ponedjeljak, 31. svibnja 2010.

Update o flotili


Trenutne brojke iz različitih izvora su: 16 mrtvih (6 turskih aktivista, 10 aktivista iz drugih zemalja), između 50 i 80 ranjenih (od toga je 3 ljudi ranjeno na brodu Europske kampanje za okončanje opsade Gaze).

Izraelske su snage vatru otvorile na svim brodovima.


Od Izraela su objašnjenje napada zatražile Grčka, Švedska, Francuska, Austrija, Španjolska, Turska. Napade su osudile Kina i Rusija. Bijela kuća „žali zbog vijesti o poginulima“. (Inače Izrael nije napao samo Tursku. Napao je i brod koji je plovio pod američkom zastavom.)


Sutra me nema skoro cijeli dan.

Situaciju s flotilom i otetim i ranjenim aktivistima možete pratiti na:

The Free Gaza Movement

Witness Gaza

Support the Freedom Flotilla - Emergency Response Plan



Još 2 linka o napadu na humanitarnu flotilu:

Irish Congress of Trade Unions (ICTU): Israel's Assault on Aid Convoy akin to actions of a 'Rogue State'

Irski sindikati izraelski su napad na humanitarni konvoj nazvali neprihvatljivim i pozvali na trenutačnu suspenziju trgovinskog sporazuma između EU i oduzimanje punog članstva Izraela u Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj. Izgleda da među žrtvama nema irskih aktivista.


International solidarity and the Freedom Flotilla massacre

Zamjenik izraelskog ministra vanjskih poslova Danny Ayalon je u ponedjeljak izjavio da se izraelska vojska „branila“. Tvrdio je da je pronađeno oružje i da su organizatori Flotile „dobro poznati“ i da su povezani s „međunarodnim terorističkim organizacijama“. Ostaje nejasno kako bi bilo tko mogao prihvatiti izraelsku verziju događaja o „samoobrani“ kad je Izrael izveo oružani napad na civilni brod u međunarodnim vodama. Pravo na samoobranu zasigurno u takvom slučaju pripada putnicima na brodu. Ipak, organizatori Freedom Flotille jasno i glasno su izjavili da su njihovi brodovi nenaoružani i civilni, te da obavljaju humanitarnu misiju. Čak i nakon izraelskog brutalnog napada na Gazu vlade država diljem svijeta uglavnom su ostale suučesnici u izraelskom neprekidnom nasilju i ugnjetavanju Palestinaca. Stoga danas možemo samo zamišljati da se Izrael ne bi usudio počiniti ovako drzak zločin, da je bivša izraelska ministrica vanjskih poslova Tzipi Livni doista uhićena zbog ratnih zločina u Gazi kad je sudac u Londonu izdao nalog za njeno uhićenje, da je međunarodna zajednica počela provoditi preporuke iz UN-ovog Goldstoneovog izvještaja, da se čvršće odgovorilo na izraelski atentat na Hamasovog dužnosnika u Dubaiju...



Još siteova s vezanim informacijama i vijestima:

International Solidarity Movement

The Electronic Intifada

The Angry Arab News Service

Update o izraelskom napadu na nenaoružane humanitarce


Informacije uglavnom s Twittera:
Izraelske vlasti još uvijek nisu objavile imena ubijenih i ranjenih civila s humanitarnih brodova koje su napale, niti daju informacije o lokaciji na kojoj drže preostale aktiviste koje su u međunarodnim vodama otele.

Na brodu Europske kampanje za okončanje opsade Gaze ranjeno je 3 ljudi, uključujući kapetana. Napadnuto je više brodova.

U svojoj već poznatoj maniri potpuno poludjele zemlje koja je već odavno izgubila svaki moralni, ali i zdravorazumski kompas (Jel se vi možete prisjetiti neke druge zemlje koja bi se na ovako okrutan i zločinački način drznula pred očima cijelog svijeta napasti i pobiti međunarodne humanitarce? Ja, koliko god se trudila, ne mogu.), Izrael je -- unatoč tome što je izraelska blokada ilegalna i predstavlja ratni zločin prema međunarodnom pravu, a nakon što je prekršio međunarodno pravo vojno napavši civilne brodove u međunarodnim vodama i ubio 19, te ranio desetke nenanaoružanih i nenasilnih civila/boraca za ljudska prava -- najavio da će „procesuirati“ sudionike flotile koji su "napali" izraelske vojnike. Inače, aktivisti žele skrenuti pozornost javnosti da su napadnuti civili mahali bijelim zastavama, a ne palicama, kako to tvrde izraelske vlasti.

Brod Marvi Marmara još je uvijek na moru. Ranjeni su evakuirani u izraelske bolnice, a druge brodove izraelske snage odvlače u Izrael.

Free Gaza Movement već sada najavljuje da će ponovo ploviti u Gazu, te da će objaviti sve snimke koje Izraelci ne uspiju zaplijeniti, kao i svjedočanstva preživjelih ovog barbarskog i zločinačkog napada na nenaoružane civile kojima je jedina namjera bila dostaviti humanitarnu pomoć u Pojas Gaze u kojem vlada humanitarna katastrofa zahvaljujući izraelskoj nečovječnoj i zločinačkoj politici prema tom dijeliću sredozemnog priobalja, ali zahvaljujući također i pasivnosti i prešutnom odobravanju te kriminalne politike od strane tzv. „međunarodne zajednice“, koja Izraelu dopušta da Palestince kolektivno kažnjava, unatoč obvezama koje države međunarodne zajednice imaju prema međunarodnom pravu, a to je da spriječe kršenje Ženevskih konvencija i osiguraju poštivanje međunarodnog prava.

U Sarajevu je skupina studenata prosvjedovala na ulicama.

Diljem svijeta organiziraju se prosvjedi protiv izraelskog napada na civile i ilegalne blokade Pojasa Gaze.


Više informacija u prethodnim postovima (1, 2, 3) i na:

Support the Freedom Flotilla - Emergency Response Plan

The Free Gaza Movement

Witness Gaza


Još linkova:
Snimke s jednog od napadnutih brodova i prilog CNN-a na engleskom i turskom, te Al-Jazeere na arapskom

Izrael napada civile



Pod okriljem noći izraelski su se specijalci iz helikoptera spustili na turski putnički brod Mavi Marmara i počeli pucati čim su im noge dotakle pod. Otvorili su vatru izravno u skupinu civila koji su spavali.

Na tom je brodu, prema za sad potvrđenim informacijama ubijeno 2, a ranjeno 31 osoba.


Što se dogodilo na preostalih 5 brodova još nije poznato. Izrael tvrdi da izraelske snage preuzimaju brodove.


Koalicija nevladinih udruga koju čine Pokret za slobodnu Gazu (FG), Europska kampanja za okončanje opsade Gaze (ECESG), Insani Yardim Vakfi (IHH), Globalna mirovna organizacija Perdana, Brod za Gazu Grčka, Brod za Gazu Švedska i Međunarodni odbor za ukidanje opsade Gaze poziva međunarodnu zajednicu da od izraela zatraži prekid ovog brutalnog napada na civile koji su došli kako bi isporučili prijeko potrebnu humanitarnu pomoć Palestincima zarobljenima u Gazi i da dozvoli brodovima da nastave svoj put u Gazu.


Napad
se dogodio u međunarodnim vodama, 75 milja od izraelske obale i predstavlja izravno kršenje međunarodnog prava.

Neki izvori sada navode da je ubijeno 19 međunarodnih civila.


Organiziraju se prosvjedi protiv izraelske blokade Gaze i napada na međunarodne humanitarne brodove diljem svijeta.


Akcije podrške za aktiviste flotile:

Support the Freedom Flotilla - Emergency Response Plan


Najsvježije informacije:

The Free Gaza Movement


Witness Gaza



Još linkova:

Report: At least 10 activists killed as Israel Navy opens fire on Gaza aid flotilla

Izrael tvrdi da su aktivisti jednog naoružanog izraelskog vojnika napali metalnim šipkama kad se iz helikoptera spustio na njihov civilni brod u međunarodnim vodama, pa da je zbog toga došlo do otvaranja vatre i ubijanja i ranjavanja nenaoružanih civila. Aktivisti optužuju Izrael da laže i da su vojnici počeli pucati bez provokacije.


Press Release from Turkey's Ministry of Foreign Affairs re: Flotilla Massacre

We protest in the strongest terms the use of force by the Israeli Defense Forces against the civilians from many countries who want to transport humanitarian assistance to the people in Gaza, and among whom there are women and children, which, according to the initial information available, resulted in the death of 2 persons and injury of more than 30 people. Israel has once again clearly demonstrated that it does not value human lives and peaceful initiatives through targeting innocent civilians. We strongly condemn these inhuman acts of Israel. This grave incident which took place in high seas in gross violation of international law might cause irreversible consequences in our relations.


CALL FROM GAZA FOR GLOBAL RESPONSE TO KILLINGS ON THE FREEDOM FLOTILLA

We, from Gaza, call on you to demonstrate and support the courageous men and women on the Flotilla and join the many now murdered on a humanitarian aid mission. We insist on severance of diplomatic ties with Israel, trials for war crimes and the International protection of the civilians of Gaza. We call on you to join the growing international boycott, divestment and sanction campaign of a country proving again to be so violent and yet so unchallenged. Join the growing critical mass around the world with a commitment to the day when Palestinians are entitled to the same rights as any other people, when the siege is lifted, the occupation is over and the 6 million Palestinian refugees are finally granted justice.



16 ubijenih u izraelskom napadu na međunarodnu humanitarnu flotilu


Izraelske snage su u međunarodnim vodama Sredozemnog mora danas ujutro napale međunarodne civilne brodove koji su u Pojas Gaze prevozili humanitarnu pomoć.

U napadu je ubijeno do 16 boraca za ljudska prava, a deseci su ranjeni. Flotila je napadnuta 65 km od obale Gaze.

Izraelski su se vojnici ukrcali na brod. Upotrijebili su bojevo streljivo protiv nenasilnih nenaoružanih civila, boraca za ljudska prava. Aktivisti tvrde da su izraelske snage otvorile vatru na ljude koji su spavali.

Zaplijenili su brodove koje sada navodno prevoze u Haifu, umjesto u Ašdod, kako bi izbjegli novinare koji brodove čekaju u Ašdodu. Izraelska je policija u povišenom stanju pripravnosti kako bi spriječila potencijalne nemire.

Stotine turskih građana pokušalo je ući u izraelsko veleposlanstvo u Istambulu nakon što je objavljena vijest o izraelskom napadu. Turski ministar vanjskih poslova izjavio je da će Izrael morati snositi posljedice svog ponašanja.


Akcije podrške za aktiviste flotile:
Support the Freedom Flotilla - Emergency Response Plan

Situaciju možete pratiti na:
The Free Gaza Movment
Witness Gaza


Linkovi o probijanju blokade (prije napada):
Gaza aid flotilla to set sail for confrontation with Israel
On board the ships are 10,000 tonnes of cargo and about 700-800 activists and politicians from more than 40 countries. The cargo includes building materials, medical supplies and paper for schools. One boat is carrying a complete dental surgery including drills. Crayons and chocolate are also on board for Gazan children. The cargo has been paid for by donations. "We're trying to break the blockade of the Gaza Strip and tell the world that Israel has no right to starve 1.5 million Palestinians," said Greta Berlin, of the Free Gaza Movement, another organiser of the flotilla. "We are bringing in vitally needed supplies so the people of Gaza can rebuild their infrastructure."

Cyprus stops MPs from joining Gaza flotilla
Cipar spriječio parlamentarne zastupnike da se pridruže flotili koja plovi u Gazu (29. svibanj 2010.)
Ciparske su vlasti onemogućile pro-palestinskim aktivistima, uključujući 30 parlamentarnih zastupnika iz 9 europskih zemalja, da napuste Cipar kako bi se pridružili flotili u međunarodnim vodama i krenuli u proboj izraelske blokade Gaze. Ciparske su vlasti zabranile brodovima koji idu u Gazu da isplove iz ciparskih luka ili pristanu u njima na povratku. Vlasti su u petak također zabranile manjim brodićima da napuštaju Cipar u slučaju da su se uputili prema flotili od 8 brodova kako bi prevezli aktiviste do brodova. Ovo je 8. puta da aktivisti pokušavaju probiti izraelsku blokadu Gaze. Proteklih 7 puta brodovi su isplovljavali iz ciparskih luka. Glasnogovornik policije je izjavio da nije dopušteno ništa što je „vezano uz putovanje u Gazu“. Aktivisti, uključujući 17 parlamentarnih zastupnika iz Irske, Bugarske i Švedske, pokušat će se flotili priključiti sa sjevernog dijela otoka. Ciparske vlasti su svoju odluku pokušale opravdati izjavom da se „Cipar bori za opstanak“ i da „sve akcije koje uzrokuju probleme, pa čak i štetu, treba izbjegavati“, te porekle da su „pognule glavu“ pod izraelskim pritiskom.

Radio contact with Cyprus Police/Challenger 1 28th May 2010
Razgovor sa ciparskom policijom s broda Challenger 1 (28. svibanj 2010.)

EU's new foreign affairs minister made a statement!
Izjava ministrice za vanjske poslove EU-a
EU blokadu Pojasa Gaze smatra neprihvatljivom i politički kontraproduktivnom, te ponovo poziva na trenutačno i bezuvjetno otvaranje graničnih prijelaza za protok humanitarne pomoći, roba i ljudi u i iz Pojasa Gaze.

Gideon Levy: Gaza flotilla drives Israel into a sea of stupidity
It's not the siege that is illegal, but rather the flotilla. It wasn't enough to distribute menus from Gaza restaurants through the Prime Minister's Office, (including the highly recommended beef Stroganoff and cream of spinach soup) and flaunt the quantities of fuel that the Israeli army spokesman says Israel is shipping in. The propaganda operation has tried to sell us and the world the idea that the occupation of Gaza is over, but in any case, Israel has legal authority to bar humanitarian aid. All one pack of lies. ... And the preparations for the operation are also reminiscent of a particularly amusing farce: the feverish debate among the septet of ministers; the deployment of the Masada unit, the prison service's commando unit that specializes in penetrating prison cells; naval commando fighters with backup from the special police anti-terror unit and the army's Oketz canine unit; a special detention facility set up at the Ashdod port; and the electronic shield that was supposed to block broadcast of the ship's capture and the detention of those on board. And all of this in the face of what? A few hundred international activists, mostly people of conscience whose reputation Israeli propaganda has sought to besmirch. They are really mostly people who care, which is their right and obligation, even if the siege doesn't concern us at all.

