJUČNE ČINJENICE
Na Zapadnoj obali u blizini izraelskih kolonističkih naselja postoji 56 izvora vode koji su postali metom kolonista.
Trideset (30) ovih izvora izraelski su kolonisti već u potpunosti preuzeli, a ostalih 26 prijeti preuzimanje zbog redovitih kolonističkih „izleta“ i patroliranja.
Četiri ovih izvora nalaze se u Zoni B, u blizini granica sa Zonom C, dok su ostali smješteni unutar Zone C.
Najmanje 84% izvora koji su pogođeni kolonističkim aktivnostima smješteno je na zemlji koju Izraelska civilna uprava priznaje kao zemlju u privatnom vlasništvu Palestinaca.
U slučaju tri četvrtine preuzetih izvora Palestince od pristupa području izvora odvraćaju prijetnjama i zastrašivanjem, dok im je pristup u ostalim slučajevima onemogućen fizičkim preprekama.
U slučaju više od 70% ovih izvora izraelski su kolonisti počeli okolno područje pretvarati u „turističku atrakciju“.
Praktički sve izvore koji su pogođeni kolonističkim aktivnostima Palestinci koriste, ili su to činili u prošlosti, za navodnjavanje, napajanje stoke i/ili potrošnju u domaćinstvu.
Izrael koristi 86% vode iz planinskog vodonosnika, resursa koji se prostire preko granica i koji obje strane moraju zajedno dijeliti na pravedan i razuman način.

1. Tijekom posljednjih godina aktivnosti izraelskih kolonista znatno otežavaju palestinski pristup do i uporabu sve većeg broja izvora vode. Glavne metode kojima se služe kolonisti kako bi postigli taj cilj su prijetnje i zastrašivanje, te ograđivanje ciljanih područja.

2. Ovaj se fenomen odvija u kontekstu dugoročne izraelske politike naseljavanja vlastitog civilnog stanovništva na okupirani palestinski teritorij, što predstavlja kršenje međunarodnog humanitarnog prava. Izraelske su vlasti u tu svrhu prisvojile gotovo 40% Zapadne obale. Dodatnu palestinsku imovinu, uključujući izvore, preuzele su - bez službenog odobrenja, ali uz pristanak i često aktivnu potporu izraelskih vlasti - skupine kolonista.

3. Nakon što ograniče pristup Palestincima kolonisti počinju razvijati izvore u turističke atrakcije, uz potporu različitih izraelskih vladinih tijela. Sve razvijenija turistička infrastruktura kolonističkih naselja dodatno ih podupire time što predstavlja dodatni izvor prihoda za kolonističko stanovništvo, te „normalizira“ kolonistička naselja u očima većeg dijela izraelskog društva.

4. Nemogućnost pristupa i korištenja izvora znatno potkopava izvore za preživljavanje i sigurnost Palestinaca koji žive u pogođenim zajednicama. Mnogi su poljoprivrednici bili prisiljeni prestati obrađivati zemlju ili se suočiti sa smanjenom produktivnošću. Goniči stada i domaćinstva morali su povećati svoje izdatke za kupnju skuplje tekuće vode ili vode iz cisterni. Prisutnost naoružanih kolonista na izvorima i u njihovoj okolici također uzrokuje sve češća trvenja i sukobe.

5. Postupci kojima se izvode preuzimanje i razvijanje izvora – uključujući neovlašteni ulaz na tuđi posjed, zastrašivanje, krađu i bespravnu gradnju – protuzakoniti su kako prema međunarodnom pravu tako i prema izraelskim vojnim zakonima. No izraelske vlasti sustavno propuštaju provesti zakon nad onima koji su za ove postupke odgovorni i Palestincima ponuditi bilo kakav učinkoviti pravni lijek.

6. Zadiranje na palestinsku zemlju u svrhu širenja kolonističkih naselja ključni je uzrok humanitarne ranjivosti palestinskog stanovništva. Širenje kolonističkih naselja također uzrokuje fragmentaciju Zapadne obale, potkapajući na taj način pravo palestinskog naroda na samoodređenje.

7. Izraelske vlasti moraju prestati omogućavati preseljavanje izraelskih civila na okupirano palestinsko područje; ponovo omogućiti Palestincima pristup do izvora vode koje su preuzeli kolonisti; provesti učinkovite istrage slučajeva kolonističkog nasilja i neovlaštenog ulaza na tuđe posjede, te procesuirati one koji su za njih odgovorni; i spriječiti kolonističke „izlete“ na izvore koji se nalaze na zemlji u privatnom palestinskom vlasništvu.


Izvor i više informacija: The humanitarian impact of the takeover of Palestinian water springs by Israeli settlers


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Testimony of Amnon Neumann, an ex-Palmach fighter (video) (Hebrew/English)

A Message From Palestine to the Methodist Delegates (video)

Weekly Report On Israeli Human Rights Violations in the Occupied Palestinian Territory (18- 23 Oct. 2012)
Tjedni izvještaj o izraelskim kršenjima ljudskih prava na okupiranom palestinskom području (18. – 23. listopad 2012.)
U razdoblju koje pokriva izvještaj ubijena su 4, a ranjena 9 pripadnika palestinskog pokreta otpora u Pojasu Gaze. Izraelska okupacijska vojska nastavila je napadati ribare u Pojasu Gaze. Palestinski centar za ljudska prava dokumentirao je 4 napada na palestinske ribarske čamce. Uhićena su 4 ribara, a njihovi su čamci konfiscirani u moru kod obale al-Sudaniya na sjeveru Pojasa Gaze. Vojska je upotrijebila silu kako bi rastjerala nenasilne prosvjede koje su na Zapadnoj obali organizirali palestinski civili. Ozlijeđeni su desetci prosvjednika. Okupacijska je vojska 40 puta ulazila u palestinske zajednice na Zapadnoj obali i 3 puta u sjevernom dijelu Pojasa Gaze. Izraelska vojska je uhitila 5 Palestinaca na Zapadnoj obali. Izrael je nastavio nametati blokadu palestinskog okupiranog područja i izolaciju Pojasa Gaze od ostatka svijeta. Vojska je na Zapadnoj obali uspostavila desetak kontrolnih točaka. Najmanje je 1 Palestinac uhićen na vojnim kontrolnim točkama na Zapadnoj obali. Nastavila se gradnja kolonističkih naselja na Zapadnoj obali, a izraelski su kolonisti nastavili napadati palestinske civile i imovinu. Srušen je jedan vodeni bunar na području Wadi al-Hsein, istočno od Hebrona. Izraelski su kolonisti zapalili jedan civilni automobil i nastavili napadati palestinske poljoprivrednike. Izraelska okupacijske vojska uhitila je 2 Palestinaca i 1 međunarodnog aktivista koji su dokumentirali napade kolonista u središtu Hebrona.
Read more...

Gaza Declaration from the International Association of Democratic Lawyers
The failure of the international community to hold Israel accountable for its crimes against the people of Palestine makes it complicit in these actions. If the International Criminal Court continues to refuse to act on the case of Palestine, and if the Security Council fails to act to hold Israel accountable, the IADL calls upon the people of the world to demand the General Assembly to act under Article 22 of the United Nations Charter and set up a subsidiary body to investigate and prosecute these crimes. IADL especially condemns the United States for its obstruction of the implementation of Security Council resolutions requiring Israel to recognize the rights of the Palestinian people, and for exercising its veto when any action critical of Israel comes before the United Nations. IADL supports the boycott divestment and sanctions movement to boycott Israeli products as well as businesses which support the Occupation, and to sanction Israel for its crimes. We urgently call for all states to immediately put an end to any commercial transaction regarding weapons and military technology to and from Israel, in compliance with the general disarmament duties laid out in Article 26 of the UN Charter.
Read more...

Inter-faith group calls on the United Methodists to divest from 3 major companies doing business with Israel (audio, video)

Occupied Lives: There was no reason for my son's death
Izraelska vojska ubila i ranila palestinske ribare u Pojasu Gaze (24. listopad 2012.)
28. rujna 2012. izraelske su snage otvorile vatru na skupinu palestinskih ribara koji su izvlačili svoje mreže iz mora nekoliko metara od obale sjevernog Pojasa Gaze, pri čemu je ubijen 1 palestinski ribar (22), dok je njegov brat ranjen. Ostali su ribari uspjeli pobjeći neozlijeđeni. Prema podacima Palestinskog centra za ljudska prava, izraelski su vojnici prešli sjeverozapadnu granicu između Pojasa Gaze i Izraela i ušli 20 metara na palestinski teritorij, duž obale sjeverozapadnog grada Beit Lahije, smjestili se na jednom brežuljku i otvorili vatru na ribare. Žrtve su se u trenutku napada nalazile oko 15 metara od granice između Pojasa Gaze i Izraela.
Read more...


