nedjelja, 29. srpnja 2012.

Informacije, linkovi - Palestina/Izrael, Libija, Egipat, Libanon


Nekoliko informacija i linkova s internet stranica o Srednjem istoku informativne agencije IRIN UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova. Većina članaka je na linkovima također dostupna i u arapskoj i/ili francuskoj verziji.

PALESTINA/IZRAEL:
OPT: EU pressure for aid change in Area C 
EU vrši pritisak kako bi se izmjenile procedure za pružanje humanitarne pomoći u zoni C (26. srpanj 2012.) 
Dok nalozi za rušenje nastavljaju ugrožavati rad humanitarnih organizacija u zoni C na Zapadnoj obali, koja je pod izraelskom kontrolom, Europska unija i humanitarne agencije vrše pritisak kako bi se izmijenila pravila pružanja humanitarne pomoći na tom području. Ulrich Nitschke, voditelj projekta pri Njemačkoj agenciji za međunarodnu suradnju u gradu Ramalli na Zapadnoj obali, tvrdi da je došlo do „znatnog pomaka u politici zemalja članica EU“. Zemlja je na području Zapadne obale podijeljena na 3 zone: A, B i C. Zona A je pod kontrolom Palestinske samouprave, a Zona B pod zajedničkom kontrolom Izraela i Palestinske samouprave. Oko 95% Palestinaca živi na području ove dvije zone iako one pokrivaju tek 40% površine Zapadne obale. Izrael je zadržao vojne ovlasti i punu kontrolu nad izdavanjem dozvola za gradnju u zoni C. Umjesto da provedba projekata koje u zoni C financira EU bude ovisna o Izraelskoj civilnoj upravi i njenim uvjetima za izdavanje dozvole, zemlje EU-a žele promjenu procedura za pružanje humanitarne pomoći. Prvi korak je razvoj pravnih i tehničkih smjernica (master planova) za svaku potrebitu lokalnu zajednicu pod vodstvom lokalnih palestinskih vlasti. Master planovi bi zatim bili predstavljeni Izraelskoj civilnoj upravi, koja treba provjeriti jesu li ispunjeni svi pravni i tehnički uvjeti. „Čim dobijemo zeleno svjetlo da su ispunjeni tehnički uvjeti, donatori iz EU-a čekaju 6 mjeseci. Ne bude li nakon tog razdoblja izdana dozvola, projekt će se provoditi bez dozvole“, najavio je Nitschke. Do sada su predana 24 master plana, a 4 su odobrena od strane izraelske vlade u siječnju 2011, no još nisu izdane nikakve dozvole. Neke zemlje EU-a, uključujući Njemačku, Ujedinjeno Kraljevstvo, Belgiju, Dansku, Francusku, Švedsku i Europsku komisiju oformile su interesnu skupinu koja će se zalagati za ove promjene. Svake godine izraelske vlasti u zoni C ruše domove stotina Palestinaca jer nisu uspjeli dobiti dozvole potrebne za gradnju. Tijekom 2011. raseljeno je oko 1100 Palestinaca zbog rušenja domova od strane izraelskih snaga, što je 80% više nego tijekom 2010. „Izraelske vlasti tvrde da ruše objekte jer nemaju građevinske dozvole. Međutim, u stvarnosti je za Palestince gotovo nemoguće dobiti te dozvole, zbog čega im preostaje jedino da grade bez njih kako bi zadovoljili svoje osnovne potrebe za krovom nad glavom.“ upozorava ravnatelj UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova na okupiranom palestinskom području. Prema podacima Ureda tijekom 2011. ukupno je na Zapadnoj obali srušeno 620 objekata, uključujući 62 projekta koje je financirala EU. I protiv samostalnog postrojenja za vjetrenu i sunčevu energiju, koje je na južnom hebronskom gorju, poprištu rušenja i prisilnog raseljavanja tijekom proteklih godina, izgradila organizacija Medico International zajedno s izraelskom organizacijom Zajednica, energija i tehnologija na Srednjem istoku, izdani su nalozi za rušenje. Do sada je ta organizacija, zahvaljujući diplomatskoj i medijskoj kampanji, uspjela spriječiti rušenje svog energetskog postrojenja, no nalozi za rušenje su izdani i ono bi se moglo provesti svakog trenutka. Oko 1500 Palestinaca na južnom hebronskom gorju ovisno je o opskrbi sličnom alternativnom energijom, jer izraelske vlasti onemogućavaju njihovo spajanje na elektroopskrbnu mrežu. Na južnim hebronskim brdima i u Jordanskoj dolini tisuće ljudi nemaju struju, a neizdavanje dozvola od strane izraelskih vlasti onemogućava pružanje adekvatne pomoći pogođenim zajednicama. Tsafrir Cohen iz organizacije Medico International upozorava na opasnu situaciju u kojoj se nalaze humanitarne agencije koje djeluju u zoni C: „Budemo li humanitarnu infrastrukturu gradili samo tamo gdje nam Izrael to dopušta, postoji opasnost da će nas istjerati iz zone C zajedno s Palestincima.“ U Medico Internationalu smatraju da je cilj ovog procesa protjerivanje palestinskog stanovništva iz zone C u gusto naseljene urbane enklave. „Na kraju ćemo raditi u bantustanu“, dodaje Cohen. Neki su se donatori nadali da bismo mogli dobiti dozvole za sustave za prikupljanje sunčeve i vjetrene energije, ali su se njihove nade izjalovile. „Nismo dobili dozvole, pa jednostavno gradimo bez njih“, kaže Elad Orian, suosnivač organizacije Zajednica, energija i tehnologija na Srednjem istoku, i dodaje: „Najmanje 8 samostalnih energetskih sustava koje je naša organizacija instalirala tijekom proteklih godina pod prijetnjom su rušenja“. Tvrdi da je bez dozvole izraelskih vlasti gotovo nemoguće dobiti međunarodne donacije za projekte njegove organizacije. 
Read more... 