Ann Wright:The Audacity of the Free Gaza Flotilla
Freedom Flotilla na 4 terenta broda iz Irske, Grčke, Alžira i Turske prevozi 10 000 tona građevinskog materijala za obnavljanje domova 50 000 Palestinaca koji su ostali bez krova nad glavom tijekom 22-dnevnog izraelskog napada na Gazu u kojem je ubijeno 1440 Palestinaca, a ranjeno njih 5000. Na jednom se brodu nalazi i Joe Meaders, američki građanin koji je preživio izraelski zračni i mornarički napad na brod Liberty američke mornarice 1967. U tom je napadu ubijeno 34 američkih vojnika, a ranjeno njih 173. Izraelska vlada se nikada nije ispričala za smrt ovih vojnika, ni za razaranje broda Liberty. Izraelska vojska priprema pritvorni logor za 700 sudionika flotile koje silom namjerava spriječiti da u Gazu isporuče humanitarnu pomoć. Među putnicima u Gazu se nalaze i parlamentarni zastupnici iz Irske i Njemačke, 2 bivša američka diplomata, pisci, novinari, aktivisti, poslovni ljudi i svećenstvo. Vojska je također odredila jedno skladište na području grada Ašdoda, u blizini sjeverne granice s Gazom, u koje namjerava pritvoriti 700 putnika s brodova.


nedjelja, 30. svibnja 2010.

Izraelska kampanja dezinformiranja protiv međunarodne flotile koja plovi u Gazu

ispraćaj turskog broda koji plovi za Gazu

Priopćenje Pokreta za slobodnu Gazu
od 28. svibnja 2010. o dezinformacijama izraelskih vlasti i razlozima zašto je potrebno da građani svijeta ukinu izraelsku ilegalnu blokadu. Tekst u originalu na engleskom možete pročitati na linku: Israel's Disinformation Campaign Against the Gaza Freedom Flotilla.


Izrael civilno stanovništvo Pojasa Gaze već više od 4 godine podvrgava sve oštrijoj blokadi koja je dovela do namjerno prouzročene humanitarne katastrofe epskih razmjera. John Ging, ravnatelj UNRWA-e (UN-ove agencije za pomoć palestinskim izbjeglicama) u Gazi, ovaj je mjesec pozvao međunarodnu zajednicu da prekine opsadu Pojasa Gaze i pošalje brodove s humanitarnom pomoći. 700 aktivista za ljudska prava iz 40 zemalja, koji na 9 civilnih brodova u Pojas Gaze prevoze 10 000 tona humanitarne pomoći, namjeravaju učiniti upravo to: probiti izraelsku ilegalnu vojnu bokadu Pojasa Gaze nenasilnom direktnom akcijom. Izraelska je vlada zaprijetila da će poslati “polovicu” svojih mornaričkih snaga da nasilno zaustave flotilu i pokrenula prijetvornu kampanju dezinformiranja protiv ove misije.


Izrael tvrdi da humanitarna kriza u Gazi ne postoji. Sve humanitarne međunarodne organizacije koje djeluju u Gazi dokumentirale su tu krizu do surovih detalja. Godišnji izvještaj o stanju ljudskih prava Amnesty Internationala koji je objavljen ovaj tjedan navodi da je izraelska opsada Gaze “produbila humanitarnu krizu. Masovna nezaposlenost, krajnje siromaštvo, prehrambena nesigurnost i porast cijena hrane prouzročili su situaciju u kojoj je 4 od 5 stanovnika tog područja ovisno o humanitarnoj pomoći. Raspon ove blokade i izjave izraelskih dužnosnika o njenoj svrsi pokazali su da je ona nametnuta kao oblik kolektivnog kažnjavanja stanovnika Gaze, što predstavlja skandalozno kršenje međunarodnog prava”. [1]


Izrael tvrdi da je blokada jednostavno usmjerena na Hamasovu vladu u Gazi, i ograničena na takozvane “sigurnosne” artikle. No prošle je godine, tijekom njegovog posjeta Gazi, američkog senatora Johna Kerryja šokiralo otkriće da izraelska blokada obuhvaća osnovne prehrambene namirnice poput leće, makarona i paste od rajčice. [2] Organizacija Gisha, Izraelski pravni centar za slobodu kretanja, dokumentirala je brojne službene izjave izraelske vlade u kojima se navodi da se blokadom želi izvršiti “pritisak” na stanovništvo u Gazi, a kolektivno kažnjavanje je protuzakonit čin prema međunarodnom pravu. [3]


Izrael tvrdi da je sve što trebamo učiniti ako želimo poslati pomoć u Gazu, koristiti “službene kanale” i predati pomoć izraelskim vlastima, pa će je one isporučiti u Gazu. Ova je izjava i smiješna i uvredljiva. Blokada izraelskih vlasti, njihovi “službeni kanali”, izravni su uzrok humanitarne krize.


Bivši američki predsjednik Jimmy Carter je izjavio: “Palestince u Gazi zapravo “na smrt izgladnjuju”. Dobivaju manje kalorija dnevno od ljudi u najsiromašnijim dijelovima Afrike. Radi se o strahoti kojom se kažnjavaju stanovnici Gaze. Radi se o zločinu ... sramotnom činu koji se odvija uz dopuštenje međunarodne zajednice. Tragično je da međunarodna zajednica uglavnom zanemaruje vapaje u pomoć, dok se s građanima Gaze postupa više kao sa životinjama, nego ljudskim bićima.” [4]


Izrael tvrdi da smo odbili isporučiti pismo i paket koji je poslao otac ratnog zarobljenika Gilada Shalita. To je bezočna laž. Odvjetnici koji predstavljaju Shalitovu obitelj s nama su u kontakt stupili tek u srijedu navečer, samo nekoliko sati prije nego smo kanili krenuti iz Grčke. Irski senator Mark Daly (Kerry), jedan od 35 parlamentarnih zastupnika koji su se priključili flotili, pristao je bilo kakvo pismo dostaviti dužnosnicima UN-a u Gazi. Do trenutka pisanja ovog priopćenja odvjetnici nisu odgovorili na ponudu senatora Dalyja, već su se umjesto toga uključili u blaćenje flotile u izraelskom tisku. [5] Oduvijek smo pozivali na oslobađanje svih političkih zarobljenika u ovom sukobu, uključujući 11 000 palestinskih političkih zarobljenika koji propadaju u izraelskim zatvorima, među njima stotine djece zarobljenika. [6]


Najprezrivije od svega je što Izrael tvrdi da mi kršimo međunarodno pravo time što na nenaoružanim brodovima plovimo donoseći humanitarnu pomoć ljudima kojima je ona očajnički potrebna. Takve tvrdnje samo pokazuju koliko je nisko pao politički diskurs u Izraelu.


Unatoč razglašenom povlačenju ilegalnih kolonističkih naselja i vojne nazočnosti iz Gaze u kolovozu i rujnu 2005, Izrael i dalje ima „efektivnu kontrolu“ nad Pojasom Gaze i stoga je i dalje okupacijska sila koja ima određene obaveze. [7] Jedna od temeljnih obaveza koje Izrael kao okupacijska sila ima je da osigura dobrobit palestinskog civilnog stanovništva. Okupacijska sila ima dužnost osigurati snabdijevanje stanovništva hranom i lijekovima, kao i održavati rad bolnica i drugih zdravstvenih službi, „u najvećoj mogućoj mjeri“ (G IV, članci 55 i 56). To uključujuće zaštitu civilnih bolnica, liječničkog osoblja, te ranjenih i bolesnih. Osim toga, zabrana kolektivnog kažnjavanja civilnog stanovništva (G IV, čl. 33) temeljno je načelo međunarodnog humanitarnog prava i domaćih zakona civiliziranih država.


Izrael grubo zlorabi svoje ovlasti u svojstvu okupacijske sile, ne samo time što ne skrbi za dobrobit palestinskog civilnog stanovništva, već i stoga što provodi politiku kojom se kolektivno kažnjavaju Palestinci u Gazi. Od smanjenih količina goriva i električne energije zbog čega bolnice ne mogu normalno raditi, do namjernog onemogućavanja isporuke humanitarne pomoći kroz granice koje su pod izraelskom kontrolom, izraelska politika prema Pojasu Gaze na tom je području prouzročila humanitarnu katastrofu. Teška situacija koja trenutno prevladava u Gazi rezultat je namjerne izraelske politike kojom se kažnjava stanovništvo u Gazi. Kako bi se uklonili katastrofalni uvijeti nametnuti stanovništvu, potrebno je promijeniti politiku koja je uzrok ove krize. Ujedinjeni su narodi izraelsku gotovo hermetičku blokadu Gaze nazvali „kolektivnim kažnjavanjem“, [8] koje je strogo zabranjeno prema članku 33 Četvrte ženevske konvencije. Sve države potpisnice te konvencije imaju obvezu osigurati poštivanje njenih odredbi. [9]


Obzirom da međunarodna zajednica uporno i trajno ne uspijeva osigurati provedbu vlastitih zakona i zaštititi stanovništvo Gaze, čvrsto smo uvjereni da svi mi, kao građani svijeta, imamo moralnu obvezu izravno intervenirati putem nenasilnog građanskog otpora kako bismo obranili međunarodna načela. Izrael nam prijeti, no zastrašivanje nas neće odvratiti. Uvijek ćemo iznova i iznova i opet iznova ploviti u Gazu, tako dugo dok ova opsada ne bude zauvijek prekinuta, a Palestinci ne budu imali slobodan pristup svijetu.


WitnessGaza.com


NOTES:

[1] Amnesty International, Annual Human Rights Report (26 May 2010); http://thereport.amnesty.org/


[2] "The pasta, paper and hearing aids that could threaten Israeli security," The Independent (2 March 2009)


[3] "Restrictions on the transfer of goods to Gaza: Obstruction and obfuscation," Gisha (January 2010)


[4] "Carter calls Gaza blockade 'a crime and atrocity," Haaretz (17 April 2008), http://www.haaretz.com/news/carter-calls-gaza-blockade-a-crime-and-atrocity-1.244176


[5] "Gaza aid convoy refuses to deliver package to Gilad Shalit," Haaretz (27 May 2010)


[6] "Comprehensive Report on Status of Palestinian Political Prisoners," Sumoud (June 2004); Palestinian Children Political Prisoners, Addameer, http://www.addameer.org/detention/children.html


[7] Article 42 of the Hague Regulations stipulates, a “territory is considered occupied when it is actually placed under the authority of the hostile army,” and that the occupation extends “to the territory where such authority has been established and can be exercised.” Similarly, in the Hostage Case, the Nuremburg Tribunal held that, “the test for application of the legal regime of occupation is not whether the occupying power fails to exercise effective control over the territory, but whether it has the ability to exercise such power.” Palestinians living in the Gaza Strip, like those in the West Bank, continue to be subject to Israeli control. For example, Israel controls Gaza’s air space, territorial waters, and all border crossings. Palestinians in Gaza require Israel’s consent to travel to and from Gaza, to take their goods to Palestinian and foreign markets, to acquire food and medicine, and to access water and electricity. Without Israel’s permission, the Palestinian Authority (PA) cannot perform such basic functions of government as providing social, health, security and utility services, developing the Palestinian economy and allocating resources.


[8] John Holmes, Briefing to the U Security Council on the situation in the Middle East, including the Palestinian question, 27 January 2009.


[9] Convention (IV) relative to the Protection of Civilian Persons in Time of War. Geneva, 12 August 1949, Article I stating, “The High Contracting Parties undertake to respect and to ensure respect for the present Convention in all circumstances.” See also, Legal Consequences of the Construction of a Wall in the Occupied Palestinian Territory, Advisory Opinion, I. C. J. Reports 2004, p. 136 at 138; http://www.icj-cij.org/docket/files/131/1671.pdf.



Brodovi za Gazu kreću danas ujutro. Probijanje izraelske blokade nenasilnom direktnom akcijom običnih građana iz 40 različitih zemalja možete pratiti na slijedećim linkovima:

Free Gaza
Witness Gaza


Link s informacijama o probijanju blokade i akcijama koje možete poduzeti:

Gaza Freedom March: Support the Freedom Flotilla



Još 2 vijesti/linka o probijanju blokade Gaze:

Messages of support as well as letters to the Israeli government from around the world

Poruka podrške aktivistima na humanitarnim brodovima Nabeela Shaatha u ime Fataha i pismo koje je izraelskim vlastima uputio senator brazilske Radničke partije.


We will resist Israel's attempts to stop us

Izrael nastavlja prijetiti da će zaustaviti međunarodnu flotilu od 7 civilnih brodova s mirovnim aktivistima za ljudska prava i humanitarnom pomoći. 25. svibnja još su se 2 broda iz Grčke pridružila flotili. Izraelska mornarica navodno namjerava omesti komunikacijske uređaje flotile i izolirati njihove putnike kako ostatak svijeta ne bi vidio zaustavljanje brodova ili napad na brodove. Freedom Flotilla će se opirati svim pokušajima izraelske mornarice da otme brodove ili odvoji teretne od putničkih brodova. Među brojnim putnicima se nalazi i Aengus O'Snodaigh iz irske stranke Sinn Fein.

utorak, 25. svibnja 2010.

O sukobu u Pojasu Gaze iz izvještaja UN-ove Misije, 11. dio: Postupanje izraelskih sigurnosnih snaga s Palestincima na ZO za vrijeme operacija u PG


Iz 20. poglavlja UN-ovog izvještaja o sukobu u Gazi:


XX. POSTUPANJE S PALESTINCIMA NA ZAPADNOJ OBALI OD STRANE IZRAELSKIH SIGURNOSNIH SNAGA, UKLJUČUJUĆI UPORABU PRETJERANE ILI SMRTONOSNE SILE TIJEKOM PROSVJEDA

(str. 383-399)


1375. Informacije koje je prikupila Misija ukazuju na kontinuirani obrazac zlostavljanja i uporabe sile od strane izraelskih sigurnosnih snaga protiv Palestinaca na Zapadnoj obali, uključujući Istočni Jeruzalem. Zlostavljanje i niže razine uporabe sile navode se kao uobičajeni prilikom susreta do kojih dolazi između Palestinaca i izraelskih sigurnosnih snaga (vojske, policije i pogranične policije) na kontrolnim točkama, dok se veća, ponekad smrtonosna, razina sile koristi tijekom prosvjeda, napada i operacija pretraživanja i uhićivanja. Budući da su teško naoružane izraelske vojne snage prisutne diljem Zapadne obale, mogućnost nasilja uvijek postoji. Kako je jedan svjedok rekao Misiji, „uporaba sile je dio okupacijskog sustava kontrole, u kojem je ključni element strah, koji se može održati jedino putem stalne prijetnje i povremenog čina nasilja“.