JAPAN:
Heartbreaking Images of Dolphins in Drained Aquariums the Result of 'Routine' Practice, Says Ric O'Barry
In the open waters of the boundless ocean, a free, wild dolphin can live up to 50 years. A caged dolphin, on the other hand, circles its tiny tank without purpose—often to the point of depression and suicide. Even in the largest aquarium facilities, captive dolphins have access to less than 1/10,000 of 1 percent (0.000001) of the swimming area available to them in their natural environment. Compare and contrast this to the fact that some wild dolphin pods can swim up to 100 miles a day hunting for food, and you'll begin to grasp why holding one captive in a tank—be it one with water or one where the water is temporarily drained—amounts to nothing more than the cruel deprivation of basic cetacean rights.
Read more...


SAD:
Wild Animals Under the Circus Big Top: Amusement or Abusement? (video)
In 2004, a two-year-old lion died from heatstroke aboard a Ringling Bros. circus train while an eight-month-old Ringling elephant was euthanized when he suffered fractures to his legs after falling from a circus pedestal. Cited in Inspection Reports from 2009 were more than five instances of cruelty toward elephants, including one with medically neglected swelling and trauma to her leg. Reports from that same year indicated the endangerment of tigers and lions confined to poorly ventilated boxcars and trauma to at least one camel. Building upon the USDA's case were photographs released in 2009 by retired Ringling trainer Sam Haddock, revealing violent training methods used on baby elephants, including binding them with ropes, at Ringling's Polk City, Florida, training center. According to Haddock, whose statements were notarized, it was common for elephants to scream, cry, and struggle as they were trained this way. Haddock's photos also revealed an extensive use of the bullhook, a sharpened rod used to beat circus elephants and occasionally other animals should they give a perfunctory performance.
Read more...


ponedjeljak, 22. listopada 2012.

Poruka palestinskih kršćana svijetu



Hrvatski prijevod dokumenta „Trenutak istine“ koji su u prosincu 2009. kršćanima u cijelom svijetu, izraelskim i palestinskim čelnicima, međunarodnoj zajednici i crkvama diljem svijeta uputili palestinski kršćani s ciljem bržeg postizanja pravde, mira i pomirbe u Palestini/Izraelu. Dokument, koji potpisuju čelnici različitih kršćanskih denominacija u Palestini/Izraelu, međunarodnu zajednicu poziva da podupre palestinski narod koji se dulje od 6 desetljeća suočava s ugnjetavanjem, raseljavanjem, patnjom i očiglednim aparthejdom. Palestinski kršćani sve crkve i kršćane u svijetu pozivaju da se suprotstave nepravdi i aparthejdu i založe za pravedan mir u Svetoj zemlji, te da ponovo preispitaju teologije koje opravdavaju zločine počinjene protiv Palestinaca i otimanje njihove zemlje. U ovom povijesnom dokumentu palestinski kršćani tvrde da je vojna okupacija njihove zemlje grijeh protiv Boga i čovječanstva, te da je svaka teologija koja daje legitimitet okupaciji daleko od kršćanskog nauka, jer je istinska kršćanska teologija, teologija ljubavi i solidarnosti s potlačenima, poziv na pravdu i jednakost među narodima. Dokument od svih naroda i političkih čelnika traži da izvrše pritisak na Izrael i poduzmu pravne mjere kako bi se izraelsku vladu obvezalo da okonča svoje ugnjetavanje i nepoštivanje međunarodnog prava. Na linku možete pronaći linkove na tekst dokumenta na brojnim jezicima, uključujući engleski, francuski, španjolski, njemački, talijanski, arapski, hebrejski, ruski, bugarski, mađarski i dr.



TRENUTAK ISTINE
Riječ vjere, nade i ljubavi iz srca palestinske patnje


Uvod
Mi, skupina kršćanskih Palestinaca, nakon molitve, promišljanja i razmjene mišljenja, upućujemo iz patnje u našoj zemlji, pod izraelskom okupacijom, vapaj nade u odsutnosti svake nade, vapaj pun molitve i vjere u Boga koji u svojoj božanskoj providnosti bdije nad svim stanovnicima ove zemlje. Nadahnuti otajstvom Božje ljubavi prema svima, otajstvom Njegove božanske prisutnosti u povijesti svih naroda i, osobito, u povijesti naše zemlje, objavljujemo svoju riječ temeljenu na našoj kršćanskoj vjeri i našem osjećaju palestinske pripadnosti - riječ vjere, nade i ljubavi.

Zašto sada? Zato što smo danas došli do bezizlazne situacije u tragičnoj sudbini palestinskog naroda. Političari se zadovoljavaju time da upravljaju krizom umjesto da se posvete ozbiljnom zadatku pronalaska načina kako da se ona riješi. Srca vjernika puna su boli i pitanja. Što radi međunarodna zajednica? Što rade politički čelnici u Palestini, u Izraelu i u arapskom svijetu? Što radi Crkva? Ne radi se ovdje samo o političkom problemu, već o politici koja uništava ljudska bića, i ona se mora ticati Crkve.

Obraćamo se našoj braći i sestrama, članovima naših Crkava u ovoj zemlji. Svoj apel upućujemo, kao kršćani i kao Palestinci, našim vjerskim i političkim vođama, našem palestinskom društvu i izraelskom društvu, međunarodnoj zajednici i našoj kršćanskoj braći i sestrama u Crkvama diljem svijeta.


1. Realnost na terenu
1.1 Kažu: „'Mir! Mir!'Ali mira nema.“ (Jr 6,14). Ovih dana svi govore o miru na Bliskom istoku i mirovnom procesu. No, sve su to do sada samo riječi; realnost je izraelska okupacija palestinskih područja, gubitak naše slobode i sve što proizlazi iz ove situacije:
1.1.1 Zid razdvajanja podignut na palestinskom teritoriju, kojeg je velik dio konfisciran u tu svrhu, pretvorio je naše gradove i sela u zatvore, odvojivši ih jedne od drugih, pretvorivši ih u raspršene i podijeljene kantone. Gaza, osobito nakon okrutnog rata koji je Izrael tamo pokrenuo u prosincu 2008. i siječnju 2009, nastavlja živjeti u nečovječnim uvjetima, pod trajnom blokadom i odsječena od ostatka palestinskog područja.
1.1.2 Izraelska kolonistička naselja pustoše našu zemlju u Božje ime i u ime sile, kontrolirajući naša prirodna bogatstva, uključujući vodu i poljoprivrednu zemlju, uskraćujući ih stotinama tisuća Palestinaca. Ona predstavljaju prepreku svakom političkom rješenju.
1.1.3 Realnost je svakodnevno ponižavanje kojem smo izloženi na vojnim kontrolnim točkama na putu do radnih mjesta, škola ili bolnica.
1.1.4 Realnost je razdvajanje članova iste obitelji koje onemogućava obiteljski život tisućama Palestinaca, osobito u slučajevima gdje jedan od supružnika nema izraelsku osobnu iskaznicu.
1.1.5 Sloboda vjeroispovijesti strogo je ograničena; slobodan pristup svetim mjestima uskraćen je pod izlikom sigurnosti. Jeruzalem i jeruzalemska sveta mjesta nedostupna su mnogim kršćanima i muslimanima iz Zapadne obale i Pojasa Gaze. Čak su i stanovnicima Jeruzalema nametnuta ograničenja tijekom vjerskih blagdana. Nekim pripadnicima našeg arapskog svećenstva ulaz u Jeruzalem je redovito onemogućen.
1.1.6 I izbjeglice su dio naše realnosti. Većina ih još uvijek živi u logorima u nečovječnim uvjetima. Iz generacije u generaciju čekaju na ostvarenje svog prava na povratak. Kakva će biti njihova sudbina?
1.1.7 A zarobljenici? Tisuće zarobljenika koji čame u izraelskim zatvorima su naša realnost. Izraelci su prevrnuli nebo i zemlju kako bi oslobodili jednog zarobljenika, a ove tisuće palestinskih zarobljenika, kada će oni biti slobodni?
1.1.8 Jeruzalem je srce naše realnosti. Istovremeno simbol mira i znak sukoba. Zid razdvajanja odvaja palestinske četvrti, a Jeruzalem ostaje bez svojih palestinskih građana, kršćana i muslimana. Konfisciraju im osobne iskaznice, što znači gubitak prava da žive u Jeruzalemu. Ruše im ili izvlašćuju domove. Jeruzalem, grad pomirbe, postao je grad diskriminacije i isključivosti, izvor sukoba umjesto mira.

