Linkovi Palestina/Izrael:
Mike Odetalla - To Be a Palestinian
This, you begin to understand is the byproduct of the many decades of occupation, colonialism, and brazen policies to keep your people down, desperate, and broken. You begin to feel your loneliness in this world, to understand that the rest of the world doesn't know of your plight or simply doesn't care. You watch television images of your tormentors, living but a few kilometers away, enjoying the very life that they deny you. Your life, home, land, and history continue to be stolen, destroyed, and expropriated by others in an endless campaign to erase „Palestinian“ from the land whose very soil, is mixed with the blood, sweat, and tears of your ancestors, and no amount effort will ever “cleanse” the land of the traces of its rightful owners! While the world at large, including those that count themselves as your “brothers” in the Arab world, make yet another proclamation, statement, and preach about freedom and justice, they collude with your tormentors to imprison, starve, and oppress you in everyway possible: setting aside the very Conventions, laws, and acts of human decency that they espouse, as if those things are meant to apply to everyone, BUT those that happen to born Palestinian! Food, a basic human need for survival, is now a “luxury” according to your oppressors, and should you happen to make too much noise about your situation, then the “dogs of war” are unleashed to kill and destroy at will, with no actual regard for your life and those around, be they young or old, as total and barbaric destruction is once again the answer to your cries for freedom, justice, and dignity, for “being Palestinian” in their eyes and the eyes that grant them unconditional support, makes you a “child of a lesser God”, thus negating your basic human rights…
Ostali linkovi (Bolivija i tekstovi o pravu na besplatno obrazovanje sa Slobodnog filozofskog):
Sembrando temor
Las dictaduras militares, apenas interrumpidas con fugaces gobiernos democráticos, duraron hasta octubre de 1982, cuando se restableció y consolidó la democracia. Volvió la libertad, regresaron los exiliados. El miedo a ser detenido, apresado, desterrado o perseguido por pensar diferente había desaparecido. Cada uno podía decir lo que quisiera sin tener que pensar dos, tres o diez veces para hacerlo. Era la primavera democrática. Ahora, con preocupación advertimos que pensar diferente al Gobierno, a sus ministros o a las organizaciones sociales que los respaldan puede ser otra vez peligroso. Ahí están los casos de Víctor Hugo Cárdenas, al que le quitaron su casa y agredieron a su familia; de Marcial Fabricano, a quien sus hermanos comunitarios, por cuyos derechos dirigió una sacrificada marcha, lo flagelaron como en las épocas de la esclavitud; del propio Román Loayza, al que amenazaron con no dejarlo entrar a su comunidad porque expresó estar decepcionado con la política gubernamental a la que ahora se opone después de haber sido uno de sus más importantes mentores. Las amenazas generalizadas que se ciernen sobre la sociedad, sin precisar qué personas son responsables de determinados delitos; las medidas que contrarían principios básicos de los derechos fundamentales, como el decreto de confiscación e incautación de bienes a quienes resultaren sospechosos de financiar o apoyar a presuntos terroristas o separatistas, dejando la calificación de la ilegalidad al arbitrio de un fiscal acusador; el juicio a este diario por “desacato”, término que es calificado por la Comisión Interamericana de Derechos Humanos como atentado “contra la libertad de expresión y el derecho a la información”, son mecanismos utilizados para sembrar un miedo en la sociedad del que los bolivianos nos habíamos olvidado y que se levanta como un fantasma para sembrar temor.
“Muera la ‘media luna’”
El presidente Morales, que encabezó la marcha por la paz en el mundo, promueve la “guerra interna” (guerra política); un año se declara “humanista” alejado de derechas e izquierdas, y el siguiente se declara marxista socialista comunista; que habla por la unidad de los bolivianos y crea enemigos políticos; que ataca a los separatistas y alienta la división y confrontación, en una inadecuación entre lo que se dice y lo que se hace, es la medida de la penosa situación psico social por la que atravesamos.