Analysis: Between security reform and occupation in the West Bank 
Aliya was one of a few hundred young people who had marched on Sunday 1 July to protest against police brutality which had broken up an earlier demonstration. As the protesters started to call for the resignation of Abdul Latif al-Qadumi, the head of the Ramallah police force, the reaction of the police grew more violent. “No to Dayton's police! Stop the coordination!” was one of the protesters' cries. Lt-Gen Keith Dayton, the former US Security Coordinator for Israel and the Palestinian Authority (USSC), ended his term overseeing US assistance in restructuring Palestinian security forces in 2010, but his legacy - newly trained and equipped Palestinian police and intelligence forces - remains. Others have also helped reform the Palestinian police: the European Union’s Police Advisory Mission EUPOL COPPS (EU Police Coordinating Office for Palestinian Police Support) and more than 17 different states. Created in 2005 as part of the Roadmap to Peace agreement, donors agreed to provide assistance to the Palestinian Authority (PA) to re-establish functioning security forces in the West Bank and Gaza Strip. Since the Hamas takeover of Gaza in 2007, the assistance of the USSC and the EUPOL COPPS mission has been limited to the West Bank. The mandate of these missions is to reform the six different, often competing, Palestinian security services - a legacy of Arafat's divide and rule days - and train and equip them so that they can keep order. Most of the Palestinian security forces were only officially established during the years of the Oslo II Agreement of 1995 together with the new PA. As the second Intifada beginning in 2000 grew violent and many of the freshly equipped recruits took part in battles against Israeli forces, the latter made sure that both infrastructure and operational capacities were destroyed. 
Read more... 

