petak, 11. svibnja 2012.

Neke informacije o palestinskim zarobljenicima


lokacije izraelskih zatvora i pritvornih i istražnih centara u kojima su zatvoreni palestinski zarobljenici; većina ovih ustanova se nalazi na teritoriju okupacijske sile, u suprotnosti s međunarodnim humanitarnim pravom 

Nekoliko linkova i informacija o nekim kršenjima ljudskih prava palestinskih zarobljenika sa stranica palestinske nevladine organizacije Addameer koja se bavi zaštitom ljudskih prava palestinskih zarobljenika. 


Addameer's profile of MOHAMMED SULEIMAN (Administrative Detention, Medical Negligence) 
Since his arrest, Mohammed has been transferred every month to the hospital to receive blood transfusions. With regard to medication, however, Mohammed has irregularly been taking Exjade, an oral and much more expensive alternative to Desferal, since taking Desferal on a daily basis is a complicated and lengthy process that cannot practically be implemented in prison. The Exjade he has been taking was his own, and since he only had limited supplies, he has now asked the Israeli Prison Service (IPS) to provide him with this medication. The IPS, however, has refused to provide him with Exjade, instead insisting that he take another equivalent, but cheaper medicine or pay for the Exjade from his personal canteen account. As a result, Mohammed's family has to bear the financial burden of sending him Exjade every month. On 15 July 2011, Mohammed underwent medical tests at Shaare Zedek hospital that confirmed that he now suffers from an enlarged heart and liver, likely the result of his irregular use of Exjade. It is Israel's responsibility to provide adequate medical care to all prisoners it has under its care. Article 91 of the Fourth Geneva Convention notably specifies that an Occupying Power is obligated to provide necessary treatment to administrative detainees free of charge. ... Mohammed's family has been consistently targeted for arrest. His father was arrested on 16 October 2010, and is currently serving an 18-month sentence at Ofer Prison. His father has also been arrested by the Palestinian Authority (PA) multiple times, sometimes being held for up to one month without charges. Following his father's arrest on 16 October by the IOF, the PA Preventive Forces came to his house to arrest him again. Finding that he was already detained in Israeli prison, the PA arrested Mohammed instead and interrogated him about his father. Mohammed's uncle, Saleh Suleiman Al-Arouri, was arrested by the IOF in 1990 and imprisoned for 17 years, two of which were under administrative detention. He was released on 11 March 2007, but arrested again three months later on 22 June 2007. He subsequently spent another three years under administrative detention. On 30 March 2010, he was deported to Syria in exchange for being released from administrative detention. Mohammed's cousin, Asim Suleiman, was also arrested by the IOF on 2 May 2010 and, after being interrogated for 40 days, received an administrative detention order and is currently detained in Ofer Prison. Even Mohammed's 70-year-old grandmother, Aisha Suleiman, has been subject to arrest and harassment. On 2 May 2010, Aisha was summoned by Israeli intelligence officials. She went to the meeting and was interrogated and threatened for an hour about her son, Saleh. The following year, on 23 May 2011, Israeli soldiers arrived at her house with army dogs. Alone in her small apartment, Aisha asked the soldiers what they were doing, and they replied they had brought a doctor with them to check up on her. When she responded that she did not need their doctor, they announced that they had come to arrest her. Declaring that she preferred to die rather than be arrested, she then sat down on the floor and refused to stand up and go with them. In spite of her protest, the soldiers lifted her up and forced her into the jeep, where she was then taken to Moskobiyyeh (Russian Compound) interrogation center. She was interrogated for the whole day and then released that night, following intervention from her lawyer. During the interrogation, soldiers threatened her and shouted at her, while she was forced to sit in a stress position with her hands behind her back. ... The entire family, except for his 20-year-old sister, is currently forbidden from visiting Mohammed and banned from travel outside of the country. 
Read more... 

