četvrtak, 2. travnja 2009.

Dvostruka mjerila ili

Kad će Palestinci najzad prestati biti Palestinci i postati ljudi

Ovo je vrlo dobar članak, ali da pojasnimo malo jednu stvar:

Neke organizacije za ljudska prava, i nažalost ne samo one, se i dalje, unatoč nečovječnoj blokadi, aparthejdu, 40-godišnjoj (!) ilegalnoj okupaciji, etničkom čišćenju, naseljavanju izraelskih civila na okupirani teritorij, svakodnevnim kršenjima ljudskih prava, milijunima palestinskih izbjeglica, otimačini zemlje i prirodnih resursa, te samoj rasističkoj naravi i praksi cionizma..., prave da se Izrael „brani“ na tuđem teritoriju.

Kad Izrael napada Palestince, kao 04. studenog 2008. u Pojasu Gaze ili im arbitrarno određuje kad će imati struje i gdje će u svom moru loviti ribu pucajući po palestinskim civilima i da li će i kada brati svoje masline i da li će i što uvoziti i izvoziti, i da li će moći na školovanje ili liječenje u inozemstvu itd..., Palestinci se nemaju pravo braniti.

Zato Palestinci ne da ne razlikuju između civilnih i vojnih meta kad se brane, nego ne razlikuju između civilnih i vojnih meta kad napadaju, a Izrael kad se brani.

Uvijek je Izrael taj koji se brani. Čak i kad njegovi čelnici namjerno podrivaju primirje u Pojasu Gaze, kad ne žele dogovor o primirju na Zapadnoj obali, kad desetljećima ne žele ispoštivati relevantne rezolucije UN-a i postići mir, i kad vrše etničko čišćenje u Jeruzalemu i na Zapadnoj obali i kad zastupaju i provode rasizam i kršenja ljudskih prava milijuna ljudi. Čak i kad godinama otimaju preostalih 22% Palestine za svoje koloniste kojima grade aparthejdske ceste i infrastrukturu na tuđem teritoriju. Čak i nakon više od 60 godina etničkog čišćenja, izvlaštenja, aparthejda; čak i nakon više od 40 godina ilegalne okupacije i kolonizacije Zapadne obale (uključujući istočni Jeruzalem).

Čak i nakon tih više od 60 ili više od 40 ili više od 20 (od 1988, kad je PLO priznao Izrael na 78% teritorija Palestine) krvavih godina tlačenja i zločina, i kad namjerno bombardira civilne ciljeve i ubija na stotine civila u ratu koji je sam pokrenuo i isprovocirao, Izrael se brani.

Kad SAD Izraelu daju oružje to se zove vojna pomoć ili transakcija; naoružavanje Palestinaca je pak krijumčarenje i kršenje embarga, nametnutog samo jednoj, onoj slabijoj i praktički nenaoružanoj strani, koja se nema pravo braniti, dok jača i protuzakonito nuklearno naoružana strana svake godine dobiva brdo oružja koje plaćaju porezni obveznici SAD-a.

Palestinci nemaju vojsku i nemaju pravo na obranu, niti njihovi civili na sigurnost. Za zapadne (i satelitske) političare Palestinci se nemaju pravo naoružavati, zaštiti ni braniti svoju zemlju, iako SAD i ostatak zapada istovremeno mahnito naoružavaju Izrael koji već više od 40 godina protuzakonito okupira palestinski teritorij i koji je nad Palestincima već počinio (i dan danas čini) etničko čišćenje i sve više pokazuje genocidne tendencije, dok Palestinci nad Izraelcima nisu počinili ni etničko čišćenje ni genocid.

Ako ste se ikad pitali zašto izraelsko-palestinski sukob tako dugo traje, evo odgovora:
Ne, to nije zato što je to nerješiv i vječni „sukob dvaju prava“ (u što vas žele uvjeriti cionistički propagandisti kako biste pomislili da je sukob tamo prirodno stanje i odustali od inzistiranja na poštivanju međunarodnog i ljudskih prava svih na tom prostoru i vršenju pritiska na izraelske vlasti), već zato što zapad i sateliti (uključujući „naše“ domaće) financiraju, podržavaju i štite upravo onu stranu (cioniste) koja sukobe konstantno generira, koja okupira tuđe teritorije, tlači i teško krši ljudska prava svojih susjeda i autohtonog stanovništva, te odbija ispuniti svoje obveze prema međunarodnom pravu i poštivati rezolucije UN-a čime bi se došlo do pravednog i trajnog mira. Zapadni moćnici ne žele mir i zato mira ni nema. Iz istog se razloga u svijetu naših (i zapadnih) pro-cionističkih propagandista Izrael uvijek „brani“, a ne okupira, krade, napada i etnički čisti tuđe teritorije.