srijeda, 2. rujna 2009.

Raseljavanje Palestinaca u Jordanskoj dolini na Zapadnoj obali (svibanj i lipanj 2009.)

vojna naredba kojom se nalaže hitna evakuacija mještana područja Wadi al Malih iz „zatvorene zone“

Nekoliko informacija o uznemiravanju i protjerivanju Palestinaca u Jordanskoj dolini na ilegalno okupiranoj Zapadnoj obali od strane izraelskih okupacijskih vlasti u svibnju i lipnju ove godine:


Izraelske su snage 29. svibnja 2009. diljem Jordanske doline postavile na desetke betonskih blokova i dijelove tog područja proglasile zatvorenim vojnim zonama, zabranivši u njima kretanje. 26. lipnja mještanima zajednice Arkub Akraba u Jordanskoj dolini podijeljene su vojne naredbe kojima se traži njihova hitna evakuacija iz „zatvorene zone“.

31. svibnja 2009. izraelske su snage naloge za rušenje njihovih domova uručile 5 obitelji s područja Al Hadidiye, a 7 drugih obitelji (ukupno 105 ljudi) primilo je naloge za obustavu radova na svojim domovima, nakon kojih će im u kratkom roku biti dostavljeni i nalozi za rušenje.

Ujutro 04. lipnja 2009. buldožeri i vojnici izraelske vojske ušli su u selo Ras el Ahmar u Jordanskoj dolini i uništili objekte u vlasništvu ukupno 18 obitelji – uključujući 13 stambenih objekata i 19 objekata za uzgoj stoke. Vojska je također zaplijenila 1 traktor, 1 spremnik za vodu i 1 prikolicu. Pet se obitelji preselilo već prije o vlastitom trošku, iz straha od predstojećeg rušenja. Ukupno je raseljeno 150 ljudi, uključujući 67 djece.

17. lipnja 2009. izraelski su vojni buldožeri i vojnici ušli u zajednicu Ein El Hilwe i tamo uništili šatore u kojima su ljudi živjeli i objekte za držanje stoke u vlasništvu dviju obitelji, ukupno 20 ljudi. Materijalna šteta se procjenjuje na 20 000 novih izraelskih šekela.

Izraelska je vojska isti dan uništila šatore, objekte za držanje stoke i 3 spremnika za vodu u vlasništvu 3 obitelji u Arkub Akrabi. U ovom su rušenju srušeni svi objekti u mjestu Arkub Akraba u kojem su u šatorima živjeli nomadi. Ukupno je raseljeno 28 osoba, uključujući 18 djece.

Od 21. do 30. svibnja 2009. izraelska je vojska svakodnevno upadala u zajednicu Hadidiye i pretraživala šatore mještana. Jednom su prilikom vojnici u ovčji tor ispalili zvučne bombe. Potkraj svibnja i u lipnju 2009. sigurnosne snage iz ilegalnih izraelskih naselja Roi i Bekaot uhitile su brojne mladiće s područja zajednice Hadidiye, uključujući jedno dijete od 13 godina. Uhićeni su optuženi za neovlašteni ulazak na privatni posjed, krađu streljiva i oštećivanje cijevi za vodu u naselju. Svi su uhićeni zadržani na 2 do 8 dana i potom oslobođeni.

Pozadina
U Jordanskoj dolini živi oko 55 000 Palestinaca i 6000 registriranih židovskih kolonista (procjenjuje se da ih stvarno ima 4000). Jordanska je dolina jedina veza okupirane Zapadne obale s ostatkom svijeta (preko Jordana).

Od okupacije 1967. Izrael je u Jordanskoj dolini počeo provoditi posebnu politiku u nastojanju da to područje izolira od ostatka Zapadne obale radi buduće aneksije. S tim su ciljem, uz sva ostala uobičajena ograničenja koja se primjenjuju na cijeloj Zapadnoj obali, u Jordanskoj dolini nametnuta dodatna posebna ograničenja kretanja kojima se ograničava putovanje na i iz ostatka Zapadne obale.

Sav se promet između Zapadne obale i Jordanske doline nadzire preko nekoliko vojnih kontrolnih točaka, a većina cesta je blokirana. Na cestama u Jordanskoj dolini vožnja je dopuštena samo automobilima registriranih stanovnika Jordanske doline.

