ponedjeljak, 31. listopada 2011.

Podržite UNICEF-ov zahtjev za oslobađanjem svih 164 palestinskih maloljetnih zarobljenika


Link na peticiju: Please Release all 164 Palestinian Child Prisoners

S linka možete poslati gotovu poruku Ronu Prosoru, izraelskom veleposlaniku pri UN-u, Riyadu H. Mansouru, veleposlaniku stalne promatračke misije Palestine pri UN-u i Jeanu Goughu, UNICEF-ovom posebnom predstavniku na okupiranom palestinskom području, kojom podržavate UNICEF-ov zahtjev upućen izraelskim vlastima da oslobode svih 164 palestinske djece zarobljenika kako bi se djeca mogla vratiti svojim obiteljima.

Kako biste poslali svoju poruku potrebno je u polju pod Take action on this issue u za to predviđene kućice upisati Ime i prezime (Name*), Email adresu (Email*) i odabrati Zemlju (Country*), te zatim kliknuti na Send This Message.


Hrvatski prijevod teksta poruke:
Pišem kako bih izrazio/la podršku UNICEF-ovom zahtjevu izraelskoj vladi da oslobodi svu palestinsku djecu koja se trenutno nalaze u izraelskom pritvoru, nakon što je objavljeno da će u sklopu dogovora o razmjeni zarobljenika izraelska vlada osloboditi neke palestinske zatvorenike.

1. listopada 2011. u izraelskom se pritvoru ili zatvoru nalazilo 164 palestinske djece (u dobi između 12 i 17 godina), uključujući 35 djece u dobi između 12 i 15 godina, i postoji ozbiljna zabrinutost da izraelsko postupanje s palestinskom djecom zarobljenicima nije u skladu s odredbama UN-ove konvencije o pravima djeteta.

„Na primjer, 2 ili 3 dana nakon incidenta gađanja kamenjem u okolici nekog sela smještenog u blizini nekog kolonističkog naselja, vojnici dolaze u selo i uhićuju djecu čija se imena nalaze na unaprijed pripremljenom popisu, djeci nanose bol vežući im ruke i stavljaju im povez preko očiju, trpaju ih u vojna vozila i odvode u noć, a njihovim roditeljima ne govore zašto su im djeca uhićena ni gdje ih odvode.

Zatim ih odvode u istražni centar i obično ih fizički i verbalno zlostavljaju tako dugo dok od njih ne dobe priznanje. U oko 30% slučajeva kojima se bavimo priznanja su napisana na hebrejskom, jeziku koji ta djeca uopće ne razumiju.

Zatim kad nakon ili u roku od 8 dana dospiju pred vojni sud, tek se tamo obično po prvi put susreću sa svojim odvjetnikom. Prije toga im nitko nije rekao da imaju pravo na šutnju, koje navodno imaju.

Većina ih je potpisala priznanje i većinom im nije dopušteno da izađu na slobodu uz jamčevinu, pa je najkraći put kojim mogu izaći iz sustava izjasniti se krivima bez obzira na to da li su ili ne prekršili zakon.“

Iz humanitarnih razloga pozivam izraelsku vladu da odmah i bezuvjetno oslobodi svih 164 djece zajedno sa zarobljenicima koje je prethodno pristala osloboditi, kako bi se ta djeca mogla vratiti u svoje obitelji.


Izvor i link na peticiju: Please Release all 164 Palestinian Child Prisoners



DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Candidate à l'Unesco, la Palestine craint le blocage
Palestina – kandidat za UNESCO (27. listopad 2011.)
Zapadni političari žele spriječiti da Palestina postane članica UNESCO-a. Sjedinjene Države i nekoliko europskih država, uključujući Francusku i Njemačku, pokušavaju odgoditi glasanje o primanju Palestine u UNESCO i vrše pritisak na afričke frankofone zemlje i Španjolsku koja podržava prihvaćanje Palestine kao članice. Da bi Palestina bila primljena u UNESCO potrebno je da za nju glasa 2/3 od 193 članica. Palestina će kao članica UNESCO-a moći tražiti da vrijedni lokaliteti na okupiranom palestinskom području budu priznati kao svjetska baština.
En lire plus…

In South Hebron Hills, Even Sheep Are Not Safe from Settlers
Na južnim hebronskim brdima ni ovce nisu sigurne od kolonista (27. listopad 2011.)
Kolonisti iz divljih kolonističkih naselja Ma'on, Susya i Karmel, koja su sva izgrađena na zemlji koja pripada palestinskom selu Yatta, napali su u četvrtak pod zaštitom izraelske vojske sela al-Litwani i al-Jawaya i ubili 10 ovaca. Kolonisti su također 300 ovaca istjerali na polja kako bi pojele usjeve koje su mještani obrađivali cijelu godinu i ukrali ovce mještana. Za vrijeme napada izraelski su vojnici blokirali područje, koje su proglasili zatvorenom vojnom zonom, i na taj način onemogućili mještanima okolnih sela da zaštite i pomognu napadnutim Palestincima. Izraelska je okupacijska vojska već tisuće jutara zemlje sela Yatta pretvorila u područje za vojne vježbe u proteklih nekoliko godina i uništila izvore prihoda mještana. Mještani se žale da su njihova djeca, zemlja, pa čak i ovce, svakodnevno izloženi napadima kolonista, a prema službenim podacima općine Yatta od prvotnih 95 000 dunuma zemlje, izraelski su vojnici i kolonisti do sada mještanima oduzeli 30 000 dunuma.
Read more…

Take Action - Isolation of Ahmad Sa'adat continued in violation of promise to prisoners
Ahmad Sa'adat i dalje u izolaciji suprotno obećanju koje su izraelske vlasti dale zatvorenicima (27. listopad 2011.)
Samo tjedan dana nakon što su, kako bi ih pridobile na prekid štrajka glađu, palestinskim političkim zatvorenicima obećale da više neće stavljati zatvorenike u samicu, izraelske su vlasti najavile da namjeravaju produljiti izolaciju Ahmada Sa'adata za najmanje još godinu dana. Odluku da se Sa'adatova izolacija produlji za još godinu dana donio je izraelski sud u Bir Sabi. Ahmad Sa'adat je u samici već više od 2 i pol godine, a njegovo vraćanje među ostale zatvorenike bio je jedan od ključnih zahtjeva nedavnog zatvoreničkog štrajka glađu. Izraelske su vlasti zatvorenike obmanule tobože pristajući na taj zahtjev tjedan dana ranije. Ova je sudska odluka, koja se temelji na tajnim dokazima kao i sve takve presude, bila donesena već 8. kolovoza, no tek je 27. listopada objavljena. Tijekom saslušanja na sudu Ahmad Sa'adat nije bio u pratnji odvjetnika. Iako je štrajk glađu obustavljen 17. listopada, u samicama se još uvijek nalazi 20 palestinskih zarobljenika. Izrael je zarobljenicima obećao da će ih osloboditi iz samice nakon oslobađanja 477 zatvorenika u sklopu dogovora o razmjeni zarobljenika, no izraelske su vlasti u potpunosti pogazile svoja obećanja. 18. listopada Posebni UN-ov izvjestitelj za mučenje Juan Mendez je UN-ovu Opću skupštinu pozvao da zabrani stavljanje ljudi u samicu na dulje od 15 dana, navodeći da takva izolacija može prouzročiti „jaku duševnu bol i patnju“ i „predstavljati mučenje ili okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje kada se koristi kao kazna, tijekom pritvora prije početka suđenja, na neodređeno vrijeme ili na dulja razdoblja…“.
Read more…

They Got Married Today (photo)
Nedavno oslobođeni palestinski zatvorenik „Zahir Kabha“ oženio se svojom zaručnicom koja ga je čekala 18 godina. Zahira je uhitila i zatvorila izraelska vojska ubrzo nakon što se par prije 18 godina zaručio.
Read more…

"A Child's View From Gaza"
Crteži djece iz Gaze
Click to watch…


HRVATSKA:
Nova svjetlost (video)


JAPAN:
Fighting for Life (video)
A last mother Risso's dolphin and her tiny little baby were fighting and struggling hard to escape the clutches of the hunters. They tried to pass the nets surrounding them and the little one became tangled, struggling, wrapped in the netting and fighting for breath. Shouting, the hunters finally yanked it free. Over and over, we thought the two lost, vanishing under the deadly tarps, but again and again they would reappear, trying to find a way through the nets and noise... finally a wet-suited hunter entered the water, grabbing the mother, restraining her and trying to wrangle her beneath the tarps. The dolphins fought for life with every ounce of strength, but in the end, the hunters' nets, boats and divers converged, and the two were dragged from sight...
Read more…


SAD:
About 1,000 Attend Vigil for Injured Iraq Vet (video)

Footage of Scott Olsen being shot by Police at Occupy Oakland (video)

petak, 28. listopada 2011.

Skandalozno kršenje prava palestinskih političkih zarobljenika


Neke informacije iz članka Le scandale des prisonniers politiques palestiniens francuske propalestinske udruge AFPS objavljenog 19. listopada 2011. koji u cijelosti na francuskom možete pročitati na linku.

Procjenjuje se da su od 1967. godine do danas izraelske snage uhitile i na dulja ili kraća razdoblja zatvorile više od 700 000 Palestinaca. To je više od 20% stanovništva okupiranih palestinskih područja i nema palestinske obitelji koja ne poznaje ili nije poznavala barem jednog zarobljenika.

U lipnju 1967, 19 godina nakon što je na 78% teritorija Palestine (dakle 40% više nego je to predviđao UN-ov plan o podjeli) uspostavljena njihova država, izraelske oružane snage zauzele su kontrolu i nad preostalih 22%. Tijekom godina okupacije uhićeno je više od 700 000 Palestinaca, uključujući 10 000 žena, 7500 maloljetnika i 65 zastupnika. Dio njih proveo je u administrativnom pritvoru između 2 dana i 6 mjeseci.

Izraelska vojska Palestince uhićuje na kontrolnim točkama i tijekom upada u gradove, sela i izbjegličke logore na Zapadnoj obali, nekad usred dana, danas češće noću, brutalno budeći ljude pred očima njihovih obitelji u njihovim domovima. Danas tako uhićuju mještane sela koja se na nenasilan način opiru izgradnji zida i izraelskih kolonističkih naselja koji im oduzimaju zemlju i vodu.