1.2 Dio te realnosti je i izraelsko nepoštivanje međunarodnog prava i međunarodnih rezolucija, te paraliza arapskog svijeta i međunarodne zajednice kad se s njim suoče. Krše se ljudska prava i unatoč raznim izvještajima lokalnih i međunarodnih organizacija za ljudska prava, nepravda se nastavlja.
1.2.1 Palestinci koji žive u državi Izrael, koji su također pretrpjeli povijesnu nepravdu, iako građani s pravima i obvezama državljanstva, ipak su žrtve diskriminacijske politike. I oni čekaju na ostvarenje svojih punih prava i jednakost s ostalim sugrađanima.

1.3 Iseljavanje je još jedan element naše realnosti. Odsutnost svake vizije ili tračka nade u mir i slobodu tjera mlade ljude, kako muslimane tako i kršćane, da emigriraju. Na taj način zemlja ostaje bez svog najvažnijeg i najvrjednijeg bogatstva - obrazovane mladeži. Sve manji broj kršćana, osobito u Palestini, jedna je od opasnih posljedica, kako ovog sukoba, tako i lokalne i međunarodne paralize i neuspjeha u pronalaženju sveobuhvatnog rješenja problema.

1.4 Suočen s ovom realnošću, Izrael svoje postupke pravda kao samoobranu, uključujući okupaciju, kolektivno kažnjavanje i sve ostale oblike odmazde usmjerene protiv Palestinaca. Po našem je mišljenju ova vizija izvrtanje realnosti. Da, postoji palestinski otpor okupaciji. Međutim, da nema okupacije, ne bi bilo ni otpora, ni straha ni nesigurnosti. Tako mi tumačimo ovu situaciju. Stoga pozivamo Izraelce da okončaju okupaciju. Tada će otkriti novi svijet u kojem nema straha, nema prijetnji, već u njemu vladaju sigurnost, pravda i mir.

1.5 Palestinci su različito odgovorili na ovu realnost. Neki su odgovorili pregovorima: to je bio službeni stav Palestinske samouprave, ali nije potaknuo mirovni proces. Neke političke stranke odlučile su se za put oružanog otpora. Izrael je to iskoristio kao izliku da optuži Palestince da su teroristi i uspio je iskriviti pravu prirodu sukoba, predstavivši ga kao izraelski rat protiv terorizma, umjesto izraelske okupacije kojoj se s ciljem njenog okončanja suprotstavlja legitimni palestinski otpor.
1.5.1 Tragediju su pogoršali unutarnji sukob među samim Palestincima i odvajanje Gaze od ostatka palestinskog područja. Pri tome je vrijedno spomenuti da, iako je do podjele došlo među samim Palestincima, međunarodna zajednica za nju snosi znatnu odgovornost, budući da je odbila prihvatiti volju koju je palestinski narod izrazio u obliku rezultata demokratskih i legalnih izbora 2006. godine.

Još jednom ponavljamo i objavljujemo da je naša kršćanska riječ usred svega ovoga, usred naše katastrofe, riječ vjere, nade i ljubavi.


2. Riječ vjere

Vjerujemo u jednog Boga, dobrog i pravednog Boga

2.1 Vjerujemo u Boga, jednog Boga, Stvoritelja svemira i čovječanstva. Vjerujemo u dobrog i pravednog Boga koji voli svako od svojih stvorenja. Vjerujemo da je svako ljudsko biće stvoreno na sliku i sličnost Božju i da svačije dostojanstvo izvire iz dostojanstva Svemogućeg. Vjerujemo da je to dostojanstvo jedno i isto u svakom od nas. Za nas, ovdje i sada, osobito u ovoj zemlji, to znači da nas Bog nije stvorio zato da bismo se svađali i sukobljavali, već kako bismo mogli upoznati i voljeti jedni druge, i zajedno izgraditi zemlju u ljubavi i međusobnom poštovanju.
2.1.1 Također vjerujemo u vječnu Riječ Božju, Njegovog jedinog Sina, našeg Gospodina Isusa Krista, kojeg je Bog poslao kao Spasitelja svijeta.
2.1.2 Vjerujemo u Duh Sveti, koji prati Crkvu i cijelo čovječanstvo na njegovom putu. Taj nam Duh pomaže da razumijemo Sveto pismo, Stari i Novi zavjet, pokazujući njihovo jedinstvo, ovdje i sada. Duh čini vidljivim otkrivenje Boga čovječanstvu, u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Kako razumijemo riječ Božju?
2.2 Vjerujemo da je Bog progovorio cijelom čovječanstvu, ovdje u našoj zemlji: „Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu, kojega je postavio baštinikom svega i po kome je stvorio svijet.“ (Heb 1,1-2)
2.2 1 Mi, palestinski kršćani, vjerujemo, kao i svi kršćani diljem svijeta, da je Isus Krist došao kako bi ispunio Zakon i Proroke. On je alfa i omega, početak i kraj, i u njegovom svjetlu i vođeni Duhom Svetim čitamo Sveto Pismo. Promišljamo i tumačimo Sveto Pismo baš kao što je to činio Isus Krist s dvojicom učenika na putu u Emaus. Kako je zapisano u Evanđelju po svetom Luki: „I poče od Mojsija te, slijedeći sve proroke, protumači im što se na njega odnosilo u svim Pismima.“ (Lk 24,27)
2.2.2 Naš Gospodin Isus Krist je došao, navješćujući da je Kraljevstvo Božje blizu. Izazvao je revoluciju u životu i vjeri cijelog čovječanstva. Došao je s „novim naukom“ (Mk 1,27), bacivši novo svijetlo na Stari Zavjet, na teme povezane s našom kršćanskom vjerom i našim svakodnevnim životima, teme poput obećanja, izabranosti, Božjeg naroda i zemlje. Vjerujemo da je Riječ Božja živa Riječ, koja baca posebno svijetlo na svako razdoblje povijesti, pokazujući kršćanskim vjernicima što nam Bog govori ovdje i sada. Iz tog je razloga neprihvatljivo pretvarati Riječ Božju u kamena slova koja izopačuju Božju ljubav i Njegovu providnost u životu naroda i pojedinaca. Upravo je u tome greška fundamentalističkog tumačenja Biblije koje nam donosi smrt i razaranje kad je riječ Božja skamenjena i s generacije na generaciju se prenosi kao mrtvo slovo. To se mrtvo slovo koristi kao oružje u našoj sadašnjoj povijesti kako bi nam se uskratila naša prava u našoj vlastitoj zemlji.