Jordanska dolina je područje bogato vodom. Kao i na ostatku okupirane Zapadne obale, Izrael je zaposjeo sva vodena dobra. Većinu vode (oko 90%) koriste židovska ilegalna naselja, a preostalih 10% primaju palestinski stanovnici. Ta je količina nedovoljna i stanovništvo naročito pati tijekom suhih ljetnih mjeseci.

Većina palestinskog stanovništva živi u gradu Jerihonu i nekoliko manjih sela, ali postoji i mnogo pastira koji žive u šatorima. Ti ljudi nisu oduvijek bili nomadi. Oni potiču iz palestinskih sela na Zapadnoj obali (iz Tamuna, Tubasa i južnih hebronskih brda) gdje su nekad prebivali tijekom zime, a na ovo su se područje vraćali samo ljeti radi uzgoja stoke. Neki su nastavili živjeti na ovaj način, dok su drugi postali stalni stanovnici Jordanske doline od 1967. iz straha da im neće biti dopušteno da se vrate. Žive na zemlji u vlasništvu Palestinaca iz sela Tamun i Tubas kojima plaćaju najamninu. Nemaju pristup lokalnim bunarima vode i vodu donose sami iz drugih palestinskih sela na Zapadnoj obali u spremnicima na traktorima.

Pripadnici plemena Al Hadidye, jednog od plemena koja žive u Jordanskoj dolini, (162 osobe, uključujući 81 dijete) trajni su stanovnici tog područja od 1967, a tamo su živjeli i prije. Bave se stočarstvom i imaju oko 4000 grla stoke. Za vrijeme britanskog mandata područje na kojem žive bilo je proglašeno poljoprivrednom zonom. 1970. El Hadidiye je proglašeno zatvorenom vojnom zonom, no 1978. na toj je istoj zemlji osnovano ilegalno židovsko naselje Roi. Od 1997. nadalje članovi se plemena Hadidiye suočavaju sa stalnim rušenjem svojih domova. Sudovi (uključujući izraelski vrhovni sud) su odbacili pokušaje da se rušenje i protjerivanje stanovništva zaustavi, pod izlikom da se radi o nomadima, a ne trajnim stanovnicima. No ti se mještani kreću samo povremeno i uvijek unutar područja Hadidiye, te zapravo nikada nisu svojevoljno napustili svoju zemlju. Vojska je rušila njihove šatore i objekte za držanje stoke i protjerivala ih 1997, 2004, 2007. i u ožujku 2008.

U prosincu 2006. izraelski je visoki sud odbacio žalbu nekoliko obitelji koje su dobile naloge za rušenje obrazloživši svoju odluku tvrdnjom da te obitelji žive u poljoprivrednoj zoni i zbog toga predstavljaju sigurnosnu opasnost za obližnje ilegalno izraelsko naselje Roi.

Od tada je najmanje 13 obitelji napustilo to područje, prodalo svoju stoku, prekinulo svoj tradicionalni način života i preselilo se u sela Atuf i Tamun.

Mještani Al Hadidiye ne trebaju financijsku pomoć unatoč teškim uvjetima u kojima žive. Traže samo da im bude dopušteno da žive na istoj zemlji na kojoj su živjeli od prije nego je Izrael okupirao to područje i da se ponovo otvore bunari vode koje je Izrael na njihovoj zemlji zatvorio.

Izvor: New Profile


Nekoliko dodatnih linkova/vijesti za Palestinu/Izrael (većinom iz lipnja 2009.):

Corporate accountability suits: bad news for companies, good news for BDS movement
Podizanje tužbi protiv kompanija koje su aparthejdskom južnoafričkom režimu prodavale opremu i time pomagale održavanje aparthejdskog sustava (uključujući IBM, Ford i General Motors) i protiv Royal Dutch Shella zbog suučesništva u ubojstvu nigerijskog aktivista daju nadu Palestincima da će i oni uspješno izvesti pred sud međunarodne tvrtke koje zarađuju sudjelujući u izvršenju izraelskih ratnih zločina na ilegalno okupiranim palestinskim područjima. Palestinsko selo Bi'lin podiglo je tužbu protiv kanadskih tvrtki koje grade ilegalna izraelska naselja na bil'inskoj zemlji, a zbog protuzakonite izgradnje lake gradske željeznice u Istočnom Jeruzalemu, koja bi trebala spajati ilegalna izraelska naselja na Zapadnoj obali sa Zapadnim Jeruzalemom, Palestinci su u Francuskoj podigli tužbu protiv tvrtki Veolia i Alstom. Na linku možete pogledati i Al-Jazeerinu reportažu (na engleskom) o borbi mještana Bil'ina za njihovu zemlju.