Od 2000. godine do danas izraelske su snage uhitile oko 7000 palestinskih maloljetnika mlađih od 18 godina. Izraelske snage uhićuju, pritvaraju i sude palestinskim maloljetnicima u dobi od 12 godina na više. Izraelska vojska i pripadnici obavještajne službe Shin Bet mučenjem i zastraživanjem od uhićenih maloljetnika iznuđuju svjedočanstva, kojima se trenutno koriste kako bi pred izraelskim vojnim sudovima sudili vođama palestinskog narodnog nenasilnog otpora.

Trenutno se u izraelskim zatvorima nalazi 6000 političkih zatvorenika, uključujući 33 žene, 202 djece (uključujući 40 u dobi između 12 i 15 godina), 18 zastupnika uključujući Marwana Barghoutija, osuđenog, kao i još 801 drugi Palestinac, na višestruku doživotnu zatvorsku kaznu.

Palestinski politički zarobljenici smješteni su u 20 zatvora i pritvornih centara koji se nalaze u Izraelu, u suprotnosti s člankom 49 4. ženevske konvencije. Privremene pritvorne ustanove, koje služe za ispitivanje zarobljenika, nalaze se na okupiranom palestinskom području, u Oferu, južno od Ramalle, i Etzionu, u okolici Hebrona, unutar židovskih kolonističkih naselja. Sastoje se od šatora u kojima često drže između 25 i 30 osoba u naročito nečovječnim i ponižavajućim uvjetima.

U Međunarodnoj federaciji liga za ljudska prava naglašavaju da uvjeti u kojima se drže palestinski politički zatvorenici ne udovaljavaju ni jednom međunarodnom standardu. Hrana koju dobivaju u nedovoljnim količinama, loše je kvalitete; nema dovoljno sanitarnih čvorova u odnosu na prenapučene logore; ne dobivaju čistu odjeću, ni dovoljnu razinu liječničke skrbi. U slučajevima kada su zarobljenici pritvoreni u Izraelu, njihove obitelji imaju poteškoća pri dobivanju dozvola da ih posjete. Izraelske vlasti i samom Međunarodnom odboru Crvenog križa stvaraju poteškoće pri organiziranju kolektivnog prijevoza za obitelji zarobljenika u izraelskim zatvorima nekoliko puta na godinu. 634 zarobljenika već 2 godine ne može posjetiti nitko od članova njihovih obitelji koje žive u Pojasu Gaze.

Jedan dio palestinskih zarobljenica zatvoren je u zatvoru Ramleh, gdje ih je po 6 smješteno u ćelije od 14 kvadratnih metara. Ponekad ih stave zajedno s izraelskim zatvorenicama koje ih vrijeđaju i prijete im.

Izraelske vlasti palestinsku djecu odraslom smatraju nakon što navrše 16 godina što predstavlja kršenje Međunarodne konvencije o pravima djeteta, dok istovremeno izraelski zakon odraslima smatra osobe od 18 i više godina. Izraelske vlasti uhićuju i zatvaraju palestinsku djecu u starosti od 12 i više godina, iako UN-ova konvencija mogućnost takvog tretmana ogrančava na djecu od 14 i više godina. Izraelske vlasti krše i mnoge druge odredbe Međunarodne konvencije o pravima djeteta; djeci je onemogućen nastavak školovanja, a u pogledu posjeta obitelji i liječničke skrbi, u jednako su lošem položaju kao i odrasli zarobljenici.

Iako je Izrael ratificirao Međunarodnu konvenciju protiv mučenja i Pakt o građanskim i političkim pravima, a izraelski kazneni zakon zabranjuje mučenje, izraelski vojnici i pripadnici Shin Beta sustavno ga provode nad palestinskim političkim zarobljenicima. Izraelske nevladine organizacije za ljudska prava B'Tselem i Hamoked tvrde da je više od 85% palestinskih zarobljenika mučeno.

Pribjegavanje fizičkom mučenju Palestinaca počinje već s njihovim uhićenjem. Stave im lisice na ruke i plastičnu vreću preko glave, a zatim ih vojnici tuku za vrijeme dok ih voze do istražnog centra. Nakon toga mogu biti stavljeni u izolaciju, u uske i vlažne ćelije na razdoblja od 30 do 90 dana ili im ne dopuštaju da spavaju, ponekad i po 10 dana. Svaki puta kad izlaze iz ili se vraćaju u zatvor moraju se skinuti do gola.

Za vrijeme ispitivanja često ih tuku ili nasilno tresu, no najčešće koriste metodu Shabah koja se sastoji od vezanja ruku zarobljenika na njegovim leđima dok sjedi na stolcu čije su prednje noge skraćene. Radi se o krajnje bolnom položaju u koji zarobljenike stavljaju na između 18 i 22 sata bez prekida tijekom nekoliko dana.

Režim zatvaranja i pritvaranja uređen je vojnim naredbama koje se često nadahnjuju represivnim pravilima koja su bila na snazi tijekom britanskog mandata. Izraelske vojne vlasti tako prema vlastitom nahođenju određuju razdoblja tijekom kojih mogu Palestince držati u pritvoru bez da im omoguće pristup odvjetniku (trenutno je to 32 dana) i bez da protiv njih bude pokrenut sudski postupak (6 mjeseci i 12 dana).

Ako bude pokrenut postupak, on može trajati i 3 godine i odvija se pred izraelskim vojnim sudstvom: vojnim sudovima na čije se presude moguće žaliti na žalbenom sudu, koji je također vojni. Pred takvim sudovima, koji se nalaze unutar zidova zatvora i pritvornih centara, palestinski zarobljenici nikada nemaju pošteno suđenje i većinom se pred sucem pojavljuju bez branitelja, tvrde u izraelskoj nevladinoj udruzi Yesh Din koja je pratila 800 sudskih rasprava. Presude koje ti sudovi izriču su pretjerane: zatvorske kazne često u trajanju od više od 50 godina pa sve do čak 20 doživotnih zatvorskih kazni… Nisu pošteđena ni palestinska djeca, obzirom da je jedan palestinski maloljetnik osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu, dok je 36% maloljetnika osuđeno na zatvorske kazne u trajanju od 2 do 5 godina, a 10% ih je osuđeno na 5 godina zatvora.

Stoga ne začuđuje da se 95% Palestinaca koji su izvedeni pred takve sudove odlučuju „izjasniti krivima“.

Nakon 6 mjeseci i 12 dana, neke palestinske zarobljenike ne izvode pred sud niti ih puštaju na slobodu, već ih odvode u poseban zatvor Ketziot, koji se nalazi u negevskoj pustinji. Tamo ih drže po 6 mjeseci, a nakon toga u nedogled mogu obnavljati njihov pritvor, zahvaljujući sustavu koji su preuzeli ih zakona britanskog mandata: administrativnom pritvoru. Tamo se ponekad nalaze i zarobljenici koji su odslužili svoju kaznu, ali unatoč tome nisu pušteni na slobodu. Trenutno se u Ketziotu nalazi 253 zarobljenika, uključujući 3 žene i 15 zastupnika.


Izvor i više informacija: Le scandale des prisonniers politiques palestiniens



DODATNI LINKOVI:
HRVATSKA:
Prosvjed 15.10 u Zagrebu
- Bez izuzetka ukinuti svaku privatizaciju kod koje su uočene nepravilnosti, te konfiscirati svu imovinu i zaradu stečenu na taj kriminalni način. Na taj način stečeno financijsko i industrijsko bogatstvo preusmjeriti u pokretanje proizvodnje, te projekte od neposrednog interesa za radnike i siromašne
- Osiguravanje hitne isplate svih zaostalih plaća – oštre zakonske mjere protiv svih poslodavaca koji ne isplaćuju plaće na vrijeme i prisiljavaju na prekovremeni rad, nakon prve neisplaćene plaće i bez obzira na eventualna opravdanja poslodavaca
- Preuzimanje velikih propalih poduzeća od strane države uz uspostavu radničke kontrole. Tako se može zaštiti na tisuće radnih mjesta, poduzeća spasiti od propasti i rekonstruirati, te putem radničkog nadzora onemogućiti daljnje cvjetanje kriminala i zakulisnih igara.
- Osiguravanje da plaće ispod jasno određenog minimuma svojim rastom prate rast životnih troškova.
- Skraćivanje radnog tjedna bez smanjivanja plaća, kako bi se, između ostaloga, omogućilo povećanje zaposlenosti
– Prevladavanje recesije omogućeno opterećivanjem samo najbogatijih pojedinaca koji ne žive od svojega rada, bez ikakvih dodatnih opterećivanja radne populacije. Radnici ovu krizu nisu izazvali i oni je ne smiju ni plaćati.
- Uvođenje ekstremno progresivnog poreza za bogate koji omogućuje poboljšanje životnog položaja najsiromašnijih slojeva na temelju opterećivanja najbogatijih.
- Uvesti dodatne oblike poreza na svu zaradu koja nije stečena vlastitim radom (renta, profit, kamata, dionice)
- Poslovanje banaka iz službe krupnoga stranog kapitala staviti u službu razvoja ekonomije
– stavljanje poslovanja banaka pod demokratsku kontrolu samog naroda putem nacionalizacije
- Potpuni prestanak svake privatizacije, posebno – ukidanje mjera usmjerenih prema privatizaciji školstva, zdravstva, strateških i prirodnih resursa; nacionalizacija najznačajnijih strateških sektora, posebno energetike
- Stvaranje organa radničke kontrole nad industrijom
Navedeni zahtjevi predstavljaju samo prve konkretne korake prema zaštiti radnika u vidu nanošenja strateških udaraca vladavini kapitala i jačanju pozicija radničke klase. Ništa ne bi bilo više pogrešno nego smatrati kako se samo na temelju njih ili još nekih reformi može ostvariti konačan cilj ukidanja kapitalizma. Kapitalizam predstavlja društveno – ekonomsku formaciju koja se zasniva na izrabljivanju radnika od strane kapitalista, pri čemu se navedeni odnos i raspodjela moći koju stvara prenose na sve druge oblike društvene stvarnosti – prije svega na političke odnose. Da bi promijenili postojeće društvo potrebno je stoga ukinuti korijen na kojemu se zasniva : kapitalistički način proizvodnje, a to u konačnici znači eksproprijaciju kapitalističke klase, preuzimanje tvornica i čitave ekonomije od strane radničke klase putem direktnodemokratskih organa. To također znači i ukidanje postojećih političkih institucija i prelazak vlasti u ruke radne većine društva, putem sistema radničkih vijeća. Tu se u punom smislu riječi radi o revoluciji – radikalnoj društvenoj promjeni koja ukida postojeće društvo, te koja se nipošto ne može svesti na nekakav skup reformi.
Pročitajte više…