Univerzalno poslanje naše zemlje
2.3 Vjerujemo da naša zemlja ima univerzalno poslanje. U toj univerzalnosti značenje obećanja, zemlje, izabranosti, Božjeg naroda proširuje se kako bi uključilo cijelo čovječanstvo, počevši od svih naroda ove zemlje. U svjetlu nauka Svetog pisma obećanje zemlje nikad nije bilo politički program, već navještaj potpunog univerzalnog spasenja. Ono je bilo početak ostvarenja Kraljevstva Božjeg na zemlji.
2.3.1 Bog je poslao patrijarhe, proroke i apostole u ovu zemlju kako bi svijetu prenijeli univerzalno poslanje. Danas u ovoj zemlji žive pripadnici triju religija, judaizma, kršćanstva i islama. Naša je zemlja Božja zemlja, kao što je to slučaj i sa svim zemljama na svijetu. Sveta je onoliko koliko je Bog u njoj prisutan, jer samo je Bog svet i posvetitelj. Dužnost je onih od nas koji ovdje žive da poštuju volju Božju za ovu zemlju. Naša je dužnost da je oslobodimo zla nepravde i rata. To je Božja zemlja i stoga mora biti zemlja pomirenja, mira i ljubavi. I to je doista moguće. Bog nas je ovdje postavio kao dva naroda, i Bog nam daje mogućnost, ako imamo volju, da živimo zajedno i uspostavimo u njoj pravdu i mir, učinimo je stvarno Božjom zemljom: „Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji u njemu žive.“ (Ps 24,1)
2.3.2 Naša prisutnost u ovoj zemlji, kao palestinskih kršćana i muslimana, nije slučajna već duboko ukorijenjena u povijesti i geografiji ove zemlje, s kojom smo povezani kao što je i svaki drugi narod povezan sa zemljom u kojoj živi. Počinjena je nepravda kad smo istjerani. Zapad se htio iskupiti za ono što su Židovi pretrpjeli u zemljama Europe, no to je učinio na naš račun i u našoj zemlji. Pokušali su ispraviti nepravdu, a rezultat je bila nova nepravda.
2.3.3 Osim toga, znamo da neki teolozi na Zapadu pokušavaju dati biblijski i teološki legitimitet kršenju naših prava. Tako su obećanja, prema njihovom tumačenju, postala prijetnja samoj našoj egzistenciji. „Dobra vijest“ u Evanđelju postala je za nas „vjesnik smrti“. Pozivamo te teologe da prodube svoje promišljanje o Riječi Božjoj i isprave svoja tumačenja kako bi mogli u Riječi Božjoj vidjeti izvor života za sve narode.
2.3.4 Naša povezanost s ovom zemljom je prirodno pravo. Ne radi se samo o ideološkom ili teološkom pitanju. Radi se o pitanju života i smrti. Postoje osobe koje se ne slažu s nama, čak nas definiraju kao neprijatelje samo zato što želimo živjeti kao slobodan narod u svojoj zemlji. Patimo od okupacije naše zemlje jer smo Palestinci. A kao palestinski kršćani patimo zbog krivih tumačenja nekih teologa. Suočeni s time, naš je zadatak očuvati Riječ Božju kao izvor života umjesto smrti, kako bi „dobra vijest“ ostala ono što jest, „dobra vijest“ za nas i za sve ljude. Suočeni s onima koji Bibliju koriste kako bi prijetili našem postojanju kao palestinskih kršćana i muslimana, obnavljamo svoju vjeru u Boga jer znamo da Božja riječ ne može biti uzrok našeg uništenja.

2.4 Stoga objavljujemo da svaka uporaba Biblije za opravdavanje ili potporu političkih opcija i stavova koji se temelje na nepravdi, nametnutoj od strane jedne osobe drugoj, ili od strane jednog naroda drugome, pretvaraju religiju u ljudsku ideologiju i lišavaju Riječ Božju njene svetosti, univerzalnosti i istine.

2.5 Također objavljujemo da je izraelska okupacija palestinske zemlje grijeh protiv Boga i čovječanstva jer uskraćuje Palestincima njihova temeljna ljudska prava, koja im je podario Bog. Ona iskrivljuje sliku Božju u Izraelcu koji je postao okupator, jednako kao što je iskrivljuje i u Palestincu koji živi pod okupacijom. Objavljujemo da je svaka teologija, koja se prividno temelji na Bibliji ili vjeri ili povijesti, i koja opravdava okupaciju, daleko od kršćanskih nauka, jer poziva na nasilje i sveti rat u ime svemogućeg Boga, podčinjavajući Boga privremenim ljudskim interesima i iskrivljujući božansku sliku u ljudskim bićima koja trpe političku i teološku nepravdu.


3. Nada
3.1 Unatoč tome što ne postoji ni najmanji tračak nadanja u poboljšanje situacije, naša nada ostaje čvrsta. Sadašnja situacija ne obećava nikakvo brzo rješenje ni okončanje okupacije koja nam je nametnuta. Istina, brojne su inicijative, konferencije, posjeti i pregovori, ali nakon njih nije uslijedila nikakva promjena naše situacije i patnje. Čak ni novi stav SAD-a, koji je najavio predsjednik Obama s očitom željom da se okonča ova tragedija, nije uspio promijeniti našu realnost. Jasan izraelski odgovor, koji odbija svako rješenje, ne ostavlja mjesta pozitivnom nadanju. Unatoč tome, naša nada ostaje čvrsta, jer dolazi od Boga. Samo je Bog dobar, svemoguć i pun ljubavi i Njegova će dobrota jednog dana pobijediti zlo kojem smo izloženi. Sveti Pavao nam kaže: „Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas? (...) Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? 'Zbog tebe - stoji pisano - ubijaju nas cijeli dan; (...)' (...) Siguran sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje“ (Rim 8, 31.35-36.38-39)

Što znači nada?
3.2 Nada u nama znači najprije našu vjeru u Boga, a zatim i, svemu unatoč, naše očekivanje bolje budućnosti. Znači i da svoju nadu ne želimo temeljiti na iluzijama - shvaćamo da oslobođenje nije blizu. Nada je sposobnost da vidimo Boga usred nevolje, i da surađujemo s Duhom Svetim koji obitava u nama. Iz ove vizije crpimo snagu da budemo ustrajni, ostanemo čvrsti i radimo na promjeni realnosti u kojoj živimo. Nada znači da se ne predajemo zlu, već da mu se suprotstavljamo i nastavljamo mu se opirati. U sadašnjosti ili budućnosti vidimo samo propast i uništenje. Vidimo prevlast jačega, sve češće okretanje rasističkom razdvajanju i nametanje zakona koji poriču naše postojanje i naše dostojanstvo. Vidimo i pomutnju i podjelu među Palestincima. Ako se, unatoč svemu ovome, odupremo ovoj stvarnosti danas i intenzivno djelujemo, možda nas neće zadesiti uništenje koje se nazire na obzoru.

Znaci nade
3.3 Crkva u našoj zemlji, njeni poglavari i vjernici, unatoč svojoj slabosti i svojim podjelama, pokazuje određene znake nade. Naše su župne zajednice pune života i većina naših mladih ljudi su aktivni apostoli pravde i mira. Uz individualni angažman pojedinaca, različite naše Crkvene institucije također čine našu vjeru aktivnom i prisutnom u službi, ljubavi i molitvi.
3.3.1 Među tim znacima nade su lokalni teološki centri, vjerskog i društvenog karaktera. Takvi su centri brojni u našim različitim Crkvama. Ekumenski duh, unatoč ponekim oklijevanjima, sve se češće pokazuje na sastancima naših različitih Crkvenih obitelji.
3.3.2 Tome možemo dodati brojne sastanke u svrhu međureligijskog dijaloga, kršćansko-muslimanski dijalog, koji okuplja vjerske čelnike i dio naroda. Nema dvojbe da je dijalog dugotrajan proces i napor koji se usavršava iz dana u dana dok proživljavamo istu patnju i gajimo ista očekivanja. Postoji i dijalog između 3 religije, judaizma, kršćanstva i islama, kao i različiti dijalozi i sastanci na akademskoj ili društvenoj razini. Svi oni pokušavaju srušiti zidove koje nameće okupacija i suprotstavljaju se iskrivljenoj percepciji ljudskih bića u srcima njihove braće ili sestara.
3.3.3 Jedan od najvažnijih znakova nade je ustrajnost generacija, vjera u pravednost njihovog cilja i postojanost sjećanja, koja ne zaboravlja „Nakbu“ (katastrofu) i njeno značenje. Jednako je tako važna i svijest koja se razvija među mnogim Crkvama diljem svijeta i njihova želja da spoznaju istinu o onome što se ovdje događa.
3.3.4 Povrh toga, kod mnogih vidimo odlučnost da prevladaju mržnju iz prošlosti i da budu spremni za pomirbu kad se ponovo uspostavi pravda. Svijest javnosti o potrebi da se ponovo uspostave politička prava Palestinaca raste, a židovski i izraelski glasovi koji zagovaraju mir i pravdu podižu se u znak potpore i uz odobravanje međunarodne zajednice. Istina, te snage koje se zalažu za pravdu i pomirbu još nisu uspjele izmijeniti ovu nepravednu situaciju, no imaju određeni utjecaj i mogle bi skratiti vrijeme patnje i ubrzati približavanje trenutka pomirbe.