BDS Campaign Breakthrough: Veolia poised to abandon Jerusalem Light Rail
(08. lipanj 2009.) Tvrtka Veolia navodno je odustala od sudjelovanja u ilegalnom projektu izgradnje lake gradske željeznice koja bi trebala spajati ilegalna izraelska naselja na okupiranom palestinskom području s gradom Jeruzalemom. Veolia je zahvaljujući kampanji za bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela do sada izgubila ugovore vrijedne oko 7 milijardi američkih dolara i taj se gubitak smatra glavnim razlogom za Veolijino povlačenje. Francuski list Le Monde nedavno je francuskim čitateljima i Veolijinim dioničarima otkrio činjenicu da Veolia zbog suučesništva u projektu koji predstavlja ozbiljno kršenje međunarodnog prava, ako ne i ratni zločin, ima velike financijske gubitke. Ova velika pobjeda kampanje za bojkot Izraela rezultat je napornog, principijelnog i upornog rada francuskih organizacija solidarnosti koje su zaslužne što Veolia nije uspjela sklopiti ugovor za posao u Bordeauxu; nizozemskih aktivista koji su nizozemsku banku uspjeli uvjeriti da dezinvestira iz Veolije, te na ostale banke izvršili pritisak da učine isto; švedskih mirovnih organizacija i organizacija solidarnosti s Palestincima koje su zaslužne što je Veolia izgubila svoj najunosniji ugovor od 4,5 milijardi američkih dolara za upravljanje metroom u Stockholmu; britanskih aktivista i organizacija solidarnosti s Palestincima koji su znatno doprinijeli isključivanju Veolie iz još jednog unosnog ugovora; i naravno palestinskog nacionalnog odbora za bojkot, dezinvestiranje i sankcije koji je surađivao sa svim navedenim organizacijama i aktivistima u kampanji kojoj je cilj zaustavljanje ilegalnog projekta izgradnje izraelske lake željeznice na okupiranom palestinskom području.

Dexia Israel stops financing Israeli settlements
Dexia Israel obustavila financiranje ilegalnih izraelskih naselja
(lipanj 2009.) Zahvaljujući višemjesečnoj belgijskoj kampanji, koju su poduprle nevladine organizacije, političke stranke, lokalne vlasti, sindikati i druge organizacije, belgijsko-francuska financijska grupa Dexia je u svibnju najavila da više neće financirati izraelska naselja na okupiranim palestinskim područjima kroz svoju izraelsku podružnicu Dexia Israel. Grupa Dexia je 2001. kupila izraelsku banku Otzar Hashilton Hamekomi i preimenovala je u banku za javno financiranje Dexia Israel. Dexia Israel bavila se financiranjem općina i drugih tijela lokalne uprave i samouprave. U listopadu 2008. belgijski su aktivisti otkrili da Dexia Israel ne financira samo izraelske općine, već daje zajmove i ilegalnim izraelskim naseljima sagrađenim na palestinskim područjima u suprotnosti s međunarodnim pravom. Aktivisti su pokrenuli peticije, tražili odgovore od parlamentarnih zastupnika i organizirali akcije. Potpora belgijskih lokalnih i regionalnih vlasti ovoj kampanji je vrlo važna jer ta tijela posjeduju veliki dio dionica grupe Dexia. U kampanju je do lipnja okupljena 61 belgijska organizacija, prikupljeno je više od 4000 potpisa, a 29 lokalnih tijela vlasti potpisalo je rezoluciju kojom traže trenutačni prekid veza Dexije s ilegalnim izraelskim naseljima i okupacijom. Belgijska vlada i uprava Dexije mjesecima se nisu obazirali na zahtjeve kampanje, no s pritiskom medija i javnosti stvari su se počele mijenjati. U svibnju 2009. predsjednik odbora Dexije i bivši belgijski premijer Jean-Luc Dehaene je izjavio da od rujna 2008. Dexia više ne financira ilegalna izraelska naselja, te da ona neće više moći dobiti nove zajmove. Međutim Dexia Jeruzalem ne smatra palestinskim teritorijem, iako je svima poznato da je Izrael u suprotnosti s međunarodnim pravom u lipnju 1967. jednostrano anektirao Istočni Jeruzalem i na taj dio grada proširio svoje zakone, jurisdikciju i upravu. Vijeće sigurnosti je u svojoj rezoluciji 252 potvrdilo da su sve zakonodavne mjere koje Izrael poduzme, uključujući eksproprijaciju zemlje i imovine, a kojima je cilj izmjena pravnog statusa Jeruzalema, nevažeće i ne mogu izmijeniti taj status. Izrael je 1980. Jeruzalem (uključujući Istočni Jeruzalem) proglasio svojim glavnim gradom, no Vijeće sigurnosti UN-a iste je godine prihvatilo rezoluciju 476 kojom je ponovo potvrdilo da su sve zakonodavne i administrativne mjere i postupci koje Izrael, okupacijska sila, poduzme, a čiji je cilj izmjena karaktera i statusa Jeruzalema pravno nevažeće i predstavljaju kršenje ženevske konvencije koja se odnosi na zaštitu civila u vrijeme rata, te ozbiljnu prepreku postizanju sveobuhvatnog, pravednog i dugotrajnog mira na Bliskom istoku. Dexijina potpora jeruzalemskoj gradskoj upravi može se protumačiti kao potpora kolonizaciji Istočnog Jeruzalema. Dehaene je također najavio mogućnost da grupa Dexia proda Dexiju Izrael. Kampanja se nastavlja tako dugo dok Dexia službeno ne obznani – i dokaže – da je u potpunosti prekinula svo financiranje ilegalnih izraelskih naselja na okupiranim palestinskim područjima, uključujući u Istočnom Jeruzalemu.