Plenum FFZG-a: Izjava za medije, 25. listopada 2011.
Na kraju se još jednom moramo osvrnuti na nedovoljno financiranje znanosti i obrazovanja u Hrvatskoj. Izgovor uprave fakulteta i MZOŠ-a za naplaćivanje školarina studentima i njihovim roditeljima jest da nema drugog izbora jer da novaca nema. Takva lažna opravdanja u ovom trenutku vidimo širom svijeta – za obrazovanje, znanost, zdravstvo, socijalu, tj. za "male ljude", sredstava nikad nema. Kada je pak riječ o interesu politike, ratova, banaka, krupnog kapitala i sl. – novci se uvijek nađu. Na takvu logiku nikada nećemo pristati. Nedopustivo je da se iz državnog proračuna za obrazovanje izdvaja svega 0,7% sredstava. No postoji i partikularni razlog zašto je FF u lošoj financijskoj situaciji te danas mora dugove sređivati i nadoknađivati preko studenatske grbače. Prošla je fakultetska uprava, u kojoj je, gle čuda, sjedio i današnji dekan, ostavila fakultetu 20 milijuna kuna duga. Rečene malverzacije nisu nikad do kraja objašnjene, a sadašnja ih je fakultetska uprava, pod vodstvom nasilnog dekana Borasa, propustila sankcionirati, pokušavajući sakriti svoju izravnu povezanost s prošlom upravom. Upozoravamo da je na sve ovo prvi u javnosti upozoravao portal Slobodni Filozofski*, napominjući pritom kako su ovakve koruptivne radnje izravna posljedica upravo komercijalizacije visokog obrazovanja i znanosti te nedostatka direktnodemokratskoga nadzora odozdo na fakultetima. Nema sumnje da je za današnju situaciju s visokim obrazovanjem odgovorna štetna neoliberalna politika države, no to ne znači da se zato može opravdati kolaboracionistička politika koju na štetu studenata provode uprave fakulteta kao što je uprava pod vodstvom dekana Borasa. Nastavljamo svoju borbu za potpuno javno financirano i svima dostupno obrazovanje od dječjih vrtića do doktorata!
Pročitajte više…


nedjelja, 23. listopada 2011.

Analiza Palmer/Uribeovog izvještaja: Zašto Palmerov izvještaj ne zaslužuje poštovanje


Prijevod članka Why the Palmer Report Deserves No Deference od 14. rujna 2011. odvjetnice i pravne savjetnice Pokreta za slobodnu Gazu Audrey Bomse, koji na engleskom možete pročitati na linku.

Gotovo svi činjenični nalazi, jednako kao i pravna analiza i zaključci nedavno u medije procurjelog izvještaja istražne skupine glavnog tajnika UN-a koja je istraživala „incident na flotili“ 31. svibnja 2010. (Skupina Palmer/Uribe), su u izravnoj suprotnosti s nalazima, analizom i zaključcima ranijeg UN-ovog izvještaja istražne misije Vijeća za ljudska prava, čiji su zaključak da je izraelska blokada Gaze, uključujući pomorsku blokadu, protuzakonita, 13. rujna 2011. ponovo potvrdili 5 neovisnih UN-ovih posebnih izvjestitelja o ljudskim pravima. U skladu sa svim dosadašnjim izjavama glavnog tajnika Ban Ki-moona o Gazi, Goldstoneovim izvještajem, te izjavama drugih međunarodnih agencija, uključujući Međunarodni odbor Crvenog križa (ICRC), ovi su UN-ovi stručnjaci međunarodnog prava odbacili zaključke Palmer/Uribeovog izvještaja i zatražili trenutačno ukidanje izraelske blokade Gaze, te pružanje zaštite stanovništvu Gaze u skladu s međunarodnim pravom.

Stoga, do presude Međunarodnog suda pravde o zakonitosti izraelskog zatvaranja Pojasa Gaze, uključujući pomorsku blokadu, a time i o zakonitosti izraelskog napada na Mavi Marmaru i druge brodove flotile, nalazi, zaključci i preporuke Palmer/Uribeove skupine ne zaslužuju nikakvo uvažavanje. Države ne trebaju poslušati njene preporuke da „odvrate“ svoje građane od pokušaja probijanja blokade. Pokret za slobodnu Gazu i druge inicijative civilnog društva usmjerene protiv blokade sigurno ne namjeravaju odustati od svoje misije i plovit će za Gazu ponovo.

Turska je objavila svoju namjeru da ovo pitanje uputi svjetskom sudu, dok je Izrael očekivano dao naslutiti da neće podržati takav prijedlog. To znači da će jedini put do Međunarodnog suda pravde biti preko Opće skupštine UN-a koja bi od suda trebala zatražiti da iznese savjetodavno mišljenje o tom pitanju. Sve države istinski zainteresirane za pravdu i poštivanje vladavine prava trebale bi podržati tursku inicijativu.

Ozbiljna prijeporna točka između ova dva UN-ova izvještaja je analiza postupanja i motiva organizatora flotile, te, što je još važnije, prikladnost interveniranja civilnog društva u situacijama dugotrajnih humanitarnih kriza i kriza ljudskih prava u kojima države i međunarodne agencije ne žele ili ne mogu pozitivno djelovati.

Prema istražnoj misiji Vijeća za ljudska prava, čiji se izvještaj temelji na više od 100 intervjua: „Svi putnici brodova flotile koji su govorili pred Misijom dojmili su se njenih članova kao osobe iskreno predane duhu humanitarizma i prožete dubokom i istinskom brigom za dobrobit stanovnika Gaze.“ S druge strane, Palmer/Uribeova je skupina, koja nije intervjuirala nikoga pa stoga ne može suditi o vjerodostojnosti, zaključila da iako „većina sudionika flotile nije imala nikakve namjere koristiti nasilje, postoje ozbiljna pitanja o postupanju, te pravoj prirodi i ciljevima organizatora flotile, naročito IHH-a“, turske humanitarne organizacije koja je vlasnik broda Mavi Marmara.

Što se tiče uloge organizacija civilnog društva, kako onih koje žele pomoći u ublažavanju kriza, tako i onih koje se kroz političku akciju bave uzrocima kriza, istražna misija Vijeća za ljudska prava je zaključila da „ih se prečesto optužuje da se nepotrebno miješaju ili u najgorem slučaju da su teroristi ili neprijateljski agenti“. Palmer/Uribeova skupina je učinila upravo to zaključivši: „Ljudi imaju pravo na izražavanje svojih političkih stavova, no flotila je u svom pokušaju proboja pomorske blokade djelovala nemarno… Postupci flotile nepotrebno su sadržavali potencijal za eskalaciju.“

Istražna misija Vijeća za ljudska prava završila je svoj izvještaj pozivom na „preispitivanje… kako bi se jasno definirala humanitarnost zasebno od humanitarne akcije kako bismo mogli odgovoriti dogovorenim oblikom intervencije i jurisdikcije u slučajevima humanitarnih kriza“. Ovime je postalo jasno da misija pojam „humanitarnost“ primjenjuje kako na one koji žele pomoći u ublažavanju kriza, tako i na one koji se, putem političke akcije, žele posvetiti uzrocima kriza.

Pokret za slobodnu Gazu, organizacija za ljudska prava koja je pokrenula flotilu i organizirala prijašnje pokušaje da se pomorskim putem dođe do Gaze, – ali se ne spominje u Palmer/Uribeovom izvještaju, tolika je njegova namjera da sotonizira turske sudionike – i njeni partneri diljem svijeta očekuju takvu definiciju. Iako koordinira putovanja s organizacijama koje su prvenstveno zainteresirane za dostavljanje humanitarne pomoći stanovništvu Gaze, otvoreno proklamirana svrha putovanja u Gazu Pokreta za slobodnu Gazu je podizanje svijesti o blokadi s ciljem njenog ukidanja. U Pokretu za slobodnu Gazu smatraju da je moralna odgovornost civilnog društva da se direktnom akcijom suprotstavi dugotrajnoj nepravdi u slučajevima gdje svjetske vlade (i UN) to ne čine.

Kako bismo utvrdili koliko važnosti treba pridati svakom od ovih kontradiktornih izvještaja, bilo bi korisno da usporedimo njihov sastav i mandat. Palmer/Uribeova se skupina sastojala od političara: Geoffrey Palmer, bivši premijer Novog Zelanda predsjedavao je skupinom, Alvaro Uribe, bivši predsjednik Kolumbije, bio je njen potpredsjednik, te jedan predstavnik kojeg je imenovala Turska i jedan kojeg je imenovao Izrael.

Izbor bivšeg kolumbijskog predsjednika Uribea kao potpredsjednika radne skupine dovodi u pitanje integritet i nepristranost te radne skupine, obzirom na navode organizacija za ljudska prava vezano uz njegovu blisku povezanost s ubojstvima civila u Kolumbiji od strane vojske i paravojnih skupina i njegov prezir prema borcima za ljudska prava. Također su zabrinjavajuće Uribeove veze s Izraelom, koji je u doba Uribeove vladavine bio glavni snabdjevač Kolumbije oružjem, očigledan sukob interesa kojim se izvještaj ove skupine ne bavi.

Što je najvažnije, predstavnici 2 zemalja upletenih u incident pod istragom činili su 50% radne skupine. Kako je primijećeno u izvještaju istražne misije Vijeća za ljudska prava, „… povjerenje javnosti u istražni proces u okolnostima poput sadašnjih nije ojačano kad onaj koji je pod istragom istražuje sam sebe ili igra ključnu ulogu u tom procesu“.