Poslanje Crkve
3.4 Naša je Crkva Crkva ljudi koji mole i služe. Ta molitva i služba su proročki, jer pronose glas Božji u sadašnjosti i budućnosti. Sve što se događa u našoj zemlji, svatko tko ondje živi, sva bol i nada, sva nepravda i svi napori da se ona okonča, nerazdvojni su dio molitve naše Crkve i službe svih njenih institucija. Zahvaljujemo Bogu što naša Crkva podiže svoj glas protiv nepravde unatoč činjenici da neki žele da ostane nijema, zatvorena u svoju religijsku pobožnost.
3.4.1 Poslanje Crkve je proročko, da govori Riječ Božju hrabro, iskreno i s ljubavlju u lokalnom kontekstu i usred svakodnevnih događaja. Ako staje na nečiju stranu, onda je to strana potlačenih, kako bi stajala na njihovoj strani, kao što je Krist naš Gospodin stajao na strani svakog siromaha i svakog grešnika, pozivajući ih na pokajanje, život i povrat dostojanstva koje im je podario Bog i koje im nitko nema pravo oduzeti.
3.4.2 Poslanje Crkve je navijestiti Kraljevstvo Božje, kraljevstvo pravde, mira i dostojanstva. Pozvani smo da kao živa Crkva budemo svjedoci Božje dobrote i dostojanstva ljudskih bića. Pozvani smo da se molimo i da podignemo svoj glas kad naviještamo novo društvo u kojem ljudska bića vjeruju u vlastito dostojanstvo i dostojanstvo svojih protivnika.
3.4.3 Naša Crkva naviješta Kraljevstvo koje se ne može vezati ni uz kakav zemaljski režim. Isus je pred Pilatom rekao kako je točno da je on kralj, no „Moje kraljevstvo ne pripada ovomu svijetu.“ (Iv 18,36). Sveti Pavao kaže: „Kraljevstvo se Božje ne sastoji u jelu i piću, nego u pravednosti, miru i radosti po Duhu Svetom.“ (Rim 14,17) Stoga religija ne može odobravati ni podupirati niti jedan nepravedan politički režim, već mora promicati pravdu, istinu i ljudsko dostojanstvo. Mora poduzeti sve kako bi na pravi put vratila režime u kojima ljudska bića trpe nepravdu i u kojima se gazi ljudsko dostojanstvo. Kraljevstvo Božje na zemlji nije ovisno niti o jednoj političkoj orijentaciji, jer je veće i univerzalnije od bilo kojeg pojedinačnog političkog sustava.
3.4.4 Isus Krist je rekao: „kraljevstvo je Božje među vama“ (Lk 17, 21). To Kraljevstvo koje je prisutno među nama i u nama nastavak je otajstva spasenja. Ono je prisutnost Boga među nama i naša svijest o toj prisutnosti u svemu što radimo i govorimo. U toj ćemo božanskoj prisutnosti činiti ono što je u našoj moći sve dok se u ovoj zemlji ne izvrši pravda.
3.4.5 Okrutne okolnosti u kojima je živjela i živi palestinska Crkva nagnale su je da pročisti svoju vjeru i bolje upozna svoj poziv. Promišljali smo o svom pozivu i bolje ga spoznali usred patnje i boli: danas u sebi nosimo snagu ljubavi umjesto snage osvete, kulturu života umjesto kulture smrti. To je izvor nade za nas, za Crkvu i za svijet.

3.5 Uskrsnuće je izvor naše nade. Kao što je Krist uskrsnuo kao pobjednik nad smrću i zlom, tako možemo i mi, svaki stanovnik ove zemlje može, pobijediti zlo rata. Ostat ćemo Crkva svjedoka, ustrajna i aktivna u zemlji Uskrsnuća.


4. Ljubav
Zapovijed ljubavi
4.1 Krist naš Gospodin je rekao: „kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga“. (Iv 13,34) On nam je već pokazao kako da volimo naše neprijatelje i kako da s njima postupamo. Rekao je: „Čuli ste da je rečeno: 'Ljubi svoga bližnjega i mrzi svoga neprijatelja!' A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog, koji čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednima i nepravednima. (...) Dakle: budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ (Mt 5,43-48)
Sveti Pavao je također rekao: „Nikomu ne vraćajte zlo za zlo!“ (Rim 12,17). A sveti Petar je rekao: „Ne vraćajte zlo za zlo, ni uvredu za uvredu, već naprotiv blagoslivljajte, jer ste na to pozvani da baštinite blagoslov!“ (1 Pt 3,9)

Otpor
4.2 Ove su riječi jasne. Ljubav je zapovijed Krista našeg Gospodina upućena nama i uključuje prijatelje i neprijatelje. To mora biti jasno kada se nalazimo u okolnostima u kojima se moramo opirati zlu svake vrste.
4.2.1 Ljubav znači vidjeti lice Božje u svakom ljudskom biću. Svaka je osoba moj brat ili moja sestra. No, vidjeti lice Božje u svakome ne znači prihvaćati zlo ili ugnjetavanje s njihove strane. Ljubav nastoji popraviti zlo i zaustaviti ugnjetavanje.
Nepravda nametnuta palestinskom narodu u obliku izraelske okupacije je zlo kojem se moramo oduprijeti. To je zlo i grijeh kojem se moramo oduprijeti i koje je potrebno ukloniti. Primarna je odgovornost za to na samim Palestincima koji trpe okupaciju. Kršćanska nas ljubav poziva da se odupremo okupaciji. No, ljubav pobjeđuje zlo koračajući putovima pravde. Odgovornost je i na međunarodnoj zajednici, jer danas međunarodna zajednica uređuje odnose među narodima. Konačno, odgovornost je na počiniteljima nepravde; oni se moraju osloboditi zla koje je u njima i nepravde koju su nametnuli drugima.
4.2.2 U povijesti naroda vidimo mnogo ratova i mnogo suprotstavljanja ratu ratom, nasilju nasiljem. I palestinski je narod krenuo putem drugih naroda, osobito u prvim stadijima svoje borbe s izraelskom okupacijom. No, palestinski je narod također koristio i nenasilnu borbu, posebno tijekom prve Intifade. Uviđamo da svi narodi moraju pronaći novi put u svojim međusobnim odnosima i rješavanju svojih konflikata. Putovi sile moraju ustupiti mjesto putovima pravde. To se prije svega odnosi na narode koji su vojno jaki, dovoljno moćni da nametnu svoju nepravdu slabijima.
4.2.3 Kažemo da je otpor izraelskoj okupaciji naš kršćanski izbor. Pružanje otpora je pravo i dužnost kršćana. No, to je otpor kojem je temeljno načelo ljubav. Stoga je to kreativan otpor, jer mora pronaći ljudske načine kojima će se obratiti čovječnosti neprijatelja. Vidjeti sliku Božju u licu neprijatelja znači zauzeti stavove u svijetlu te vizije aktivnog otpora kako bi se zaustavila nepravda i natjeralo počinitelja da okonča svoju agresiju i na taj način postigao željeni cilj, a to je povrat zemlje, slobode, dostojanstva i neovisnosti.
4.2.4 Krist naš Gospodin ostavio nam je primjer koji moramo slijediti. Moramo se oduprijeti zlu, ali on nas je učio da se ne možemo zlu opirati zlom. To je teška zapovijed, osobito kada je neprijatelj odlučan da se nametne i poriče naše pravo da ostanemo ovdje u našoj zemlji. To je teška zapovijed, ali samo se ona može oduprijeti jasnim izjavama okupacijskih vlasti koje ne prihvaćaju naše postojanje i mnogim izlikama koje te vlasti koriste kako bi nam nastavile nametati okupaciju.
4.2.5 Otpor zlu okupacije je znači ugrađen u tu kršćansku ljubav koja odbija zlo i popravlja ga. Ona se opire zlu u svim njegovim oblicima metodama koje slijede logiku ljubavi i koristi svu energiju s ciljem postizanja mira. Možemo pružiti otpor putem građanskog neposluha. Ne odupiremo se smrću, već poštivanjem života. Poštujemo i visoko cijenimo sve one koji su dali svoje živote za domovinu. I tvrdimo da svaki građanin mora biti spreman braniti svoj život, slobodu i zemlju.
4.2.6 Palestinske civilne organizacije, međunarodne organizacije, nevladine organizacije i neke vjerske institucije pozivaju pojedince, tvrtke i države na dezinvestiranje i ekonomski i potrošački bojkot svega što proizvodi okupacija. Podrazumijevamo da to uključuje logiku nenasilnog otpora. Ovakve se kampanje moraju provoditi hrabro i otvoreno i iskreno proglašavajući da njihov cilj nije osveta, već okončanje postojećeg zla, oslobađanje i počinitelja i žrtve nepravde. Cilj je osloboditi oba naroda ekstremističkih stavova različitih izraelskih vlada, kako bi se postigla pravda i pomirba za oba naroda. U tom duhu i takvim djelovanjem s vremenom ćemo doći do željenog rješenja naših problema, kao što se to dogodilo u Južnoj Africi i s mnogim drugim oslobodilačkim pokretima u svijetu.