Street Protest-Performance – Rabin Square, Tel Aviv
U lipnju je ispred Hebrejskog književnog sajma u Tel Avivu u režiji Samieh Jabbarina izvedena predstava Seven Jewish children, engleske dramaturginje Caryl Churchill. Churchill je dramu napisala u siječnju 2009. ogorčena izraelskom agresijom na Pojas Gaze. Drama je izazvala burne reakcije kad je prvi puta izvedena u Londonu u veljači, a BBC je odbio emitirati njenu radio verziju. Guardian je kasnije snimio jednu izvedbu drame, koja se na engleskom može pogledati ovdje.
Samieh Jabbarin, 41-godišnji palestinski kazališni i filmski redatelj iz mjesta Um al Fahm u Izraelu, društveno-politički aktivist i izraelski politički zatvorenik, predstavu koja je izvedena u Tel Avivu režirao je preko telefona i skypea, iz kućnog pritvora u koji je stavljen na neodređeno vrijeme zbog sudjelovanja u prosvjedu protiv okupljanja ekstremne židovske desnice u Um al Fahmu u veljači 2009. Prije uhićenja i stavljanja u kućni pritvor izraelske su vlasti Jabbarina upozorile da će zbog svojih nenasilnih društveno-političkih aktivnosti, poput organiziranja konferencija o pravu na povratak palestinskih izbjeglica u Haifi i sekularnoj državi ravnopravnih građana, biti kažnjen.

Saree Makdisi: The language that absolves Israel
Reality can be so easily stood on its head when it comes to Israel because the misreading of Israeli declarations is a long-established practice among commentators and journalists in the United States. In fact, a special vocabulary has been developed for the Israeli-Palestinian conflict in the United States. It filters and structures the way in which developing stories are misread here, making it difficult for readers to fully grasp the nature of those stories — and maybe even for journalists to think critically about what they write. The ultimate effect of this special vocabulary is to make it possible for Americans to accept and even endorse in Israel what they would reject out of hand in any other country.

Censoring Pro-Palestinian Political Messages?
„We also told them an image would not be necessary if they included the following two phrases: 'military aid' and 'tax dollars.' All of these suggestions were unacceptable to them - despite the fact is the U.S. has agreed to give $30 billion dollars of taxpayer money to Israel over ten years for military spending, and Israel in return must spend about 76% of the money on U.S. made weapons. So using 'tax dollars' and 'military aid' are unequivocally accurate.”

Blindfolded Man Shot Point Blank By Soldier

Video Israel Doesn't Want You to See

Zlostavljanje Palestinaca od strane izraelske vojske u Betlehemu i na kontrolnoj točki Huwara kod Nablusa

Anna Baltzer, a Jewish peace activist, talking on illegal Israeli settlements

George Galloway "The West has DOUBLE STANDARDS when it comes to Israel"

Caterpillar Bulldozer - Israel/Palestine