1376. Nasilje nad Palestincima na Zapadnoj obali ne dolazi samo od strane sigurnosnih snaga. Izraelske su vojne operacije u Gazi pokrenute za vrijeme dok je Zapadna obala proživljavala neke od najgorih nasilnih napada kolonista u nekoliko proteklih godina.


1377. Svjedoci i stručnjaci su Misiju obavijestili o naglom porastu uporabe sile od strane izraelskih sigurnosnih snaga protiv Palestinaca na Zapadnoj obali od početka izraelskih operacija u Gazi. Nekoliko je prosvjednika ubijeno, a brojni su ranjeni od strane izraelskih snaga tijekom palestinskih prosvjeda koji su uslijedili nakon početka operacije, a razina nasilja koja je na Zapadnoj obali korištena tijekom operacije u Gazi zadržana je i nakon 18. siječnja. Izvještaji nevladinih organizacija potvrđuju ovu informaciju.


Nasilje kolonista na Zapadnoj obali tijekom razdoblja koje je prethodilo izraelskoj vojnoj operaciji u Gazi

1378. Početkom prosinca 2008. izraelski su kolonisti divljali i počinili nasilna djela nad lokalnim palestinskim stanovništvom u gradu Hebronu. Iako Izrael kao okupacijska sila ima obvezu održavati javni red i sigurnost na okupiranom području, izraelska policija nije intervenirala kako bi zaštitila Palestince. Kolonističko je nasilje redovita pojava, a cilja prvenstveno palestinske civile i njihovu imovinu, ali također povremeno i izraelske vojnike. Prema Uredu za koordinaciju humanitarnih poslova „korijenski uzrok ove pojave je izraelska desetljetna politika pospješivanja i ohrabrivanja naseljavanja izraelskih građana na okupirani palestinski teritorij, što je definirano kao transfer stanovništva i zabranjeno prema međunarodnom humanitarnom pravu“. Izraelski mediji porast kolonističkog nasilja pripisuju kolonističkom pokretu koji je postao znatno radikalniji nakon evakuacije izraelskih kolonista i vojske iz Gaze u kolovozu 2005.


1379. Prema informacijama iz raznih izvora, u Hebronu su 4. prosinca 2008, nakon što su izraelske sigurnosne snage iz doma obitelji Rajabi u starom dijelu grada Hebrona evakuirale izraelske koloniste, izbili neredi. Izvori Ujedinjenih naroda navode da su najprije izbili sukobi između kolonista i izraelskih sigurnosnih snaga, pri čemu su ozlijeđene osobe na obje strane; zatim se „nasilje nastavilo u gradu Hebronu. Skupine kolonista kamenjem su gađale palestinske kuće i palile vozila, poljoprivredna zemljišta, kuće i predmete u jednoj džamiji. Kolonisti su također pokušavali nasilno ulaziti u palestinske domove.“ Jedan je incident, u kojem je izraelski kolonist Ze'ev Braude pucao na i ranio 3 člana obitelji al-Matariyeh, snimljen i prikazan u stranim medijima.


1380. Nasilje je trajalo danima. Palestinske su bolnice izvijestile da su u tom razdoblju primile 17 osoba s ozljedama, uključujući 5 rana od metaka.


Uporaba sile protiv prosvjednika koji su na Zapadnoj obali prosvjedovali u znak solidarnosti s Gazom tijekom izraelske operacije u Gazi

1381. Izraelske su sigurnosne snage tijekom prosvjeda na Zapadnoj obali nakon početka izraelske operacije u Gazi počele koristiti znatno višu razinu sile. Razina sile koja je protiv prosvjednika korištena proteklih godina već je bila visoka, uključujući tijekom prosvjeda protiv Zida u mjestima poput Jayyousa, al-Ma'sare, Bi'lina i Ni'lina. Sela u kojima se redovito održavaju prosvjedi su izgubila ili im prijeti gubitak velikog djela zemlje zbog izgradnje izraelskih kolonističkih naselja i Zida. Stoga se razvio energičan nenasilni pokret otpora koji privlači podršku izraelskih i međunarodnih aktivista. Nove taktike i oružje koje koriste izraelske sigurnosne snage, a koji imaju za cilj gušenje ovog narodnog pokreta, rezultirali su smrću i ozljedama. Na primjer, u srpnju 2008. izraelska je pogranična policija ubila 2 djece, Ahmada Musu (10) i Yusefa Amera (17); obojica su ustrijeljena u glavu.


1382. Misiju su također zabrinuli daljnji navodi o uporabi nepotrebne, smrtonosne sile od strane izraelskih sigurnosnih snaga. Na javnom saslušanju u Ženevi, 6. lipnja 2009, dva su svjedoka, Mohamed Srour i Jonathan Pollak, opisali kako su 28. prosinca 2008. ubijena 2 mladića iz sela Ni'lin tijekom prosvjeda protiv izraelske operacije u Gazi. G. Srour je i sam bio nastrijeljen u nogu za vrijeme istog prosvjeda.


1383. G. Srour je na saslušanju 9. lipnja izjavio da je zbog rata mnogo ljudi diljem Zapadne obale, pa i u njegovom selu Ni'linu, odlučilo prosvjedovati i izraziti svoju solidarnost sa stanovnicima Gaze. U prosvjedu su sudjelovale osobe iz različitih pokreta solidarnosti, iz Izraela i međunarodne zajednice. Dvojica su svjedoka govorila o ozračju koje su doživjeli u sukobu s vojnicima i pograničnom policijom, koje je bilo znatno drugačije od situacije kakva je postojala prije operacije u Gazi. G. Pollack je rekao:

„Ozračje je tijekom incidenta, a i tijekom i nakon početka rata u Gazi općenito djelovalo kao da su uklonjena sva ograničenja. Vojnici su vezano uz rat u Gazi podrugljivo govorili stvari poput „Šteta što nismo u Gazi da ubijamo Arape“. Činilo se da se žele sukobiti, a to pokazuje i količina bojevog streljiva koje su upotrijebili. Ponašanje vojnika je uvelike eskaliralo – no to ne znači da je vojska prije sukoba u Gazi bila nježna.“


1384. Prema izjavama svjedoka, glavni je prosvjed završio kad su vojska i pogranična policija upotrijebile suzavac i šok granate kako bi rastjerale prosvjednike. Događaji koji su uslijedili odigrali su se na rubu sela, na znatnoj udaljenosti od mjesta gdje se gradi Zid. Dvojica ubijenih mladića činili su dio male skupine prosvjednika, od kojih su neki bacali kamenje na vojnike. Na video snimci se vidi kako 4 ili 5 vojnika ležerno hodaju uokolo i ne djeluju ugroženo. U to vrijeme još nije upotrijebljen suzavac. Deseci bojevih metaka ispaljeni su u smjeru skupine mladića, pri čemu su, s razmacima od po nekoliko minuta, pogođena njih 3. Mohamed Khawaja ustrijeljen je u čelo; Arafat Khawaja, koji se okrenuo kako bi pobjegao, pogođen je u leđa, a Mohammed Srour je ranjen u nogu. Nakon toga je kolima hitne pomoći bilo onemogućeno da dođu do žrtava, pa su ih mještani morali jednim dijelom nositi i zatim staviti u pick-up na koji je zatim vojska ispaljivala suzavac. Arafat Khawaja je proglašen mrtvim po dolasku u bolnicu, a Mohamed Khawaja je preminuo nekoliko dana kasnije.


1385. Još su 2 Palestinca ubijena tijekom drugih prosvjeda protiv izraelskih vojnih operacija u Gazi. 4. siječnja ubijen je Mufid Walwel, za vrijeme prosvjeda u okolici Qalqilyje, gdje izraelske vlasti namjeravaju graditi Zid. U Hebronu je 16. siječnja preminuo Mus'ab Da'na, nakon što je ustrijeljen u glavu. Prema izvještaju jedne nevladine organizacije, vjeruje se da je za oba incidenta odgovorna izraelska pogranična policija.


1386. Misija je od izraelske vlade zatražila da objasni pojačanu uporabu bojevog streljiva za vrijeme prosvjeda na Zapadnoj obali, ali nije dobila nikakav odgovor.


Povišena razina uporabe sile po završetku operacije u Gazi

1387. Po završetku vojnih operacija u Gazi u prosincu i siječnju, pojačana razina sile navodno se nastavila koristiti protiv prosvjednika i u drugim situacijama. Misija je saslušala jednog očevica koji je ispričao kako je 13. ožujka 2009. patronom suzavca u čelo ranjen američki državljanin Tristan Anderson dok je sudjelovao u prosvjedu protiv Zida u Ni'linu. Svjedok tvrdi da je g. Anderson fotografirao izraelske vojnike i pogranične policajce koji su napadali prosvjednike. Vojnici su na njega iz dalekometnog oružja ispalili patronu suzavca velike brzine pri čemu mu je smrskano čelo. Dok je ležao na zemlji, pogranična policija, koja je mogla vidjeti kako je pao i da leži na zemlji, nastavila je ispaljivati suzavac u njegovom smjeru. Video snimka koja je dostavljena Misiji prikazuje palestinske bolničare u svjetlo narančastim uniformama, tijelo g. Andersona na nosilima, patronu suzavca koja pada direktno iza njih i razvijanje velikog oblaka suzavca. Prema tvrdnjama svjedoka, izraelske su snage usporile prebacivanje g. Andersona iz palestinskih kola hitne pomoći u izraelska kola hitne pomoći na kontrolnoj točki prije ulaska u Izrael. 1. kolovoza 2009. g. Anderson je još uvijek bio u kritičnom stanju u jednoj izraelskoj bolnici.


1388. U Bi'linu je 17. travnja 2009. patronom suzavca velike brzine ubijen Bassem Abu Rahma koji je pogođen u grudni koš s udaljenosti od 30 do 40 metara. Ubojstvo, koje se dogodilo tijekom mirnog prosvjeda protiv Zida, snimljeno je kamerom. Snimka prikazuje g. Abu Rahmu kako stoji na malom brežuljku, jasno je vidljiv i nenaoružan, i na nikakav drugi način ne predstavlja prijetnju.


1389. Očevici su Misiju izvijestili da su osjećali da je za snajperiste, koji sada rutinski ulaze u sela i zauzimaju krovove zgrada, ciljanje prosvjednika na način neprimjeren u kontekstu kontroliranja gomile, s očiglednim nemarom za živote ili dijelove tijela pogođenih osoba, postalo gotovo zabava.


1390. Na prosvjedu u Ni'linu 5. lipnja 2009. snajperisti su ustrijelili 5 ljudi, od kojih je 1, Aqel Srour, ubijen, a drugi, jedan 15-godišnji dječak, pogođen u trbuh, što je kod njega prouzrokovalo trajni invaliditet. Al-Haq otvaranje vatre na Sroura, koji je prema tvrdnjama te iste organizacije pritrčao u pomoć dječaku ranjenom u trbuh, opisuje kao slučaj „namjernog ubijanja“.


1391. Oružje koje koriste sigurnosne snage također su uzrok zabrinutosti. Mnoga ranjavanja prosvjednika tijekom prosvjeda protiv Zida proteklih mjeseci (u Ni'linu, Bi'linu, Jayyousu, Bitunyji i Budrusu), te smrt Aqela Sroura i 14-godišnjeg dječaka koji je ubijen u Hebronu u veljači, navodno su prouzročeni puškom Ruger kalibra .22. B'Tselem je prosvjedovao protiv upotrebe ovog oružja kao sredstva za kontroliranje gomile na temelju toga što to oružje može biti smrtonosno. U svom odgovoru B'Tselemu od 26. veljače izraelski sudac-državni odvjetnik je napisao da su „pravila za otvaranje vatre koja se primjenjuju na streljivo kalibra .22 općenito usporediva s pravilima za otvaranje vatre koja se primjenjuju na „uobičajeno“ streljivo“, te da „smo nakon primitka vašeg pisma, izdali naputak da se snage ponovo poduči u pogledu obvezujućih pravila za otvaranje vatre koja se primjenjuju na uporabu puške Ruger.“ Međutim, iz prirode ubojstva Aqela Sroura i ozljeda koje su zadobili prosvjednici u mjesecima koji su uslijedili nakon odgovora suca-državnog odvjetnika, jasno je da uporaba puške Ruger nije obuzdana.


1392. Pravila za otvaranje vatre izraelskih oružanih snaga za Zapadnu obalu navode da se drugačija pravila primjenjuju u situacijama u kojima su prisutni izraelskih državljani, u usporedbi sa situacijama kada su prisutni samo Palestinci. Na primjer, ta pravila dopuštaju uporabu bojevog streljiva pod određenim uvjetima, u slučaju nasilnih „nereda“ u blizini Zida ili na obližnjem području. Međutim kada sudjeluju i Izraelci, uporaba bojevog streljiva je zabranjena. Slično tome postoje različite odredbe koje se odnose na uporabu pucnjeva upozorenja i gumenih metaka. Međutim, svjedoci su Misiji ukazali da vojska više ne razlikuje između Palestinaca i njihovih izraelskih i međunarodnih pristaša, već koristi višu razinu nasilja protiv svih.


1393. Misija je izraelskoj vladi postavila pitanje o različitim pravilima za otvaranje vatre koja se primjenjuju na okupiranom palestinskom području u situacijama kada su prisutni izraelskih državljani za razliku od situacija kada oni nisu prisutni, no nije dobila nikakav odgovor.


