petak, 5. ožujka 2010.

Rješenje je u giljotini!!!

slika copyright: politklinika

Seljaci se bune zbog smanjenja poticaja za čak 40%, a vlada im isplatu istih duguje još od 2008. Ali, gle čuda, u isplaniranom proračunu za 2010. još uvijek „nema novaca“ za isplatu poticaja seljacima koje je vlada trebala isplatiti još 2008. Kaže Jadranka.


Naravno nema novaca ni za poticaje koje je vlada trebala isplatiti za 2009.

Pa je li stvarno moguće da naša prevrla vlada ne ispunjava svoja obećanja i obveze?!?


A ja mislila da vlada (tj. država) sve plaća na vrijeme.


Bar sam tako nešto načula neki dan na nekom lažljivom, čini mi se „javnom“, pardon: mediju neoliberalnih „elita“, stranih i domaćih, tzv. HRT-u, (koji i opet ja iz nekog razloga moram plaćati svaki mjesec, iako se nismo dogovorili da će me oni zauzvrat lagati, zaglupljivati i dezinformirati).


Bit će da se radilo o još jednoj laži, pardon neistini tj. poluistini, LAŽISTINI koja i služi samo tome da se prezentira pred kamerama radi ispiranja mozga „glupom narodu“, vjerojatno kako ne bi rješenja počeo tražiti na ulici, gdje ih dakako ni nema.


Samo pitajte Jadranku, ona će vam objasniti sve o tome gdje se nalaze rješenja...


Tako npr. „ulica ništa neće riješiti“.

Nego što? Ministarska fotelja će mi riješiti?

A možda je Jadranka ipak u pravu. Možda su se eto političari toliko osilili i zaboravili tko su, gdje su i čemu služe, da probleme možda doista više ni „ulica“ ne može riješiti, već nam preostaje samo nekakav radikalni rez kao npr: uvođenje giljotine za političare i ostale visokopozicionirane lopove i pronevjeritelje?

Pitam se misli li Jadranka da giljotina barem nešto može riješiti.*


Pa onda čitam: „blokiranje prometnica zabranjeno“.


A jel?! Ma nemoj srat! Ja fakat, nisam imala pojma da je blokiranje prometnica zabranjeno.


Baš kao što ni političke i gospodarske „elite“ nisu godinama imale pojma da dolazi kriza i koji su joj uzroci.

Ali glavno da neisplaćivanje poticaja, neispunjavanje obveza i neizvršavanje lažnih obećanja i dogovora, obmanjivanje javnosti, izdaja njenih interesa, primanje plaće za nesavjestan i nekompetentan nerad, uništavanje prirodnih resursa, poljoprivrede i domaće proizvodnje nisu zabranjeni. (Da ne spominjemo sad kršenje Ustava.)


O legitimnoj i dostojanstvenoj borbi
seljaka za njihova prava protiv zle maćehe Jadranke i njenih korumpiranih i poltronskih nesposobnjakovića, te radničkim štrajkovima u Hrvatskoj čitajte na blogu HAP-a.

*namjerni sarkazam. Protivnik sam smrtne kazne:)

Ali stvarno: tko će i kada stvarno (mislim pred zakonom) kazniti političare za njihovu aljkavost, nerad, korumpiranost, kriminal i izdaju javnog interesa?


I još da pojasnim: u potpunosti NE dijelim Jadrankino „mišljenje“ vladajućih „elita“ i uvjerena sam da blokiranje prometnica, prometa, javnih zgrada, uobičajenog funkcioniranja države, tvrtki i sl. i te kako može svašta riješiti. Mislim da je nenasilan građanski neposluh jedan od najučinkovitijih pritisaka koji dobro organizirana nezadovoljna i potlačena masa na političare može (i nažalost zbog njihove pokvarenosti, korumpiranosti i bezobzirnosti mora) izvršiti.


Također, bez obzira na pokušaje diskreditacije i blaćenja od strane vladajuće klase i njenih pripuza među političarskim strankama i medijskim komesarima, nenasilni građanski otpor častan je, poštovanja i divljenja vrijedan i izrazito hrabar odabir i dostojanstveno sredstvo kojim se obični ljudi mogu zajednički izboriti za svoja prava i zaštitu svojeg zajedničkog i javnog interesa. Jadno je kad političari (i pridruženi paraziti) -- u pravilu podobne ulizice s puno putra na glavi i kukavice bez karaktera -- nenasilni građanski otpor -- kojim građani često uz veliku osobnu žrtvu pokušavaju popraviti nepravde nastale neradom, nesposobnošću, korumpiranošću ili kriminalnim djelovanjem tih istih političara -- nazivaju „ulicom“, pokušavajući ga na taj način izjednačiti s nekakvim divljaštvom, nasiljem, kaosom. Jadrančica bi bila puno bliže istini kad bi s „ulicom“, doduše u jednom drugom kontekstu, usporedila svoju profesiju.


Živio nenasilni građanski neposluh! Yebo vladu, gospodarski kriminal, korupciju, krupni kapital i policijsku represiju!!!


Živjela domaća poljoprivreda i domaća proizvodnja! Yebo trgovce, strane proizvode, Svjetsku banku, MMF, EU i WTO!!!