Isolation 
Neke informacije o stavljanju palestinskih zarobljenika u izolaciju
Izraelske vlasti svake godine u samicama (kao disciplinskoj mjeri) ili u izolaciji (zbog državne, zatvorske ili zatvorenikove sigurnosti) drže desetke palestinskih zatvorenika i pritvorenika. Nije poznat broj zatočenika koji prolaze kroz procedure u istražnim ustanovama i koje u danom trenutku drže u izolaciji. Što se tiče osoba koje su u zatvorima, krajem prosinca 2011. u izolaciji je bilo oko 58 zatvorenika, uključujući 18 koji su u izolaciju stavljeni zbog državne ili zatvorske sigurnosti. Izrael stavljanje zatočenika u samice koristi kao disciplinsku mjeru, a to je i uobičajena praksa tijekom ispitivanja i tipično se primjenjuje odmah po uhićenju. Stavljanje u samice u kombinaciji s novčanom kaznom najčešća je kazna koju dobivaju Palestinci zatvoreni u izraelskim zatvorima. Zatočenici i zatvorenici koji su zatvoreni u samicama u potpunosti su odsječeni od ostatka svijeta. Smješteni su u praznu ćeliju u kojoj se nalaze samo madrac i deka. Nije im dopušteno da išta osim odjeće unesu u ćeliju, uključujući materijale za čitanje, TV ili radio prijemnik. Zatočenik ili zatvorenik se u samici nalazi 24 sata na dan. Članak 56 nove verzije Izraelskog zatvorskog propisa navodi 41 disciplinski prekršaj zbog kojeg se zatvorenika ili zatočenika može staviti u samicu i utvrđuje da povjerenik, zatvorski upravitelj i za to od strane povjerenika ovlašteni zatvorski časnici s činom satnika ili višim mogu zatvoreniku nametnuti kaznu od do 7 dana samice. Zatvorski upravitelj zatvorenika može kazniti s najviše 14 dana samice, a tu kaznu zatim može produljivati za razdoblja od 7 dana. Među prekršajima koji mogu biti kažnjeni stavljanjem u samicu članak 56 navodi „stvaranje nepotrebne buke“ ili „svaki čin, ponašanje, nered ili propust koji ometa red ili disciplinu, čak i ako se ne navodi u prethodnim odredbama“. Ovakve neprecizne odredbe omogućuju zloporabu kažnjavanja stavljanjem u samice. Izraelska zatvorska služba također koristi, ili tvrdi da koristi, izolaciju kao preventivnu mjeru. I u ovom slučaju široke definicije „narušavanja“ državne sigurnosti, sigurnosti zatvora, discipline ili ispravne zatvorske rutine ostavljaju znatnu slobodu vlastima da tvrde da određeni postupak ili prekršaj zaslužuje kaznu stavljanja u izolaciju. Zatvorenici koji su u izolaciji smješteni su u ćeliju sami ili s po još jednim drugim zatvorenikom 23 sata na dan. Ćeliju smiju napustiti na jedan sat svaki dan kako bi sami šetali. Dok odlaze na šetnju ruke i noge su im obično u okovima. Ponekad im skinu lisice s ruku, no zatvorenici prijavljuju da često imaju lisice na rukama, a ponekad i okove na nogama za vrijeme šetnje. Svaki put kad napušta svoju izolacijsku ćeliju, uključujući i u slučaju sastanka s odvjetnikom, ruke i noge zatvorenika vezane su okovima i prati ga jedan zatvorski čuvar. Izolacijske ćelije su u raznim izraelskim zatvorima slične veličine - obično od 1,5 x 2 metra do 3 x 3,5 metra s po jednim prozorom veličine oko 50 x 100 cm. Izolaciju mogu odrediti sudovi i sigurnosne službe poput Izraelske sigurnosne agencije (ISA), no najčešće je nameću zatvorski dužnosnici. Oni mogu zatvorenika staviti u izolaciju tijekom razdoblja od 12 sati do od 6 do 12 mjeseci, uz odobrenje suda. Sudovi mogu odrediti da zatvorenika treba staviti u samicu na 12 mjeseci, nakon čega se ovakva odredba može obnoviti, a ISA također može narediti izolaciju zarobljenika tijekom duljih razdoblja zbog sigurnosnih razloga. Izrael je 1995. sve palestinske zarobljenike s okupiranog palestinskog područja prebacio u Izrael, što predstavlja povredu članka 76 Četvrte ženevske konvencije, u kojoj se navodi da okupacijska sila mora stanovnike okupiranog područja koje pritvara držati unutar okupiranog teritorija. Zbog ovog kršenja međunarodnog humanitarnog prava zatvorenici su odvojeni od svojih obitelji, zajednica i vanjskog svijeta. Njihovu izolaciju dodatno pogoršavaju dodatna ograničenja koja nameće izraelska zatvorska služba i druge sigurnosne službe, poput zabrane komunikacije telefonom između zarobljenika i njihovih obitelji i prijatelja; ograničavanja primanja pisama, novina i knjiga; uvjeta za koordinaciju posjeta odvjetnika i članova obitelji. Prema izraelskom vojnom zakonu sigurnosne službe zarobljenika mogu radi ispitivanja držati u pritvoru bez optuživanja do 188 dana, a sastanak s odvjetnikom mogu mu uskratiti 90 dana, te mogu odgoditi njegov susret s predstavnicima Međunarodnog Crvenog križa. Na taj je način zarobljenik dulje vrijeme u potpunosti odsječen od vanjskog svijeta, a stavljanje u samice se često koristi kao sredstvo pritiska i prisile s ciljem iznuđivanja priznanja. Izolacija se koristi i kao sredstvo ušutkavanja istaknutih palestinskih političkih osoba, kao oblik kažnjavanja, metoda kojom se zatvorenike tjera na suradnju i sredstvo osvetničkog postupanja. Izolacija se također često primjenjuje protiv palestinskih zarobljenika koji predvode organizaciju štrajka glađu. 
Read more... 

