Gaza: Dying To Break The Blockade
Gaza: Pacijenti umiru čekajući na ukidanje blokade (5. kolovoz 2011.)
Do sada je više od 500 stanovnika Gaze umrlo zbog onemogućenog pristupa spasonosnim lijekovima i medicinskoj opremi koji se može izravno pripisati ilegalnoj izraelskoj blokadi Pojasa Gaze. Međunarodni Crveni križ je 28. srpnja 2011. priopćio da: „Nepostojanje pouzdanog sustava za dostavu lijekova i drugih medicinskih potrepština ima izravan utjecaj na skrb o pacijentima. Već 3 mjeseca nema zaliha lijekova koji se koriste u liječenju raka, transplantaciji bubrega i hemodijalizi.“ A to je samo vrh ledene sante. U ministarstvu zdravstva vlade u Gazi tvrde da u Pojasu Gaze nema 180 ključnih lijekova i 164 vrsta medicinskih potrepština, da nema ni dezinfekcijskih sredstava ni alkohola, te da su neki ljudi već umrli zbog ovakvog stanja. Dodaju da od 30 vrsta lijekova koji su potrebni za liječenje raka nema njih 15, te napominju da se time onemogućava provedba cijelog liječenja, jer se ono sastoji od tretmana koji uključuje više različitih lijekova. Lijekova za talasemiju također nema na policama ljekarni ministarstva zdravstva u Gazi. U ministarstvu zdravstva vlade u Gazi tvrde da je najvažniji uzrok ove krize izraelska okupacija i opsada Pojasa Gaze, no upozoravaju da dio odgovornosti snosi i Palestinska samouprava koja u Gazu dostavlja lijekove i opremu iz svojih skladišta na Zapadnoj obali. Prema tvrdnjama vlasti u Gazi, Palestinska samouprava Pojasu Gaze dostavlja samo minimalne količine lijekova, kako bi se produljila nestašica i s ciljem da se stanovništvo Gaze pobuni protiv tamošnjih vlasti. Palestinska samouprava sredstva za lijekove dobiva od Svjetske banke i vlasti u Gazi je smatraju odgovornom za smrt djece koja su umrla zbog nestašice lijekova. S druge strane, za vrijeme dok stanovnici Gaze umiru, međunarodne organizacije Izraelu dopuštaju da, kao zemlja koja krši međunarodno pravo, određuje način, sadržaj i isporuku humanitarne pomoći, u suprotnosti s humanitarnim načelima. Na primjer, nedavno je Međunarodni odbor Crvenog križa danima čekao na izraelsko dopuštenje da njegovi radnici uđu u Gazu i unesu lijekove potrebne za 5 blizanaca rođenih u Pojasu Gaze. Za vrijeme dok su čekali na dopuštenje od njih 5 umrla su 2 djeteta. Čak ni kola hitne pomoći koja prevoze teško bolesne pacijente često moraju satima čekati na prolaz, a ponekad im prijelaz nije dopušten i moraju se vratiti natrag. U Pojasu Gaze se 5. kolovoza nalazio i europski konvoj European Miles for Smiles 4 koji je ministarstvu zdravstva dostavio očajnički potrebne zalihe terapeutskog mlijeka i Factora 8 koji se koristi za liječenje hemofilije. Iako je ovaj konvoj odličan primjer uspješne suradnje, ovakvo snabdijevanje lijekovima ne može zamijeniti ono planirano. I tako, dok se Izrael oglušuje na svoje obveze prema Četvrtoj ženevskoj konvenciji da osigura adekvatne zalihe lijekova i medicinskih potrepština, dok Palestinska samouprava prima sredstva od Svjetske banke ali u Gazu ne dostavlja lijekove i opremu za koje su ta sredstva namijenjena, dok UN i ostale međunarodne organizacije pokušavaju riješiti probleme koje su stvorili Izrael i Palestinska samouprava i mole Izrael da im to dopusti, stanovnici Gaze umiru sporom, ali sigurnom smrću zatočeni ilegalnom blokadom i apatijom i licemjerjem međunarodne zajednice koja više brine o tome kako će popustiti izraelskim zahtjevima nego o međunarodnom pravu, a kamoli tek o temeljnim humanitarnim načelima.
Read more…
Gaza passengers await the unknown
Putnici iz Gaze čekaju u neizvjesnosti (22. srpanj 2011.)