S druge strane istražna misija Vijeća za ljudska prava UN-a se sastojala od pravnih stručnjaka: sudac Karl T Hudson-Phillips, umirovljeni sudac Međunarodnog kaznenog suda, bio je njen predsjednik, Sir Desmond de Silva, bivši glavni tužitelj UN-ovog Posebnog suda za Sierra Leone i gđa. Mary Shanthi Dairiam, osnivačica i članica upravnog odbora međunarodne organizacije za prava žena International Women’s Rights Action Watch. Misiji su pomagali specijalisti forenzične patologije, stručnjaci za vojna pitanja, vatreno oružje, pravo mora i međunarodno humanitarno pravo. Misiju su informirali UN-ov Ured za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA), UN-ova Agencija za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA) i Ured posebnog koordinatora za srednjeistočni mirovni proces (UNSCO).

Izrael je odbio surađivati s ovom neovisnom istražnom misijom, ponovo odbijajući sudjelovati u istrazi koju nije sam pokrenuo ili u kojoj nije značajno zastupljen kako bi mogao utjecati na njen ishod.

Mandat istražne misije Vijeća za ljudska prava bio je „istražiti kršenja međunarodnog prava, uključujući međunarodno humanitarno pravo i pravo ljudskih prava“ koja je prouzročilo izraelsko presretanje flotile koja je plovila za Gazu. Ograničeni mandat Palmer/Uribeove skupine nije bio provođenje vlastite istrage, već samo „da zaprimi i razmotri izvještaje državnih istraga [Turske i Izraela]“ s konačnim ciljem „da pozitivno utječe na odnose između Turske i Izraela, te sveukupnu situaciju na Srednjem istoku“ – politički cilj koji je završio kolosalnim neuspjehom.

U stvari, skupina je smatrala da bi „previše pravne analize moglo dovesti do političke paralize. Može li se ono što se ovdje dogodilo pravno obraniti je važno pitanje, no diplomatski rečeno, nije dispozitivno za ono što je postalo važan uzrok napetosti ne samo u odnosima između dviju važnih država, već općenito na Srednjem istoku.“ Kako je sama skupina priznala, zbog toga što je informacije prikupljala diplomatskim kanalima, skupina „ne može ponuditi konačne zaključke bilo činjenične bilo pravne. No ona može ponuditi svoje viđenje.“

Budući da nije postignut konsenzus, zaključci i preporuke Palmer/Uribeove skupine predstavljaju tek viđenje 2 političara, objektivnost barem jednog od kojih je upitna.

Izvještaj Palmer/Uribeove skupine, uz snažno protivljenje turskog predstavnika, u biti prihvaća izraelsko viđenje događaja, pronalazi da je „pomorska blokada zakonita“, da „je nametnuta kao legitimna sigurnosna mjera kako bi se spriječio ulaz oružja u Gazu pomorskim putem“, da je implementacija blokade „u skladu sa zahtjevima međunarodnog prava“, te da je Izrael imao „pravo ukrcati se na i pretražiti plovilo i zarobiti ga u slučaju da krši blokadu“, uključujući u međunarodnim vodama. Istražna misija Vijeća za ljudska prava je, analizirajući iste zakone i autoritete kao i Palmer/Uribeova skupina (Konvenciju UN-a o pravu mora (UNCLOS), Sanremski priručnik o međunarodnom pravu primjenjivom na oružane sukobe na moru (SRM) i zakone primjenjive u oružanim sukobima općenito), te ocijenivši dokaze koje joj je predao UN OCHA i koji potvrđuju postojanje teške humanitarne situacije u Gazi, zaključila suprotno, da „blokada nanosi nerazmjernu štetu civilnom stanovništvu u Pojasu Gaze i da presretanje nije moglo biti opravdano i da ga stoga treba smatrati protuzakonitim“.

Istražna misija Vijeća za ljudska prava je humanitarnu krizu u Gazi nazvala „u potpunosti nepodnošljivom i neprihvatljivom u 21. stoljeću“, i zaključila da „je već samo iz tog razloga blokada protuzakonita… bez obzira na razloge kojima se pokušava opravdati zakonitost…“. Blokada predstavlja „kolektivno kažnjavanje civilnog stanovništva u Gazi [što] nije zakonito ni u sadašnjim ni u bilo kojim drugim okolnostima“. Ovaj je zaključak upravo potvrdilo 5 neovisnih UN-ovih stručnjaka za ljudska prava koji su izjavili da je blokada stanovnike Gaze podvrgla kolektivnom kažnjavanju u „očitoj suprotnosti s međunarodnim pravom ljudskih prava i humanitarnim pravom“.

Palmer/Uribeova skupina je svoju istragu ograničila na pomorsku blokadu Gaze, odvojivši je od kontrole koju Izrael ima nad pristupom Gazi kopnenim i zračnim putem. Iako je skupina izraelsku politiku vezano uz kopneni pristup Gazi nazvala „neodrživom“, izvještaj nije ponudio vjerodostojnu pravnu analizu tog problema koji je i bio razlog zbog čega je uopće organizirana flotila – izraelsko gotovo hermetičko zatvaranje Pojasa Gaze, čija je namjena ograničavanje ulaza ili izlaza ljudi i roba u i iz Gaze.

Istražna misija Vijeća za ljudska prava je pak utvrdila da je pomorska blokada sastavni dio zatvaranja Gaze koje je Izrael intenzivirao ubrzo nakon što je Hamas zauzeo kontrolu nad tim područjem u ljeto 2007.

Onemogućavanje brodovima da dođu do Gaze – uključujući sprječavanje izgradnje pomorske luke – misija smatra dijelom sveobuhvatne politike zatvaranja Pojasa Gaze koju Izrael provodi. Viđenje blokade istražne misije Vijeća za ljudska prava dijeli većina stručnjaka međunarodnog prava i međunarodnih agencija, uključujući 5 neovisnih UN-ovih stručnjaka, Međunarodni odbor Crvenog križa, koji je u lipnju 2010, samo nekoliko dana nakon presretanja flotile, izjavio da „zatvaranje Pojasa Gaze predstavlja kolektivno kažnjavanje kojim Izrael jasno krši svoje obveze prema međunarodnom humanitarnom pravu“ i da je jedino održivo rješenje ukidanje blokade.

Što se tiče uporabe sile protiv flotile, istražna misija Vijeća za ljudska prava navodi: „Ukoliko je izraelsko presretanje flotile bilo nezakonito - a Misija smatra da je bilo nezakonito - uporaba sile od strane izraelskih snaga prilikom zauzimanja kontrole nad Mavi Marmarom i drugim plovilima također je bila prima facie nezakonita…“ kao što je nezakonito bilo i privođenje putnika i posade i uništavanje ili prisvajanje imovine putnika. Misija je zaključila da je konfiskacija velikog broja video snimaka i fotografija koje su snimili putnici „namjeran pokušaj od strane izraelskih vlasti da unište dokaze“ vezano uz presretanje flotile.

Sveobuhvatni zaključak istražne misije Vijeća za ljudska prava bio je da „su izraelske snage počinile niz povreda međunarodnog prava, uključujući međunarodno humanitarno i pravo ljudskih prava,“ i da žrtve tih povreda imaju pravo na učinkoviti pravni lijek.

Dva se izvještaja slažu samo u jednom – da je Izrael protiv putnika primijenio pretjerano i nepotrebno nasilje. Izraelska odluka da upotrijebi znatnu silu prilikom ukrcavanja na plovila, što je prouzročilo gubitak života i ranjavanje putnika, bila je, riječima Palmer/Uribeove skupine, „pretjerana i nerazumna“, „neprihvatljiva“. Međutim, skupina je samo izrazila zaprepaštenje nesposobnošću Izraela da pruži „prikladno objašnjenje“ za 9 ubijenih, te da objasni „zašto je sila korištena do te mjere da je prouzročila tako visoku razinu ozljeda“. Istražna misija Vijeća za ljudska prava je, s druge strane, smatrajući da je „teško ne zaključiti da, nakon što je naredba da se koristi bojevo streljivo izdana, nitko nije bio siguran“, zaključila da „postoje jasni dokazi za progon slijedećih zločina: namjerno ubijanje; mučenje ili nečovječno postupanje; namjerno nanošenje velike patnje ili teške ozlijede ili narušavanje zdravlja“.

Palmer/Uribeova skupina je zaključila da je „bilo znatnog zlostavljanja putnika od strane izraelskih vlasti nakon što je preuzimanje plovila bilo završeno pa sve do njihove deportacije“. Istražna misija Vijeća za ljudska prava je utvrdila da je postupanje izraelske vojske i policijskog osoblja prema putnicima na brodu Mavi Marmara, te u nekim slučajevima na drugim plovilima i kasnije u pritvoru „predstavljalo okrutno, nečovječno i ponižavajuće postupanje“ i kriminalno ponašanje.

Izraelsko oružje i nečovječno postupanje nisu do sada odvratili Pokret za slobodnu Gazu da plovi u Gazu; neće ih odvratiti ni osude temeljene na zabludama u politički motiviranim UN-ovim izvještajima. Pokret za slobodnu Gazu odbacuje preporuke Palmer/Uribeove skupine da „sve humanitarne misije koje žele pomoći stanovništvu Gaze to učine kroz ustanovljene procedure i za to određene kopnene granične prijelaze u dogovoru s izraelskom vladom i Palestinskom samoupravom“.

Sloboda ne može doći u Gazu kroz ustanovljene izraelske procedure.


Izvor: Why the Palmer Report Deserves No Deference



DODATNI LINKOVI:
PALESTINA/IZRAEL:
Caterpillar Action at the National Building Museum, Sept. 14, 2011 (video)

petak, 21. listopada 2011.

Peticija protiv međunarodne trgovine bjelokosti


Link na peticiju: Save Elephants: End International Ivory Trade

Na linku možete potpisati peticiju kojom od Europske unije tražimo da zaštiti preostale slonove na planetu protiveći se bilo kakvom obliku međunarodne trgovine bjelokosti, te da poduzme mjere potrebne za suzbijanje ilegalnog lova na slonove i trgovine bjelokosti.