Knjiga dojmova: Tekst podrške Gordane P. Crnković (Sveučilište u Seattleu, Washington)
Kako obrazovanje izgleda u SAD-u i kakvoj budućnosti zapravo teže tzv. „naši“ političari i njihove prikrpe iz medijskog prostora koji za korporacije i bogatu klasu građanima žele podmetnuti privatizaciju i deregulaciju svega što postoji.
U posljednjih nekoliko desetljeća došlo je do promjena i u financiranju sveučilišta s jedne strane i u financiranju studenata s druge. Sve je manji udio novca koji dolazi od strane Federacije i države, a sve veći onaj koji dolazi od strane korporacija i studentskih školarina. U isto je vrijeme podrška studentima smanjena pa je time promijenjen odnos između kredita i bespovratnih stipendija – sve je više kredita, i to sa sve većim kamatama, a sve manje stipendija. Neki od mojih talentiranih i vrlo marljivih studenata zbog nakupljenih su dugova posve odustali od studija. Drugima pak treba oko osam do devet godina da završe studij. Naime, studenti koji primaju financijsku pomoć obično uz studij, kako bi ispunili uvjete za dobivanje te financijske pomoći, moraju i raditi. Prije petnaestak godina moji su studenti radili deset do petnaest sati tjedno dočim sada, e da bi mogli držati korak s rastućom cijenom studiranja, rade oko dvadeset pet, trideset, pa čak i četrdeset sati tjedno, što naravno uvelike produžuje trajanje studija: umjesto uobičajena dva ili tri kolegija po kvartalu, često mogu upisati samo jedan.
Nezavisna studentska inicijativa: OTVORENO PISMO JAVNOSTI 24. svibanj 2009.
Objašnjenje o razlozima obustave blokade do daljnjega i najava nastavka borbe za besplatno obrazovanje:
Odluka o obustavi blokade nije ni čin kapitulacije ni odustajanja. Nije ni čin tobože dugo odgađanog otrježnjenja i pristajanja na zadanu političku i društvenu nemoć koja nam se od prvoga dana servira pod formulom o nužnosti pristanka na postojeće stanje stvari, makar ono podrazumijevalo ukidanje fundamentalnih prava mimo javne rasprave i volje većine. Odluka o prekidu blokade taktička je odluka, a ne odustanak od zahtjeva zbog umora ili rezignacije. Ako smo se čega doista umorili, onda su to prije svega samovolja i cinizam nadležnih koji su do trenutka blokade važili kao „demokratska normalnost“ i jedina moguća stvarnost. Blokada je čin odbijanja pristanka na takvu logiku. Ona je prvi poduzet korak u borbi koju ćemo voditi i dalje. ... Činjenica da zahtjev za besplatnim obrazovanjem nije ispunjen prije svega je optužnica protiv svih onih čiji je nominalni mandat služiti općim interesima, ali to ne čine. Otvoreno odbijanje da jamče ostvarivanje prava o kojemu su dužni skrbiti, jasno pokazuje do koje mjere su se udaljili od smisla svoga mandata. Javni službenik koji ne služi javnome interesu iznevjerava i zloupotrebljava svoj mandat. Naše akcije, dosadašnje i buduće, predstavljaju jasno odbijanje da takvu zlouporabu prihvatimo kao samorazumljivu normalnost.
