29. prosinac 2009.
Nakon što je egipatska vlada odbila aktivistima Gaza Freedom Marcha dopustiti da odu u Gazu, na ulicama Kaira su se suprotstavili američki i europski progresivni aktivizam i represivna egipatska policijska država.
Među 50 Amerikanaca, koje je egipatska policija pretukla dok su pokušavali doći do američkog veleposlanstva kako bi se sastali sa svojim diplomatskim predstavnicima, bila je i Medea Benjamin, suosnivačica američke antiratne udruge Code Pink i jedna od organizatorica prosvjedne povorke Gaza Freedom March. Američki su aktivisti u američkom veleposlanstvu željeli uručiti pismo podrške koje su dobili od američkog senatora Johna Kerryja, no umjesto toga, egipatska ih je policija silom odvukla na pločnik i pritvorila u prostor ograđen metalnom ogradom. Benjamin, koja je bila šokirana uporabom sile, je uspjela pobjeći i na kraju se sastala s američkim diplomatima, no drugi prosvjednici ostali su zarobljeni 6 sati. Benjamin je najavila da aktivisti ne odustaju i da će organizirati šetnju do graničnog prijelaza Rafah.
Egipatska policija je francuske prosvjednike koji su blokirali promet ispred francuskog veleposlanstva okružila s 2 reda od nekoliko stotina policajaca za suzbijanje nereda naoružanih palicama i stjerala ih na pločnik, te ih prisilila da tamo ostanu. Prosvjednici već 2 dana spavaju na pločniku vrlo prometne ulice i rijetkima je dopušteno da odu po hranu ili da koriste WC. Prosvjednici su prisiljeni koristiti jednu zajedničku kantu za obavljanje nužde i egipatske vlasti optužuju da ih kolektivno kažnjavaju. Egipatske su vlasti francuskim aktivistima zaprijetile deportacijom ako budu napuštali prostor ograđen čeličnim ogradama ispred veleposlanstva u koji ih je policija za suzbijanje nereda zatvorila.
Skupina od 150 grčkih i francuskih aktivista pokušala je napustiti Kairo, no egipatska vojska i sigurnosne snage su zaustavili njihove autobuse na autocesti izvan grada. Aktivistima je dopušteno da se vrate u Kairo, no nije im dopušteno da razgovaraju s medijima. Sigurnosne snage kasnije su se motale oko hotela u kojem su odsjeli grčki aktivisti.
Bilo je još pokušaja drugih grupa da dođu do Rafaha, no sigurnosne su im snage oduzele putovnice i stavile ih u kućni pritvor. Egipatska vlada je zabranila autobusima da napuštaju Kairo i na cesti između Kaira i Rafaha postavila niz sigurnosnih kontrolnih točki. Egipat ima više od milijun pripadnika sigurnosnih snaga i prima godišnju američku vojnu pomoć u vrijednosti od 1,7 milijardi američkih dolara.
Vijest o brutalnoj represiji nad uglavnom zapadnim mirovnim aktivistima u Kairu probila se iz arapskih i europskih u američke medije, a Egipat je u utorak ipak pod međunarodnim pritiskom popustio i odlučio da u srijedu ujutro 100 od ukupno 1400 međunarodnih aktivista Gaza Freedom Marcha dopusti da otputuju za Gazu. To znači da će 50 000 Palestinaca koji će sudjelovati u prosvjedu 31. prosinca sa sobom imati barem 100 međunarodnih aktivista koji će izraelske vlasti odvraćati od uporabe sile protiv prosvjednika i pomoći da vijest o njihovom nenasilnom prosvjedu protiv izraelske ilegalne blokade dospije u međunarodne medije.
Naravno, obzirom da Gaza graniči s Izraelom i Egiptom, blokada Gaze ne bi bila moguća bez egipatskog sudjelovanja. Egipat aktivno provodi blokadu. Egipatska je vlada onemogućila konvoju Viva Palestina da u Egipat uđe kroz luku Nuweiba, stvarajući tako nepotrebne probleme i troškove humanitarcima koji u njemu putuju. Onemogućila je međunarodnim aktivistima i strancima općenito, ne samo da posjete Gazu, već i da se uopće približe egipatskoj granici s Gazom. No međunarodni pritisak koji je stvoren oko Gaza Freedom Marcha i konvoja Viva Palestina pokazuje da je izraelska blokada Pojasa Gaze vrlo ranjiva i da ju je, pod uvjetom da se pritisak i pozornost međunarodne javnosti intenziviraju, moguće ukinuti.
