srijeda, 29. rujna 2010.

Izraelska mornarica otela židovski humanitarni brod i upotrijebila pretjeranu silu protiv nenasilnih aktivista

brodić Irene, kojim su židovski aktivisti pokušali probiti izraelsku ilegalnu blokadu

Izraelska je mornarica u utorak, 28. rujna, zaplijenila brodić Irene na kojem je 9 nenasilnih židovskih mirovnih aktivista pokušalo probiti 3-godišnju izraelsku ilegalnu i nemoralnu blokadu i u Pojas Gaze unijeti igračke za djecu, knjige, lijekove i pribor za pročišćavanje vode. Židovski brod za mir Irene, „mir“ na grčkom, isplovio je u nedjelju 26. rujna iz ciparske luke Famagusta s ciljem da se ogluši na izraelsku blokadu Pojasa Gaze i ukaže na patnju 1,5 milijuna Palestinaca koji žive pod opsadom na tom području.


Među aktivistima na brodu su bili Yonatan Shapira, bivši izraelski vojni pilot i član mirovne organizacije Borci za mir, njegov brat Itamar, Rami Elhanan, Izraelac čija je 14-godišnja kćer ubijena u palestinskom samoubilačkom napadu 1997, 82-godišnji Reuben Moscowitz koji je preživio holokaust, te američki i europski židovski aktivisti. 5 od 9 aktivista bili su Izraelci, dok su ostali iz Britanije, Njemačke i SAD-a.


82-godišnji Reuben Moscowitz je izjavio da „Izrael ne poštuje moralne granice“, te dodao da je odlučio sudjelovati u ovom pokušaju proboja blokade „jer sam preživio holokaust. Kad sam bio u getu i gotovo umro, nadao sam se da postoje ljudska bića koja bi pokazala suosjećanje i pomogla mi.“ „Ja se kao preživjela žrtva holokausta ne mogu pomiriti s činjenicom da država Izrael iza ograda zatvara cijeli jedan narod“, rekao je Moscowitz, dodavši da to jednostavno smatra nemoralnim, te da je ono „što je on proživljavao za vrijeme holokausta isto što i palestinska djeca danas proživljavaju pod izraelskom opsadom.“


Yonatan Shapira je izjavio da su aktivisti ovom akcijom htjeli poručiti da je opsada Gaze zločinačka i nemoralna, te da su smatrali da je njihova moralna obveza da joj se usprotive, dodavši da su svi koji šute o ovom zločinu njegovi suučesnici. Aktivisti su ovom akcijom također željeli međunarodnoj javnosti ponovo pokazati kako nije istina da svi Židovi podržavaju izraelsku ilegalnu blokadu.


Izraelska je vojska izvijestila da je brod Irene zauzet nakon što je kapetan ignorirao 2 upozorenja da okrene brod i vrati se natrag. Na brod su se zatim ukrcali izraelski specijalci i preusmjerili ga u luku Ashdod u južnom Izraelu. Zaustavljanje i otmica broda dogodili su se oko podneva u utorak, u vodama Pojasa Gaze.


Nakon pristanka u Ashdodu strani su državljani stavljeni u pritvor za imigrante i vjerojatno će vrlo uskoro biti deportirani. Izraelske je državljane ispitala izraelska policija i oni će biti ili oslobođeni ili će protiv njih biti podignute prijave. Izraelske su vlasti zaplijenile mobitele putnika, što je otežavalo komunikaciju s aktivistima. U luci Ashdod su se ubrzo okupili i mirovni prosvjednici koji su prosvjedovali protiv otmice aktivista, opsade Pojasa Gaze i izraelske okupacije.


Iako je vojska tvrdila da je sve prošlo „bez incidenta“, aktivisti s broda, koji su pušteni na slobodu kasnije tijekom utorka, demantirali su te tvrdnje optuživši izraelsku vojsku za uporabu pretjerane sile tijekom preuzimanja broda.


Yonatan Shapira je nakon puštanja na slobodu izjavio da „nema riječi kojima bi mogao opisati kroz što su aktivisti prošli tijekom zauzimanja broda“, dodavši da su vojnici bili krajnje brutalni, iako aktivisti nisu posegli ni za kakvim nasiljem. Shapira je opisao kako su vojnici „skakali po nama, i udarali nas. Mene su pogodili električnim pištoljem za omamljivanje.“ „Neki su se vojnici prema nama ponašali vrlo okrutno“, dodaje Shapira, upozorivši da postoji „veliki jaz između onoga što glasnogovornik izraelske vojske tvrdi da se dogodilo i onoga što se doista dogodilo.“


Eli Usharov, izvjestitelj izraelskog Kanala 10, potvrdio je Shapirine riječi, izjavivši da je zauzimanje broda bilo izvršeno s nepotrebnom brutalnošću.