Intervju s Rastkom Močnikom: Studenti pronašli inovativnu formu direktne demokracije
Studenti su pokrenuli bitno pitanje strateške i dugoročne orijentacije društava na periferiji. Jer ako mi uvedemo privatno školstvo i ako se školstvo počne plaćati, to znači dugoročno prihvatiti neokolonijalnu situaciju. Za naša društva to znači da se neće moći ravnopravno uključiti u svjetsku podjelu rada, i da će ostati na periferiji. Naravno, neoliberalni argument glasi da ćemo tek onda dobiti dobru selekciju, izvrsnost, kriteriji moraju postojati da bi bili dosegnuti, itd. Ali u širem društvenom kontekstu to funkcionira drugačije. Komercijalno školstvo po definiciji ne može zahvatiti cijelu populaciju, što znači da toliko i toliko ljudi ostaje van sistema. Ekonomski gledajući, to znači da korištenje svih potencijala nije optimalno, a to si, mi u malim i siromašnim društvima, ne možemo priuštiti. Drugo, komercijalizirano školstvo neminovno reproducira klasne razlike. U liberalnom žargonu govori se da ako je netko vrijedan uspjeti će, ali to samo znači da taj netko može prijeći u društvenu elitu i da je klasna reprodukcija otvorena, ali klase ostaju. A postojanje elita i klasnih razlika polarizira cijelo društvo. Kad ljudi znaju da zbog toga što su im roditelji siromašni ne mogu studirati, to toliko demoralizira dio društva da se nužno stvara margina i da se formiraju grupe mladih ljudi koje nemaju perspektivu i koji će se, prije ili kasnije, početi baviti kriminalom, pribjegavati nasilju, postati apatični i nezainteresirani, pa opet gubimo ionako male društvene resurse i potencijale. Drugo, kako se u takvom okruženju osjećaju privilegirane i vladajuće klase? One se plaše tih masa koje su pune resentimana, iz kojih može prokuljati bijes. Sve je to jako dobra baza za populizme, fašizme i sve ove pokrete jeftinih rješenja. Komercijalizacija truje društvene odnose. Pošto smo mi dugo živjeli u egalitarističkom društvu, ne prepoznajemo uvijek tu opasnost.
Viktor Ivančić: POZDRAV ZASTAVI
Konsenzualna potpora demonstrantima, dok ovi pljuju u lice vladajućem poretku, tako može imati samo jedno logički održivo objašnjenje: fantomska sila, nikome vidljiva, vlada Hrvatskom, namećući okrutni neoliberalizam i autokratski način odlučivanja čitavoj naciji, a posebno aktualnoj vlasti. Četiri i pol milijuna uvjerenih socijalista, na čelu sa svojim demokratski izabranim prvacima, trpi bezdušnu kapitalističku čizmu koju im je nametnuo Nepoznat Netko. Hrvatska je u raljama nevidljive strahovlade. Fikcija koja upravlja životima hrvatskih građana toliko je realna da osjećaju kako im iz dana u dan drobi kosti - ako nemaš para, bit će ti uskraćeno zdravlje, znanje, elementarna sigurnost i život s minimumom dostojanstva. Naravna stvar, imamo posla s bliskom povezanošću vještine politike i vještine odnosa s javnošću, toliko bliskom da se cjelokupna funkcija politike svodi na odnos s javnošću. ... Taj refleks, kao izraz potpunoga neshvaćanja onog što se uistinu zbiva, skoro da ima paradigmatski okus, jer upravo je metoda najzdravija novost koju donosi blokada hrvatskih sveučilišta. Jednim naizgled nedemokratskim činom kao što je zauzimanje obrazovne institucije, studenti su uspjeli razgoliti protudemokratsku narav tzv. demokratskog poretka, izvesti na čistinu sustav koji će svaku glupost, nepravdu ili gadost braniti s pozicije svoga "upisanog" demokratizma. ... Depersonaliziranim javnim nastupom, organiziranjem studenskoga plenuma koji svakodnevno zasjeda, odbijanjem isticanja delegata ili karizmatičnih vođa, nepristajanjem na pregovaračka natezanja i trgovine, djevojke i mladići s Filozofskog fakulteta demaskirali su laž tzv. predstavničke demokracije koja se, nakon provlačenja kroz stranačke i međustranačke mašine, manifestira kao autoritarni model. Spomenuti Ranciere, inače, smatra da se "državna moć i moć bogatstva sve više ujedinjuju u jedno jedino učeno upravljanje tokovima novca i naroda", pa stvarna demokracija nije oblik vladanja koji će opsluživati te dvije sile, nego upravo suprotno: "djelovanje koje oligarhijskim vladavinama neprestano otima monopol na javni život, a bogatstvu svemoć nad našim životima". ... Ako vam je teško pojmiti ta pravila igre što proizlaze iz nagona za vlašću, zamislite nešto dovoljno bolesno i dovoljno arogantno - zamislite, na primjer, nogometnu momčad sastavljenu od predstavnika državne oligarhije koja istrčava na teren sa zadaćom da navija za publiku. Takav je cinični manevar moguć samo uz jasnu svijest o postojanju ograde s bodljikavom žicom koja odjeljuje travnjak od tribina. Dobro, ograda možda nema bodljikavu žicu, nego metalne šiljke ili ukrase u obliku glasačkih kutija, ali nije stvar u tome da se ona opiše, nego da se sruši.