1394. Na nedavnom sudskom saslušanju, pukovnik Virob, zapovjednik jedne izraelske brigade na Zapadnoj obali, branio je rutinsku uporabu sile u postizanju okupacijskih ciljeva. Prema Udruženju za građanska prava u Izraelu, kad je pukovnik Virob upitan o uporabi fizičke sile tijekom istraga osoba koje nisu osumnjičenici, on je izjavio da „uporaba nasilja i agresije kako bi se spriječilo da situacija eskalira i potreba da se upotrijebi još više nasilja nije samo dopuštena, već ponekad i neizbježna (...) udaranje, naguravanje, u situaciji čak i s ljudima koji nisu upleteni u operativnu situaciju, ako to može pomoći u izvršenju misije, sigurno je moguće.“ Dodao je da „način na koji koristite nasilje također treba biti primjeren (...), šamar, ponekad udarac u potiljak, u slučajevima kada dođe do sukoba, reakcije s palestinske strane, ponekad je razuman udarac koljenom ili davljenje kako bi se određenu osobu primirilo“.


1395. Misija je zabrinuta izvještajima o bezrazložnom zlostavljanju od strane izraelskih vojnika. Misija je saslušala svjedočanstva s video snimke koja je prikazana na izraelskoj televiziji, u kojoj se opisuje operacija pretraživanja i uhićivanja koju je izvela brigada Kfir u selu Haris na Zapadnoj obali. Stotine vojnika sudjelovale su u noćnom napadu u tom selu s ciljem da pronađu dječake za koje su mislili da su bacali kamenje na kolonističke automobile nekoliko dana ranije. The Independent je 9. lipnja 2009. izvještavao o toj operaciji, citirajući vojnike iz Kfir brigade koji su sudjelovali u operaciji. Jedan od vojnika je izjavio da je vidio mnoge vojnike kako „koljenima udaraju [Palestince] jer su se dosađivali, jer stojite tamo deset sati, ništa ne radeći, pa su premlaćivali ljude“. Drugi je vojnik opisao „fanatično ozračje“ tijekom operacija pretraživanja. „Ušli bismo u kuću i sve izvrnuli naopačke“, prisjetio se, ali vojnici nisu pronašli nikakvo oružje. „Zaplijenili su kuhinjske noževe.“ Prvi je vojnik izjavio da je sudjelovalo mnogo vojnika. „Mnogo je rezervista sudjelovalo, oni su se totalno zabavljali zlostavljajući Palestince: psovali ih, ponižavali, čupali ih za kosu i uši, udarali nogama, šamarali. Te su stvari bile pravilo.“ Opisao je premlaćivanje jednog djeteta:

„Vojnici koji su [zatočenike] odveli na WC jednostavno su u trenu na njih sručili gomilu batina, psujući ih bez ikakvog razloga. Kad su jednog Arapina odveli na WC kako bi se pomokrio, jedan od vojnika dlanom ga je udario tako jako da ga je srušio na pod. Imao je straga ruke vezane najlonskim lisicama i povez preko očiju. Nije bio bezobrazan, nije učinio ništa što bi bilo koga iživciralo... [to su učinili] samo zato što je bio Arapin. Mogao je imati oko 15 godina.“


1396. Izjavio je da su incidenti koji su se odigrali u WC-u bili „ekstrem“ i dodao da batinama nije prolivena krv. Radilo se o „suhim premlaćivanjima, ali to je svejedno premlaćivanje“.


1397. Video snimka koju je na internetu objavila izraelska pogranična policija pod kategorijom „komedija“ pruža uvid u to kako sami pripadnici sigurnosnih snaga doživljavaju namjerno zlostavljanje. Misija je primila izvještaje o drugim, sličnim događajima, čime je pobuđena zabrinutost da su povećana uporaba sile i dehumanizacija postale uobičajene u postupanju sigurnosnih snaga.


Uloga nekažnjavanja

1398. Nekoliko je svjedoka Misiji reklo da je za vrijeme operacije u Gazi na Zapadnoj obali vladao osjećaj da je „svima sve dopušteno“, da je izraelskim snagama dopušteno svako ponašanje. Pojačana uporaba sile u odnosu na onu koja se prije koristila na Zapadnoj obali mogla bi se pripisati promjeni ozračja ili stavova prema „drugome“ tijekom rata. Postoje naznake da se takva promjena u stajalištu također vidjela za vrijeme rata u Libanonu 2006. Postoji opasnost da se pojam o tome što se smatra „normalnim“ i „prihvatljivim“ postupanjem pomakne na još više razine, ako oni koji su bili na odgovornim položajima ne odgovore na primjeren način. U pogledu nedavnog porasta nasilja od strane izraelskih sigurnosnih snaga na Zapadnoj obali, B'Tselem je izjavio da osude od strane ministara i drugih dužnosnika ostaju isključivo deklarativne. Za to vrijeme, sigurnosne snage koje zloupotrebljavaju svoje ovlasti, nastavljaju zlostavljati i premlaćivati Palestince, uključujući maloljetnike (...). Ako se sigurnosnim snagama šalje ikakva poruka, onda je to poruka da čak i ako establišment ne prihvaća nasilna djela, ipak neće poduzeti nikakve mjere protiv onih koji ih počinjaju. Posljedica takve poruke je da životi i dostojanstvo Palestinaca postaju beznačajni i da sigurnosne snage mogu nastaviti, u skladu sa funkcijom koju obavljaju, zlostavljati, ponižavati i premlaćivati Palestince s kojima dolaze u kontakt.


1399. Nekada je svaki slučaj u kojem je ubijen neki Palestinac koji nije sudjelovao u neprijateljstvima bio podvrgnut kaznenoj istrazi. Ta se politika promijenila 2000. godine. Kaznene su istrage sada iznimka, o tim se slučajevima sada samo razgovara tijekom „operativnog ispitivanja“ u samoj vojsci. Udruženje za građanska prava u Izraelu i B'Tselem su 2003. godine podnijeli zahtjev da se ova promjena ukine i vrati prijašnje stanje, tražeći da svaka smrt civila bude neovisno istražena. U zahtjevu su se tražile istrage pojedinačnih smrti i postavljalo načelno pitanje koje se odnosilo na cjelokupnu politiku. Zahtjev da se istraže pojedinačne smrti je odbijen, a odluka o načelnom pitanju još se čeka.


1400. Yesh Din je objavio da se više od 90% istraga kolonističkog nasilja prekida bez „podizanja optužnice“. B'Tselem je u lipnju 2009. objavio da će optužbe protiv g. Braude, hebronskog kolonista koji je snimljen kako otvara vatru i ranjava 3 Palestinca u prosincu 2008, biti odbačene, jer je sud naredio da se obznane „tajni dokazi“ protiv njega, a potencijalna opasnost za javnost od njihovog objavljivanja bila bi veća od štete koju je počinila osoba, čije počinjenje nasilnog zločina je dokumentirano i koja će biti puštena na slobodu i vratiti se u društvo.


1401. U lipnju 2009, izraelskom je aktivistu, kojeg je izraelska pogranična policija 2006. godine ranila u glavu, dodijeljena odšteta za ozljedu u izvansudskoj nagodbi. Do današnjeg dana zapovjednik koji je naredio otvaranje vatre nije podvrgnut kaznenoj istrazi.


1402. Ashraf Abu-Rahma je 7. srpnja 2008. iz blizine pogođen u glavu dok je imao povez preko očiju i lisice na rukama. Ovaj je incident snimljen i prikazan široj javnosti. Kad je izraelski vojni glavni odvjetnik časnika koji je naredio pucanje u Abu-Rahmu optužio za „nedolično postupanje“, izraelska profesorica međunarodnog prava, Orna Ben-Naftali je ustvrdila da „ova odluka pokazuje politiku tolerancije nasilja protiv nenasilnih civilnih prosvjednika koji se protive izgradnji izraelskog Zida“. Dodala je da je „implikacija ove politike dvostruka: prvo, može „nedolično ponašanje“ – koje je prema zakonu ratni zločin – pretvoriti u zločin protiv čovječnosti; drugo, može se protumačiti kao poziv međunarodnoj zajednici da intervenira primjenom univerzalne jurisdikcije“.


Pravna analiza i zaključci

1403. Izrael prema Palestincima na Zapadnoj obali ima obveze kako prema međunarodnom humanitarnom pravu tako i prema međunarodnom pravu ljudskih prava. U pogledu prvoga, obveze proističu iz statusa koji Izrael ima kao okupacijska sila i obveza koje iz tog statusa proizlaze u pogledu zaštićenih osoba. U pogledu drugog, specifične obveze zaštite ljudskih prava svih pojedinaca na Zapadnoj obali proizlaze iz običajnog prava i obveza koje je Izrael prihvatio prema različitim konvencijama o ljudskim pravima koje je ratificirao. Obveze iz oba ova korpusa zakona nadopunjuju se i međusobno podupiru, te pružaju jasni okvir u kojem treba gore predstavljene činjenice analizirati (vidi poglavlje IV). U pogledu pitanja kojima se bavi ovo poglavlje, najvažnije obveze su slijedeće.


1. Kolonističko nasilje nad Palestincima na Zapadnoj obali

1404. Izrael je obvezan prema običajnom pravu, kako ga odražava članak 43 Haških pravila, osigurati javni red i sigurnost na Zapadnoj obali:

Članak 43. Obzirom da su ovlasti legitimne sile de facto prešle u ruke okupatora, on mora poduzeti sve mjere u svojoj moći da ponovo uspostavi, i osigura, u mjeri u kojoj je to moguće, javni red i sigurnost, poštujući, osim u slučaju apsolutne spriječenosti, zakone koji su na snazi u toj zemlji.


1405. Ovu obvezu podupire obveza koju Izrael ima prema članku 27 Četvrte ženevske konvencije da Palestinci, kao zaštićene osobe, budu zaštićeni od svih nasilnih djela ili prijetnji:

Čl. 27. Zaštićene osobe ... treba naročito zaštiti od svih nasilnih djela ili prijetnji, te od uvreda i javne radoznalosti.


1406. Međunarodno pravo ljudskih prava također obvezuje Izrael da zaštiti Palestince od nasilja od strane privatnih pojedinaca i da istraži i kazni sva nasilna djela primjenjujući kazneno pravo, bez diskriminacije.


1407. Palestinci tako imaju „pravo na osobnu sigurnost“ prema članku 9(1) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, čije značenje Odbor za ljudska prava tumači kao obvezu države da poduzme razumne i primjerene mjere kako bi zaštitila pojedince od prijetnji smrću od strane osoba pod svojom jurisdikcijom, uključujući prijetnje koje dolaze od strane privatnih osoba. Prema članku 2 tog Pakta Izrael ima obvezu „donijeti takve zakone ili druge mjere koji bi mogli biti potrebni za ostvarenje prava priznatih u ovom Paktu“ i „osigurati da svaka osoba čija su prava ili slobode kako su priznate u ovom Paktu prekršeni raspolaže djelotvornim pravnim lijekom“. Kod primjene zakona, Izrael je obvezan prema članku 26 tog Pakta osigurati da „sve osobe budu jednake pred zakonom i bez ikakve diskriminacije uživaju pravo na jednaku zakonsku zaštitu“. Konačno, ukoliko su nasilna djela koja predstavljaju okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje počinjena od strane privatnih pojedinaca uz prešutno odobrenje javnih dužnosnika (uključujući sigurnosne snage), Izrael ima obvezu prema članku 16 Konvencije protiv mučenja spriječiti takva djela:

Čl. 16(1). Svaka država stranka se obvezuje da spriječi druga djela nehumanog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja na svakom teritoriju pod svojom jurisdikcijom..., kad su takva djela počinjena od strane ili na poticaj ili uz pristanak ili prešutno odobravanje nekog javnog dužnosnika ili druge osobe koja djeluje u službenom svojstvu.


Zaključci

1408. U pogledu nasilnih djela počinjenih nad Palestincima od strane kolonista, poput onih gore navedenih koja se odnose na slučajeve u prosincu 2008. u Hebronu, Misija zaključuje, na temelju izvještaja koje je primila i pregledane video snimke, da Izrael nije ispunio svoje obveze prema međunarodnom pravu ljudskih prava niti prema međunarodnom humanitarnom pravu da zaštiti Palestince od nasilja privatnih pojedinaca. U nekim slučajevima, dokazi o prešutnom odobravanju tog nasilja od strane sigurnosnih snaga mogli bi dokazati kršenje relevantnih obveza koje se odnose na okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje.


1409. Utoliko u koliko postoji prešutno odobravanje samo u pogledu nasilja nad Palestincima od strane kolonista, ali ne i nasilja nad kolonistima od strane Palestinaca, postoji jak argument za tvrdnju da postupanje sigurnosnih snaga predstavlja povredu obveza Izraela da ne diskriminira na temelju nacionalnog podrijetla u skladu s Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima.


1410. Činjenice također upućuju na kršenje članka 26 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima koji jamči jednaku zakonsku zaštitu, naročito u onoj mjeri u kojoj se navodi Palestinaca o kolonističkim napadima ne istražuju.


1411. Konačno, budući da nije primjereno istražio navode o tome kako država nije zaštitila Palestince i o prešutnom odobravanju državnih aktera nasilja od strane privatnih osoba i tako omogućio djelotvorni pravni lijek osobama koje su bile žrtve kršenja ljudskih prava, Izrael je također prekršio i članak 2 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima:


2. Postupanje Izraela u pogledu prosvjeda solidarnosti s Gazom

1412. Sve osobe na Zapadnoj obali uživaju pravo na slobodu izražavanja koje je opisano u članku 19 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima:

Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu mišljenja bez tuđeg uplitanja i traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg sredstva i bez obzira na granice.


1413. Izrael prema članku 21 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima ima obvezu priznati pravo na mirno okupljanje. Iako je moguće postaviti ograničenja na ostvarivanje tog prava, ta ograničenja moraju biti „u skladu sa zakonom i biti prijeko potrebna u demokratskom društvu u interesu državne ili javne sigurnosti, javnog reda (ordre public), zaštite javnog zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih osoba“. U skladu s člankom 2 tog Pakta, ograničenja prava na mirno okupljanje mogu se nametnuti samo „bez obzira na razlike, kao što su rasa, boja kože, spol, jezik, religija, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno porijeklo, imovina, rođenje ili neka druga okolnost“.


1414. U svom postupanju s palestinskim civilima, uključujući u kontekstu javnih prosvjeda, Izrael je obvezan prema člancima 2 i 6 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima osigurati, bez obzira na razlike, da nitko ne bude samovoljno lišen života:

Čl. 2(a). Svaka država stranka ovoga Pakta se obvezuje da će poštivati i jamčiti prava priznata u ovome Paktu svim osobama na svom području i područjima koja se nalaze pod njenom jurisdikcijom bez obzira na razlike, kao što su rasa, boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovina, rođenje ili neka druga okolnost.