Izvor i link na peticiju: Save Elephants: End International Ivory Trade



DODATNI LINKOVI:
PALESTINA/IZRAEL:
Don't Collaborate with Apartheid – a call from Palestinian civil society on European universities, academics, students and people of conscience
We call on academics and students and their union organisations, human rights and solidarity organisations and people of conscience across Europe to:
1. Work with the Palestinian BDS National Committee (BNC), the largest Palestinian civil society coalition, to identify and expose research collaboration between European universities and Israeli military companies and all Israeli research institutions that develop expertise and technology used to suppress Palestinian rights or are otherwise complicit with Israeli violations of international law, particularly where this collaboration taking place within the FP7 scheme[7]
2. Develop long-term, effective mass campaigns capable of successfully pressuring European universities and research institutions to end their complicity with Israeli Apartheid and implement policies to prevent further such collaboration
Read more…


HRVATSKA:
Sažeti zapisnik prvog narodnog plenuma (15.10.2011.)
Nakon gotovo jednosatne rasprave plenum je glasanjem usvojio zahtjeve koje je većina građana spominjala u svojim prijedlozima.
1. Odlučivanje na referendumima - građani moraju aktivnije participirati u donošenju bitnih odluka
2. Nadzor referenduma za ulazak u Europsku uniju – građani imaju pravo nadzirati valjanost provođenja referenduma. Trenutno građanski nadzor provodi samo GONG, kojega dijelom financira EU. Potrebno je uključiti i druge građanske inicijative u nadzor referenduma.
3. Demokratizacija Hrvatske radio televizije – HRT je javna televizija i morala bi davati puno više prostora hrvatskim građanskim inicijativama.
4. Revizija mirovinskog i zdravstvenog sustava – želimo besplatnu, svima dostupnu zdravstvenu skrb te transparentan i održiv mirovinski sustav.
5. Zaštita javnih dobara (zdravstvo, obrazovanje, vode, šume...) – protivimo se daljnjoj privatizaciji javnih dobara.
Nakon izglasavanja inicijalnih zahtjeva, plenum je raspravljao o daljnjim akcijama. Prosvjednici su predlagali bijeli štrajk, kolektivno podizanje novca iz banaka, poništavanje glasačkih listića na predstojećim izborima pa čak i bojkot svih kapitalističkih proizvoda. Plenum je odlučio da će zahtijevati od sindikata pokretanje generalnog štrajka. Također je odlučeno da se idući plenum održati u subotu 22. listopada u 18 sati na Trgu. Prosvjednici su izglasali okupaciju Trga pa se pozivaju svi zainteresirani da ponesu deke, šatore i vreće. Okupacija će trajati do ispunjenja zahtjeva ili do trenutka kada građani na plenumu odluče drugačije.
Pročitajte više...


SVIJET:
Occupy movement goes global - in pictures

Latest updates from Occupy protests in Rome, New York (video)


SAD:
Consensus (Direct Democracy @ Occupy Wall Street) (video)

Close Your Bank Account and Get Arrested! (video)

AS IT'S HAPPENING: Occupy Wall Street - "Times Square, NYC" - 10.15.11 (video)

I AM NOT MOVING - Short Film - Occupy Wall Street (video)


KANADA:
Occupy Toronto protesters set up camp, prepare for next step
Organizers of Occupy Toronto have planned a “general assembly” Sunday evening in preparation for a planned march through the financial district on Monday morning. Thousands of protesters descended Saturday on Toronto's St. James Park, with some planning to camp out indefinitely as part of a global movement to raise awareness about growing income disparity. ... the movement aims to send “a message to the financial sector worldwide that banks exist to serve us, not the other way around,” and urges members of “the 99%” to rise up.
Read more...

utorak, 18. listopada 2011.

Neke vijesti, linkovi – Palestina/Izrael, prosvjedi…


PALESTINA/IZRAEL:
234 prisonniers palestiniens en grève de la faim
234 palestinskih zarobljenika štrajka glađu (11. listopad 2011.)
Položaj palestinskih zarobljenika u izraelskim zatvorima stalno se pogoršava od 23. lipnja, nakon što ih je izraelski premjer Netanyahu odlučio kazniti nizom različitih kaznenih mjera koje je izraelska zatvorska administracija odmah počela primjenjivati. Tim je mjerama palestinskim zarobljenicima zabranjeno da nastave svoje studije, zabranjen im je pristup knjigama, učestalije se provode pretresi zarobljenika u kojima ih se prisiljava da se skinu do gola, ograničeno im je pravo na posjete, zarobljeni palestinski čelnici su smješteni u izolaciju, postrožene su zatvorske kazne na potpuno arbitraran način. Uz to, palestinski su zarobljenici izloženi brojnim nečovječnim postupcima koji ne pogađaju samo zarobljenike, već i njihove obitelji i na taj način cijelo palestinsko društvo. Tisuće Palestinaca zatvorene su u izraelskim zatvorima, uključujući muškarce, žene, maloljetnike i izabrane političare. Palestinski zarobljenici u nekoliko izraelskih zatvora pokrenuli su 27. rujna štrajk glađu zbog kolektivnog kažnjavanja zarobljenika, stalnih napada izraelskih vojnika u njihovim ćelijama, pretresa, ponižavanja i nasilja svih oblika kojem su izloženi. Velik broj zatvorenika nalazi su u potpunoj izolaciji, gdje godinama (neki čak 13 godina) polako umiru. Oko 1000 zarobljenika boluje od teških i neizlječivih bolesti bez ikakve njege. Štoviše, vezani su za krevet unatoč bolesti i patnji. Stotine Palestinaca su u administrativnom pritvoru bez da su za bilo što optuženi. Zatvoreni su na temelju tajnih navoda i ne znaju razlog zbog kojeg su uhićeni niti koliko će vremena provesti u zatvoru. Neke godinama drže u administrativnom pritvoru.
En lire plus…

Of Note in Israel and Palestine: settlement expansion, mosque burning and football
Neke kratke vijesti i informacije iz Palestine/Izraela (3. listopad 2011.)
Od 160 džamija u palestinskim selima koja su smještena na području koje je postalo Izrael danas ih postoji manje od 40. Belgijska pjevačica Natacha Atlas je otkazala svoj nastup u Izraelu. Natacha je najprije htjela nastupiti i tom prilikom svoje izraelske obožavatelje pozvati da se „bore protiv aparthejda“, no kasnije se predomislila: „Sada razumijem da je učinkovitija poruka uopće ne ići u Izrael sve dok taj sustavni aparthejd ne bude ukinut“, rekla je. Izraelski su vojnici 3. listopada ranili jednog 16-godišnjeg Palestinca koji je skupljao staro željezo izvan grada Gaze. Američki kongres je blokirao gotovo 200 milijuna američkih dolara pomoći Palestincima.
Read more…

23 Palestinians and Israelis injured during settler attack (video)
23 Palestinaca i Izraelaca ozlijeđeno u kolonističkom napadu (video) (1. listopad 2011.)
U petak (30. rujna) ujutro kolonisti iz obližnjeg kolonističkog naselja Atarot napali su izraelske aktiviste i Palestince na zemljištu palestinskog vlasnika gdje su se aktivisti i Palestinci okupili kako bi sadili drveće. Vlasniku zemlje kolonisti su razbili glavu, a napali su i njegovu ženu; oboje su hospitalizirani u bolinici Hadasa Ein Karem. Izraelski policajci koji su prisustvovali incidentu nisu učinili ništa za vrijeme dok su kolonisti tukli aktiviste i razbijali njihove kamere. Neki od napadača nosili su policijske košulje i oružje, što znači da se radi o pripadnicima policije koji u tom trenu nisu bili na dužnosti. Još 3 aktivista hospitalizirano je u bolnici Hadassa Ein Karem, a 3 ih je uhitila policija, koja nije uhitila niti jednog od kolonističkih napadača, unatoč tome što se sve odigralo pred njenim očima. Kasnije iste večeri na mjestu događaja se okupilo više aktivista kako bi prosvjedovali protiv pogroma koji se ranije dogodio. Kolonisti su napali i njih, gađali ih kamenjem. Unatoč tome što je bila prisutna, policija nije poduzela ništa. U ovom drugom napadu ozlijeđeno je 19 ljudi, kojima je pružena liječnička pomoć, dok ih je još 3 hospitalizirano u bolnici Hadasa Ein Karem. Ponovo je uništeno nekoliko kamera, a oštećeni su i automobili (razbijena prednja stakla, svjetla i probušene gume) aktivista koji su bili parkirani izvan kolonističkog naselja Atarot.
Read more…


HRVATSKA:
Zagrebačko prakticiranje direktne demokracije + FOTOGALERIJA + VIDEO!
Nakon gotovo jednosatne rasprave i iznošenja prijedloga plenum je usvojio sljedeće zahtjeve: održavanje plenuma na nižim razinama sve do gradskih četvrti, nadzor referenduma za ulazak u EU, demokratizaciju HRT-a i zaštitu javnih dobara kao što su šume, vode i obrazovanje. Prosvjednici su potom predlagali akcije za daljnje djelovanje među kojima se našao prijedlog sindikatima da državu povedu u generalni štrajk, podizanje svog novca iz banaka, poništavanje glasačkih listića, bojkotiranje korištenja goriva i uvođenje vožnje biciklima te okupiranje Trga. Plenum je izglasao da se zahtjeva pokretanje generalnog štrajka, nastavak održavanja plenuma i okupacija Trga. Plenum je završen najavom okupljanja za iduću subotu u 18 sati, nakon čega se planira okupacija do ispunjenja zahtjeva ili do trenutka kada građani odluče drugačije.
Pročitajte više...

Video prosvjeda u Zagrebu: "Bilo nas je 10.000, vidimo se iduće subote!"