4.3 Našom ćemo ljubavlju prevladati nepravde i postaviti temelje novog društva kako za nas tako i za naše protivnike. Mi i oni imamo zajedničku budućnost. Spirala nasilja koja će uništiti oba naša naroda ili mir koji će im oboma koristiti. Pozivamo Izrael da odustane od svoje nepravde prema nama i da ne iskrivljava istinu o realnosti okupacije pretvarajući se da se radi o borbi protiv terorizma. Uzroci „terorizma“ su u počinjenoj ljudskoj nepravdi i zlu okupacije. Njih treba ukloniti ako postoji iskrena namjera da se okonča „terorizam“. Pozivamo građane Izraela da budu naši partneri u miru, a ne u spirali beskrajnog nasilja. Oduprimo se zlu zajedno, zlu okupacije i paklenoj spirali nasilja.


5. Naša poruka našoj braći i sestrama
5.1 Svi se danas suočavamo s preprekama na putu i budućnošću koja obećava samo patnju. Naša poruka našoj kršćanskoj braći i sestrama je poruka nade, strpljenja, ustrajnosti i novog djelovanja za bolju budućnost. Poručujemo da kao kršćani pronosimo poruku i nastavit ćemo je pronositi unatoč trnju, unatoč krvi i svakodnevnim poteškoćama. Polažemo svoju nadu u Boga, koji će nam podariti mir u Svoje vrijeme. Istovremeno, nastavljamo djelovati s Bogom i u skladu s Božjom voljom, gradeći, opirući se zlu i približavajući dan kad će zavladati pravda i mir.

5.2 Poručujemo našoj kršćanskoj braći i sestrama: Sad je vrijeme za pokajanje. Pokajanje nas vraća u zajedništvo ljubavi sa svima koji pate, zarobljenima, ranjenima, onima koji su pogođeni privremenim ili trajnim invaliditetom, djecom koja ne mogu proživjeti svoje djetinjstvo i sa svima koji tuguju za voljenom osobom. Zajedništvo ljubavi kaže svakome tko vjeruje u duh i istinu: ako je moj brat zarobljen, i ja sam zarobljen; ako mu je uništen dom, moj je dom uništen; kad je moj brat ubijen, i ja sam ubijen. Suočeni smo s istim izazovima i zajedno dijelimo sve što se dogodilo i što će se dogoditi. Možda smo, kao pojedinci ili čelnici Crkava, šutjeli kad smo trebali podići naše glasove kako bismo osudili nepravdu i podijelili patnju. Sad je vrijeme da se pokajemo za našu šutnju, ravnodušnost, nedostatak zajedništva, bilo stoga što nismo ustrajali u svom poslanju u ovoj zemlji i što smo ga napustili, bilo zato što nismo dovoljno razmišljali i učinili kako bismo dosegli novu i ujedinjenu viziju i jer smo ostali podijeljeni, proturječili svom svjedočanstvu i oslabili svoju riječ. Pokajanje zbog naše brige za vlastite institucije, ponekad nauštrb našeg poslanja, kojom je ušutkan proročki glas koji je Duh dao Crkvama.

5.3 Pozivamo kršćane da ostanu ustrajni u ovo vrijeme iskušenja, kao što smo mi ostali ustrajni stoljećima, dok su se izmjenjivale države i vlade. Budite strpljivi, ustrajni i ispunjeni nadom kako biste mogli nadom ispuniti srce svakog od vaše braće ili sestara koji s vama dijele istu kušnju. Budite „uvijek spremni na odgovor svakomu tko vam zatraži razlog nade koja je u vama“ (1 Pt 3,15). Budite aktivni i, pod uvjetom da je to u skladu s ljubavlju, sudjelujte u svakoj žrtvi koju otpor od vas traži kako bismo prevladali našu sadašnju muku.

5.4 Malobrojni smo, ali naša je poruka velika i važna. Našoj je zemlji hitno potrebna ljubav. Naša ljubav je poruka muslimanima i Židovima i svijetu.
5.4.1 Naša poruka muslimanima, poruka je ljubavi i zajedničkog suživota i poziv na odbacivanje fanatizma i ekstremizma. Ona je također poruka svijetu da muslimane ne treba doživljavati kroz stereotip neprijatelja ni kao karikaturu terorista, već da s njima treba živjeti u miru i sudjelovati u zajedničkom dijalogu.
5.4.2 Naša poruka Židovima glasi: Iako smo se borili jedni protiv drugih u nedavnoj prošlosti i borimo se još uvijek i danas, sposobni smo voljeti i živjeti zajedno. Možemo organizirati svoj politički život, u svoj njegovoj složenosti, u skladu s logikom te ljubavi i njenom snagom, nakon što bude okončana okupacija i uspostavljena pravda.
5.4.3 Riječ vjere svakome tko sudjeluje u političkoj djelatnosti govori: ljudska bića nisu stvorena za mržnju. Nije dopušteno mrziti, niti je dopušteno ubiti ili biti ubijen. Kultura ljubavi kultura je prihvaćanja onog drugog. Kroz nju se usavršavamo i uspostavljaju se temelji društva.


6. Naša poruka Crkvama u svijetu
6.1 Naša poruka Crkvama u svijetu je prije svega riječ zahvale za solidarnost koju ste prema nama pokazali riječju, djelom i prisutnošću među nama. Ona je riječ hvale za mnoge Crkve i kršćane koji podržavaju pravo palestinskog naroda na samoodređenje. Ona je poruka solidarnosti s onim kršćanima i Crkvama koji su patili zbog zagovaranja prava i pravde.
Međutim, ona je i poziv na pokajanje; na ispravljanje fundamentalističkih teoloških pozicija koje podržavaju određene nepravedne političke poteze u pogledu palestinskog naroda. Ona je poziv da budete na strani potlačenih i očuvate riječ Božju kao dobru vijest za sve umjesto da je pretvorite u oružje kojim se ubijaju potlačeni. Riječ Božja je riječ ljubavi za cijelu Njegovu kreaciju. Bog nije saveznik jednih protiv drugih, niti je protivnik jednima naspram drugih. Bog je Gospodar svih i voli sve, od svih zahtijeva pravdu i svima nam daje iste zapovijedi. Tražimo od naših sestrinskih Crkava da ne prikrivaju teologijom nepravdu koju trpimo, grijeh okupacije koja nam je nametnuta. Pitanje koje danas postavljamo svojoj braći i sestrama u Crkvama je: Možete li nam pomoći da povratimo svoju slobodu, jer to je jedini način na koji možete pomoći ovim dvama narodima da postignu pravdu, mir, sigurnost i ljubav?

6.2 Kako bi razumjele našu realnost, kažemo Crkvama: Dođite i vidite. Ispunit ćemo svoju ulogu i upoznati vas s istinom naše realnosti, primiti vas kao hodočasnike koji k nama dolaze moliti, noseći poruku mira, ljubavi i pomirbe. Upoznat ćete se s činjenicama i ljudima ove zemlje, kako s Palestincima tako i s Izraelcima.

6.3 Osuđujemo sve oblike rasizma, bez obzira radilo se o rasizmu na vjerskoj ili etničkoj osnovi, uključujući antisemitizam i islamofobiju, i pozivamo i vas da osudite rasizam i suprotstavite mu se u svim njihovim oblicima. Istovremeno vas pozivamo da kažete riječ istine i zauzmete stav istine u pogledu izraelske okupacije palestinske zemlje. Kao što smo već spomenuli, u bojkotu i povlačenju investicija vidimo nenasilna sredstva za postizanje pravde, mira i sigurnosti za sve.