Eduardo Rózsa llegó a Bolivia 25 días después de posesión de Evo
Predsjednik višestranačkog parlamentarnog povjerenstva koje istražuje navodni „terorizam“ („separatizam“, „pokušaj ubojstva bolivijskog predsjednika“ ili što već sve ne i njihovo financiranje) u Boliviji César Navarro iz Moralesove stranke MAS tvrdi da je prema izvještaju s podacima o njegovim navodnim putovanjima avionom, Eduardo Rózsa-Flores pod pseudonimom Jorge Hurtado Flores između 16. veljače 2006. (kad je navodno prvi puta doputovao u Boliviju) i travnja 2009. oko 70 puta avionom putovao unutar Bolivije i iz Bolivije za različite destinacije u inozemstvu. Međutim, postaje nejasno zašto bi Eduardo napravio snimku o svom odlasku u Boliviju za slučaj da mu se nešto dogodi tek u rujnu 2008, ako je cijelo vrijeme svako malo bio u toj zemlji.
Prema tvrdnjama bolivijskih vlasti ovo su neki od datuma i destinacija putovanja Eduarda Rózsa-Floresa pod lažnim identitetom Jorge Hurtado Flores unutar i iz Bolivije:
16 febrero 2006 Santa Cruz-La Paz
17 febrero 2006 La Paz-Cochabamba
19 febrero 2006 Cochabamba-S.Cruz
02 abril 2006 La Paz-Sao Paulo
18 abril 2006 Sao Paulo-Santa Cruz
18 abril 2006 Santa Cruz-La Paz
19 febrero 2007 Santa Cruz-Madrid
12 abril 2007 Santa Cruz-Buenos Aires
16 abril 2007 Asunción-Santa Cruz
30 mayo 2007 La Paz-Buenos Aires
12 junio 2007 Buenos Aires-La Paz
02 julio 2007 Santa Cruz-Miami
22 julio 2007 Miami-Santa Cruz
25 julio 2007 Salta-Santa Cruz
09 agosto 2007 Miami-Santa Cruz
04 noviembre 2007 Sao Paulo-Santa Cruz
Mislim da bi mađarske vlasti trebale dati svoju potvrdu ili demantirati da je Eduardo u to vrijeme izbivao iz Mađarske. Također možda postoje drugi svjedoci koji su ga u to vrijeme vidjeli na drugim lokacijama, kao i zabilježeni podaci o tome kad je bio u Hrvatskoj tijekom tog perioda? Obzirom da se kao jedna od destinacija na koje je putovao navodno pod lažnim identitetom spominje i Miami u SAD-u (za što je vjerujem potrebno imati i vizu, onda na lažno ime?), to bi značilo bilo da je moguće da se to odvijalo uz pristanak i znanje vlasti i obavještajnih službi SAD-a ili da bolivijske vlasti opet izmišljaju gluposti, pa bi stoga provjera ovih informacija bila tim važnija. Zanimljivo i da su objavljeni samo podaci za do 04. studenog 2007.
10 komentari:
Nice Blog. Congrats.
-Zakir Ali ‘Rajnish’
{ Secretary-TSALIIM & SBAI }
[ Editor- Children’s Poem & Adult’s Poem ]
Da li je istina da se u izraelskom parlamentu u Knesetu nalazi karta Herc Izraela, čije granice sežu od Nila do Eufrata. Ne bi me to iznenadilo, ali nisam mogao naći na internetu. I još jedno pitanje: da li je herc izrael pravi naziv za veliki izrael?