Čl. 6(1). Svako ljudsko biće ima prirodno pravo na život. To pravo treba zaštititi zakonom. Nitko ne smije biti samovoljno lišen života.


1415. Izrael nadalje ima obvezu osigurati da nitko neće biti podvrgnut mučenju ni okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju (članak 7 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i članci 2 i 16 Konvencije protiv mučenja), bez diskriminacije.


1416. Četvrta ženevska konvencija također Izraelu nameće nekoliko obveza vezano uz postupanje prema Palestincima koji sudjeluju u prosvjedima. Prema članku 27 Izrael mora osigurati da se s Palestincima kao zaštićenim osobama „u svakom trenutku ... postupa humano, i da su... zaštićeni, naročito od svakog nasilja ili prijetnji nasiljem, od uvreda i javne radoznalosti“. Postupanje Izraela kao okupatora mora biti „bez ikakvog nepovoljnog razlikovanja temeljenog, naročito, na rasi, vjeri ili političkom uvjerenju“. Iz članka 32 proizlazi zabrana „poduzimanja bilo kakvih mjera čiji bi karakter mogao prouzročiti tjelesnu patnju ili istrjebljenje zaštićenih osoba“.


1417. Konačno, Izrael ima obveze prema člancima 146 i 147 da:

„pred svoje sudove izvede osobe za koje postoje navodi da su počinile ili naredile da se počine ... teške povrede Četvrte ženevske konvencije, uključujući namjerno ubijanje, mučenje ili nečovječno postupanje, namjerno nanošenje velike patnje ili teških ozljeda tijela ili zdravlja, opsežno uništavanje i oduzimanje imovine, koje nije opravdano vojnom nužnošću i koje je provedeno protuzakonito i samovoljno.“


1418. Sadržaj međunarodnih obveza zaštite ljudskih prava koje su gore iznesene pojašnjen je putem brojnih drugih izvora, uključujući jurisprudenciju tijela stvorenih poveljama o ljudskim pravima (naročito Odbor za ljudska prava) i različite standarde koji su prihvaćeni pod okriljem Ujedinjenih naroda. Najvažniji u pogledu gore navedenih činjenica spominju se niže u tekstu.


1419. Dopuštena uporaba sile od strane osoba s policijskim ovlastima usko se tumači prema međunarodnom pravu ljudskih prava. Kodeks ponašanja policijskih djelatnika, navodi da policijski djelatnici (među koje se ubrajaju i vojne vlasti kad provode policijske ovlasti) „silu smiju koristiti samo kad je to stvarno nužno i u onoj mjeri u kojoj to zahtjeva obavljanje njihove dužnosti“ (čl. 3). Prema Temeljnim načelima o uporabi sile i vatrenog oružja od strane policijskih djelatnika:

„policijski djelatnici neće koristiti vatreno oružje protiv osoba osim u samoobrani ili obrani drugih od neminovne prijetnje smrću ili ozbiljnom ozljedom, kako bi spriječili počinjenje naročito ozbiljnog zločina koji uključuje ozbiljnu prijetnju životu, uhitili osobu koja predstavlja takvu opasnost i opire se njihovom autoritetu, ili spriječili bijeg takve osobe i to samo onda kada manje ekstremna sredstva nisu dovoljna za postizanje ovih ciljeva.“


1420. U slučajevima kada je zakonita uporaba sile i vatrenog oružja neizbježna, policijski djelatnici obvezni su, inter alia, „osigurati da se ranjenima ili pogođenim osobama pomogne i pruži liječnička pomoć što je prije moguće“.


1421. Ukoliko događaji uključuju osobe koje su borci za ljudska prava, važna je i Deklaracija o pravu i odgovornosti pojedinaca, skupina i društvenih organa u promicanju i zaštiti općepriznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda (Deklaracija o borcima za ljudska prava), naročito članak 5 koji potvrđuje pravo svakoga da „se sastane i mirno okupi“ u cilju promicanja i zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda.


[...]



Linkovi Palestina/Izrael:

Ewa Jasiewicz: A force more powerful

Every Palestinian family we met in Gaza, particularly after Israel's invasion last winter kept saying to us: "We don't want aid, we need a political solution; we need our rights. Our issue cannot be reduced or swapped into bags of flour or food parcels. Palestine is not a humanitarian issue -- it is a political one." This reality, of the need for justice, tests the aid industry in Palestine, and the false "objectivity" and lack of political will in the face of human suffering with the claim: "We don't take sides. We want to continue to keep giving our humanitarian aid." Well, we do take sides -- that of direct democracy over occupation and apartheid. This flotilla is an interruption to a discourse of power that says -- governments know best, leave it to us to negotiate new "freedoms" and realities; a continuation of not even top-down but top-to-top processes of keeping power out of the hands of ordinary people. Leaders fly from continent to continent, round table discussions go round and round, elephants in the room stamp their feet and roar ignored. This flotilla puts that power back into our hands -- to interrupt this ongoing Nakba. We will not stop. From 1948 until now, history keeps repeating itself, colonies keep expanding, corporations keep reaping the rewards of reproducing repression; daily dispossession and casual killing is normalized, and alienation from the consequences of our work and actions keeps us compartmentalized. The occupation is reproduced on a daily basis in factories, classrooms, courtrooms, cinemas, art galleries, supermarkets and holiday resorts. Radical refusal, radical transgressions can make change happen. Refusing to be alienated from our brothers and sisters and recognizing our community is the essence of solidarity.


Israel tells diplomats it will stop Gaza aid boats

Izrael stranim diplomatima najavljuje da će prekršiti međunarodno pravo i silom zaustaviti humanitarne brodove i nenaoružane mirovne aktiviste da iz međunarodnih voda uđu u teritorijalne vode Pojasa Gaze. U lipnju prošle godine izraelska je mornarica otela civilni brod s humanitarnom pomoći i njegove nenaoružane putnike, uključujući irsku nobelovku Mairead Maguire.


"Treat Our Passengers and Cargo with Respect" says Senator Mark Dearey

Irski veleposlanik u Izraelu zatražio je od izraelskog ministarstva vanjskih poslova da osigura da flotila humanitarnih brodova sigurno isporuči svoju humanitarnu pomoć u Pojas Gaze. 9 brodova u Pojas Gaze prevozi više od 10 000 tona lijekova, građevinskog i obrazovnog materijala koje su donirali građani više od 60 zemalja. Senator irske Stranke zelenih također je pozvao Izrael da dopusti brodovima da ispune svoju misiju i dostave humanitarnu pomoć u Pojas Gaze.


Greta Berlin: Gaza Fever

Bivši malezijski premijer Tun Dr. Mahathir bin Mohamad i njegova supruga Tun Dr. Siti Hasmah bin Mohamad pomogli su kroz globalnu mirovnu organizaciju Perdana među malezijskim građanima prikupiti više od 300 000 eura kako bi Free Gaza Movement mogao kupiti 1 teretni i 2 putnička broda. Na tim brodovima Free Gaza Movement plovi u Gazu ovaj mjesec. Njima će se pridružiti brodovi koje su pripremili i opremili Europska kampanja za okončanje opsade Gaze (ECESG), turska humanitarna organizacija Insani Yardim Vakfi (IHH), Brod za Gazu Grčka, Brod za Gazu Švedska i Međunarodni odbor za ukidanje opsade Gaze. 9 brodova s humanitarnom pomoći i mirovnim aktivistima u svibnju u Pojas Gaze prevozi građevinske materijale, papir, medicinsku opremu, igračke za djecu.


Second Ship Joins the Freedom Flotilla on Way to Gaza

Drugi brod Freedom Flotille isplovio za Gazu (22. svibanj)

Iz Istambula je 22. svibnja isplovio drugi brod koji će se pridružiti ostalim brodovima u flotili i otploviti u Gazu. Pokrovitelj broda je turska humanitarna organizacija Insani Yardim Vakfi (IHH), a u Gazu će prevesti 600 putnika. Flotilu čini ukupno 9 bodova iz 4 zemlje, a prevoze 10 000 tona humanitarne i druge pomoći koje Izrael svojom blokadom i opsadom odbija pustiti u Pojas Gaze. Brod Rachel Corrie koji je prvi isplovio iz Irske, sada se pun cementa, papira, školskog materijala i pribora i medicinske opreme nalazi u blizini portugalske obale.



Ostali linkovi:

Michael D. Yates: Mi protiv njih - Radnička klasa u akademskoj tvornici

Naš ekonomski sustav pogoni akumulacija kapitala, odnosno pokušaj male manjine ljudi koja posjeduje produktivno bogatstvo društva da što je moguće više uveća profit i rast svojih poduzeća. Ovaj je nagon neprestano na djelu i postupno preplavljuje ne samo čitavi planet nego gotovo svaki aspekt života u svakoj državi na Zemlji. ... Snažna radnička klasa mijenja sve političke parametre i omogućuje ono što su inače samo snovi. Želimo li zaustaviti ono što nam se događa, moramo sudjelovati ne samo u vlastitim borbama nego i u široj borbi za izgradnju egalitarnog i demokratskog društva - u kojem se kritičko obrazovanje shvaća kao društveno dobro, i u kojem je pripremanje studenata za puke timske igrače, prilagodljive svakom vjetru promjene koji zapuše u njihovom smjeru, shvaćeno kao oblik društvenog ludila.


Intervju: Gáspár Miklós Tamás

Intervju s mađarskim teoretičarom Gáspárom Miklósem Tamásem o ekonomskoj krizi, tranziciji, političkoj situaciji u Mađarskoj i Europi, EU, realsocijalizmu itd.

subota, 15. svibnja 2010.

Flotila civilnih humanitarnih brodova kreće u Pojas Gaze


Jučer, 14. svibnja 2010, u 22:45 sata po lokalnom vremenu iz Irske je isplovio brod Rachel Corrie i uputio se prema Sredozemnom moru, gdje će se zajedno s brodovima iz Turske i Grčke spojiti u Flotilu slobode u organizaciji Free Gaza Movementa i drugih mirovnih i humanitarnih organizacija.

Flotila će zatim otploviti za Pojas Gaze i ponovo pokušati probiti ilegalnu i nečovječnu blokadu kojom Izrael u suprotnosti s međunarodnim pravom kolektivno kažnjava cjelokupno civilno stanovništvo Pojasa Gaze, uključujući djecu koja tamo čine više od 50% stanovništva.


Izrael je kao i obično zaprijetio da neće poštivati međunarodno pravo i da će civilne brodove, koji prevoze humanitarnu pomoć, građevinski materijal, lijekove i školski pribor, i nenaoružane mirovne aktiviste, ako bude „potrebno“, i vojnom silom spriječiti da kroz međunarodne vode i teritorijalne vode Pojasa Gaze uđu u Pojas Gaze.


Iz Free Gaza Movementa poručuju da ih ovakve prijetnje neće zastrašiti niti odvratiti od putovanja u Gazu. Naglašavaju da ovakve šokantne izjave samo pokazuju koliko je okrutna i nasilna priroda izraelske politike prema Pojasu Gaze.


Ova međunarodna flotila humanitarnih brodova svojim prkošenjem izraelskoj ilegalnoj blokadi djeluje u skladu s univerzalnim načelima ljudskih prava i poziva sve države potpisnice Četvrte ženevske konvencije da izvrše pritisak na Izrael kako bi ta zemlja ispoštovala svoje obveze prema međunarodnom humanitarnom pravu, ukinula pogubnu blokadu Pojasa Gaze i suzdržala se od napada na nenasilni humanitarni konvoj.


Koaliciju udruga i organizacija koje sudjeluju u ovoj flotili čine Pokret za slobodnu Gazu (FG), Europska kampanja za okončanje opsade Gaze (ECESG), Insani Yardim Vakfi (IHH), Brod za Gazu Grčka, Brod za Gazu Švedska i Međunarodni odbor za ukidanje opsade Gaze, dok još stotine drugih udruga i organizacija diljem svijeta podupiru ovu akciju.


Švedski sudionici, uključujući parlamentarca Zelene stranke Mehmeta Kaplana, zatražili su sastanak sa švedskim ministrom vanjskih poslova Carlom Bildtom kako bi s njime razgovarali o mjerama koje švedska vlada i Europska unija namjeravaju poduzeti s ciljem zaštite humanitarnog putovanja ovih nenasilnih civilnih brodova, a prije nekoliko dana turski je premijer Erdogan ponovo izrazio svoju potporu „ukidanju opsade Pojasa Gaze“ i dodao da se ukidanje izraelske blokade nalazi na vrhu liste prioriteta turske vlade.


Putovanje i daljnje odvijanje događaja pratite na Free Gaza Movement
.
(ja ću nažalost biti prezaposlena da to popratim i ovdje na blogu)

O sukobu u Pojasu Gaze iz izvještaja UN-ove Misije, 10. dio: Zatočeništvo izraelskog vojnika Gilada Shalita


O zatočeništvu izraelskog vojnika Gilada Shalita iz izvještaja UN-ove misije o sukobu u Pojasu Gaze:

XVIII. KONTINUIRANO ZATOČENIŠTVO IZRAELSKOG VOJNIKA GILADA SHALITA

[...]


(str. 373)



Pravni nalazi i zaključci

1337. Misija smatra da, kao vojnik koji pripada izraelskim oružanim snagama i koji je zarobljen tijekom neprijateljskog upada u Izrael, Gilad Shalit udovoljava uvjetima potrebnim za status ratnog zarobljenika prema Trećoj ženevskoj konvenciji. Kao takvog ga treba zaštiti, s njime humano postupati i dopustiti mu vanjsku komunikaciju kako je primjereno u skladu s tom konvencijom. Međunarodnom Crvenom križu treba bez odgađanja dopustiti da ga posjeti. Informacije o njegovom stanju također treba promptno pružiti njegovoj obitelji.


1338. Misiju zabrinjavaju izjave [...] raznih izraelskih dužnosnika, koje ukazuju na namjeru da se blokada Pojasa Gaze zadrži na snazi tako dugo dok Gilad Shalit ne bude oslobođen. Misija smatra da bi takav postupak predstavljao kolektivno kažnjavanje civilnog stanovništva Pojasa Gaze.


petak, 14. svibnja 2010.