Živimo li u demokraciji i što je rješenje ako izbori to nisu?
Rješenje nije u čekanju "poštenih političara", nego u tome da se uklone pretpostavke koje mogu dovesti do toga da netko tko je na vlasti ne radi u općem interesu. Kako to postići? Tako da se vlast ne prepušta predstavnicima, izabranima zato što su imali dovoljno financijskih sredstava za to, nego da sami ljudi odlučuju. Nema potrebe za vođama i liderima. Kako bi to u praksi izgledalo? Na nižim razinama – npr. u gradskim četvrtima, selima, poduzećima, fakultetima i sl. – funkcioniranje direktne demokracije je vrlo jednostavno. Svi se članovi dotičnih zajednica nađu na jednom mjestu (plenumu) i zajednički, glasanjem nakon rasprave, odluče što treba raditi. U slučaju države to nije moguće – stoga se tu najbitnije odluke mogu donositi na stalnim internetskim referendumima (uz nužne rasprave prije toga koje bi se održavale uživo, u medijima ili na internetu). Danas je tehnologija dovoljno razvijena da se internetsko glasanje može bez problema ustrojiti – npr. u 2011. je preko 2 milijuna ljudi glasalo preko interneta na izborima u Estoniji, a takvih primjera elektronskog glasanja ima širom svijeta (iako u okviru predstavničke demokracije, naravno). Osim toga, ako možemo putem interneta prebacivati novac s jednog bankovnog računa na drugi, nema razloga zašto se ne bi moglo internetski i glasati. Tako bi se troškovi stalnih referenduma sveli praktički na nulu. Na stalnim bi se referendumima, nakon otvorene i transparentne javne rasprave, moralo glasati o najvažnijim pitanjima (npr. o gospodarskom pojasu, izmjenama zakona o radu, ulasku u NATO, velikim ulaganjima i sl.). Također, na inicijativu glasača (npr. skupljanjem potpisa na internetu) svako pitanje koje ljudi smatraju bitnim također moglo staviti na glasanje. Na taj bi način svi ljudi u svakom trenutku mogli sami odlučivati o svim važnim pitanjima iako nije nužno da svi sudjeluju u donošenju svih odluka – poanta je samo u tome da, ako žele, mogu izravno sudjelovati u donošenju odluka. Ako bi u čemu donijeli krivu odluku, to bi se uvijek naknadno moglo promijeniti. Političari u današnjem smislu te riječi bi nestali – postojali bi samo javni službenici/birokrati, smjenjivi u svakom trenutku ako ljudi procijene da je to potrebno, koji bi obavljali formalan dio poslova, isto kao što bi stručnjaci različitih vrsta (ekonomisti, bankari, inžinjeri...), također smjenjivi u svakom trenutku ako se procijeni da loše obavljaju svoj posao, bili zaduženi za stručno provođenje općih ciljeva i odluka o kojima bi svi odlučivali u javnim raspravama i glasanjem.
Pročitajte više...

Pogledajte video brutalnog uhićenja branitelja Krčmareka, jednog od redara na Occupy Zagreb
POKRET Građanska solidarnost jučer je na YouTube postavio video na kojem se vidi kako dvojica policijskih službenika bez značke, naloga i obrazloženja brutalno upadaju na privatni posjed te uhićuju Sinišu Krčmareka nad kojim su primijenili represiju. Kako navode, Siniša Krčmarek prekjučer je bio organizacijski redar 15.O Occupy Zagreb događaja. Hrvatski je branitelj od 1990. godine, invalid Domovinskog rata, član Hvidre i još brojnih drugih udruga. Kontinuirano sudjeluje u velikom broju građanskih inicijativa kao što su čišćenje vodocrpilišta u Velikoj Kosnici, uređenje obala rijeke Kupe u svrhu razvoja turizma, sadnja voćaka po urbanim sredinama te sudjeluje u organiziranju niza humanitarnih akcija.
Pročitajte više…


SAD:
US Cops Continue To Brutalize Peaceful Protesters! While THE WHOLE WORLD IS WATCHING! (video)


SIRIJA:
Syria moves towards new constitution, 3 killed
Activists, meanwhile, reported at least three people killed on Saturday by security forces. The Syrian Observatory for Human Rights said a members of its network, Ziad Rafiq al-Obeidi, was killed by security forces in Deir Ezzor. ... In Homs, a hotbed of dissent, the Syrian army backed by armoured vehicles cordoned off and stormed several neighbourhoods, including Qusayr and Warsheh, which were rocked by heavy gunfire, said the Local Coordination Committees (LCC), an anti-regime activist network. The Britain-based Observatory, quoting activists, confirmed security force operations in Homs. "The army opened fire on all the entrances of the Al-Nazihin neighbourhood in Homs, leading to the death of a young man who was heading to work," it said. "The army erected new checkpoints in the neighbourhoods of Bab al-Saibaa, cutting it off from other neighbourhoods," the Observatory said. Meanwhile, in Damascus, security forces shot one person dead at a funeral, the LCC said. "A young man was killed when security forces opened fire on a funeral procession for the child martyr Ibrahim Al-Sheban," in Midan, a commercial neighbourhood of Damascus, LCC reported. The activist network said that more than 15,000 people, including women and children, came out to mourn the boy, who was one of 12 killed on Friday when security forces fired at anti-regime demonstrators in several towns and cities. In Idlib, a northwestern province near Turkey, Syrian troops pushed an operation to hunt down defectors, arresting 31 people, the Observatory said. "Since dawn, Syrian security forces have conducted a search and arrest campaign in and around the (Idlib village of) Kfar Nubul looking for an intelligence officer who deserted," the watchdog said. The LCC for its part said gunfire was heard in several towns in Idlib, citing reports of defections in the area and a night demonstration broken up by security forces. And gunfire rocked "most of the neighbourhoods" in the flashpoint southern city of Daraa, where the movement calling for greater freedoms and the fall of Assad's regime started in mid-March. UN human rights chief Navi Pillay said on Friday that more than 3,000 people, including 187 children, have been killed in the fierce crackdown on dissent. But security forces are facing mounting armed resistance and defections, according to activist reports, with clashes between soldiers and defectors leaving 36 dead, including 25 soldiers on Thursday alone.
Read more...


nedjelja, 16. listopada 2011.

Neke vijesti, linkovi – Palestina/Izrael, Wall Street…


PALESTINA/IZRAEL:
Palestinian prisoners go on hunger strike
Palestinski zarobljenici štrajkaju glađu (4. listopad 2011.)
Palestinski zarobljenici pokrenuli su 27. rujna štrajk glađu, prosvjedujući protiv uvjeta u kojima su zatvoreni. 3. listopada u gradovima diljem Zapadne obale i Pojasa Gaze održani su prosvjedi solidarnosti sa zarobljenicima. Štrajk glađu i kampanju neposluha pokrenuli su 27. rujna članovi Narodnog fronta za oslobođenje Palestine (PFLP) nakon što je izraelska zatvorska služba pooštrila kaznene mjere protiv zatvorenika. Njima su se ubrzo pridružili i drugi zatvorenici. Neki od zarobljenika u potpunosti štrajkaju glađu, dok ostali djelomično štrajkaju glađu i odbijaju se pridržavati nekih zatvorskih pravila poput nošenja zatvorske uniforme i odazivanja prilikom prozivke.
Read more...

“This is a national achievement” — over 1,000 Palestinian prisoners to be released
Najavljeno oslobađanje više od 1000 palestinskih zarobljenika iz izraelskih zatvora (12. listopad 2011.)
U zamjenu za oslobađanje zarobljenog izraelskog vojnika Shalita, Izrael je obećao osloboditi oko 1000 palestinskih zarobljenika. Ovo je dogovoreno na pregovorima koji su između Hamasa i Izraela posredstvom egipatskih obavještajnih službi pokrenuti u Kairu u četvrtak (6. listopada). Među zarobljenicima koji bi trebali biti oslobođeni nalaze se Palestinci različitih političkih uvjerenja. Oslobađanje bi se trebalo odvijati u 2 faze: najprije bi bilo oslobođeno 450 zarobljenika; 280 zarobljenika koji bi trebali biti oslobođeni osuđeni su na doživotne zatvorske kazne. Mnogi među njima su pripadnici Hamasa, no znatan je broj i pripadnika Fataha i drugih političkih stranaka. Drugi dio zarobljenika trebao bi biti oslobođen za 2 mjeseca. Koga će u ovoj drugoj rundi osloboditi, odabrat će Izrael. Za sada se zna da oslobođen neće biti Marwan Barghouti, pripadnik Fataha kojeg je Izrael 2002. osudio na 5 doživotnih zatvorskih kazni i palestinski političar koji uživa poštovanje i Fataha i Hamasa, te kultni status vođe nacionalnog pokreta otpora.
Read more…

David Shulman: “Sisyphus sets to work; he doesn't have to ask himself why”
Finally, with a wave of the hand, he shows the Palestinians: you can plow over there (on the hillside bordering on the highway), but not here, or in the next field, or in the wadi, or on the slope to the south, or on the slope to the east, or anywhere near the settlement, or where you have just plowed, or near the big well, or for that matter, in any place under the burning sun except for that one, small, rocky, insignificant field I've just shown you. I have to confess that I hate these moments. I've had my fill of them. It usually ends up with the Palestinians being pushed farther and farther away, into an ever-narrowing space, until they reach the dead end that was waiting for them all along. ... The truth is, I know why. The thief has his reasons. On the highway just under Avigail, a big sign reads: “We're expanding.” If you want–and if you're Jewish–you can probably already buy a house in Avigail's newest suburb.
Read more...

Protest at Ofer Prison descends into chaos
Prosvjed pred zatvorom Ofer prerastao u nasilne sukobe (12. listopad 2011.)
Nenasilan prosvjed završio je u utorak (11. rujna) u kaosu nakon što je izraelska vojska među okupljene Palestince, uključujući žene i osobe starije dobi, bacila granate za omamljivanje. Prosvjed solidarnosti s palestinskim zarobljenicima koji štrajkaju glađu održavao se na ulazu u izraelski zatvor Ofer u okolici Ramalle. Oko 150 ljudi okupilo se u podne na vratima zatvora uzvikujući poruke, mašući zastavama i noseći slike zatvorenih Palestinaca. Bez ikakve provokacije izraelska je vojska među prosvjednike ispalila 2 granate za omamljivanje, nakon čega su se prosvjednici razbježali, a vojnici nastavili ispaljivati suzavac. Skupine mladih Palestinaca okupile su se na obronku brda iznad ceste i počele bacati kamenje. Prosvjednici su se pregrupirali, a nekoliko je muškaraca kamenjem i zapaljenim gumama blokiralo cestu. Ubrzo se pojavila izraelska pogranična policija, nakon čega je uslijedio sukob u trajanju od gotovo 4 sata, u kojem su vojnici na gomilu ispaljivali suzavac i gumene metke. Jedan je izraelski vojnik pogođen Molotovljevim koktelom no doimao se neozlijeđeno.
Read more…


SAD:
Millionaire's March: Protesters Hit the Streets in NY and Visit the 1 Percent at Their Homes
Blessed by perfect weather, the march was upbeat, accompanied by a marching band that did a lively rendition of Twisted Sister's "We're Not Going to Take It!" In between songs, protestors chanted "What happens on Wall Street won't stay on Wall Street!" and "How do we end this de-fi-cit? End the wars and tax the rich!"
Read more...