Prisons and Detention Centers 
Palestinci u izraelskim zatvorima i pritvornim centrima 
Palestinci s okupiranog palestinskog područja trenutno su zatvoreni u ukupno 4 istražna centra, 4 vojna pritvorna centra i oko 17 zatvora. 4 vojna istražna centra nalaze se na okupiranom palestinskom području, no svi ostali istražni centri i zatvori - osim zatvora Ofer - nalaze se unutar granica Izraela iz 1948. godine, što predstavlja kršenje međunarodnog humanitarnog prava. Prebačaj zatočenika s okupiranog područja u zatvore u Izraelu, odnosno na teritorij okupacijske sile, protuzakonit je prema međunarodnom pravu. 
Read more... 

Addameer's profile of SALEH MOHAMMAD SULEIMAN AL-'AROURI 
Since 1990, when he was just 24 years old, Saleh Mohammad Suleiman Al-'Arouri has spent a total of almost eighteen years in Israeli detention. These  detention periods have been imposed through a combination of 20 administrative detention orders and two prison sentences, measures that each time were taken in relation to his alleged affiliation with Hamas, which along with all other Palestinian political parties including Fatah are illegal under Israeli law. ... On 17 March 2010, Saleh's seventh consecutive administrative detention order expired, and he was released on the condition that he leave Palestine for a period of three years. On 30 March 2010, Saleh arrived in Syria after having his refugee application rejected by Jordan. His wife, who is now pregnant, joined him two weeks later. Saleh and Hana now live in Damascus as refugees. ... Nowhere in Saleh's case history is the arbitrary nature of his prolonged detention more apparent than in the record of justifications military authorities used to detain Saleh under 20 administrative detention orders that totaled more than nine years in detention without charge or trial. Addameer contends that the vagueness of the generic allegation of being “a threat to the security of the area” that was used to justify his administrative detention orders, coupled with the use of secret information inaccessible to the defense and therefore unchallengeable, are symptoms of a system where no burden of proof whatsoever need be met by the prosecution. Such practices can only be interpreted as judicial “rubber stamping” of measures which are unlawful under international law. 
Read more... 

Addameer's profile of LOAI SATI MOHAMMAD ASHQAR 
At Kishon, Loai was brought before eight interrogators, who tried to coerce him into confessing. Loai's rights were not explained to him. One of the interrogators threatened Loai by telling him: "This time, you either tell us what we want, or get out of prison with permanent disability and you will wish to die." Loai was also subjected to severe physical torture under interrogation in Kishon, including the prolonged use of the 'banana' position, in which detainees are tied while bent backwards over the seat of a chair. In this painful stress position, Loai was forced to bend his back to the point that his head touched the ground while tied to a chair with his hands shackled. During one extended interrogation session, he remained in this position for three consecutive days. He was also deprived of food, and interrogators threatened both him and his family with violence. As a result of this torture, three vertebrae in his spine were broken. Israeli authorities subsequently failed to provide Loai with adequate medical treatment for this injury, and, as a result, this led to complete paralysis of his left leg. 
Read more... 