O sukobu u Pojasu Gaze iz izvještaja UN-ove Misije, 9. dio: Neki učinci izraelske blokade i vojnih operacija na stanovništvo Pojasa Gaze


Isječci iz 17. poglavlja UN-ovog izvještaja o sukobu u Gazi (obzirom da na blogu već postoji nekoliko postova s informacijama o učincima izraelske blokade Pojasa Gaze, u ovom sam postu izdvojila samo neke.):


XVII. UTJECAJ IZRAELSKE BLOKADE I VOJNIH OPERACIJA NA STANOVNIŠTVO U GAZI I NJEGOVA LJUDSKA PRAVA

[...]


F. Tjelesno i mentalno zdravlje

[...]


(str. 350-351)


1258. Osjećaj sigurnosti koji proizlazi iz života u sigurnoj i potpornoj okolini već je narušen godinama stalnih napada i vojnih sukoba, ali je još i dodatno potkopan izravnim iskustvom i/ili svjedočenjem nasilju nad članovima obitelji i drugim rođacima. Rasprostranjeno uništavanje, raseljavanje, nemogućnost da se igdje pronađe sigurno utočište, uz izravnu izloženost po život opasnim događajima nastavit će ozbiljno utjecati na stanovništvo. Opće stanje stanovnika Pojasa Gaze opisano je kao oblik otuđenja.


1259. Mnogi mentalni zdravstveni problemi posljedica su godina sukoba, života u siromaštvu, oskudici i nestabilnosti na tom području i vjerojatno će se nastaviti dok se ne uklone njihovi korijenski uzroci. Ljudi, a naročito djeca, žive ili odrastaju u društvu pod okupacijom, uz stalne epizode nasilja i bez ikakvog osjećaja sigurnosti ili normalnosti.


1260. Ovu situaciju pogoršava relativna oskudica kvalificiranih profesionalaca i neprikladni prostori. Program za mentalno zdravlje zajednice u Gazi zapošljava samo oko 40 osoba specijaliziranih za mentalno zdravlje, uključujući liječnike, društvene istraživače, medicinske sestre, te psihologe. Dr. al-Sarraj tvrdi da ovaj broj nije dovoljan čak ni da bi pokrio sve potrebe grada Gaze, dok bi za cijelu populaciju Pojasa Gaze bio nužan tim od 300 specijalista.


1261. Tijekom protekla 2 desetljeća, Program za metalno zdravlje zajednice u Gazi i drugi radili su na razvijanju otpornosti među stanovništvom. Oni su Misiji rekli da su nedavne vojne operacije uništile njihova postignuća. Ljudi koji su pretrpjeli strašan gubitak prekidaju svoju vezu s realnošću, u sklopu fenomena poznatog kao „obamrlost“. Dr. Tawahina tvrdi da među većinom stanovnika Gaze vlada opći osjećaj da ih je međunarodna zajednica u potpunosti napustila. Taj osjećaj napuštenosti zauzvrat povećava njihovu frustraciju, stvarajući im dodatnu bol, a na kraju vodi porastu nasilja i ekstremizma. Program mentalnog zdravlja zajednice u Gazi proučavao je dječje stavove o nasilju i došao do zaključka da, zbog ove situacije, a naročito u slučajevima djece koja su ostala bez roditelja, a stoga i bez s njima povezane zaštite i osjećaja sigurnosti, djeca često u „mučenicima“ i članovima oružanih skupina vide svoje odrasle uzore ponašanja.


1262. Studija koju je napravio Razvojni fond za žene Ujedinjenih naroda (UNIFEM) otkrila je da muškarci također pokazuju simptome psihološke traume nakon vojnih operacija u prosincu i siječnju. Misija na temelju izvještaja specijalista smatra da bi djelomičan uzrok tome mogao biti dodatni stres s kojim se suočavaju muškarci kao glave obitelji, u društvu kojim dominiraju muškarci, u slučajevima kada ne mogu ispuniti svoju ulogu glavnog prehranjivača obitelji ili pružiti zaštitu i sigurnost svojoj djeci, ženama i drugim članovima obitelji.


[...]



(str. 351-356)


G. Obrazovanje

1264. Misija je primila informacije o stanju obrazovnog sektora u Pojasu Gaze. UNRWA upravlja jednim od najvećih školskih sustava na Srednjem istoku i djeluje kao glavni pružatelj osnovnog obrazovanja za palestinske izbjeglice već gotovo 5 desetljeća. Misija je vrlo impresionirana UNRWA-inim aktivnostima i postignućima. UNRWA upravlja 221 školom, a vlada 383 škole. UNRWA-ine škole su i sredstvo zdravstvenog monitoringa i prehrambenih/nutricionističih programa. Visoka razina obrazovanja u Palestinaca većinom je rezultat tog rada. Misija je jednako tako bila šokirana teškim posljedicama koje su blokada i nedavne vojne aktivnosti imale na obrazovne objekte i aktivnosti u Pojasu Gaze.


1265. Misija je primila informacije i svjedočanstva koji su pokazali da su ograničenja koja je nametnula blokada na nekoliko načina pogodila obrazovni sustav. Zbog nestašice građevinskog materijala obustavljena je sva nova gradnja. Popravci na obrazovnoj infrastrukturi također su morali biti odgođeni. Oko 88% UNRWA-inih škola i 82% vladinih škola radilo je u smjenama kako bi udovoljilo potražnji. Nestašica obrazovnog materijala i opreme sputava mogućnost održavanja standarda podučavanja. Ova je situacija bila uzrokom manjeg broja polaznika i lošijih rezultata učenja u vladinim školama.


1266. Zabrana kretanja ljudi kroz granične prijelaze nije pogodila samo sveučilišne studente koji su namjeravali studirati ili su već započeli studiranje u inozemstvu, već također i mogućnosti da akademici i znanstvenici putuju u inozemstvo radi akademskih razmjena. Između srpnja i rujna 2008. samo je 70 studenata uspjelo napustiti Pojas Gaze kroz granični prijelaz Erez, dok je stotinama uskraćena mogućnost da studiraju u inozemstvu.


1267. Najmanje je 280 škola i dječjih vrtića uništeno ili oštećeno u vojnim operacijama. 6 ih se nalazilo u sjevernom dijelu Pojasa Gaze, gdje je vojnim operacijama bilo pogođeno oko 9000 učenika koji su morali biti prebačeni u druge škole. Prema podacima ministarstva obrazovanja i visokog školstva, tijekom vojnih operacija ubijeno je 164 učenika i 12 učitelja. Još 454 učenika i 5 učitelja je ranjeno. U UNRWA-inim je školama ubijeno 86 djece i 3 učitelja, dok je ranjeno 402 djece i 14 učitelja. Tijekom vojnih operacija 44 UNRWA-ine škole bile su korištene kao skloništa za više od 50 000 raseljenih osoba.


1268. Škole su uglavnom bile zatvorene tijekom trajanja neprijateljstava, čime je poremećen nastavni program. Nakon uspostave prekida vatre nije bilo jasno koliko se učenika i učitelja vratilo u škole, no navedeno je da je taj broj u UNRWA-inim školama dosegao do 90%. Djeca i učitelji žalili su se na tjeskobu i traume koje su rezultat ekstremnog nasilja kojem su bili izloženi i gubitka rodbine ili prijatelja. Misija je čula kako su, zahvaljujući tome što su vojne operacije započele zračnim udarima u doba kad se u školama održavala nastava, djeca bila izložena pojačanoj opasnosti i ispunjena strahom i panikom. Škole i ceste koje do njih vode povremeno su bile nesigurne zbog prisutnosti eksplozivnih ostataka rata. 2 je palestinske djece ubijeno tim eksplozivom u Zeytounu ubrzo nakon što je proglašen prekid vatre. Misija je saslušala izvještaje o tome kako su neka djeca bila ranjena bijelim fosforom dok su bila na putu u školu.


1269. Misija je vidjela razaranje koje je pretrpjela Američka škola. Vidjela je i štetu nanesenu Islamskom sveučilištu i drugim sveučilišnim zgradama koje su uništene ili oštećene. Radilo se o civilnim, obrazovnim zgradama i misija nije pronašla nikakve informacije o tome da bi se te zgrade koristile kao vojni objekti ili da bi doprinosile vojnim nastojanjima zbog čega bi mogle postati legitimna meta u očima izraelskih oružanih snaga.


1270. Misija je također obaviještena o indoktrinacijskim programima koje su navodno uvele vlasti u Gazi, te o procesu ideološke i političke polarizacije. Takvi programi imaju visok potencijal nametanja obrazovnih modela koji nisu u skladu s vrijednostima ljudskih prava i kulturom mira i tolerancije. U tom pogledu Misija smatra da nadležne vlasti trebaju ohrabrivati napore da se u nastavni plan i program ugrade ljudska prava.



H. Učinak na žene i djecu

1271. Misiji je privukao pažnju poseban način na koji su blokadna politika i vojne operacije utjecale na djecu i žene. Svjetska zdravstvena organizacija je u svom izvještaju koristila podatke Palestinskog centra za ljudska prava (PCHR): od 1417 ubijenih, 313 su bila djeca, a 116 žene. Korišteni su i podaci izraelskih oružanih snaga prema kojima je bilo 1166 ubijenih, uključujući 49 žena i 89 djece mlađe od 16 godina. Od 5380 ranjenih, 1872 su bila djeca, a 800 žene. Misija je izravno istražila brojne incidente u kojima su izraelske oružane snage u namjernim ili neselektivnim napadima ubile žene i djecu. Svjetska zdravstvena organizacija je također izvijestila da je među brojnim ranjenima koji su prošli kroz granični prijelaz Rafah radi liječenja u Egiptu tijekom 2. tjedna vojnih operacija bilo 10 djece koja su bila 1 metkom ranjena u glavu, a 1 je dijete imalo na glavi ozljede od 2 metka.


1272. Misija je obavila intervjue s nekoliko žena i predstavnica ženskih organizacija, te saslušala svjedočenje Mariam Zaqout iz Društva za kulturu i slobodnu misao. Misiji je rečeno da su blokada i vojne operacije povećale siromaštvo, koje naročito pogađa žene, koje moraju priskrbiti hranu i druge osnovne potrepštine za svoje obitelji. Žene su često jedine prehraniteljice u obitelji (na primjer, u slučaju kad su u sukobu ili nasilju poginuli, ranjeni ili zarobljeni muški članovi obitelji), a do posla se teško dolazi. Više od 300 žena ostale su udovice zahvaljujući vojnim operacijama i postale su ovisne o pomoći u hrani i novcu. Uz to, žene snose veći društveni teret, jer se moraju nositi sa svakodnevicom koju je pooštrila kriza i istovremeno pružati sigurnost i njegu ranjenim članovima obitelji i djeci, vlastitoj i tuđoj djeci koja su ostala bez roditelja. Ove su ih odgovornosti ponekad prisilile da prikriju svoju vlastitu patnju, tako da se njihovim problemima nitko nije ni bavio.


1273. U istim su intervjuima sudionice navele da uništavanje domova i invazija privatnosti naročito pogađa žene. Život bez privatnosti u šatorima ili bez primjerenih sanitarnih prostorija dodatno otežava njihove poteškoće. Štoviše, vojne su operacije pogoršale odnose među članovima obitelji. Psihološki pritisak koji su trpjeli muškarci i žene je, u kombinaciji s financijskim poteškoćama, doveo do obiteljskih svađa, nasilja u obitelji i razvoda. Učestale su svađe između udovica i rodbine njihovih mrtvih supruga u pogledu skrbništva nad djecom i nasljedstva. Udovice su također bile izložene pojačanom pritisku da se ponovo udaju kako bi se mogle uzdržavati. Zbog svega toga sve je više žena počelo tražiti pravnu pomoć, a pravni su se problemi pogoršavali zbog nedostataka u zakonima i zbog slabije zaštite prava žena.


1274. Poseban način na koji je sukob pogađao žene dramatično je pred Misijom ilustriran svjedočanstvom jedne žene iz obitelji al-Samouni (vidi poglavlje XI). Ona je bila majka 3 djece i bila je trudna kad je napadnuta njena obitelj i kuća. Ispričala je kako su djeca bila uplašena i kako su plakala. Ožalošćeno je prepričala kako je njeno 10-mjesečno dijete, koje je nosila na rukama, bilo gladno, ali mu ona nije imala što dati jesti, pa ga je pokušala nahraniti žvačući komad kruha, jedinu dostupnu hranu, i zatim je takav sažvakan kruh davala djetetu. Također je uspjela dobiti pola čaše vode iz jedne pokvarene slavine. Tamo je bilo i drugih beba i starije djece. Ona i njena sestra su se izložile opasnosti kad su otišle u potragu za hranom za djecu. Njen suprug, majka i sestra su ubijeni, ali ona je uspjela preživjeti. Njen je drugi sin ranjen u leđa, a ona je obojicu iznijela iz kuće.


1275. Mnoge su se žene osjećale bespomoćno i neugodno jer nisu mogle zaštiti ni brinuti za svoju djecu. Druge su se osjećale frustrirano, nemoćno, osjećale su da im je napadnut njihov osobni prostor kad su im uništavali ili vandalizirali kuće i imovinu. Ti su osjećaji doprinijeli njihovoj psihološkoj patnji.


1276. Populacijski fond Ujedinjenih naroda (UNFPA) izradio je studiju odmah nakon vojnih operacija u prosincu i siječnju u kojoj se navodi da su spontani pobačaji u rodilištima porasli za 40 posto, da je broj neonatalnih smrti porastao za 50%, da su porodiljske komplikacije u porastu, te anegdotske dokaze o smrtima i zdravstvenim komplikacijama uzrokovanim time što trudnice nisu mogle doći do bolnica kako bi se porodile. Žene koje su intervjuirane u kontekstu jedne druge UNFPA-ove studije intenzivno su strahovale za sebe i svoje najmilije. Povezani simptomi uključuju tjeskobu, napade panike, osjećaje nesigurnosti, poremećaje u spavanju i prehranjivanju, depresiju, tugu i strah od iznenadne smrti.