Evo odakle mi to: http://www.dzemat-oberhausen.de/pages/teme/politika-i-drustvo/hamas-i-izraelmustafa-spahic-mujki.php
iako su ga na tu listu stavile zapadne sile i izrael, ne bih se složila da se hamas može staviti na listu terorističkih organizacija. mislim da se radi o pokretu otpora koji se u nekim momentima služi terorističkim taktikama, odnosno koji nekim svojim postupcima krši ljudska prava i međunarodno humanitarno pravo.
ne znam da li se i kakva karta nalazi u knessetu, niti koje su granice velikog izraela. očito je da, ako izraelska djeca u školama ne uče da su granice države izrael one koje su međunarodno priznate (dakle unutar zelene linije) i ako izrael odbija svoje granice odrediti u ustavu, da izraelski političari teže stvaranju velikog izraela, no gdje su te granice ne znam. mislim da žele pripojiti još dio zapadne obale zbog plodne zemlje i izvora vode, a ilegalno okupirani istočni jeruzalem već su u suprotnosti s međunarodnim pravom anektirali (iako ta aneksija nije i ne može biti međunarodno priznata). dakle svako širenje ili težnje širenju teritorija (izvan zelene linije) silom, smatram težnjom stvaranja velikog izraela. još je veći problem od toga što su cionisti etničkim čišćenjem na umjetan način stvorili i stvaraju židovsku većinu na teritoriju koji zapravo pripada autohtonom palestinskom stanovništvu koje čini odnosno trebalo bi činiti stvarnu većinu.
iskreno ne vjerujem da se cionisti bave stvaranjem države od nila do eufrata (nisam se do sada susrela s izvorima i dokumentima koji bi tako nešto potvrdili), već žele anektirati dodatne dijelove okupirane zapadne obale (uključujući istočni jeruzalem) i etnički očistiti autohtono palestinsko stanovništvo kako bi na umjetan način stvorili i održali židovsku većinu.
također sumnjam da chomsky misli na takav veliki izrael. veliki izrael je svaki onaj izrael koji prelazi svoje granice (dakle zelenu liniju) uključujući već današnju izraelsku (iako međunarodno nepriznatu) aneksiju ilegalno okupiranog istočnog jeruzalema. znamo što znači kad se ispred imena neke države stavi pridjev veliki iz koncepta velike srbije. iako su možda velikosrbi imali neke granice u glavi, bilo kakvo nasilno i u suprotnosti s međunarodnim pravom širenje teritorija srbije na okolne republike već bi predstavljalo stvaranje velike srbije.
također, ne slažem se s time da izrael određuje politiku SAD-a, već obratno SAD i interesi velikih kompanija određuju (odnosno odgovara im) politiku izraela koju cionisti vrlo često (između ostalog i zbog toga) vode u suprotnosti s interesima vlastite zemlje i naroda.
ovdje u wikipediji na engleskom piše da se razlikuje biblijski pojam eretz israel od političkog, te da je ovo od nila do eufrata s kartom u knessetu tvrdio arafat, ali da to navodno nije istina. također se te granice navodno spominju u hamasovoj povelji. ali kao što rekoh ne vjerujem da je to cilj cionista (mislim da iako ni oni sami nemaju određene granice velikog izraela koji žele stvoriti, od nila do eufrata mi se čini malo pretjerano), i mislim da bi bilo dobro za hamas da malo preradi svoju povelju u interesu palestinskog naroda i suživota sa židovima u palestini/izraelu.
http://en.wikipedia.org/wiki/Land_of_Israel
obzirom da izrael već desetljećima na prestravičan način krši međunarodno pravo i ljudska prava palestinaca i da već samom ilegalnom i nepriznatom aneksijom istočnog jeruzalema i namjerom anektiranja dijelova zapadne obale prijeti stvaranjem velikog izraela, nema nikakve potrebe neutemeljeno preuveličavati granice tog velikog izraela i da takvi postupci bilo od strane palestinskih ili drugih vođa koji navodno podupiru palestince bilo od strane propalestinskih aktivista mogu samo naštetiti palestincima.