Inside Occupy Wall Street: Journalist-Participant Describes What Life Is Really Like (Complicated and Inspiring) at Zuccotti Park
Although it may appear chaotic to the outside observer, the decision-making process in Liberty Plaza is incredibly organized. The working groups are the subcultures of the larger movement, and within them like-minded individuals share ideas and use their own particular creativity. The working groups ensure that no ideas are lost, while the general assembly (GA) assures that none becomes tyrannical. That all opinions are considered is perhaps the best rebuttal to offer people who have yet to understand Occupy Wall St. If you are part of the 99 percent exploited by corporations and their government, but dislike Occupy Wall St., don't write off the demonstrators; join them and ask questions -- create your own change. Speaking for Occupy Wall St.'s dedication to inclusiveness and tolerance is that anyone can form a working group. To create one of these panels, designed for similarly knowledgeable or passionate persons to share their insight and creativity, any individual may announce at a general assembly that he or she would like to start a new group. Once established, the group holds meetings, the time and place of which are announced at the GA, and anyone is welcome to attend. Working groups are free to act in accordance with their own desires. They may problem-solve and ask for additional help -- the sanitation group, for example, often makes announcements asking people to help clean up after themselves. But should a working group wish to make a suggestion that may reach beyond itself to affect the whole group, a representative or facilitator, often someone who is either the most knowledgeable or long-term member (and they shift) presents the idea at the general assembly. There, a vote determines whether the initiative will go forward.
Read more...

8 Activist Rappers Representing Occupy Wall Street and Other Progressive Causes (video)

Occupy Wall Street: People Power vs. the Police State
The periphery of Liberty Plaza, formally known as Zuccotti Park, resembles an armed camp with surveillance equipment, police vehicles, armed officers, and metal barricades ringing a city square filled with unarmed activists, who openly advocate non-violence.
Read more...

Occupy Wall St. Prepares for Crackdown -- Will Bloomberg Try to Tear It All Down?
It's not just health care and free food that the occupiers are modeling in the park, it's everything from greener lifestyle techniques to support for arts and books.
Read more...

Occupy Wall Street Showdown: Triumph and Tense Clashes
Reports circulated that the person targeted by the cops was arrested for jumping over a barrier. Another clash reportedly involved an older woman who was grabbed by the police. I witnessed a tense shouting match between a man attempting to cross the sidewalk and a policeman trying to herd him. Throughout all of this, the protestors remained non-violent. An assembly of protestors gathered in the middle of the park and cranked up the ‘human microphone’ (a system of repeating phrases of the speaker so that the crowd can hear). A young woman thanked the crowd for remaining calm despite the police, and a young man called for everyone with cell phones to send word to friends and family that people were needed and that the entrance on Trinity Street was now the only way into the park. Within ten to fifteen minutes, the park was once again full of people – too many for any raid the police might have thought to undertake with the smaller crowd. It appeared that at least for the moment technology had triumphed, and that if the cops became aggressive there would likely be a similar call and response.
Read more...

Occupy Wall Street's Remarkable Success
What struck me immediately is how thoughtful they are. They want to make a different kind of protest. Time and again, they make clear their devotion to this principle of inclusiveness and horizontal organization. And they are right now gathering strength around the world. There is no pressing reason for them to come up with a formal agenda. They have voice. Even Washington has to listen.
Read more...

Occupy Wall Street Legal Observer Arrested After Being Run Over by Police Scooter (video)

The Occupy Wall Street Anthem (video)


HRVATSKA:
SSSH: Obrazovanje je pravo – ne privilegija (bogatih)
Stoga upornost hrvatskih studenata zaslužuje punu podršku javnosti. Ovi mladi ljudi preuzeli su na svoja leđa težak teret – da budu savjest svih nas, pa i onih od nas koji su se besplatno školovali, a danas njima i njihovim roditeljima uvjetuju dostupnost obrazovanja financijskom (ne)moći. Čini se da Hrvatska kao „zemlja znanja“ živi samo u parolama političara.
Pročitajte više...

'Ovo je izopačen sustav, gadi nam se' (video)


SVIJET:
Manifest za promjenu režima u korist cijelog čovječanstva
Ujedinjeni za #GlobalDemocracy 15. listopada 2011, ujedinjeni u različitosti, ujedinjeni za globalne promjene, zahtijevamo globalnu demokraciju: globalno upravljanje naroda, za dobrobit naroda. Inspirirani svojim sestrama i braćom u Tunisu, Egiptu, Libiji, Siriji, Bahreinu, New Yorku, Palestini-Izraelu, Španjolskoj i Grčkoj, mi također tražimo promjenu režima: promjenu globalnog režima. Riječima Vandane Shive, indijske aktivistice, danas tražimo da se G8 zamijeni cijelim čovječanstvom – G7 000 000 000. Nedemokratske međunarodne institucije su naš globalni Mubarak, naš globalni Asad, naš globalni Gadafi. Među njima su: MMF, WTO, svjetska tržišta, multinacionalne banke, G8/G20, Europska središnja banka i Vijeće sigurnosti UN-a. Kao ni Mubaraku i Asadu, ni tim institucijama se ne smije dopustiti da upravljaju ljudskim životima bez njihova pristanka. Svi se rađamo jednaki, bogati ili siromašni, žene ili muški. Svaki je Afrikanac i Azijac jednak svakom Europljaninu i Amerikancu. Naše globalne institucije moraju to odražavati, ili ih se mora svrgnuti. Danas, više nego ikada u povijesti, globalne sile upravljaju ljudskim životima. Naše poslove, zdravlje, stanovanje, obrazovanje i mirovine kontroliraju globalne banke, tržišta, porezni rajevi, korporacije i financijske krize. Naš okoliš se uništava kroz onečišćenje ostalih kontinenata. Međunarodni ratovi i međunarodna trgovina oružjem, drogom i prirodnim resursima utječu na našu sigurnost. Gubimo kontrolu nad svojim životima. To mora prestati. To i hoće prestati. Ljudi širom svijeta moraju dobiti kontrolu nad odlukama koje utječu na njih na svim razinama – od globalne do lokalne. To je globalna demokracija. To je ono što danas zahtijevamo. Danas, kao meksički zapatisti, govorimo: "¡Ya basta! Aquí el pueblo manda y el gobierno obedece": Dosta! Ovdje zapovijeda narod, a globalne institucije slušaju! Kao i španjolski pokret Tomalaplaza kažemo "Democracia Real Ya": Želimo stvarnu globalnu demokraciju odmah!" Danas pozivamo sve ljude na svijetu: učinimo od svijeta Tahrir! Učinimo od svijeta Puerta del Sol!
Pročitajte više…

srijeda, 12. listopada 2011.

Pravo palestinskih izbjeglica na povratak


Neke informacije o palestinskim izbjeglicama iz informativnog letka Američke kampanje za okončanje izraelske okupacije The Palestinian right of return koji u cijelosti možete na engleskom pročitati na linku.


TKO SU PALESTINSKE IZBJEGLICE?
Palestinske izbjeglice su autohtoni arapski stanovnici povijesne Palestine – područja koje danas obuhvaća Izrael i okupirani palestinski teritorij – koji su tijekom i nakon prvog izraelsko-arapskog rata 1948. bili prisiljeni napustiti svoje domove. Danas su dvije trećine Palestinaca izbjeglice. Palestinske izbjeglice čine jednu trećinu svjetske izbjegličke populacije i jedna su od najstarijih izbjegličkih populacija na svijetu. Danas je oko 3,8 milijuna palestinskih izbjeglica iz 1948. i njihovih potomaka registrirano pri Ujedinjenim narodima. Dodatnih 1,5 milijuna izbjeglica iz 1948. i njihovih potomaka nije registrirano kod UN-a. Dodatnih 250 000 Palestinaca raseljeno je unutar Izraela, dok ih je još 250 000 također postalo izbjeglicama 1967. godine, nakon trećeg arapsko-izraelskog rata. Procjenjuje se da ukupno ima oko 5,8 milijuna Palestinskih izbjeglica.

KAKO SU POSTALI IZBJEGLICE?
Palestinska izbjeglička kriza počela je kad je 1948. godine stvorena država Izrael. Tijekom arapsko-izraelskog rata koji je uslijedio, jake paravojne postrojbe koje su uskoro postale vojska države Izrael, prisilno su protjerale ili zastrašivanjem natjerale u bijeg 750 000 autohtonih Palestinaca. Neke su fizički istjerali, dok su drugi čuli priče o masakrima, poput onog koji se u travnju 1948. dogodio u selu Deir Yassin, gdje su pripadnici cionističkih paravojnih postrojbi ubili 254 palestinskih civila. Paravojne skupine svojim su pripadnicima poslale poruku: „Kako u Deir Yassinu tako svugdje.“ Vijesti o pokolju proširile su strah među Palestincima i tisuće su ljudi pobjegle u susjedne zemlje. Tisuće su pobjegle zbog rata, vjerujući da će borbama doći kraj za nekoliko tjedana i da će se vratiti kući. Mnogi su sa sobom ponijeli ključeve svojih kuća, vjerujući u skori povratak, a ključ je postao simbol prava palestinskih izbjeglica. Oko milijun Palestinaca koji danas u Izraelu čine gotovo 20% stanovništva su oni koji 1948. godine nisu istjerani ili izbjegli i njihovi potomci. Drugi egzodus dodatnih 250 000 Palestinaca dogodio se 1967. godine, tijekom trećeg arapsko-izraelskog rata koji je doveo do izraelske okupacije Zapadne obale i Pojasa Gaze.

GDJE ŽIVE PALESTINSKE IZBJEGLICE?
Većina palestinskih izbjeglica živi na udaljenosti manjoj od 100 milja od svojih prvotnih kuća i sela. Od 3,8 milijuna izbjeglica registriranih pri UN-u, 33% ih živi u 59 prenapučena i slabo opremljena logora kojima upravlja UN na Zapadnoj obali, u Pojasu Gaze, te u Jordanu, Siriji i Libanonu. Ostalih 67% raspršeno je diljem Srednjeg Istoka i u drugim zemljama širom svijeta.