ISRAEL: New law targets migrant care workers 
Israel initially brought in migrants to care for handicapped army veterans. As the remaining population demanded more affordable live-in care, more migrants were encouraged to come. The number of permits issued for foreign carers grew sevenfold between 1996 and 2009, from about 8,100 to about 57,000. Most care-givers in Israel are women from the Philippines, Nepal, Sri Lanka, and other Asian and eastern European countries. Under the current legal regime, the Israeli Interior Ministry does not issue visas for a new employment if caregivers already spent more than four years and three months in Israel. Those working beyond that period are especially vulnerable to exploitation by their employers, as losing the job means losing the permit to stay. ... Meanwhile, Israel has begun a drive to round up foreign migrants in the first stage of a controversial plan to intern and deport thousands deemed a threat to the Jewish character of the state. 
Read more... 

OPT: Toiling for a pittance on Israeli settler farms 
Okupirano palestinsko područje: Težak rad za crkavicu na izraelskim kolonističkim farmama (18. lipanj 2012.) 
Abed Dari, koordinator projekta za palestinske radnike izraelske nevladine udruge za zaštitu radničkih prava Kav LaOved, upozorava da je oko 10 000 palestinskih radnika izrabljivano na izraelskim farmama u Jordanskoj dolini na Zapadnoj obali. Iako je u listopadu 2007. izraelski Vrhovni sud presudio da svaki Palestinac koji radi za izraelske poslodavce na Zapadnoj obali treba primati plaću koju jamči izraelski zakon, to se u stvarnosti ne događa, tvrdi Dari. „Presudom visokog suda primjenjeni su izraelski radnički zakoni na Palestince, što je zapravo obvezujuće za sva kolonistička naselja. No provedba je izostala. Prema izraelskom zakonu minimalna plaća iznosi između 180 i 190 šekela (46-49 američkih dolara) za puni radni dan“, tvrdi Eyal Hareuveni, stručnjak za Jordansku dolinu iz izraelske nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava B'Tselem. Vrhovni je sud presudio da „primjena stranog zakona na palestinske radnike i izraelskog zakona na izraelske radnike krši temeljna prava palestinskih radnika i izlaže ih diskriminaciji“. Palestinci imaju malo mogućnosti za neovisnu ekonomsku djelatnost u Jordanskoj dolini, gdje im je zabranjeno koristiti oko 87% zemlje, koja se nalazi u zoni C pod izraelskom kontrolom i stoji na raspolaganju izraelskim kolonističkim naseljima i izraelskoj vojsci. „Zbog cjelokupne situacije u Jordanskoj dolini i izolacije tog područja zbog otežanog pristupa zemlji i drugih ograničenja, na tom je području široko rasprostranjeno siromaštvo“, tvrdi Isra Muzaffar, ravnatelj središnjeg ureda UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova na Zapadnoj obali. Problem radničkih prava dodatno kompliciraju palestinski ugovornici koji regrutiraju palestinske radnike za izraelske koloniste. Na taj način poslodavci mogu izbjeći izravno bavljenje radnicima i ne postoji pisani ugovor o zapošljavanju između radnika, ugovornika i poslodavca, tvrde u Kav LaOvedu. „Ugovornici su veliki problem. Pokušavaju dobiti palestinsku radnu snagu što je jeftinije moguće samo kako bi što više zaradili“, napominje Abed Dari. „Pokušali smo pridobiti Palestinsku samoupravu da izvrši pritisak na te podugovornike, ali ništa se nije dogodilo.“ Ugovornici radnicima iz drugih gradova na Zapadnoj obali, poput Nablusa, naplaćuju prijevoz, zbog čega njihova neto dnevna plaća iznosi tek 13 američkih dolara. Kav LaOved zastupa radnike iz Jordanske doline koji su svoje poslodavce tužili na sudu, no većina Palestinaca boji se poduzeti takvo što. „U kolonističkim naseljima vrše pritisak na Palestince. Svi se međusobno poznaju i djeluju poput kartela. Ako kolonističko naselje sazna da neki tip po imenu Muhammad tuži nekog drugog poslodavca, otpustit će sve članove njegove obitelji“, pojašnjava Dari. Dodaje i da između 150 i 200 djece, od kojih neka imaju tek 12 godina, također radi na tim farmama. Drugi izvori broj djece radnika procjenjuju na između 500 i 1000. Muhammad (15), koji je prekinuo svoje obvezno školovanje, radi u staklenicima u izraelskom kolonističkom naselju Tomer. Žali se na težak rad jer temperatura ponekad u stakleniku prelazi 50 stupnjeva. Za 9 sati rada plaćaju ga 18 američkih dolara dnevno, bez ikakvog osiguranja. „Uglavnom zarađuju izraelski poljoprivrednici i međunarodne kompanije. Oni izvoze većinu proizvoda, poput paprika, začina i datulja, koji su postali najvažniji izvor zarade“, kaže Eyal Hareuveni. Djeca rade kako bi svojim osiromašenim obiteljima pomogla preživjeti. 
Read more... 