nisam vidio ove komentare..inače izraelska zastava sa dvije plave linije označava dvije rijeke a to su upravo nil i eufrat, mislite da je arafat bio u krivu? jedini i najveći mirotvorac na tome prostoru prošloga stoljeća no s obzirom i da je arapska elita postala korumpirana od zapadne sile ruke su mu bile vezane pa je i proizašao sporazum u oslu. veliki cionistički plan i je zavladati tim cijelim područjem jer izrael kao sila jednostavno nebi preživio s obzirom da ga okružuju arapi tako da za zapad samo područje izraela baš i nebi bilo pogodno u njihovom osvajanju istoka, jer koje bi bilo drugo objašnjenje stvaranje izraelske države, napad na irak, afganistan itd...?
vaš švarc, usput jedan zanimljivi intervju...
http://www.facebook.com/album.php?aid=35155&id=823152869#/topic.php?uid=46004628829&topic=10006&ref=mf
nije točno da dvije plave crte na izraelskoj zastavi označavaju nil i eufrat. te dvije crte dolaze sa židovskog šala za molitvu. to da su to dvije rijeke nil i eufrat su najprozirnije antisemitske gluposti koje ne služe nikome drugome do cionistima.
http://en.wikipedia.org/wiki/Flag_of_Israel
intervju na linku je ok, ali neki komentari, kao i gluposti oko zastave izrečene u gornjem komentaru, uopće nisu u korist palestinskog naroda, niti suživota između židova i palestinaca u palestini/izraelu. netrpeljivost i negativna opsjednutost i mržnja prema židovima služi isključivo cionistima, i ne koristi, već upravo suprotno šteti opravdanoj borbi palestinskog naroda za ravnopravnost i ljudska prava.
bavim se palestinskim pitanjem već godinama i nikada nam nisu bila važna pitanja kakva se spominju u gornjem komentaru (tipa antisemitskih izmišljotina da crte na izraelskoj zastavi predstavljaju nil i eufrat), niti smatramo da židovi nisu narod. židovi jesu narod jer se tako osjećaju i to nema nikakve veze s pitanjem ljudskih prava palestinaca.
palestincima ljudi koji su u negativnom smislu opsjednuti židovima kako u izraelu tako i diljem svijeta nisu potrebni. problem u izraelsko-palestinskom pitanju su kršenja međunarodnog prava i ljudskih prava palestinaca, te medijska i politička cenzura u zapadnom dijelu svijeta što se tiče, između ostalog i istine o izraelsko-palestinskom sukobu. oni koji iskreno žele pomoći palestinskom narodu moraju prevladati vlastite opsjednutosti i mržnju i koncentrirati se na konstatnte u skladu s međunarodnim pravom i ljudskim pravima svih (palestinaca i izraelskih židova) za koje se nastoje izboriti palestinci i njihovi dobronamjerni saveznici. ispoljavanju vlastitih frustracija i netrpeljivosti prema židovima među aktivistima koji iskreno nastoje pomoći palestinskom narodu u međunarodnom pokretu solidarnosti s palestinskim narodom nema mjesta. ne samo zato što to nije cilj i interes palestinskog naroda, nego i zato što su anticionistički pripadnici židovskog naroda naši ravnopravni i izrazito vrijedni suborci u toj zajedničkoj borbi za ravnopravnost i jednaka prava za sve u palestini/izraelu.
kao prvo od kad točno postoje židovski šalovi? :)
"to da su to dvije rijeke nil i eufrat su najprozirnije antisemitske gluposti koje ne služe nikome drugome do cionistima." - a koji je cilj cionista točno? samo izbaciti palestinski narod iz njihove zemlje? daj pogledaj malo izvan granica, da je tvoj narod zapitala bi se, ali si ograničena židovima i cionistima.