7. Naša poruka međunarodnoj zajednici
7. Od međunarodne zajednice tražimo da ukine načelo „dvostrukih standarda“ i inzistira na međunarodnim rezolucijama vezano uz palestinski problem u pogledu svih strana. Selektivna primjena međunarodnog prava dovodi nas u opasnost da budemo izloženi zakonu džungle. Ona opravdava tvrdnje nekih oružanih skupina i država kako međunarodna zajednica razumije samo logiku sile. Stoga pozivamo na odgovor na već spomenuti prijedlog civilnih i vjerskih institucija: pokretanje sustava ekonomskih sankcija i bojkota koji će se primijeniti protiv Izraela. Ponovo ponavljamo da se ovdje ne radi o osveti, već o ozbiljnoj akciji kojoj je cilj postizanje pravednog i trajnog mira koji će okončati izraelsku okupaciju palestinskih i drugih arapskih teritorija i svima jamčiti sigurnost i mir.


8. Poziv židovskim i muslimanskim vjerskim čelnicima
8. Naposljetku, svoj apel upućujemo židovskim i muslimanskim vjerskim i duhovnim vođama, s kojima dijelimo istu viziju: da je Bog stvorio svako ljudsko biće i dao mu jednako dostojanstvo. Od tuda izvire obveza svakog od nas da branimo potlačene i dostojanstvo koje im je podario Bog. Pokušajmo se zajedno izdići iznad političkih stajališta koja su do sada podbacila i koja nas nastavljaju voditi putem neuspjeha i patnje.


9. Poziv našem palestinskom narodu i Izraelcima
9.1 Ovo je poziv da vidimo lice Božje u svakom od Božjih stvorenja i prevladamo prepreke straha ili rase kako bismo uspostavili konstruktivan dijalog, umjesto da ustrajemo u beskrajnim manevrima kojima je cilj održati postojeće stanje. Pozivamo na potragu za zajedničkom vizijom, izgrađenom na jednakosti i zajedništvu, umjesto na nadmoći, poricanju onog drugog ili agresiji, pod izgovorom straha i sigurnosti. Tvrdimo da je ljubav moguća i da je moguće međusobno povjerenje. Zato je moguć i mir i konačna pomirba. Tako ćemo ostvariti pravdu i sigurnost za sve.

9.2 Obrazovanje je važno. Obrazovni programi nam moraju pomoći da upoznamo drugu stranu onakvu kakva ona jest, umjesto kroz prizmu sukoba, neprijateljstva ili vjerskog fanatizma. Današnji obrazovni programi zagađeni su tim neprijateljstvom. Došlo je vrijeme da uvedemo novo obrazovanje koje će nam omogućiti da u onom drugom vidimo lice Božje i objasniti da smo sposobni voljeti jedni druge i graditi svoju budućnost zajedno u miru i sigurnosti.

9.3 Pokušaji uvođenja vjerske države, bilo židovske bilo islamske, guše državu, zatvaraju je u uske granice i pretvaraju u državu koja provodi diskriminaciju i isključenje, privilegirajući jedne državljane u odnosu na druge. Upućujemo apel židovskim i muslimanskim vjernicima: neka ta država bude država svih njenih građana, s vizijom izgrađenom na poštivanju religije, ali i na jednakosti, pravdi, slobodi i poštivanju pluralizma, umjesto na dominaciji neke vjerske skupine ili brojčane većine.

9.4 Palestinskim čelnicima poručujemo da trenutne podjele slabe sve nas i uzrok su dodatnih patnji. Te podjele ništa ne može opravdati. Za dobrobit naroda, koja mora biti važnija od dobrobiti političkih stranaka, podjela se mora okončati. Pozivamo međunarodnu zajednicu da podupre ujedinjenje i poštuje slobodno izraženu volju palestinskog naroda.

9.5 Jeruzalem je temelj naše vizije i cijelog našeg života. Tom je gradu Bog dao posebnu važnost u povijesti čovječanstva. Svi ljudi kreću se prema tom gradu - gdje će se sresti u prijateljstvu i ljubavi u prisutnosti Jednog Jedinstvenog Boga, prema viziji proroka Izaije: „Dogodit će se na kraju danâ: Gora Doma Jahvina bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će stjecati svi narodi (...) On će biti sudac narodima, mnogim će sudit plemenima, koji će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat mača protiv naroda nit se više učit ratovanju.“ (Iz 2, 2-5) Danas u tom gradu žive dva naroda triju religija; i svako političko rješenje mora se temeljiti na toj proročkoj viziji i međunarodnim rezolucijama koje se odnose na cijeli Jeruzalem. To je prvi problem o kojem treba pregovarati jer će priznanje svetosti Jeruzalema i njegova poruka biti izvor nadahnuća za pronalazak rješenja cjelokupnog problema, koji je velikim dijelom problem međusobnog povjerenja i sposobnosti izgradnje nove zemlje u ovoj Božjoj zemlji.


10. Nada i vjera u Boga
U odsustvu svake nade upućujemo svoj vapaj nade. Vjerujemo u Boga koji je dobar i pravedan. Vjerujemo da će Božja dobrota na kraju pobijediti zlo mržnje i smrti koje još uvijek vlada u našoj zemlji. Ovdje ćemo vidjeti „novu zemlju“ i „novo ljudsko biće“, sposobno da se duhovno uzdigne do ljubavi prema svakom od svoje braće i sestara.


nedjelja, 21. listopada 2012.

Uglavnom linkovi – Palestina/Izrael, SAD


PALESTINA/IZRAEL:
Life and Death - The Tank Man and Rachel Corrie (video)
The court decision in Israel, which exonerated the driver of a huge bulldozer in the death of activist Rachel Corrie, recalls a previous confrontation between man and machine - the 1989 stance of a Chinese citizen before a tank squadron moving toward Tiananmen Square. Chronologically and physically displaced, these two events have similar characteristics - one person preventing mayhem by standing firm before those who are prepared to cause violence against others - identical beginnings, different endings - one ending with a smile and relief; the other ending with declamation and grief.
Read more...

Disciplinary hearing for Border Police officer who kicked a nine year old boy (video)
Disciplinsko saslušanje za pograničnog policajca koji je nogom udario 9-godišnjeg dječaka (video) (26. kolovoz 2012.)
Odjel za istragu policijskog postupanja pri izraelskom ministarstvu pravosuđa obavijestio je izraelsku organizaciju za ljudska prava B'Tselem da je odlučio pokrenuti disciplinski postupak zbog „nezakonite uporabe sile“ protiv jednog pograničnog policajca koji je snimljen kako nogom udara 9-godišnjeg palestinskog dječaka. Odjel je odlučio da neće podizati kaznenu optužnicu protiv policajca. 29. lipnja 2012. jedan je volonter B'Tselema video kamerom snimio izraelskog pograničnog policajca kako kod Groba patrijarha u Hebronu nogom udara jednog palestinskog školarca, dok ga jedan drugi policajac sputava. B'Tselem je snimku objavio 2. srpnja 2012, a zatim su je preuzeli mnogi mediji, što je dovelo do službene reakcije i ovaj problem iznijelo pred oči javnosti. Svjedočanstva koje je prikupio B'Tselem otkrila su da je ovo bio drugi put u manje od mjesec dana da su pogranični policajci napali istog dječaka. Nakon objave snimke Odjel za istragu policijskog postupanja obavijestio je B'Tselem da je otvorena kriminalna istraga i da će osumnjičeni policajci biti odmah ispitani, a mediji su objavili da je zapovjednik pogranične policije naredio okupljanje specijalnog tima koji će istražiti incident. Odjel za istragu policijskog postupanja ispitao je i žrtvu policijskog nasilja i volontera koji je snimio incident u policijskoj postaji u Kiryat Arbi.
Read more...