LIBIJA: 
LIBYA: What the analysts are saying post-elections 
Delayed by a month, Libya's first free elections to the transitional 200 member General National Congress (GNC) went off relatively smoothly, with only isolated cases of violence and plundered polling stations. Only 80 of the 200 seats in the GNC are allocated for political parties, with the remaining 120 reserved for independents. The National Forces Alliance (NFA) led by Mahmoud Jibril (described by the Economist as “a sensible modernizing reformer who claims to be something between a secular liberal and a mild Islamist”) won 39 seats of the 80 seats, and the Muslim Brotherhood’s (MB) Justice and Construction Party (JCP) 17, with the remaining 24 seats going to a host of smaller parties. It is unclear which party or parties the 120 independents will tend to support. The GNC will choose a prime minister ahead of general elections scheduled for next year. Observers reported a high voter turn-out; about 60 percent of the electorate voted, according to the Libyan state news agency. 
Read more... 

EGYPT-LIBYA: Misery for stranded refugees 
Ashenafi Geberu, who is originally from Eritrea and used to work as a labourer in Benghazi, said there was no way he could return to Libya: “Any black, they'll kill… If I had a good family and a good country, I'd go back home… I'm tired of [Sallum]. I'd be the first to leave.” According to a 2012 report by Human Rights Watch, thousands of Eritreans flee the country because of the harsh conditions of military service. Last June, the International Federation for Human Rights described the treatment of black Africans in Libya as “alarming”. 
Read more... 


EGIPAT: 
Briefing: The Egyptian revolution undone? 
Amr Darrag, chairman of the FJP in the district of Giza and member of the Constituent Assembly, told IRIN: “If you take all these steps together, you come up with a perfect coup.” Amnesty International described the army's decision to grant itself “unrestrained powers” as a threat to human rights, giving it (the army) the ability to reject any attempt by a Constituent Assembly to restrain the military and put it under civilian oversight - or to hold its forces accountable for human rights abuses. “The army's move highlights its determination to both remain above the law and to trample on the rule of law,” said Philip Luther, Amnesty International's director for the Middle East and North Africa in a statement. 
Read more... 


LIBANON: 
Analysis: Bound by conflict, the Syrian-Lebanon crisis 
In recent months, the outbreak of conflict in Syria and the influx of thousands of Syrian refugees into Lebanon has renewed and increased those tensions between Shia Alawis generally supportive of Syrian President Bashar al-Assad and Sunni sympathizers of the rebel Free Syrian Army (FSA) and the opposition. More than 30 Lebanese from both sides have been killed in fighting between the two communities since the beginning of the Syrian uprising in March 2011. While a fragile ceasefire in Tripoli - agreed in early June - seems to be generally holding, sporadic clashes happen on a daily basis and it is common to see civilians carrying weapons. While there are clear risks of Lebanon being caught up in the Syrian conflict, the reverse is also true: Syrian antagonists are equally in danger of being dragged into age-old Lebanese sectarianism. 
Read more...