1277. Odrasli i djeca pokazivali su znakove duboke depresije, a djeca su patila od nesanice i mokrila u krevet. Brojna svjedočanstva koja je zaprimila Misija ističu prisutnost djece u situacijama kada su izraelski vojnici pretraživali ili silom zauzimali kuće i tijekom ubijanja. Misija je saslušala svjedočenje majke čija su djeca u dobi između 3 i 16 godina svjedočila ubojstvu svog oca u svojoj vlastitoj kući. Obzirom da su izraelski vojnici energično ispitivali njihovu majku i strica i vandalizirali njihovu kuću, djeca su svoju majku pitala da li će i njih ubiti. Njihova je majka smatrala da je jedina utjeha koju im može pružiti savjet da recitiraju šehadu, molitvu koja se izgovara pred smrt. Djeca su se nalazila u improviziranim skloništima u prostorijama Ujedinjenih naroda, proživljavala traumu raseljavanja i osjećaje straha od vojnih napada i duboke nesigurnosti zbog toga što su bila napadnuta u vlastitim domovima ili skloništima za koje se očekuje da budu sigurni. Tijekom svojih posjeta Misija je vidjela mnogu djecu koja sa svojim obiteljima žive u ruševinama svojih domova i u privremenom smještaju. Trauma kod djece koja su bila svjedoci nasilja, a često i ubojstva članova njihovih obitelji, bez dvojbe će biti dugotrajna. Gđa. Massouda Sobhia al-Samouni je Misiji rekla da je njen sin još uvijek traumatiziran. Stalno je stavljao kovanice u usta, a kad mu je ona rekla da je to opasno i da bi, ako to nastavi raditi, mogao umrijeti, on joj je odgovorio da se želi pridružiti svom mrtvom ocu.


1278. Oko 30% djece pregledane u UNRWA-inim školama patilo je od mentalnih zdravstvenih problema, a oko 10% djece izgubilo je rođake ili prijatelje ili svoje domove i imovinu. Svjetska zdravstvena organizacija je procijenila da bi oko 30 000 djece trebalo kontinuiranu psihološku podršku i upozorila na opasnost da bi mnogi mogli odrastati s agresivnim stavovima i mržnjom.


[...]



(str. 360-371)


K. Pravna analiza

1296. Za procjenu gore opisanih činjenica relevantne su obveze prema međunarodnom humanitarnom pravu. Kako je već ranije spomenuto, Četvrta ženevska konvencija, te odredbe Dodatnog protokola I, koje odražavaju običajno međunarodno pravo, primjenjuju se na postupke Izraela na okupiranom palestinskom području prije i za vrijeme vojnih operacija. Zaštite koje sve strane u sukobu prema međunarodnom humanitarnom pravu duguju civilnom stanovništvu Pojasa Gaze uključuju dužnost da se dopusti slobodan prolaz humanitarnih lijekova i medicinskih potrepština, te pošiljki ključnih prehrambenih namirnica i odjeće za djecu, trudnice i majke što je ranije moguće (članak 23 Četvrte ženevske konvencije). Članak 70 Dodatnog protokola I navodi da strane u sukobu moraju dopustiti prolaz robe nužno potrebne civilnom stanovništvu što je ranije moguće i bez odgađanja.


1297. Relevantne odredbe Četvrte ženevske konvencije koje se odnose na dužnosti okupacijske sile također treba uzeti u obzir, naročito obveze sadržane u člancima 50 (dužnost da se olakša rad njegovateljskih i obrazovnih institucija), 55 (dužnost da se stanovništvu osigura hrana i medicinski lijekovi i potrepštine), 56 (dužnost da se osiguraju i održavaju medicinske i bolničke ustanove i usluge) i 60 (dužnost da se nastavi s izvršavanjem obveza čak i ako treće strane isporučuju pomoć). Nekoliko odredbi Dodatnog protokola I koje odražavaju običajno međunarodno pravo također su ovdje relevantne, uključujući članke 51 i 52, koji zabranjuju napade na civile i civilne objekte, te članak 54, koji zabranjuje uništavanje objekata koji su neophodni za preživljavanje civilnog stanovništva.


1298. Pristup adekvatnoj hrani, skloništu i odjeći, kao dio primjerenog životnog standarda, ljudska su prava priznata u članku 11 Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Isti instrument priznaje prava na obrazovanje i na najviši mogući standard tjelesnog i mentalnog zdravlja (čl. 12). Sadržaj ovih prava i odgovarajuće dužnosti države pojasnio je UN-ov Odbor za ekonomska, socijalna i kulturna prava. Konvencija o pravima djeteta štiti pravo djeteta na život, preživljavanje i razvoj (čl. 6) i na zaštitu od svih oblika mentalnog ili fizičkog nasilja (čl. 19), na najviši zdravstveni standard (čl. 24), na primjeren životni standard (čl. 27) i na obrazovanje (članci 28 i 29). Iako ovi instrumenti podjednako štite žene i muškarce, djevojčice i dječake, Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena sadrži podrobnije i opsežnije oblike tih obveza u pogledu žena. Sve ove obveze poštivanja ljudskih prava primjenjive su na Izrael u pogledu izraelskih postupaka u Pojasu Gaze budući da se također primjenjuju u situacijama oružanog sukoba.


1299. Neka prava sadržana u Međunarodnom paktu o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima podložna su progresivnoj realizaciji. To znači da ona mogu biti ostvarena tek kroz neko vrijeme. Države su obvezne djelovati što je brže i učinkovitije moguće s ciljem njihovog ostvarenja. Namjerne retrogresivne mjere dopuštene su samo pod strogim uvjetima.


1300. Misija u tom pogledu podsjeća na svoju analizu izraelskih ciljeva i strategija tijekom vojnih operacija iz poglavlja XVI. Tamo je Misija spomenula izjave zamjenika premijera Elija Yishaija od 6. siječnja 2009: „ [Trebalo bi biti] moguće uništiti Gazu, tako da razumiju da se ne treba petljati s nama.“ Dodao je da je „ovo sjajna prilika da se unište tisuće kuća svih terorista, tako da ubuduće dva puta razmisle prije nego krenu ispaljivati rakete.“ Misija je također spominjala doktrinu Dahiya, koja kao sredstvo odvraćanja od napada zahtijeva opsežno uništavanje i koja je, čini se, provedena u djelo. Ove ciljeve i strategije treba imati na umu u pogledu slijedeće analize.


1301. Misija smatra da su zatvaranje ili ograničenja koje je Izrael primjenjivao na graničnim prijelazima neposredno prije vojnih operacija lokalno stanovništvo podvrgli ekstremnim poteškoćama i oskudici koji nisu u skladu s njegovim zaštićenim statusom. Ograničenja na ulaz hrane, lijekova i medicinskih potrepština, poljoprivrednih i industrijskih materijala, uključujući industrijsko gorivo, zajedno s ograničavanjem korištenja zemlje koja se nalazi u blizini granice, te morskog ribolova rezultirali su široko rasprostranjenim siromaštvom, uključujući ovisnost o pomoći u hrani i drugoj pomoći, porastom nezaposlenosti i gospodarskom paralizom. Misija jedino može zaključiti da je Izrael prekršio i nastavlja kršiti svoje obveze koje ima kao okupacijska sila prema Četvrtoj ženevskoj konvenciji.


1302. Misija je razmotrila argument koji je ponudila izraelska vlada o tome kako se gore navedene politike i ograničenja primjenjuju kao oblik sankcija. Međutim, ovakve široko obuhvatne sankcije nisu dopuštene prema međunarodnom pravu. Odbor za ekonomska, socijalna i kulturna prava bavio se ekonomskim sankcijama i njihovim učincima na uživanje ekonomskih i socijalnih prava i ustvrdio:

[...] bez obzira na okolnosti, takve sankcije uvijek trebaju u potpunosti uzeti u obzir odredbe Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima [i]

[...] nužno je razlikovati između temeljnog cilja primjenjivanja političkog i ekonomskog pritiska na vladajuću elitu zemlje kako bi ih se uvjerilo da počnu poštivati međunarodno pravo, i kolateralnog nanošenja patnje najranjivijim skupinama u ciljanoj zemlji.


1303. U pogledu prava na vodu Odbor je naveo: „Države strane se trebaju u svako doba suzdržavati od nametanja embarga ili sličnih mjera koje sprječavaju opskrbu vodom, te robom i uslugama neophodnim za osiguravanje prava na vodu.“ Slična promišljanja primjenjuju se i na hranu i zdravstvene usluge i robu.


1304. Misija također primjećuje da su odmazda i kolektivne kazne zabranjene prema međunarodnom humanitarnom pravu.


1305. Misija je razmatrala pitanje vojne sigurnosti. Bez obzira na to koliko je ozbiljna situacija koja nastaje kad se na ili u blizini graničnih prijelaza ispaljuju rakete i minobacačke granate, Misija smatra da to ne opravdava politiku kolektivnog kažnjavanja civilnog stanovništva Pojasa Gaze. Misija je svjesna da je izraelska vlada Pojas Gaze proglasila „neprijateljskim teritorijem“. Ponovo, za Misiju, takva deklaracija ne oslobađa Izrael od njegovih obveza prema civilnom stanovništvu Pojasa Gaze prema međunarodnom humanitarnom pravu.


1306. Štoviše, Misija primjećuje da je nakon odluke izraelskog Vrhovnog suda u slučaju Gorivo i struja Izrael ponovo razmotrio svoje obveze u pogledu količina i vrsta humanitarne pomoći koju pušta u Pojas Gaze kako bi se namirile „vitalne humanitarne potrebe“. Kakav god bio taj nejasni standard, Misija naglašava da je Izrael obvezan u najvećoj mogućoj mjeri osigurati opskrbu kojom bi se zadovoljile humanitarne potrebe stanovništva.


1307. Misija ponovo navodi svoje stajalište da Izrael nije ispunio svoje dužnosti koje kao okupacijska sila ima u odnosu na Pojas Gaze.


1308. Ponovo se ukazuje na blokadu i obvezu Izraela da poštuje, štiti, olakša ili omogući, u onoj mjeri u kojoj je to moguće, uživanje cijelog niza ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava u Pojasu Gaze. Izrael je u najmanju ruku „pod obvezom da ne postavlja prepreke ostvarivanju tih prava u onim područjima za koja je nadležnost prebačena na palestinske vlasti“. Izraelski su postupci doveli do teškog pogoršanja i nazatka u razinama ostvarenja tih prava. Stoga Misija zaključuje da Izrael nije ispoštivao ove obveze.


1309. Misija je također razmotrila opseg i tip vojnih operacija koje je Izrael izveo u Pojasu Gaze u razdoblju između 27. prosinca 2008. i 18. siječnja 2009. Kako je ranije spomenuto, odredbe Četvrte ženevske konvencije i Dodatnog protokola I koje odražavaju međunarodno običajno pravo primjenjuju se na te operacije. Njihove obveze uključuju da se prema Četvrtoj ženevskoj konvenciji pruži posebna zaštita i poštovanje nemoćnim osobama i trudnicama (čl. 16), poštuje i zaštiti civilne bolnice i medicinsko osoblje (članci 18 i 20) i da se dopusti slobodan prolaz svih pošiljki medicinskih i bolničkih potrepština, hrane i odjeće pod određenim uvjetima (čl. 23). Misija će se ovdje baviti samo poštivanjem odredbi sadržanih u članku 23, koji smatra djelom običajnog međunarodnog prava. U pogledu Dodatnog protokola I, Misija će se ovdje baviti poštivanjem članka 54 od strane Izraela.


1310. Izraelska vlada je pružila informacije o koracima koje je poduzela kako bi osigurala opskrbu Pojasa Gaze humanitarnom pomoći i kako bi osigurala da zdravstvene, spasilačke i ključne ustanove funkcioniraju tijekom trajanja neprijateljstava. Ti su koraci navodno uključivali: stalno snabdijevanje humanitarnom pomoći kroz granične prijelaze; koordinaciju evakuacije unutar Pojasa Gaze i izvan Pojasa Gaze; jednostranu obustavu vojnih operacija svaki dan kako bi se omogućila opskrba pomoći za stanovništvo i mjere kojima bi se osiguralo funkcioniranje ključne infrastrukture u Pojasu Gaze. S tim je ciljem izraelska vlada izvijestila da je uspostavila određeni broj koordinacijskih tijela i tijela za vezu s palestinskim vlastima i organizacijama, agencijama Ujedinjenih naroda na terenu i humanitarnim agencijama, poput Međunarodnog Crvenog križa. Vlada je također izvijestila da je dopustila ulaz određenom broju kamiona koji su prevozili humanitarnu pomoć iz Izraela i drugih zemalja, uključujući humanitarnu pomoć međunarodnih organizacija.


1311. Kao odgovor na ovu tvrdnju Misija privlači pozornost na činjenicu da se uopće nije razmišljalo o situaciji koja je u Pojasu Gaze prevladavala prije vojnih operacija. Misija naročito primjećuje da su količine i vrste hrane, medicinskih i bolničkih potrepština i odjeće bile u potpunosti nedovoljne kako bi zadovoljile humanitarne potrebe stanovništva. Obzirom da je po završetku operacija broj kamiona s pomoći koji se puštaju kroz granične prijelaze ponovo smanjen, humanitarna pomoć sada je još nedostatnija.


1312. U jeku vojnih operacija nekoliko je nevladinih organizacija apeliralo na izraelsku vladu da osigura opskrbu Pojasa Gaze dovoljnim količinama električne energije i goriva kako bi se omogućilo funkcioniranje ključnih usluga. Istovremeno su na izraelskom Vrhovnom sudu predana 2 zahtjeva, 7. i 9. siječnja, kojima se od suda tražilo da vladi naredi da osigura da izraelske oružane snage ne napadaju kola hitne pomoći i medicinsko osoblje te da dostave dovoljne količine električne energije i goriva kako bi bolnice, te vodoopskrbni i kanalizacijski sustavi mogli funkcionirati tijekom sukoba. 19. siječnja, kad su vojne operacije završene, Vrhovni je sud odbio oba zahtjeva.


1313. Čini se da izraelska vlada na poteškoće i patnju Palestinaca gleda kao na neizbježne posljedice ratne situacije. Vladina izjava da „civilno stanovništvo neizbježno i tragično pati tijekom oružane borbe, naročito tamo gdje se borbene operacije odvijaju na gusto naseljenim urbanim područjima“ je možda točna, no to ne oslobađa Izrael od njegovih obveza prema međunarodnom humanitarnom pravu.