KOJA SU TEMELJNA PRAVA PALESTINSKIH IZBJEGLICA?
Pravo na povratak sastavni je dio međunarodnog prava, a Palestincima je to pravo i posebno zajamčeno UN-ovom Rezolucijom 194 iz prosinca 1948. godine, koja navodi da „izbjeglicama koje se žele vratiti u svoje domove i živjeti u miru sa svojim susjedima treba to dopustiti što je prije moguće, te da onima koji se ne žele vratiti treba isplatiti odštetu za imovinu“. I drugi međunarodni zakoni i konvencije uključujući Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Četvrtu ženevsku konvenciju, Hašku konvenciju, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, te nekoliko regionalnih konvencija podupiru pravo izbjeglica na povratak i odštetu.

ZAŠTO SE PALESTINSKE IZBJEGLICE NE MOGU VRATITI U SVOJE DOMOVE I SELA?
U suprotnosti s međunarodnim pravom i posebnim rezolucijama UN-a, Izrael palestinskim izbjeglicama nije dopustio da se vrate. I to unatoč činjenici da je primanje Izraela u UN 1949. godine bilo uvjetovano voljom te države da ispoštuje rezoluciju 194 Opće skupštine UN-a koja poziva na povratak izbjeglica i isplatu odštete. Danas Izrael tvrdi da bi se dopuštanjem palestinskim izbjeglicama da se vrate izmijenila demografska ravnoteža u Izraelu i više nego udvostručilo izraelsko palestinsko stanovništvo koje trenutno čini 19% ukupnog stanovništva u Izraelu. Izrael također tvrdi da nema prostora na koji bi se mogle smjestiti palestinske izbjeglice koje se žele vratiti u svoje domove. Međutim, oko 80% Izraelaca trenutno živi na oko 15% teritorija Izraela. Preostalih 85% zemlje je uglavnom zemlja koja je nekad pripadala palestinskim izbjeglicama i većina je nije u uporabi. Drugim riječima, 90% iseljenih palestinskih sela moglo bi biti ponovo naseljeno bez raseljavanja Izraelaca ili utjecanja na njihov život.

ŠTO SAD PODUZIMAJU KAKO BI PODUPRLE PRAVO PALESTINSKIH IZBJEGLICA NA POVRATAK?
SAD nisu pravedan posrednik u mirovnim pregovorima između izraelske vlade i Palestinske samouprave. U suprotnosti sa svojom ustavnom obvezom da podupiru ljudska prava i slobodu, SAD ignoriraju izraelska kršenja međunarodnog prava i nastavljaju Izrael snabdijevati ogromnom financijskom i vojnom potporom.


Izvor i više informacija: The Palestinian right of return



DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Mosque set on fire in the Galilee — “A wave of racism has risen in Israel”
U Galileji zapaljena džamija – „Val rasizma u porastu u Izraelu“ (5. listopad 2011.)
U ponedjeljak, 3. listopada, u 2:30 u noći mještanina većinski beduinskog sela Tuba u sjevernoj Galileji koji živi u susjednoj kući probudila je buka lomljenja stakla, a kad je izašao na ulicu vidio je seosku džamiju u plamenu i veliki automobil s 4 ljudi kako se udaljava s tog područja. Selo Tuba ili Tuba-Zangaria, u kojem živi oko 7000 ljudi, okruženo s gotovo 50 židovskih gradova, postalo je poprište napetosti i posljednjeg incidenta „naplaćivanja cijene“, politike koju uobičajeno židovski kolonisti na Zapadnoj obali provode protiv Palestinaca kad izraelska vlada poduzima mjere protiv kolonista. Na zidovima zapaljene džamije napadači su ispisali „Cijena. Palmer. Osveta.“ „Palmer“ se odnosi na Ashera Palmera, židovskog kolonista iz Kiryat Arbe koji je poginuo u prometnoj nesreći na Cesti 60 u blizini svog doma prije 2 tjedna. U sudaru je poginulo i njegovo 1-godišnje dijete. Nakon provedene istrage, policija je zaključila da su nesreću prouzročili palestinski mladići koji su promet gađali kamenjem. Nije jasno kakva veza postoji između smrti Ashera Palmera i sela Tuba Zangaria. Kiryat Arba se nalazi 150 milja južno od Tube, a mještani Tube, iako uglavnom beduini, donekle su se integrirali u izraelsko društvo. Između 200 i 300 mještana služi u izraelskoj vojsci. Mještani su ogorčeni napadom na džamiju. Oko 300 mještana okupilo se tog jutra i prosvjedovalo na izlazu iz sela. Iskazi svjedoka o onome što se potom dogodilo se razlikuju. Jedan mještanin tvrdi da su prosvjednici htjeli otići u obližnji židovski grad Roshe Pina i počeli policiju gađati kamenjem kad ih je spriječila da napuste selo. Jedan učitelj iz sela tvrdi da su prosvjednici samo htjeli prosvjedovati na rubu sela kako bi iskazali svoj bijes, dok je policija odmah ispalila suzavac na okupljene koji su se brzo nakon toga razišli. Jedan mještanin tvrdi da je policija pokušala obrisati grafite ispisane na zidovima džamije, što je razljutilo okupljeno mnoštvo koje je odlučilo vandalizam najprije pokazati međunarodnim medijima. Nakon što su prosvjednici otjerani s izlaza iz sela, neki od njih su zapalili hrpe smeća na glavnoj cesti. Kasno poslije podne džamiju je posjetio izraelski predsjednik Peres kako bi osudio napad. Peres je rekao da je „cijela zemlja uz“ građane Tube i pridružio se židovskim, kršćanskim i muslimanskim čelnicima koji su podržali građane Tube i založili se za vjersku toleranciju. Nazočan je bio i ministar sigurnosti Aharonovitch koji je građane uvjeravao da će počinitelji ovog napada biti kažnjeni. Nekoliko se stotina ljudi okupilo kako bi čulo govornike, uključujući mještane Tube i stanovnike susjednih kibuca. Jedan od mještana Tube, odvjetnik Jamal, vjeruje da su za napad odgovorni ljudi iz obližnjeg grada Safeda u kojem živi većinsko židovsko stanovništvo, uključujući i znatan broj ultraortodoksnih Židova: „Rabin u Safedu mrzi Arape. Stalno se služi rasističkim govorom mržnje.“ Radi se o rabinu Eliyahuu, koji je prošlog listopada stanovnicima Safeda naredio da ne iznajmljuju sobe ili stanove arapskim studentima fakulteta u Safedu. Jamal smatra da je odgovornost vlade da kazni ljude koji poput Eliyahua među građanima raspiruju mržnju. Odnosi između okolnih židovskih gradova i sela do sada nisu bili nasilni, mještani Tube rade u gradskim tvornicama i na gradilištima obližnjih gradova. Mještane Tube podržao je i jedan židovski poduzetnik koji zapošljava neke od njih u svojoj tvornici. Tuba je do sada bila mirna zajednica, a sada se ljudi više ne osjećaju sigurno. Izraelski su mediji izvijestili da su mještani Tube u noći zapalili lokalno vijeće i oštetili zdravstvenu kliniku i društveni centar, te da je policija upotrijebila suzavac kako bi rastjerala izgrednike. Vijećem u Tubi predsjeda židovski političar Zvika Fogel kojeg mještani nisu izabrali demokratskim putem, već ga je postavila država, nakon što su vlasti zaključile da izabrani članovi vijeća ne obavljaju učinkovito svoj posao.
Read more…

Children's Art from Palestine--Censored! (video)

Palestinian Statehood: Mixed Views, Low Visibility
More favor (42%) than oppose (26%) the United States recognizing Palestine as an independent nation, while nearly a third (32%) express no opinion. ... This week's planned debate at the United Nations over Palestinian statehood has mostly been off of the public's radar. Just 10% say they have heard a lot about the upcoming debate, while 38% say they have heard a little; fully half (51%) say they have heard nothing at all. Press coverage of this issue has been minimal as well, according to an analysis by the Pew Research Center's Project for Excellence in Journalism (PEJ). Last week, less than 2% of all news coverage was devoted to the debate over Palestinian statehood, far less than the amount of coverage devoted to the U.S. economy (20%) or the 2012 presidential campaign (12%).
Read more…

US Campaign to End the Israeli Occupation's Frequently Asked Questions on Palestinian diplomatic initiative at the UN
Odgovori Američke kampanje za okončanje izraelske okupacije na često postavljana pitanja u vezi palestinske diplomatske inicijative pri UN-u (29. lipanj 2011.)
1947. godine Opća skupština UN-a je donijela Rezoluciju 181 o podjeli Palestine na 2 države – židovsku državu (55%) i arapsku državu (45%) – s time da je Jeruzalem određen kao corpus separatum, otvoreni grad kojim upravlja UN. U trenutku podjele palestinski su Arapi posjedovali oko 93% Palestine, Židovi tek 7% zemlje. Plan o podjeli Palestine nikad nije implementiran. Cionističke paravojne skupine i kasnije izraelska vojska, koja je nastala odmah po uspostavi države Izrael 1948. godine, istjerale su Palestince iz njihovih domova, kako unutar teritorija koji je UN-ovim planom o podjeli Palestine bio dodijeljen za židovsku državu, tako i s područja preko tih granica. Drugi su Palestinci izbjegli iz svojih domova zbog ratnih uvjeta, no namjeravali su se vratiti kad se situacija smiri. Do potpisivanja sporazuma o primirju između Izraela i susjednih arapskih zemalja 1949, između 750 000 i 1 100 000 Palestinaca su postali izbjeglice, a Izrael je kontrolirao 78% povijesne Palestine. Od preostalih 22% dio je anektirao Jordan (Zapadnu obalu, uključujući istočni Jeruzalem), a dio je Egipat stavio pod svoju vojnu upravu (Pojas Gaze). Ova se situacija zadržala do 1967. godine, kad je Izrael zauzeo i okupirao i ovaj preostali palestinski teritorij, te sirijsku Golansku visoravan i egipatski Sinajski poluotok.
Read more…


SAD:
Protesting Bush Era+ War Criminals in New York City & throughout the country! (video)
CODEPINK activists have been bird-dogging former Bush administration officials across the country, moving Cheney's book to the crime section and demanding accountability and justice for the lies they told the American people during their time in office.
Read more…

Moving Dick Cheney's Book (video)

CodePINK Moves Dick Cheney's Book @ Dallas, Texas (video)