Reuben Moscowitz je izjavio da nije mogao vjerovati da će se izraelski vojnici ovako ponašati prema 9 Židova i potvrdio da su vojnici udarali nenasilne aktiviste.


Izraelska je vojska izrazila žaljenje što se mora baviti ovakvim „provokacijama“ i na njih trošiti svoje vrijeme i sredstva, ponovo pokazavši da je svjesna da ni ovaj humanitarni nenaoružani brod s nenasilnim mirovnim aktivistima ne predstavlja apsolutno nikakvu prijetnju Izraelu, niti izraelskoj vojsci.


Za to vrijeme Izrael je također onemogućio irskoj dobitnici Nobelove nagrade za mir, 66-godišnjoj Mairead Maguire da uđe u Izrael. Izraelske su je vlasti po njenom slijetanju u Tel Aviv u utorak smjestile u pritvor u zračnoj luci. Maguire je u Tel Aviv došla kako bi u sklopu jednog izaslanstva žena dobitnica Nobelove nagrade za mir posjetila Zapadnu obalu i Izrael. Vlasti je namjeravaju protjerati iz Izraela. Glasnogovornik izraelskog ministarstva vanjskih poslova Yigal Palmor je izjavio da je Maguire već deportirana „iz Izraela“ jer je ranije sudjelovala u pokušajima proboja ilegalne i nehumane izraelske blokade, pa nekoliko godina „ne može zakonito“ ući u Izrael. Palmor je zatim nastavio klevetati i vrijeđati uglednu i hrabru mirovnjakinju ustvrdivši kako je ona znala da joj neće biti dopušteno da uđe u Izrael, pa je njen dolazak u sklopu ugledne međunarodne delegacije također nazvao „namjernom provokacijom“, te „beskorisnim“ i „djetinjastim“ sukobljavanjem.


Izvori:

Israel navy halts Gaza-bound boat

Israel stops Jewish activist yacht on way to Gaza

Jewish Gaza-bound activists: IDF used excessive force in naval raid

Israel seizes Gaza aid boat



DODATNI LINKOVI:

Palestina/Izrael:

Feeling the loyalty to the Jewish state

Israeli leaders committed to a classic secular political Zionist platform have always fought at all costs to guard Israel's "Jewish character," even while they reveal their inability to properly define exactly what it is. The loyalty oath and push for a two-state solution are the most profound examples of the insecurity that has roiled beneath the surface in Jewish Israeli society since the state's inception. Without a Jewish majority exhibiting clear legal and political dominance over the non-Jewish or non-Zionist minority, the Zionist movement becomes meaningless. So as the Palestinian-Israeli minority actively resists its dispossession and the ultra-Orthodox stubbornly reject the concept of a Jewish state, the Israeli establishment feels increasingly compelled to seek draconian measures to salvage its vision of Zionism. The loyalty oath was one of the main platform issues for Israeli Foreign Minister Avigdor Lieberman's far right Yisrael Beitenu party when it campaigned in 2009. "No citizenship without loyalty," was among Lieberman's most effective campaign slogans (his other slogan: "Only Lieberman speaks Arabic"), helping guide his party to an astonishing third place, with 15 of the 120 seats in Israeli Parliament. The draft bill currently debated in the Parliament would allow the Interior Ministry to strip even native Israelis of their nationality if they refused to swear allegiance to the Jewish state and "its symbols and values," and failed to profess their willingness to perform military service. Abraham Foxman, the national director of the Anti-Defamation League, has explicitly endorsed the bill.


The Search for 1948

“The reason I let you in,” he said, “is that one time my sister went back to Morocco to find our family house. The man currently living there wouldn't let her in. She cried and cried, and finally he let her in, but he wouldn't let her photograph. This is why I let you in and let you photograph.”

Seeing this as an opening, I asked, “Would you want to return to Morocco?”

“No,” he replied, almost laughing at the suggestion.

“If the situation changed?”

“No, Morocco is for the Moroccans and Israel is for the Israelis.”

“What about the Palestinians?” I replied.

“We were here first,” he said, “thousands of years ago. This is our land; it says so in the bible.” I had noticed all the Torahs and other religious texts in the house, so it did not surprise me that he was religious.

“Sixty years ago my friend was living here,” I said.

“History doesn't start in 1948,” he answered.

I briefly considered sharing with him something my Palestinian friend from Hebron often says: “It's written in the Torah that Abraham came here to Hebron and bought a cave, right? Well, who did he buy that cave from? My great, great, great… grandfather!” Knowing, though, that this Israeli man's argument was not rooted in, or concerned with, reliable historic analysis, I decided there was no use arguing with religion.


Witness - Preview: The Business of Occupation