Unatoč tome što je Egipat „otvorio“ granični prijelaz Rafah, Palestinci koji žive u Gazi nisu primijetili promjene u ograničenjima kretanja na granici. Svakodnevno desetci građana – obitelji, studenti, osobe koje žele iz Gaze izaći u potrazi za zaposlenjem, starije i nemoćne osobe – po cijeli dan i na nesnosnoj vrućini, u tišini čekaju i nadaju se da će im biti dopušteno da Pojas Gaze napuste kroz granični prijelaz Rafah na granici s Egiptom. Čekaju da im sigurnosne snage odobre izlazak iz Pojasa Gaze, no čak ni takvo odobrenje ne jamči im da će im na kraju biti dopušteno da stvarno i otputuju. Egipat je u ožujku najavio da će ublažiti ograničenja na graničnom prijelazu Rafah i dopustiti muškarcima u dobi između 18 i 40, te ženama svih dobi da iz Pojasa Gaze uđu u Egipat. Egipatske sigurnosne službe tvrde da je razlog zbog kojeg ne povećavaju ukupan broj ljudi kojima je dopušteno da prijeđu granični prijelaz velik broj osoba koje žele otputovati i nedovoljan broj osoblja koje radi na prijelazu. Nakon što je Egipat najavio otvaranje prijelaza, porastao je broj Palestinaca koji žele kroz taj prijelaz izaći iz Pojasa Gaze. Egipat je 3 dana nakon najave otvaranja prijelaza smanjio dnevnu kvotu osoba koje mogu izaći kroz prijelaz Rafah s 650 na 400 ljudi, iako navodno kroz prijelaz dnevno može prijeći 1000 putnika. Prijelaz Rafah namijenjen je isključivo za ljude i ne koristi se za robu. Kako bi izašli iz Gaze građani se najprije moraju upisati kod palestinskog ministarstva unutarnjih poslova. Trenutno se na listi čekanja nalazi 25 000 ljudi. Ograničenja putovanja kroz prijelaz Rafah ne odnose se samo na Palestince, već i građane drugih zemalja (na primjer Egipćane) koji žele napustiti Gazu. Egipćanka Laila Noureldeen Ramez koja je sa svojim 13-godišnjim sinom u svibnju na 2 tjedna došla u Gazu kako bi posjetila supruga koji je u bolnici u Rafahu, još uvijek nije uspjela izaći iz PG. Laila i njen sin na granični prijelaz dolaze svaki dan rano ujutro i provode čitave dane čekajući, a zatim se moraju vratiti kući. Abdelhamid Al Bintaji, koji pokušava Pojas Gaze napustiti kako bi posjetio sina u Francuskoj kojeg nije vidio 10 godina, već je 4 puta morao odgađati svoj let u Francusku. Iako su mu obećali da će 10. srpnja konačno moći otputovati, 20. srpnja još se uvijek nalazio u Pojasu Gaze. Prijelaz Rafah je za građane Gaze jedini izlaz prema vanjskom svijetu. Neki koji čekaju na dopuštenje da otputuju nisu kritični medicinski slučajevi i žele samo posjetiti obitelj ili pobjeći od unutarnjih palestinskih sukoba i izraelskog zračnog bombardiranja Pojasa Gaze. Međutim, zbog izraelske blokade ulaza robe, opreme i lijekova, bolnicama u Gazi rad otežava nestašica lijekova i opreme. Među onima koji iz liječničkih razloga žele prijeći granični prijelaz Rafah je i 23-godišnji Loai Al Najjar kojem su nakon izraelskog napada „Lijevano olovo“ 2008-2009. amputirane obje noge, a u lubanji mu se još uvijek nalazi šrapnel koji prijeti da će mu oštetiti mozak. Loaiju je potrebno liječenje u Saudijskoj Arabiji, no i on mora čekati da prijeđe granicu baš kao i svi ostali. Loai već 4 tjedna svaki dan u 6 sati ujutro dolazi na prijelaz i još mu uvijek nisu dopustili da otputuje na liječenje. Saudijsko veleposlanstvo poslalo je službenu pratnju za Loaija kako bi u njegovu korist izvršilo pritisak. Sjedenje u invalidskim kolicima vrlo je bolno za Loaija, no bez obzira što se na prijelazu nalaze kola hitne pomoći, ona služe samo za hitne slučajeve i Loai umjesto da bude smješten na ležaj, mora po cijele dana sjediti u bolnom položaju.
Read more…
UNRWA operations in Jenin suspended indefinitely
UNRWA na neodređeno vrijeme obustavila svoj rad u Jeninu (12. kolovoz 2011.)
UNRWA je u četvrtak (11. kolovoza) najavila da od petka na neodređeno vrijeme obustavlja svoje operacije u gradu Jeninu na Zapadnoj obali i tamošnjem izbjegličkom logoru. Ta organizacija tvrdi da je bila prisiljena obustaviti svoj rad zbog „prijetnji koje su primili njeni zaposlenici i osoblje na tom području“, dodavši kako ne može ispunjavati svoje obveze u ozračju „nasilja i prijetnji“ i upozorivši da su njene prostorije postale nesigurne zbog prijetnji koje je organizacija primila. Pozvala je civilno društvo i vlasti da brzo uklone ovu prepreku, a Palestinsku samoupravu da zajamči zaštitu i sigurnost zaposlenika i prostorija UNRWA-e, kako bi se što prije mogao nastaviti rad te organizacije.
Read more…
Présentation du bateau français pour Gaza, le "Louise Michel". (video)