Eitan Bronstein: The Nakba - an event that did not occur (although it had to occur)
In March 2004 a memorial event was held near the 'Cinema City' (Hertzeliya) for the Palestinian village of Ijlil which had existed at the site until 1948. Its inhabitants fled upon hearing of massacres committed against Palestinians by Zionist forces in the area. A detailed report about the village, its uprooting and the fate of its refugees, was published in the local paper 'Sharon Times' on the occasion of the memorial. One week later the same paper published a letter to the editor written by a reader who was outraged at the paper for "providing a stage (...) to some Arabs who claim to have once lived on the site of the recently constructed, magnificent Cinema City." An educator working in Natanya was surprised to hear from high school students that, "before the Jews there were the British in the country." These are two rather incidental examples for the denial of the Palestinian Nakba by Jews in Israel. While it would certainly be possible to find even stronger examples, there appears to be no need for proof of the argument that the Jewish public in Israel denies the occurrence of the Nakba. The Nakba denial is found in the geography and the history taught in schools, on the maps of the country and in the signs marking places on its surface. All of them ignore almost completely the event which made possible the establishment of the Jewish State as a state with a Jewish majority and a Palestinian minority, after the majority of the indigenous people of the country were evicted, their properties destroyed and/or confiscated for the benefit of the new state.
Read more...

From the children of Gaza: Samouni Street (video) (Arabic/English)

Tortured in broad daylight: Israel police repeatedly electrocute handcuffed Palestinian father - video
Mučenje usred bijela dana: izraelska policija snimljena kako električnim pištoljem napada već svladanog i vezanog Palestinca - video (24. kolovoz 2012.)
Na YouTube-u je objavljena snimka koja prikazuje izraelsku policiju kako uzastopno na očigled užasnutih ljudi bespomoćnog Palestinca napada elektrošokerom u jednom vodenom parku u Tel Avivu. Žrtva, 42-godišnji Talal Siad, previja se na zemlji u agoniji dok uniformirani izraelski policajci izravno u njega ispaljuju oružje koje nalikuje na elektrošoker. Niti u jednom trenutku na snimci Siad ne predstavlja opasnost ni za koga. Siad je napadnut jer se usprotivio grubom postupanju policije prema drugim Palestincima u parku. Incident se odigrao 21. kolovoza oko 10:30 sati prije podne kad su Siad i njegova obitelj, te nekoliko drugih obitelji iz četvrti al-Tur u istočnom okupiranom Jeruzalemu otišli u park kako bi proslavili Ramazanski bajram koji obilježava kraj ramazana. Siad je policiji prigovorio kad je vidio kako velik broj policajaca zlostavlja jednog palestinskog mladića prskajući ga paprenim sprejom i napadajući ga elektrošokovima iz blizine. Žene i djecu iz Jeruzalema prestravio je napad na Siada, kao i židovsku djecu i njihove obitelji koje su preklinjale policiju da prekine napad koji se odvijao pred očima djece. Siad je uvjeren da izraelskoj policiji život palestinskog stanovnika Jeruzalema ne znači ništa i da bi ga ubili da se incident nije odigrao naočigled sviju prisutnih u vodenom parku. 11. lipnja 2010. usred bijela dana ubijen je Ziad Jilani, masovnom pucnjavom izraelske okupacijske policije u istočnom okupiranom Jeruzalemu, kad se vraćao kući nakon molitve kako bi sa svojom ženom Amerikankom i 3 kćerima proveo dan na plaži. Prema pisanju izrealskog lista Haaretz „elektrošokeri bi trebali pomoći policajcima da svladaju sumnjivce dok im ne budu stavljene lisice na ruke, a nakon tog trenutka uporaba tog oružja je zabranjena. No snimke dokazuju da su policajci nastavili koristiti elektrošoker protiv Siada pred drugim kupačima čak i nakon što su mu ruke bile vezane i nakon što više nije mogao ugroziti niti jednog od njih“.
Read more...

Looting, Looting, and More Looting
After a while the Custodian himself began to distribute the confiscated property. To begin with, Shafrir later reported, goods, materials and equipment were turned over to the army, directly from the stores in the occupied towns. Merchandise which the army did not require was put up for sale. The sale was conducted by special departments instituted for the purpose, staffed, as much as war conditions allowed, by personnel trained in the principal branches of commerce. Other merchandise was sold through negotiation with merchants or industrialists, depending on the type of materials. "The army had the first choice of any goods and materials it might require," Shafrir said. "Next were the government offices, the war disabled, the Jewish Agency, the local authorities and public bodies, such as Hadassah." The army also needed most of the workshop equipment such as cabinet-making shops, locksmiths-works, turneries, iron-works, tin-works and the like. Industrial plants which could be operated on their existing sites were leased out by contract, "whenever possible," according to Shafrir. Plants which no one wanted to lease were sold to the highest bidder.
Read more...

British Mandate: A Survey of Palestine
164. Jewish agricultural colonisation during the past sixty years owes much to the pioneering of the late Baron Edmund de Rothschild whose activities date back to 1883. Since then some 450,000 dunums of land have been acquired either by him or the Association and they have established some forty settlements with a population of over 50,000. It is estimated that about £P.15 million were expended by Baron de Rothschild and the P.I.C.A. in agricultural colonisation. The basic idea of the Rothschild system was to create a class of farmers who, as owners of their farmsteads, would constitute a peasant class rooted and attached to the soil. ... 168. The Jewish National Fund was established in 1901 and by the end of 1918 had purchased some 16,000 dunums of land on which five settlements had been established. It was not until after the Balfour Declaration of 1917 that the Fund found the means of raising larger sums which enabled it thereafter to acquire considerable areas year by year. By 1944 these areas aggregated 750,000 dunums by purchase and 8,100 dunums by concessions or long term leases from the Palestine Government. 169. The object of the Jewish National Fund is to acquire land to be held in perpetuity as the inalienable property of the Jewish people and to lease it for agriculture and urban development. ... 170. The total area acquired by Jews by purchase is 1,556,700 dunums; concessions from the Palestiine Government amount to a further 174,600 dunums, making the total of 1,731,300 dunums given in table 4. This total area of Jewish land represents 6.6% of the total area of Palestine.
Read more…

Places
Baza podataka o palestinskim mjestima uništenim tijekom Nakbe 1948.
Read more…

The Ethnic Cleansing of Palestine: George Galloway Interviews Israeli Historian Ilan Pappe (audio)

Weekly Report On Israeli Human Rights Violations in the Occupied Palestinian Territory (11-17 Oct. 2012)
During the reporting period, 5 Palestinians were killed, 2 of whom were extra-judicially executed. Furthermore, 5 Palestinians were wounded, including 2 children, in the Gaza Strip. In the West Bank, 2 Palestinian civilians, including a child, sustained bruises, while dozens of Palestinians suffered from tear gas inhalation while participating in peaceful demonstrations against the annexation wall. In the Gaza Strip, IOF extra-judicially executed 2 Palestinians in the northern Gaza Strip. On 13 October 2012, Israeli warplanes launched a missile on a motorcycle ridden by 2 Palestinians on Mas'oud Street in Jabalia refugee camp, in the northern Gaza Strip. As a result, one of them was killed immediately, while the other died 3 hours later. A child who was in the vicinity of the attack was wounded and the windows of 2 houses in the area were broken. The glass door of a nearby pharmacy was also smashed. IOF acknowledged that they had carried out the attack; an Israeli military spokesperson was quoted as saying that 2 members of Global Jihad had been targeted. On the same day, an Israeli warplane launched a missile at an olive grove, east of al-Bureij refugee camp in the central Gaza Strip. 17 olive trees were uprooted and the missile left a big hole in the ground. In addition, 5 houses were partially damaged. Mohammed Ahmed Ahmed Abdul Salam, 12, was sleeping in his home nearby, and sustained minor bruising on his right leg from flying rubble. On 14 October 2012, IOF carried out the willful killing of a member of Palestinian resistance, when Israeli warplanes attacked 2 men on their motorcycle in al-Fokhari area, southeast of Khan Younis, south of the Gaza Strip. The second man was wounded in the attack. On the same day, IOF carried out the willful killing of two other members of Palestinian resistance, when Israeli warplanes targeted 3 men on farming lands in Wadi al-Salqa village, southeast of Deir al-Balah, the central Gaza Strip. Two men were killed and the third was wounded. Similar shelling incidents resulted in damage to a number of civilian objects.
Read more...


SAD:
IVAW and Afghans for Peace Lead Historic March on NATO: Veterans Hurl Global War on Terror Medals towards NATO Summit As Thousands Cheer (video)