1314. Na temelju činjenica koje je utvrdila i prethodne analize Misija zaključuje da je Izrael prekršio svoju obvezu da dopusti slobodan prolaz svih pošiljki medicinskih i bolničkih zaliha i potrepština, hrane i odjeće (članak 23 Četvrte ženevske konvencije).


1315. Članak 54 Dodatnog protokola I sadrži zabranu:

da se napadaju, uništavaju, uklanjaju ili učine neupotrebljivima objekti koji su neophodni za preživljavanje civilnog stanovništva, poput hrane, poljoprivrednih područja..., instalacija za pitku vodu, zaliha pitke vode, sustava za navodnjavanje, sa specifičnom svrhom da ih se zbog njihove vrijednosti za preživljavanje uskrati civilnom stanovništvu ili neprijateljskoj strani, bez obzira na motiv [...].

Misija smatra da ovo pravilo odražava međunarodno običajno pravo. Obveze Izraela da poštuje, zaštiti i pospješi ili omogući ostvarenje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava i njegove obveze prema Konvenciji o pravima djeteta i Konvenciji o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena u tom su kontekstu također relevantne i potkopane blokadom i ograničenjima nametnutim Pojasu Gaze, kao i postupcima za vrijeme vojnih operacija.


1316. U pogledu članka 54 (2) Dodatnog protokola I Misija se prisjeća svoje analize uključene u poglavlje XIII o uništavanju zgrada, prehrambene i druge industrije. Iz činjenica koje je utvrdila i okolnosti opisanih u ovom poglavlju i poglavljima XIII i XVI, Misija zaključuje da je u uništavanju ili oštećivanju staklenika, poljoprivrednog zemljišta, vodenih bunara i mreža za navodnjavanje postojala specifična svrha uskraćivanja njihovog korištenja za preživljavanje civilnog stanovništva Pojasa Gaze. Nadalje, čini se da je to učinjeno kao dio politike kolektivnog kažnjavanja civilnog stanovništva kako je niže detaljnije pojašnjeno.


1317. U pogledu prava na vodu, Odbor za ekonomska, socijalna i kulturna prava navodi:

Obveza poštivanja [prava na vodu] zahtijeva da se države strane suzdrže od [...] ograničavanja pristupa do, ili uništavanja, vodoopskrbnih službi i infrastrukture kao kaznenih mjera, na primjer, tijekom oružanih sukoba u suprotnosti s međunarodnim humanitarnim pravom.


1318. Ovaj je jezik sličan onom rezolucije koja je konsenzusom prihvaćena na 26. Međunarodnoj konferenciji Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, a koja sukobljene strane poziva da „poduzmu sve moguće mjere kako bi u svojim vojnim operacijama izbjegle sve postupke koji bi mogli uzrokovati uništavanje ili oštećivanje izvora vode“.


1319. Slična se promišljanja primjenjuju kod prava na primjereno stanovanje. Opsežno uništavanje stambenih zgrada, bunara vode i cjevovoda ne mogu se smatrati neizbježnim ili nužnim učinkom vojnih neprijateljstava. Izrael je imao dužnost razlikovati između civilnih i vojnih objekata i ne usmjeravati nikakve napade na civile niti na civilne objekte. Misija nije primila nikakve informacije koje bi upućivale na to da su sve uništene kuće služile kao skrovišta za Hamasove borce ili bile minirane i ne prihvaća da je to bio slučaj. Obrasci uništavanja opisani u ovom i drugim poglavljima otkrivaju da je na mnoge kuće otvarana vatra ili su srušene nakon što je njihovim stanarima bilo naređeno da ih napuste. Stoga nije postojala jasna nužnost da izraelski vojnici okupiraju takvu imovinu ili da je unište. Izraelski su vojnici imali efektivnu kontrolu nad tim područjem. U drugim slučajevima, kuće su u posljednjih nekoliko dana vojnih operacija rušene buldožerima, kada su, ponovo, izraelske snage imale potpunu kontrolu nad područjima na kojima su se nalazile te kuće. Vojna nužnost i potreba da se spriječi ispaljivanje raketa iz tih kuća na Izrael Misiji se ne čine kao uvjerljivi razlozi za rasprostranjeno uništavanje. Ova se promišljanja jednako primjenjuju i na uništavanje poljoprivrednog zemljišta i staklenika, koji su od velike važnosti za lokalnu prehrambenu sigurnost.


1320. Na temelju dostupnih činjenica i prethodnih promišljanja, Misija vjeruje da su uništavanjem privatnih stambenih kuća, vodenih bunara, spremnika za vodu, poljoprivrednog zemljišta i staklenika prekršene dužnosti koje Izrael ima u pogledu prava stanovnika Pojasa Gaze na primjeren standard života (uključujući hranu, smještaj i vodu).


1321. Misija je svjesna izjave Odbora za prava djeteta u kojoj se tvrdi da su mnoga temeljna prava djeteta „naočigled prekršena tijekom ove krize“. Na temelju ovog nalaza i gore opisanih činjenica, Misija također smatra da je Izrael prekršio svoje obveze prema Konvenciji o pravima djeteta tijekom svojih vojnih operacija u Pojasu Gaze, a naročito članak 24 (1), koji navodi kako „države strane priznaju pravo djeteta da uživa najviši dostižni zdravstveni standard i na korištenje ustanova za liječenje bolesti i rehabilitaciju zdravlja. Države strane će nastojati osigurati da niti jednom djetetu ne bude uskraćeno njegovo ili njeno pravo na pristup takvim uslugama zdravstvene skrbi“; članak 38 (1), navodi da se „države strane obvezuju da će poštivati i osigurati poštivanje pravila međunarodnog humanitarnog prava koja se na njih primjenjuju u oružanim sukobima, a koja su relevantna za djecu“; i članak 38 (4), navodi da će „države strane poduzeti sve izvedive mjere kako bi osigurale zaštitu i skrb o djeci koja su pogođena oružanim sukobom.“


1322. Misija također primjećuje da Izrael neprekidno krši članak 39 te Konvencije time što, aktivno sprječavajući nastojanja obnove, ne ispunjava svoje obveze da „ poduzme sve prikladne mjere kako bi promicao fizički i psihološki oporavak i socijalnu reintegraciju djece žrtava: [...] oružanih sukoba. Takav se oporavak i reintegracija trebaju odvijati u okolini koja promiče zdravlje, samopoštovanje i dostojanstvo djeteta“.


1323. Misija je također svjesna izjave Odbora za eliminaciju svih oblika diskriminacije žena da su „ljudska prava žena i djece u Gazi, naročito na mir i sigurnost, slobodu kretanja, sredstva za život i zdravlje, ozbiljno prekršena tijekom ovih vojnih operacija.“ Misija se slaže s ovom izjavom. Misija također primjećuje da Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, članak 11, od država zahtijeva da poduzmu „sve nužne mjere kako bi se osigurala zaštita i sigurnost osoba s invaliditetom u rizičnim situacijama, uključujući u situacijama oružanog sukoba“. Izrael je potpisao, ali još nije ratificirao, ovu konvenciju i stoga je obvezan ne osujećivati njen predmet i svrhu.


1324. Misija je također razmatrala da li je stanovništvo Pojasa Gaze bilo povrgnuto kolektivnom kažnjavanju ili kazni. Prema članku 33. Četvrte ženevske konvencije, „kolektivne kazne i isto tako sve mjere zastrašivanja ili terorizma su zabranjene“. Članak 75 (2) (d) Dodatnog protokola I navodi kolektivno kažnjavanje kao postupak koji je „zabranjen u svako doba i na svakom mjestu“. Odmazde nad zaštićenim osobama su također zabranjene prema članku 33. Te su zabrane dio običajnog međunarodnog prava.

Misija primjećuje da opseg kolektivnih kazni prelazi fizičke ili kriminalne kazne kako bi obuhvatio i „kazne i uznemiravanje bilo koje vrste, administrativne, kroz djelovanje policije ili na druge načine“. Kumulativni učinak politike blokade, uz poteškoće i deprivaciju koje je ona prouzročila među cijelim stanovništvom, i vojnih operacija u kombinaciji s izjavama u kojima je Izrael cijeli Pojas Gaze proglasio „neprijateljskim teritorijem“ snažno upućuje na to da je postojala namjera da se stanovništvo Pojasa Gaze podvrgne uvjetima koji bi ga nagnali da povuče svoju potporu Hamasu. Ovo je navodno potvrđeno od strane tadašnje izraelske ministrice vanjskih poslova koja je ovako komentirala odluku Vrhovnog suda da podrži smanjenje količina goriva koje Izrael pušta u Pojas Gaze: „Palestinci moraju shvatiti da život više ne teče svojim uobičajenim tokom, hoću reći da ne mogu očekivati da će se u Pojasu Gaze život odvijati kao i obično, dok će izraelska djeca svaki dan biti izložena raketnim napadima.“


1325. Gore navedene izjave također treba sagledati u svijetlu onoga što je Misija identificirala kao ciljeve i strategije Izraela prije i za vrijeme operacija (vidi poglavlje XVI). Izrael je, umjesto da se ciljano bori protiv palestinskih oružanih skupina koje su aktivne u Pojasu Gaze, odlučio kazniti cijeli Pojas Gaze i njegovo stanovništvo gospodarskim, političkim i vojnim sankcijama. Mnogo ljudi s kojima je Misija razgovarala na ovo gledaju kao na oblik kolektivnog kažnjavanja koji se provodi nad Palestincima zbog njihovih političkih izbora. Činjenice koje je Misija utvrdila, uvjeti koji su rezultat namjernih postupaka izraelskih oružanih snaga i deklarirana politika izraelske vlade – kako je predstavljena od strane njenih ovlaštenih predstavnika – u pogledu Pojasa Gaze prije, za vrijeme i nakon vojne operacije, kumulativno ukazuju na namjeru da se stanovništvo Pojasa Gaze podvrgne kolektivnom kažnjavanju. Misija stoga smatra da je prekršena odredba članka 33 Četvrte ženevske konvencije.


1326. Misija je također razmatrala pitanje da li je protiv civilnog stanovništva u Pojasu Gaze počinjen zločin progona kao oblik zločina protiv čovječnosti. Kako bi se utvrdilo da je počinjen zločin protiv čovječnosti potrebno je utvrditi da se dogodio opsežan ili sustavan napad na civilno stanovništvo koji je naočigled diskriminacijski i koji krši temeljno pravo priznato prema međunarodnom običajnom pravu ili povelji i da je izveden namjerno s namjerom da diskriminira.

Zločin progona obuhvaća različita djela, uključujući između ostalog djela fizičke, ekonomske ili pravne prirode, kojima se krši pravo pojedinca da ravnopravno uživa svoja temeljna prava.


1327. U presudi protiv Kupreškića, Sudska komora Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju slijedećim riječima opisuje vrste djela koja bi predstavljala zločin progona:

[...] (c) Progon također može uključivati razne druge diskriminacijske postupke, uključujući napade na politička, socijalna i ekonomska prava. [...]

(d) Progonom se obično smatra niz postupaka umjesto jednog jedinog. Djela progona obično čine dio politike ili barem obrasca postupanja u praksi, i moraju biti sagledana u svom kontekstu. [...]
(e) [...] diskriminacijski postupci za koje se smatra da su progon ne smiju se razmatrati izolirano. Neki od gore navedenih postupaka sami po sebi možda nisu toliko ozbiljni da bi predstavljali zločin protiv čovječnosti. Na primjer, ograničenja nametnuta određenoj skupini ljudi kako bi se ograničila njihova prava da sudjeluju u određenim vidovima društvenog života (poput odlaska u javne parkove, kazališta ili knjižnice) predstavljaju diskriminaciju, koja sama po sebi zaslužuje osudu; međutim, sama za sebe ona možda ne predstavljaju progon. Ti se postupci ne smiju razmatrati izolirano nego u svom kontekstu i mjeriti prema njihovom kumulativnom učinku.


1328. Misija je gore opisala niz postupaka kojima se Palestincima u Pojasu Gaze uskraćuju sredstva za preživljavanje, zapošljavanje, stanovanje i voda. Palestincima je također uskraćena sloboda kretanja i njihovo pravo da napuste i uđu u svoju vlastitu zemlju. Izvještaj će se kasnije baviti mjerom do koje su izraelskim zakonima Palestincima ograničena ili uskraćena prava na pristup sudu i učinkoviti pravni lijek (vidi poglavlje XXVII).


1329. Na temelju dostupnih činjenica Misija smatra da neki postupci izraelske vlade mogu opravdati presudu kojom bi kompetentan sud presudio da su počinjeni zločini protiv čovječnosti.



Ostali linkovi:

Ratibor Trivunac (ASI): "Revolucionarni sindikalizam - direktnodemokratska metoda radničkog organiziranja"

Snimka tribine "Revolucionarni sindikalizam – direktnodemokratska metoda radničkog organiziranja" na kojoj je 28. travnja 2009., za vrijeme prve blokade Filozofskog fakulteta u Zagrebu, govorio član Anarhosindikalističke inicijative (ASI), Ratibor Trivunac. Na tribini je bilo riječi o anarhosindikalizmu, direktnoj demokraciji, iskustvima s direktnom demokracijom u svijetu, studentskim blokadama i iskustvima iz Srbije te o brojnim drugim temama.


Zoran Oštrić: Sretan Prvi maj gladnim kokošima i gladnim radnicima

Sindikat piše pismo premijerki, kao da ona i njezini ne znaju dobro, o čemu se radi. Ej, pet sadašnjih dioničara nekadašnje moćne "Agrokoke" dvije godine ne uplaćuju za svoje zaposlene obvezne doprinose, i nikome ništa!? Kako je to moguće, kako država može takve stvari dopuštati!? Ne znamo i nije nam dozvoljeno da znamo, kaže gospodin ministar financija: svi podaci o porezima i doprinosima zakonski su tajna, koju je država dužna čuvati pred svojim građanima - pa čak i radnik nema legalnog načina da sazna, uplaćuje li poslodavac za njega doprinose! Kad su ih "zaštitari" izbacili iz tvornice, dvadesetak branitelja među radnicima ("dok su se oni borili, njihovi direktori, menadžeri i političari su njihovu imovinu odnosili.", kaže sindikalac) uputilo se na Pantovčak, predsjedniku države. A vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske mudro im je odgovorio. Neka institucije rade svoj posao! A siroti, sustavno infantilizirani hrvatski branitelji složili su se da će "pričekati još jedno razdoblje".