židovi su narod jer se tako osjećaju-recimo ovaj stari iz intervjua je ateist, što njega onda obilježava kao židova, reci mi jednu karakteristiku njihovog naroda? prodavanje humusa, falafela ili shoarme na našem cvjetnom pod "izraelska/židovska hrana"?
nisam opsjednut njima nego me ubija to kada vidim ovakve gluposti, jer kako će se jedan hrvat definirati kao židov ako je ateist, koji će biti njegovi rituali ili nešto, molim te objasni mi to..ne mrzim ih nego mrzim ljudsku ograničenost i da ima pravih židova u izraelu već bi izašli iz njega...
ma ajde idi ga pitaj jel on židov ili nije. idi i pitaj ilana pappea jel židov ili nije... određuju se anti-cionistički i postcionistički židovi diljem svijeta i u izraelu kao židovi iako su mnogi od njih ateisti. a ti u svojim komentarima čak i židovima vjernicima poričeš da su židovi. daj shvati više da su židovi danas narod, da imaju svoju tradiciju i kulturu, jezike, a ne samo religiju i u tome nema apsolutno nikakvog problema za rješenje palestinskog pitanja, tak da prestani tu dosađivati sa svojim opsesijama koje ne zanimaju nikoga osim antisemitske luđake, a koriste isključivo cionistima. ovaj blog se ne bavi takvim lupetanjima u kojima osobno ne vidim apsolutno nikakva smisla osim nanošenja štete pravednoj borbi palestinaca za ljudska prava i ravnopravnost, potraži neki drugi site.
ovo je blog o izraelsko-palestinskom sukobu (dakle o onome što se događa na teritoriju izraela/palestine i što je s time povezano (ne onime što se babi snilo da se događa šire) i traži rješenje za sve ljude koji na tom prostoru žive i koji u skladu s međunarodnim i ljudskim pravima trebaju živjeti na tom prostoru i o našoj odgovornosti (odnosno odgovornosti naših političara i medija koji trebaju odgovarati nama) za stanje kakvo je u izraelu/palestini. palestinci imaju stvarnih problema sa cionizmom i kršenjima njihovih ljudskih prava, a ne sa židovima i glupostima tipa poricanje postojanja židovskog naroda, pa prema tome možeš svoje opsesije odnijeti negdje gdje nekoga zanima bulazniti o tome što vi na temelju bog te pitaj čega mislite da židovi jesu ili nisu.
pokret solidarnosti s palestinskim narodom se ne bavi onime što se u antisemitskim kristalnim kuglama i halucinacijama nazire o bjelosvjetskim višestoljetnim urotama u svemiru. svjetske zavjere, kabale, i ostala antisemitska i ina rasistička sranja nas ne zanimaju.
hahah, pa dobro nemaš se kaj srdit raspravljamo.ali moraš shvatit da se izrael ogradio time pošto je "židovska" zemlja a palestinci to nikada neće priznati i uz to je lieberman izbacio zakon(ne znam da li je stupio na snagu) u kojem je zabranjeno sjećanje na nakbu (čak je spomenut i u onom intervjuu), zbog toga ljudima treba objasniti loš židov(cionist) - dobar židov jer ima onih koji briju i na kulturu i tradiciju a prvog palestinca bi zaklali, prema takvima sam i više nego rasist.
i još jedno pitanje, zašto romi nemaju svoju državu? dal' cionisti više vole židove ili je jednostavno s njima bila zanimljivija i uvjerljivija priča o njihovom velikom povratku?
(ne provociram, samo me zanima što misliš o tome)
i usput ovo za kabalu sam samo spomenuo i rekao sam da ne vjerujem u to ali je zvučalo zanimljivo i to iz ustiju jednog židova jer postoji jedna stara knjiga više je kao mit u kojem je bog narodu izraelskom dao tu moć magike isto kao što se i u palestini djeci prije spavanja priča o laylah i njenom nesuđenom koja je veoma lijepa priča dok ju je crowley interpretirao kao početak klanjanja sotoni (napominjem takve stvari su zanimljive ali ne miješam ih sa ovom tematikom)
nemam živaca niti vremena za ovakve "rasprave". ne znam zašto je sad bitno ovo za rome, al mislim da ih nije ubijeno 6 milijuna kao židova. ali kao što rekoh ne da mi se više "raspravljati" o tvojoj netrpeljivosti i opsjednutosti židovima. ja se bavim drugim stvarima.
"al mislim da ih nije ubijeno 6 milijuna kao židova" ovime si sve rekla, hvala.
Objavi komentar