Odluku egipatskih vlasti da u Pojas Gaze pusti 100 od 1400 aktivista međunarodni organizatori Gaza Freedom Marcha smatraju djelomičnom pobjedom i pokazateljem da masovni pritisak djeluje. No, neke je aktiviste odluka naljutila. Jedan ju je francuski organizator odbacio smatrajući da se njome stvaraju podjele među aktivistima i najavio da će se prosvjed ispred francuskog veleposlanstva nastaviti. Aktivisti koji za sada ostaju u Kairu najavili su nove prosvjede.
30. prosinac 2009.
VIVA PALESTINA je stigla u Damask u Siriji. Egipat je, unatoč posredništvu turske vlade i štrajku glađu nekoliko aktivista iz konvoja, ostao pri svojoj odluci da konvoj VIVA PALESTINA ne pusti u Egipat kroz luku Nuweiba. Međutim, egipatske su vlasti najavile da će dopustiti konvoju da u Egipat uđe kroz luku Al-Arish. Konvoj će iz sirijske luke Tartus isploviti prema Egiptu. Turska i sirijska vlada pomažu u organizaciji brodova koji će konvoj prevesti do egipatske luke Al-Arish.
Aktiviste konvoja Jordanci i Sirijci primili su u hotelima u kojima im je bio osiguran besplatni smještaj. Aktivisti trenutno skupljaju novac kojim će platiti putovanje od Tartusa do luke El-Arish. Putovanje brodom trajat će oko 19 sati, pa će konvoj Novu godinu dočekati na moru.
U međuvremenu je u Kairu, nakon obavljenih konzultacija, Gaza Freedom March odlučio odbiti ponudu da samo 100 od 1400 međunarodnih mirovnih aktivista uđe u Gazu i zahtjeva da svima bude dopušteno da uđu u Gazu i da ilegalna blokada i opsada Gaze bude ukinuta. Prosvjednike je posebno naljutila izjava egipatskog ministra vanjskih poslova koji je, u pokušaju da zavadi aktiviste, izjavio da je ovih 100 mjesta za "dobre ljude", a da su ostali aktivisti koji ostaju u Kairu "huligani". Štoviše, prihvaćanjem ponude da samo 100 aktivista uđe u Gazu, za koju je navodno zaslužna Mubarakova supruga Suzanne kojoj su se aktivisti također obratili za pomoć, omogućilo bi se Egiptu da kasnije tvrdi da je aktivistima učinio uslugu i oslabio međunarodni pritisak da se blokada Pojasa Gaze odmah ukine.
Cilj egipatske odluke da samo 100 aktivista pusti u Gazu prepoznat je kao pokušaj egipatskih vlasti da se svijetu prikažu u pozitivnom svjetlu istovremeno nastavljajući provoditi ilegalnu i nečovjačnu blokadu 1,5 milijuna civila (od kojih su više od 50% djeca) i stvore podjele među sudionicima Gaza Freedom Marcha. Prema Rafahu su na kraju u 2 autobusa otputovali novinari koji su došli kako bi izvještavali o stanju u Gazi, Palestinci koji su došli u posjet svojim obiteljima u Gazi koje nisu vidjeli godinama, te nekolicina aktivista koji su silno željeli u Pojas Gaze uvesti pomoć koja je prikupljena, a aktivisti su odlučili da će se svi zajedno za svoje pravo da odu u Gazu izboriti u Kairu i na taj način nastaviti usmjeravati pozornost međunarodne javnosti na neprihvatljivost i nužnost trenutačnog ukidanja ilegalne izraelske (i egipatske) blokade palestinskog stanovništva u Pojasu Gaze.
Više informacija: Gaza Freedom March & VIVA PALESTINA
Linkovi za Gaza Freedom March:
Roger Waters speaks for the Gaza Freedom March
Gaza's border must be opened NOW
But too many months have gone by with no change in the crippling isolation of Gaza imposed by Israel and Egypt, and it was time to risk our privileged access to take our efforts to break the siege up a notch. Our numbers had to be massive enough to threaten the jailers' growing complacence and broad enough to send the message that this is a global movement that won't stop until the Palestinian people are given the freedom and justice they deserve. Thus, this time CODEPINK allied with a number of other organizations around the world, and the number of participants quickly ballooned to more than 1,300 from 43 countries. Likewise, while we have collected or purchased thousands of dollars' worth of school supplies, winter clothing and electronic devices (such as computers — currently only available via the tunnels and thus too expensive for the average Palestinian in Gaza), our message is also unapologetically political: the borders must be opened, to everyone, all the time. NOW.