Nevezano - nekoliko linkova o Palestini/Izraelu, članci s kraja kolovoza prošle godine kad se pojavio štambilj kojim su izraelske vlasti nekim zapadnim turistima ograničile boravak u Izraelu/Palestini na bilo boravak u Izraelu i palestinskim područjima koja su pod totalnom izraelskom kontrolom (Istočni Jeruzalem i Zona C na ostatku Zapadne obali, tj. 59% Zapadne obale) bilo na boravak na područjima koja kao nadzire Palestinska samouprava („Zone A“ i „B“ na Zapadnoj obali), a koja su međusobno rascjepkana „Zonom C“. Ostaje nejasno kako se turist kojem je dopušteno kretanje samo na području koje kao kontrolira Palestinska samouprava može kretati od jedne do druge izolirane enklave bez da prolazi kroz područje koje nadziru Izraelci (Zona C), a kojim su enklave koje potpadaju pod „Zone A“ i „B“ međusobno odvojene. Radi se o još jednom pokušaju izraelskih vlasti da izoliraju i onemoguće pristup stranim državljanima i Palestincima na dijelove Zapadne obale koji potpadaju pod „Zonu C“, uključujući Jordansku dolinu, kako bi se domogle što više palestinske zemlje, sa što je moguće manje Palestinaca na njoj:


“Palestinian Authority Only”: New Israeli Stamp Limits Travel For Tourists

The presence of “Palestinian Authority only” on the stamp is what makes it unique. Previous Israeli-issued tourism visas do not restrict the freedom of movement of tourists who are allowed passage into the country, and who originate from countries which Israel has diplomatic relations and reciprocal arrangements regarding travel. That meaning, as long as someone was allowed into the country, they were able to travel freely whether they chose to visit the Israeli city of Tel Aviv, or the Palestinian city of Nablus in the occupied West Bank. “Palestinian Authority only” greatly restricts this freedom of movement, and thus undoes the former arrangement. It essentially precludes travel to areas of pre-1967 Israel, as well as to Israeli controlled areas in the occupied West Bank, including East Jerusalem. Israel exercises full control over 59 percent of the West Bank - areas known as “Area C.” It further exercises security control over an additional 24 percent of the West Bank (Area B) with the Palestinian Authority [PA] in control of civil affairs there. The only area which the PA nominally controls in full, and which a holder of this stamp is thus presumably eligible to travel to, is Area A. The latter comprises the remaining 17 percent of the West Bank. Area A however is not composed of one territorial unit, but is divided into thirteen non-contiguous areas. Furthermore, the Israeli army routinely invades Area As, to arrest Palestinians, making a mockery of Palestinian control there. ... Israel’s travel restrictions to PA areas are somewhat contradictory. Visitors can seemingly travel to Area As but must do so by crossing Israeli controlled areas (Area C). This means that visitors have the right to hop between different Area A ‘islands’, but can’t be caught in between.


Israel toughens entry for foreigners with West Bank ties

But the practice of restricting visitors to the PA only has not yet been applied to all visitors entering the country via the Allenby Bridge. Haddad declined to answer Haaretz's question as to why this rule was being applied selectively and who decides on its application. The people on whom travel restrictions have been imposed, and with whom Haaretz has spoken, include businesspeople and foreign investors, people with relatives in the West Bank, university faculty, and international development and welfare workers. All are citizens of Western countries. "PA territory" comprises the 40 percent of the West Bank (Areas A and B) over which the PA has civilian authority. These areas are enclaves interspersed throughout Area C, which is under full Israeli control. Theoretically, therefore, these tourists may not leave one enclave for another, enter the Jordan Valley, or cross to the other side of the separation fence. When asked whether the limitation to the "PA only" indeed referred to Areas A and B, Haddad said: "Because this issue involves an army permit, the question must be referred to the army." The Israel Defense Forces Spokesman said the question must be referred to the Defense Ministry. A Defense Ministry spokesman initially said this question and others must be referred to COGAT, while COGAT's spokesman said that "most of the questions" should be referred to the Interior Ministry. On Monday night, Haaretz was told that COGAT's response would be included in the Defense Ministry's response. However, no such response had been received by press time. Another question that thus remains unanswered is whether legal experts in the interior and defense ministries are aware of the fact that the travel restrictions Israel is imposing are a violation of the 1995 Interim Agreement, also known as Oslo-2. The agreement states that citizens of countries that have diplomatic ties with Israel may enter the West Bank and the Gaza Strip on their Israeli visa and a valid passport.


Israel Tests Obama -- Again

This is all the more important because the policy has dangerous implications. Unchallenged, it allows Israel to reinforce its hold on East Jerusalem, which it has (illegally) annexed, as well as those pieces of the West Bank it would like to keep if and when there is a final settlement, such as Palestinian lands east of the separation wall and the fertile Jordan Valley. Those Americans whose passports are stamped “Palestinian Authority only” would be unable to visit any of these places, just as Palestinians cannot, even though they are part of occupied Palestinian territory. And the new policy is just the tip of the iceberg. Over the years, a raft of restrictions have affected hundreds of thousands of Palestinians. Families have been forced to emigrate because a spouse was denied residence. Foreign teachers and volunteers have had their visas denied. ... The best way to understand what is really going on is to cut to the core of the issue: Israel is still focused on securing as much of the land of Palestine with as few of the Palestinian people as possible. Israel displaced over 700,000 Palestinians in 1948 and never allowed them to return. And, since 1967, it has slowly but steadily emptied the West Bank and East Jerusalem of Palestinians and implanted Jewish settlers on Palestinian land.