Administrative Detainees 
Administrativni pritvorenici 
Izraelska vojska pomoću administrativnog pritvora zarobljenike može beskonačno dugo držati u pritvoru na temelju tajnih informacija, bez da ih za išta optuži ili da im omogući suđenje. Palestinci su podvrgavani mjeri administrativnog pritvora od početka izraelske okupacije 1967, ali i prije, tijekom Britanskog mandata. Uoči izbijanja druge Intifade u izraelskom se administrativnom pritvoru nalazilo 12 Palestinaca. Samo 2 godine kasnije, potkraj 2002. i početkom 2003. u administrativnom pritvoru je bilo više od 1000 Palestinaca. U razdoblju od 2005. do 2007. godine u prosjeku je u administrativnom pritvoru mjesečno bilo oko 765 Palestinaca. Od tada se zbog stabilizacije situacije na terenu i jenjavanja nasilja broj administrativnih pritvorenika svake godine smanjivao. 1. travnja 2012. u izraelskim zatvorima su bila 322 palestinskih administrativnih pritvorenika, uključujući 24 zastupnika Palestinskog zakonodavnog vijeća. Na linku možete pronaći tablicu s podacima o broju administrativnih pritvorenika na početku svakog mjeseca za razdoblje od siječnja 2001. do travnja 2012. Administrativni pritvorenici u izraelskim zatvorima nisu odvojeni od ostalih zatvorenika i oštro im je ograničeno pravo na obrazovanje, pravo na komunikaciju s članovima obitelji i primanje posjeta i pravo na adekvatnu liječničku pomoć. Trenutno administrativne pritvorenike uglavnom drže u 3 izraelske zatvorske ustanove, od kojih se 2 nalaze unutar granica Izraela od 1948: zatvor Ofer (u vojnoj bazi Ofer, južno od Ramalle), zatvor Ketziot (poznat i kao zatvor Ansar ili Negev, u Negevskoj pustinji, 5 km od granice s Egiptom) i zatvor Megiddo (u vojnoj bazi na glavnoj cesti između Jenina i Haife). 
Read more... 

Update: Situation of Long-Term Hunger Strikers Becomes Increasingly Urgent 
Najnovije informacije o stanju palestinskih zarobljenika koji štrajkaju glađu (10. svibanj 2012.) 
Palestinski zarobljenik Thaer Halahleh već 73 dana štrajka glađu i stanje mu se nastavlja pogoršavati. Zatvorski liječnik ga je upozorio da bi mogao svakog časa umrijeti. Thaer je jako smršavio i sada teži 55 kg. Pretjerano mu je snižen krvni tlak, a temperatura mu raste i pada do opasnih vrijednosti. Thaer povraća krv i krvare mu desni i usne. Zatvorski liječnik mu je također rekao da mu se u dijelu tijela razvila infekcija. Thaer pije samo vodu i ne uzima nikakve vitamine ni minerale. Iako tjelesno vrlo slab, duševno je još uvijek jak. 10. svibnja trebali su ga posjetiti članovi njegove obitelji, no Izraelska zatvorska služba je otkazala posjet. Zdravlje Mohammada Taja, koji već 54 dana štrajka glađu, također je ugroženo. Jaafar Azzedine već 50 dana štrajka glađu. 2 dana ranije, Nidal Shehadeh, koji je štrajkati glađu počeo 17. travnja u sklopu masovnog štrajka glađu palestinskih zarobljenika, premješten je iz javne bolnice u zatvor Ramleh i štrajkom glađu prosvjeduje protiv toga što mu u zatvoru pružaju neadekvatnu liječničku pomoć. Svi zarobljenici koji štrajkaju glađu u zatvoru Ramleh stavljeni su u izolirane prostorije. Unatoč njihovom fizičkom stanju, Izraelska zatvorska služba im prijeti da će im zabraniti sastajanje s odvjetnicima, ako ne budu ustali tijekom „dnevnog prozivanja“. Addameer strahuje da su ugroženi životi Thaera Halahleha, Bilala Diaba (73 dana štrajka glađu), Hassana Safadija (67 dana štrajka glađu), Omara Abu Shalala (65 dana štrajka glađu) i svih drugih zarobljenika koji štrajkaju glađu i čije je stanje kritično. 
Read more... 


DODATNO: 
HRVATSKA: 
Kamen života (video)