'Israel is the persecutor,' says Holocaust survivor on hunger strike for Gaza
85-year-old Hedy Epstein insists 'we have to try everything' to break siege of territory
Hedy Epstein: „Moramo pokušati učiniti sve“ kako bismo probili opsadu Pojasa Gaze (30. prosinac 2009.)
85-godišnja Hedy Epstein 29. je prosinca 2009. započela svoj prvi štrajk glađu u životu, prosvjedujući na taj način protiv odluke egipatske vlade da međunarodne sudionike prosvjedne povorke solidarnosti s Palestincima ne pusti u Pojas Gaze. Napomenula je da je došao trenutak kada ljudi moraju „pokušati učiniti sve“ kako bi se prekinula izraelska opsada Pojasa Gaze. U štrajku glađu pridružilo joj se mnogo ljudi iz različitih zemalja. Hedy, američka mirovna aktivistica, u Kairo je došla kako bi zajedno s 1400 drugih aktivista iz 43 zemlje probila izraelsku blokadu i 31. prosinca zajedno s njima i 50 000 Palestinaca na godišnjicu izraelske invazije sudjelovala u prosvjednoj povorci protiv izraelske opsade Pojasa Gaze. Hedy je preživjela žrtva Holokausta. Iz Hitlerove Njemačke je pobjegla 1939, kad je imala 14 godina. Roditelji su je poslali u Englesku, u sklopu misije kojom su židovska djeca evakuirana iz nacističke Njemačke 9 mjeseci prije početka 2. svjetskog rata. Hedyni roditelji su ostali u Njemačkoj i više ih nikada nije vidjela. Ubijeni su u logoru u Auschwitzu 1942. godine. Ovo stravično iskustvo iz djetinjstva jedan je od razloga zašto se Hedy priključila međunarodnom pokretu solidarnosti s Palestincima. No Epstein napominje da je njeno bavljenje izraelsko-palestinskim pitanjem vjerojatno počelo još u djetinjstvu, budući da je rođena u Njemačkoj i da su joj roditelji bili anticionistički Židovi. Hedyni su roditelji Njemačku pokušavali napustiti od 1933, kad je Hitler došao na vlast, no Palestina je bila jedino mjesto u koje nisu htjeli izbjeći. Hedy je nakon 2. svjetskog rata pomagala pri nürnberškim suđenjima nacističkim liječnicima koji su na zatvorenicima u koncentracijskim logorima izvodili medicinske eksperimente. Nakon toga preselila je u SAD i postala aktivistica za mir i socijalnu pravdu. Njeno zanimanje za izraelsko-palestinski sukob potaknuli su pokolji Palestinaca u izbjegličkim logorima Sabra i Shatila u Libanonu 1982. Hedy je tada počela otkrivati što se zapravo događa u tom dijelu svijeta. Postupci izraelske vlade prema Palestincima sve su je više sablažnjavali, pa je počela javno progovarati protiv njih. Epstein priznaje da većina američkih Židova slijepo podržava Izrael, bez obzira na njegove postupke, no napominje i da je primijetila promjenu nakon prošlogodišnjeg izraelskog pokolja u Gazi, naročito među mladim ljudima. Hedy je upozorila da Izrael danas nije žrtva progona, već progonitelj.
Gaza Freedom March Protests Continue in Cairo, Organizers Say Egypt Offer to Allow 100 into Gaza Not Sufficient
Interview with Ali Abunimah
Yesterday we were at the US embassy for many hours, surrounded by police. But I think really the responsibility in that situation has to lie with the US embassy and the United States, which absolutely stonewalled and was unresponsive to the demands of its citizens to speak to their representatives. And when we finally did get a meeting, it really became very clear, from the US representative that we met, the senior political officer at the US embassy in Cairo, Greg Legrefo, that the United States was not going to do anything to support our effort to break the siege, that the policies of the United States remain unchanged.
Cairo meets the movement, with tears and chaos and exaltation
The argument for the majority went like this: We have come a long way with the support of an international community. We have come to march in Gaza to lift the siege against the people there. Many of us are walking our talk, by confronting the Egyptian power at the French Embassy. Now we are giving into the siege by accepting a piecemeal offering, when the core principle here is inarguable: the people of Gaza must have freedom of movement, freedom to come and go. We will show our power and solidarity not by acceding to the terms of a police state that is working with the U.S. and Israel, but by demanding our rights as a bloc here in Cairo. And by doing so, we will dramatize the Palestinian condition and serve the most important element of the struggle: activating an international movement.
